Sve je pocelo
U vreme opalog lisca
Dok su duvali vetrovi
I dok su se kod tebe
Valjali snegovi
Moje su se reci
U tebi grejale
U predvecerja
Sa pljuskovima
Kad se
Tvoja volja
U meni palila
Pocela su
Nasa klijanja
Pokazao si mi sve
Sve sto sam zaboravila
Sve sto sam prizeljkivala
Sve sto sam otsanjala
I sve sto sam pozelela
Naucio si me da
Da sapatom koracam
Ka Tebi
Da reci
U paperje uvijem
Da
U ovoj Prici,
Svaka rec je Kljuc
Ona je Sve
Sto mogu da Ti dam
Pesma je samo Tvoja
Kad god Budem Bila
U Dubakim Vodama
Trazicu Virove
Da me Uvuku u
Tvoje Reci
Tvoje Kljuceve
Moga Svemira.
Nikada necu
jahati konja
Odavde do Oblaka
Od Oblaka
do Tvojih Dodira
Sve sam Ponela
Nista Nisam Ostavila
Nemoj da Kljucas
Moje Izgubljeno
Zrnevlje
Nikada
Ni
Zaculi su se neki Cudni Zvuci , neki potmuli , nerazumljivi zvuci, koji su nesto krsili , nesto cvrsto i vrlo otporno ....ispred nase zgrade. Ne secam se koje je doba dana bilo. Zvuci su me Magicnom Snagom izneli sa petog sprata, iz Stana Mog Detinjstva ,na pocetku Vojvode Stepe , blizu Gorice , koju nisam zaboravila... iako nje vise nema. Videla sam Velike Ratne Masine , koje su kidale ulicu ispred moje zgrade i ostavljale sitne kamencice i sivi prah koji je moje oci punio Strahom. Nisam tacno znala od cega i zbog cega , ali se secam tog ,Veceg Od Svih Strahova, koji
Neki ljudi osecaju I primecuju najvise zvuke, neki samo obrise stvari i predmeta, neki ne vide skoro nista osim svoje ideje I ususkani u svoje dane putuju za Svojim Snovima .
Tako ga se ona secala , sa trepavicama , koje ga dele od ostatka sveta , da bi mogao sam da se igra svojim idejama . One su sakrivale vecnu vatru njegovih zelja I bile su stit njegov kao neprohodna suma pred Gonicima.
Te trepavice su od ostatka sveta sakrivale vecnu vatru njegovih zelja, a nikada od nje, koju su hladni vetrovi odgajili i njegovoj vatri priblizili.
On je