Ispričao mi prijatelj juče jednu francusku basnu
Sedeli gavran i slavuj na drvetu. Svako pevao svoju pesmu. Gavran svoje otegnuto „kra – kra“, a slavuj svoje kićeno „ćiju – ći“.
Pevali oni tako satima, dok slavuju ne dosadi:
- Dosta, bre, tog kreštanja. Uopšte nemaš sluha.
- Šta pričaš, pa ja baš lepo pevam. Evo slušaj – pa onda opet svoje otegnuto „kra – kra“.
- Prekini, paraš mi uši.
- Nije tačno, baš lepo pevam. Evo, da pitamo prvu životinju koja prođe ko lepše peva.
Slavuj se složi. Utom naidje svinja. Zamoliše je oni da ih posluša i oceni ko lepše peva. Svinja nije imala pametnija posla, pa se složi, sede na panj i prekrsti papke.
Gavran poče prvi, opet svoje „kra – kra“. Za njih odmah poče i slavij svoje „ćiju – ći“.
Svinja se zamisli, i onda donese sud:
- Gavran bolje peva!
Gavran poče da skakuće po grani od sreće, dok slavuj briznu u plač.
- Šta ti je – upita ga gavran – što plačeš. Priznaj lepo poraz.
- Ma, ne plačem ja što sam izgubio, nego što me ocenjuje svinja.