da bi mogao da dodirneš snove:
trebalo bi da budeš
nežan...kao...
i da umeš da vidiš
kad boli uporno i tiho
pa duvaš da prođe...
da bi mogao da dodirneš snove:
trebalo bi da budeš
nežan...kao...
i da umeš da vidiš
kad boli uporno i tiho
pa duvaš da prođe...
10.10.2013.
Neee...!
Sa obližnjeg trga dopiru zvuci tonske probe."Opet neki politički skup", pomislio sam. U ovom gradu mi nešto mnogo mitinguju, ovo im uopšte nije prvi put. Ili sam ja baksuz, pa 'natrčim' ovde uvek kad ne treba... Ali kad sam već počeo da sviram, mrzi me da se premeštam. To premeštanje mi je uvek mnogo mrska rabota.
I baš kada su ptice iz parka počele nešto da se za**bavaju, da grupno lete u krug i 'deru' se, počela je i "čavka" sa trga da se dere u mikrofon... Pošto je izgleda to ipak bio neki koncert, a ne politički skup (nikako da krene neki govor), i bilo je veoma bučno, morao sam da se preselim na drugo mesto, koje, ispostavilo se kasnije, i nije tako loše. Naprotiv!
Odoh ja na koncert, a vi uživajte u mojoj omiljenoj pesmi
gošće autorke: biljana pajić i arijana obradović
Istina je – irski ples je više sport nego ples! Uz svu fizičku spremnost i sate i sate treninga, tu su i takmičenja koja mnogo više podsećaju na sportska nadmetanja nego na ples kao umetnost. Nama se, kao plesačima, to dopada. Takmičarski duh je uvek dobro razvijati do izvesnih granica, a s obzirom na neophodne pripreme, tempo treninga i stečeno znanje nam daju dobru osnovu da taj naš sport kasnije razvijemo u umetnost na sceni pred publikom.
gost autor: gavros
Marko Đorđević je doslovno svjetski a naš! Jedan je od najinovativnijih bubnjara današnjice (prema magazinu Modern Drummer), kompozitor i profesor na Berkliju koji duži niz godina živi u Njujorku a nastupa sa raznim muzičarima širom svijeta.
u poslednje vreme sam postao totalno opsednut akusticnim zvukom koji dolazi iz razlicitih instrumenata iz ove porodice. Martin, Gibson, Taylor ...
Da li je neko ikada pomirisao dobru staru akusticnu gitaru? Mmmm, moglo bi vino da se kiseli unutra.