HRVATSKO-SRPSKA DIJAGNOZA

Filip Mladenović RSS / 19.08.2009. u 02:25

STANJE DUHA i "PROGNOZA VREMENA"
STANJE DUHA i "PROGNOZA VREMENA"
Početak nedelje obeležili su intervjui dva talentovana teatarska umetnika, koji su svojim odgovorima dali preciznu i upozoravajuću dijagnozu stanja duha i "prognozu vr(ij)emena".

Oliver Frljić, pozorišni reditelj

„Najodvratnija mi je ona umjetnost koja se bavi svojom čistoćom i koja se iscrpljuje u naporu ignoriranja društvene stvarnosti u kojoj nastaje. Tim zabijanjem glave u pijesak pred društvenim realitetom ili, u goroj varijanti, otvorenim podilaženjem jednoj političkoj opciji ono je čime se, između ostalog, pokušavam baviti u svom radu", kaže u intervjuu za „Blic" hrvatski reditelj Oliver Frljić (33), koji je svojim šokantnim, provokativnim i zabranjivanim predstavama doveo pozorište na naslovne strane novina, potresao političku i društvenu scenu Hrvatske i već počeo da slovi za jednu od najzanimljivijih umetničkih pojava regiona.

"Inspiriše me društvena stvarnost. Zanimljivo je vidjeti što se sve mijenjalo i što će se mijenjati, ali kako socijalna nejednakost ostaje nepromjenjiva. Svijet se još uvijek dijeli na bogatu, dekadentnu manjinu i većinu koja živi na egzistencijalnom rubu i kojoj su jedini kapital njezino nezadovoljstvo i radna snaga. Ta situacija zaziva one dvije predivne rečenice: „Tu proleteri nemaju što izgubiti osim svojih okova. A dobit će cijeli svijet." Međutim, proleteri koje ja gledam su ili oglupljeli ili se uplašili ili pristali na ideal sreće koje im je ponudilo neoliberalno tržište. Pristali su na svoje patuljaste državice, na nacionalističku retoriku svojih vođa, na ratove, etnička čišćenja i kolektivni zaborav. Oni svoju djecu odgajaju da budu poslušni građani, oni svake četiri godine izlaze na izbore, oni sanjanju EU dok gledaju sapunice nastale u regionalnoj koprodukciji. Ti ljudi i njihova stvarnost u meni bude podijeljene osjećaje. S jedne strane krajnju mizantropiju, a s druge beskrajno čovjekoljublje. Svaki dan se budim s istim osjećajem mučnine jer znam da zapravo ovaj svijet ne mogu učiniti boljim mjestom, a u isto vrijeme ga ne mogu gledati takvim kakav jeste. Zbog toga se valjda bavim kazalištem." (17. 8. 2009.)

Nebojša Romčević, dramski pisac

Za ovih devet godina nijedna vlast nije uspela da pridobije ni trunku poverenja građana koji svoj državni aparat doživljavaju kao protivnika, štaviše neprijatelja. Dokle god između države i građana postoji ovaj hladni rat, Srbija neće postati demokratska država - kaže u razgovoru za „Blic nedelje" Nebojša Romčević, dramski pisac.

- Ono što me je najviše razočaralo nije, začudo, neverovatan porast korupcije, uzlet ratnih profitera i trgovaca oružjem u sam vrh društva, totalni urbanistički haos u gradu, odsustvo pravde i neprimenjivanje zakona. Najveće razočaranje je sam narod i ontološka zla volja, pakost i inertnost, strah od rizika, rada, promene i ideje građanske discipline.

Najveće zlo u Srba je bio i jeste palanački mentalitet, prožet strahom od autoriteta, vlasti, stranca, promene. Taj mentalitet je sa kompleksima niže vrednosti stvorio eksplozivnu smešu samoizolacije i iluzije samodovoljnosti. Samodovoljnost ne postoji i to je samo iluzija u glavama ljudi koji misle da je dovoljno to što mogu u bašti da uzgaje krompir i luk, pa da im niko ne treba.

Politika mora da se meša u život svojih građana, i običnih i neobičnih. Problem je samo šta podrazumevamo pod politikom. Ako podrazumevamo viziju, ideju, duhovni podsticaj, afirmaciju pozitivnih vrednosti, ili makar civilizovano ophođenje kao primer, onda je politika nema. Ako, pak, pod politikom podrazumevamo osobe bez zanimanja koje sebe zovu političarima, oni se mešaju, upravo kao negativni uzori; oni su dokaz da ne morate znati ništa, ali ako u pravom trenutku uhvatite pravi vetar, poljubite pravu pozadinu, samo nebo je granica vašim željama. Od znanja srpskih političara manji je samo osećaj odgovornosti. Konačno, na sceni su samo liderske stranke, dakle gluvoneme vojske bezimenih sledbenika jednog lidera. Ako demokratije nema u partijama, gde će je biti? (16. 8. 2009.)

Atačmenti



Komentari (16)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

vladimir petrovic vladimir petrovic 06:35 19.08.2009

I ja volim Aziju!

Odličan post, Filipe.
ladyhawk ladyhawk 08:12 19.08.2009

Odlicno i PORAZAVAJUCE

Izvanredan tekst, pametni ljudi. Ali kako dopreti do svesti naroda?

Prognoza je, na zalost: NEMA L(IJ)EKA.

Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 10:34 19.08.2009

Re: Odlicno i PORAZAVAJUCE

Ali kako dopreti do svesti naroda?

Nikako!
Uvek se setim jednog grafita s kraja devedesetih iz centra Zagreba, koji je glasio: "Slutim seljastvo".
gorran2 gorran2 09:28 19.08.2009

Ma podmetnuli nam loš narod

Nama, tako talentovanim, sa vizijom, sa istančanim senzibilitetom i produbljenom percepcijom - uvalili nekvalitetan narod... Gde je služba reklamacija?
Tražimo hitno da nam se dostavi jedan kvalitetan narod, kao što je npr Danski ili Holandski, koji će imati sposobnost da nas shvati i adekvatno vrednuje! (Ovaj slobodno nosite u ropotarnicu povijesti)
benevolent benevolent 09:38 19.08.2009

Балкане мој...

Непотврђена, или недовољно потврђена национална осећања већине припадника било ког народа на Балкану је одлика свих неиживљених народа на свету. То се на нашим и бившим нашим, а сада суседним просторима, увек завршавало узимањем или давањем данка у крви, или "истрагом" тј истребљењем.
Aleksandar Stosic Aleksandar Stosic 10:33 19.08.2009

nema se sta dodati

Tu proleteri nemaju što izgubiti osim svojih okova. A dobit će cijeli svijet." Međutim, proleteri koje ja gledam su ili oglupljeli ili se uplašili ili pristali na ideal sreće koje im je ponudilo neoliberalno tržište. Pristali su na svoje patuljaste državice, na nacionalističku retoriku svojih vođa, na ratove, etnička čišćenja i kolektivni zaborav. Oni svoju djecu odgajaju da budu poslušni građani, oni svake četiri godine izlaze na izbore, oni sanjanju EU dok gledaju sapunice nastale u regionalnoj koprodukciji. Ti ljudi i njihova stvarnost u meni bude podijeljene osjećaje. S jedne strane krajnju mizantropiju, a s druge beskrajno čovjekoljublje. Svaki dan se budim s istim osjećajem mučnine jer znam da zapravo ovaj svijet ne mogu učiniti boljim mjestom, a u isto vrijeme ga ne mogu gledati takvim kakav jeste.

nema se sta dodati
niti ovome:
Ono što me je najviše razočaralo nije, začudo, neverovatan porast korupcije, uzlet ratnih profitera i trgovaca oružjem u sam vrh društva, totalni urbanistički haos u gradu, odsustvo pravde i neprimenjivanje zakona. Najveće razočaranje je sam narod i ontološka zla volja, pakost i inertnost, strah od rizika, rada, promene i ideje građanske discipline.


i da dodam jos nesto:

zasto trazis karizmu punjena ptico, mogucnost prosvijecenosti, razdvaja te u beskraj od zudnje za misijom
miris zemlje koncentricni krugovi gluposti i neznanja kao prstenje, ono dalje ne razumijem, izgleda mi da je mrtva straza, rekoh sati moj boze koliko demagogije sustavno poredane u artiljerijske selve koliko poredanih misli iza kojih ne stoji nista osim mrznje svjete vlasti i koliko pokvarenosti treba da se izlije pred nase noge i kako je do neprepoznavanja dovedena sustina prevare i rijeka nije bila rijeka u samom pocetku i nije nuzno da ne bude ponornica do kraja sto se dogadja kad mrtvi fazani lete iznad nasih glava kad mrtvi fazani lete a ni jedan ne pade sto se dogadja kad ocajanje zahvati ljude kad ocajanje neumitno prelazi u kajanje gledajuci iz daljine konture na sceni padaju mi na pamet vodene boje umazane ruke brzo se peru

jesen92 jesen92 11:07 19.08.2009

sreca je...

..da na ovim prostorima,ipak, zive ljudi koji misle na ovaj nacin....Meni to uliva nadu...Za Olivera i Nebojsu
Vladimir Maričić Vladimir Maričić 11:19 19.08.2009

Dijagonoza: defetizam i fantazija

“Najveće razočaranje je sam narod i ontološka zla volja, pakost i inertnost, strah od rizika, rada, promene i ideje građanske discipline.
Najveće zlo u Srba je bio i jeste palanački mentalitet, prožet strahom od autoriteta, vlasti, stranca, promene. Taj mentalitet je sa kompleksima niže vrednosti stvorio eksplozivnu smešu samoizolacije i iluzije samodovoljnosti. Samodovoljnost ne postoji i to je samo iluzija u glavama ljudi koji misle da je dovoljno to što mogu u bašti da uzgaje krompir i luk, pa da im niko ne treba.”

Mislim da je ovo odličan primer srbofobije i rasističkog načina razmišljanja. Ovo je razmišljanje na nivou: veliki broj crnaca su kriminalci, znači svi crnci su kriminalci.

“Ontološka zla volja, pakost ...” ČIST RASIZAM! Kako mogu da se pripisuju celom “narodu” takve osobine. Recimo, da ovaj gospodin dramaturg ode van granica Srbije, i da se bavi putopisima. Da li bi u tom slučaju ikada SMEO da donosi tako uopštene zaključke o drugim narodima. Ali on razmišlja ovako: ja sam deo ovog naroda pa zato smem da se ponašam neodgovorno i da pljujem po SVIMA odjednom, i da zanemarim hiljade i hiljade onih koji nisu ni zle volje, ni pakosni, ni inertni, niti imaju strah od rizika i rada. Sada će reći: ali ja vidim njih kao manjinu! Pa šta, čak i da su manjina, zar u ime nekih širokih uopštavajućih poteza, smemo da izbrišemo sve detalje? Sve u govoru mladog dramaturga je projektovanje njegove jedinstvene ali ipak ideologizovane percepcije. On naravno nije deo tog naroda koji je ontološki zle volje, pakosti, itd., on je njegova žrtva. Aaaaaaa (žalosnom intonacijom) što bi rekli Englezi.


“Najveće zlo u Srba je bio i jeste palanački mentalitet.” Ovde mi je već muka. Koliko puta mora da se ponovi jedna misao da bi postala istinita? Ova propaganda koju vrše polu-intelektualni levičari je na najnižem stupnju ljudskosti. Zašto? Prve je ceo “narod” sveden na pakosnu, zlovoljnu masu, a onda im svima prilepi “palanački mentalitet”. Moje pedesetogodišnje životno iskustvo sasvim opovrgava ovu generalizaciju “palanačkih” levih intelektualaca. Uvek sam video diverzitet i raznovrsnost osobina u svim jugoslovenskim sredinama, i u palančkim i seoskim.

Ono što jedan dramski pisac treba da radi u današnjoj Srbiji je da opisuje indivdue, a ne da samo daje generalizacije – i to negativne. Ako treba da se nađe konvergencija onda se ono može tražiti u kvazi-klasnom razslojavnju, ako želimo biti verni levičarskoj ideologiji.

Ali sasvim razumem i način razmišljana našeg dramaturga, koji je motivisan pobunom protiv društva. Mladi se bune i u Americi, i u Kini, i u Indiji. Ali oni koji svode sve Amerikance, ili Kineze ili Indijce na jedan stereotip su slepi u očima ili zlonamerni. A oni umetnici koje svode ceo narod na jedan NEGATIVAN stereotip su društveno neodgovorni jer podstiču stvarnu pakost, zlovolju, depresiju, neaktivnost, strah od rizika, rada i promene, i građanski defetizam, kod onih koji su skloni tom mentalnom sklopu kakav ima naš dramaturg.

“Taj mentalitet je sa kompleksima niže vrednosti stvorio eksplozivnu smešu samoizolacije i iluzije samodovoljnosti. Samodovoljnost ne postoji i to je samo iluzija u glavama ljudi koji misle da je dovoljno to što mogu u bašti da uzgaje krompir i luk, pa da im niko ne treba.”
Izem ti analizu! Ono što stanovnicima Srbije treba posle veka velikih ideja (jugoslovenstva, komunizma, srpstva) koje su donele smrt, uranilovku i siromaštvo, jeste samoizolacija. Samo samoizolacija može omogućiti introspekciju i bavljenje višim stvarima: uljudnost, školovanje i samousavršavanje. Manite nas Hrvata, Srbohrvata, Crnogoraca i sve ostale bratije koja mrzi srpsko društvo jer je ono što jeste. Pustite nas da budemo!

Ali ima ih dosta koji ostaju večito mladi. Na primer S. Basara.
gorran2 gorran2 11:29 19.08.2009

Re: Dijagonoza: defetizam i fantazija

Mislim da je ovo odličan primer srbofobije i rasističkog načina razmišljanja. Ovo je razmišljanje na nivou: veliki broj crnaca su kriminalci, znači svi crnci su kriminalci.
“Ontološka zla volja, pakost ...” ČIST RASIZAM! Kako mogu da se pripisuju celom “narodu” takve osobine.
A ovo je drugi primer šablonskog i ograničenog mišljenja. Mrzeti narod, pa i svoj narod, verbalno ga pljuvati i šamarati, je sasvim legitiman stav. U umetnosti nesumnjivo. Još ako to radi šarmantno...
Manite nas Hrvata, Srbohrvata, Crnogoraca i sve ostale bratije koja mrzi srpsko društvo jer je ono što jeste. Pustite nas da budemo!
Ko vam brani?
Ono što jedan dramski pisac treba da radi u današnjoj Srbiji je da opisuje indivdue, a ne da samo daje generalizacije – i to negativne.
A da prepustimo to pitanje šta "jedan dramski pisac" treba da radi "jednom dramskom piscu"?
joel joel 12:50 19.08.2009

Re: Dijagonoza: defetizam i fantazija

Jao, nemojte samo da branite "dramskog pisca"!
Kao... NAROD je gore zlo od mafijaske KORUPCIJE! Pa - stvarno!
Istina je da i svi nasi karikatursti zbijaju segu, i to s pravom, sa izrekom : NAROD NE VALJA, TREBA GA MENJATI!
Pa to je zaista uzasno netacna i iznenadjujuca misao od strane visokoobrazovanog coveka, kakav je N. Romcevic. (koji je, istini za volju, uvek bio u veoma komfornom polozaju u svom zivotu i radu sto bi se reklo...)
Narod ne moze da ne valja... mislim... nije to stof, pa da ne bude engleski... to su ljudska bica kojima treba organizacija, zajednicke vrednosti, verovanja i plemeniti ciljevi.
Probajte da posmatrate obicne ljude u zemljama EU ,i pomislicete cesto u susretu s njihovim NARODOM kako je tupav, glupav, prost, neobrazovan, neinformisan, apatican, dosadan, prazan... zapanjujuce... Samo je sve tako organizovano da se to uopste ne primecuje, niti to nekom skodi sto je vecina u zombifikovanom stanju... bez ikakvog sarma, ideje i inicijative...
Kod nas zaista - barem nema tog tupog, sitog i glupavog mrtvila u ljudima!

Zasto "kulturni ljudi" koji vode ovu zemlju malo ne primene svoje standarde na obicnog coveka, sprovedu zakone koji ce zastititi i osokoliti pojedinca ovde...a ne samo ga opljackati...Ne... i kulturni Predsednik (i vlada) i cela njegova svita, njegovi savetodavci, prepametni kulturni radnici i lukava gadljiva gospoda iz sitog i napitog sloja ministara, preziru sopstveni narod, bagatelisu... mrcvare i proveravaju tacku izdrzljivosti njegove mizerije u koju su ga doveli...
I naravno, drze NAMERNO u krajnjoj bedi.
Stvar je organizacije i vodjstva... a ne naroda koji samoincijativno treba da se profini... i ma sta mu radili - da ipak izrazi zapanjujucu samosvest i uzdigne se iznad svih poriva - na primer, poriva za hranom, za ljudskim pravima i za dostojanstvom.
Po meni - zapanjujuce promasena tema, Nebojsa,
gorran2 gorran2 13:24 19.08.2009

Re: Dijagonoza: defetizam i fantazija

Jao, nemojte samo da branite "dramskog pisca"!
Naravno, nemam ništa protiv ni ruženja "dramskog pisca".
U stvari, najekonomičnije bi bilo kad bi svako počeo od sebe. Evo ja na primer: ružan, prljav, glup, i ništa ne kapiram ova dešavanja.
mogul_sad_ja_kasti mogul_sad_ja_kasti 12:34 19.08.2009

pozdrav...

veeeliki pozdrav i od Radoja... kog Radoja?... nesećate se više? he...he...

pa...D O M A N O V I Ć A...narode moj! RADOJA DOMANOVIĆA
drug.clan drug.clan 12:53 19.08.2009

Re: pozdrav...

mogul_sad_ja_kasti
veeeliki pozdrav i od Radoja... kog Radoja?... nesećate se više? he...he...

pa...D O M A N O V I Ć A...narode moj! RADOJA DOMANOVIĆA


Naravno istorija se ponavlja po ko zna koji put a mi opet nista, bas nista nismo naucili iz nje!
dragoljub92 dragoljub92 17:44 19.08.2009

Re: pozdrav...

drug.clan
mogul_sad_ja_kasti
veeeliki pozdrav i od Radoja... kog Radoja?... nesećate se više? he...he...

pa...D O M A N O V I Ć A...narode moj! RADOJA DOMANOVIĆA


Naravno istorija se ponavlja po ko zna koji put a mi opet nista, bas nista nismo naucili iz nje!

ni nećemo
dejanvul dejanvul 22:06 19.08.2009

Re: pozdrav...

OK, kad se istorija ponovi kao tragedija, pa kad se tragedija ponovi kao farsa...
A kako se zove to kad nacionalne "elite" ponove farsu?!
To niko normalan nije mogao da predvidi, pa nije ni nazvao...
drug.clan drug.clan 12:50 19.08.2009

pricam

Zanimljivo je vidjeti što se sve mijenjalo i što će se mijenjati, ali kako socijalna nejednakost ostaje nepromjenjiva. Svijet se još uvijek dijeli na bogatu, dekadentnu manjinu i većinu koja živi na egzistencijalnom rubu i kojoj su jedini kapital njezino nezadovoljstvo i radna snaga. Ta situacija zaziva one dvije predivne rečenice: „Tu proleteri nemaju što izgubiti osim svojih okova. A dobit će cijeli svijet."



Sta ja pricam ovde vec godinama? Tipicni primer novog robovlasnistva - jer je potlacenima preostao samo goli zivot i radna snaga (a to da li se prisila na rad obavlja bicem ili kreditom-teranjem na dobos potpuno je ne bitno, danas je cak legalno da se trguje robljem-kreditima izmedju banaka)

Međutim, proleteri koje ja gledam su ili oglupljeli ili se uplašili ili pristali na ideal sreće koje im je ponudilo neoliberalno tržište. Pristali su na svoje patuljaste državice, na nacionalističku retoriku svojih vođa, na ratove, etnička čišćenja i kolektivni zaborav. Oni svoju djecu odgajaju da budu poslušni građani, oni svake četiri godine izlaze na izbore, oni sanjanju EU dok gledaju sapunice nastale u regionalnoj koprodukciji.


Mislim da ovde pisac ne sagledava potpunu sliku. Zanemaruje moc onih koji mocnim alatima danasnjice za kontrolu misljenja namecu takve stavove. Drzave ne samo da nisu zastitile narod od opasnih psiholoskih eksperimenata vec su ih potpomagali i jos uvek potpomazu.

Narod nije postao takav sam od sebe vec je napravljen takvim. Setimo se Huxley-a.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana