Ne razumem ovu vlast nikako. Trudim se da je razumem, hoću da je razumem, upreh se da je razumem, ali mi ne uspeva.
U danu u kome imamo vest da je izrada vebsajta Očistimo Srbiju, koja realno košta između 1.000 i 2.000 eura (a čovek bi se nadao da javne nabavke i tenderi postoje upravo da bi se postigla ova niža cena od 1.000 eura), plaćena 25.000 eura, tj. 2.500% puta više, imamo i vest u kome premijer države tvrdi da "prosvetari ruše državu" pošto traže povećanje zarada od 24%.
Da li su zahtevi prosvetara stvarno nemogući, opasni, nerazumni i nerealni, kako to ekonomski savetnici premijera objašnjavaju? Da li su prosvetari, koji bi po difoltu trebalo da su pametni i razumni, pošto im je posao da nam decu uče da budu ista takva, totalno odlepili i izgubili kompas, ili je po sredi nešto drugo?
Po sredi je nešto drugo, rekla bih.
Ako minimum jedan od 25 ministara ove vlade iz javnih prihoda metodom ćiri-bu-ćiri-ba učini da netragom nestane 24.000 eura, onda se mora pomisliti da minimum isti procenat zaposlenih u državnim organima istom metodom učini da netragom nestane minimum isto toliko novca. Jedan ministar na 25 ministara jednako je 4%. Četiri posto od 450.000 zaposlenih u državnom sektoru (podaci uzeti iz bloga Saše Radulovića) iznosi 18.000 zaposlenih. Puta 24.000 eura jednako je 432.000.000 eura.
To je dovoljno da se za 24% povećaju ne samo plate prosvetara, nego i plate zaposlenih u zdravstvu. I još da pretekne.
U ovoj računici uopšte nije važno da li je tačna ili ne, da li stvarno 4% zaposlenih u državnoj upravi ćiri-buiše i ćiri-baiše ili ne, već je bitno da je i jedan jedini takav primer (u ovom slučaju "Očistimo Srbiju") dovoljan da se u javnosti stvori PERCEPCIJA da se to dešava. Ako se na tu percepciju doda i činjenica da zaposleni u prosveti sigurno u svom okruženju iz prve ruke vide da od javnog novca tamo-vamo ovde-onde na ćiri-bu-ćiri-ba načine nestaje ova ili ona suma, šta imamo?
Imamo zahteve koji deluju "opasno, nemoguće, nerealno i nerazumno", a u stvari su samo očajnički pokušaj da se skrene pažnja na to da i ono malo novca koji imamo ne ide gde treba.
Duboko sam uverena da prosvetari nisu nerealni i nerazumni.
Prosvetari su samo očajni.
Kao i ja što sam očajna, kada vidim da se u danu u kome imamo vest o tome da je jedan ministar iz vlade za 2.500% preplatio izradu vebsajta, premijer time uopšte ne bavi. UOPŠTE! Niti ga poziva na odgovornost, niti ga smenjuje, niti daje ikakve izjave za štampu tim povodom, niti reaguje na bilo koji način.
Premijer ne smatra da ovu državu ruši ministar koji 2.500% preplaćuje izradu sajta, već smatra da ovu državu ruše prosvetari koji zahtevaju 24% povećanje plate.
Ne razumem ovu vlast uopšte.
Ne razumem kako ova vlast ne razume reakcije naroda. Ne razumem kako se ne zapita zašto razumni ljudi imaju nerazumne zahteve? Ne razumem kako se uopšte ne bave uzrocima određenih pojava, već samo ocenjuju posledice kao realne ili nerealne. A imamo psihologa na čelu države. Da se čovek zapita: čemu?
Sve dok ova vlast ne krene da se odlučno obračunava s onima koji ćiri-buišu i ćiri-baišu s javnim novcem, prosvetari će imati moju punu podršku za štrajk.
I prosvetari, i svi ostali.
Ne zato što smatram da plate treba da im se povećaju, već zato što razumem očaj koji je u korenu tih zahteva, i koji po mom dubokom uverenju nema nikakave veze sa povećanjem plate, već sa činjenicom da se zbog nekažnjavanja ćiri-buisanja i ćiri-baisanja s ono malo novca koje država ima, oni prave budalama svaki put kad im se kaže da za njih novca nema.
Što bi Kalimero rekao: "To je nepravda!"