(ili hejtujem mrzce, svejedno)
Mrzim ih zato što mrze.
Mrze zato što je to najlakša loša stvar na svetu, dostupna svakoj individui koja liči na čoveka.
Kad mrze to je uvek u tuđu korist, a ta je korist uvek sa one strane dobra.
Mrze zato što je to potpuno lišeno rizika razočaranja.
Mrze, jer ih je tako najlakše zloupotrebiti, a kada se to desi osećaju da su sa punim pravom mrzeli.
Mrze, jer mir i ljubavi treba i zamisliti, a ne samo imitirati one oko sebe.
Mrze, i onda su baš otrovni, i snažni, i nadmoćni. Tako se bar osećaju.
Mrze, i čini im se da pobeđuju.
Mrze, jer nemaju ideje ni snage za išta drugo.
Mrze, jer su potrošeni a ne žele da ih nema.
Mrze i tako se bore protiv pravila. Onih po kojima drugima bolje ide.
Mrze i to glasno govore i pišu tako da ih svi vide u mrzačkom naponu. Tek tako ubijaju svaki razgovor i raspravu, a to se mora jer bi se u suprotnom moglo doći i do istine i do rešenja.
Kad mrze, mrze anonimno, kao i sve druge kukavice. I kao svi lenjivci.
Mrze, jer znaju da ne zaslužuju ni mladost ni lepotu ni bogatstvo ni zdravlje. I da im sledi da ih nemaju.
Mrze, jer postoje brži, bolji i sposobniji.
Mrze zbog stvari koje bi rado činili, a ne smeju il' ne umeju.
Mrze, jer se ispraznost mora nečim prikriti.
Mrze, jer slično privlači slično.
Mrze, jer su zbunjeni i uplašeni, a zbunjeni su i uplašeni jer im niko nije rekao da konačna sigurnost ne postoji.
Mrze, jadni, jer ne umeju drugačije.
Mrze, jadni, jer su svesni da ih drugačije zaborav guta. Doduše, to i ovako čini, ali sporije.
(posebnu zahvalnost za višegodišnju inspiraciju na ovu temu dugujem sajtu jedne novosadske radio stanice i njenim registrovanim a anonimnim posetiocima, uposlenicima i aktivistima političkih stranaka)
Listu je moguće, i slobodno, i dobrodošlo, nedostatkom mržnje dopuniti... Samo pazite da ne bude too much harmony