Evo priče koju dugo želim da podelim, a koju će protivnici Otpor-a sasvim fino dočekati na nož.
Par godina posle petog oktobra, radio sam neko vreme u kancelariji na petom spratu stambene zgrade u Sarajevskoj ulici. Jednog dana, neposredno posle uređenja enterijera zgrade (čitaj krečenja), pokvari se lift. Penjem se lagano i razmišljam: toliko meseci ovde radim, a prvi put idem peške. Taman stignem skoro do kancelarije, kad me iza ćoška, na jednom od spratova, sačeka i obori s’ nogu sledeća scena: sve je uredno okrečeno i doterano, samo ispred jednih vrata stoji neokrečeni deo zida, sve sa masnim flekama i dve zlatne Otporove pesnice, isprejane šablonom. Da ne bude zabune, u toku je 2004. godina.
Gost autor: Mirakulus
I moj pradjed je bio šuster a prabaka primalja. Kažu da je na prijelazu iz devetnaestog u dvadeseto stoljeće porodila svu djecu od slunja do Korenice. Moj je djed znao napraviti cipele i kad je imao 70 godina. cipele za baku koja je tada umirala od raka i nije ih živa obukla. Mozda joj je s tim cipelama htio produžiti život. Za prapradjeda ne znam što je bio niti za pradjedovu braću i sestre ne znam tko su i što su bili osim za jednoga koji je propio pola kuće pa je pradjedova obućarska radnja bila u jednoj polovini a u drugoj polovini je bila krčma kod Muže.
Kad kažeš ne može - na šta tačno misliš?
Ko je ovog čoveka očekivao na ovom mestu?
Serb minister elected next General Assembly head, sign of country’s makeover on world stage
I znači li to da je Srbija ovime počastvovana, ili da je mesto predesedavajućeg GA UN izgubilo na važnosti?
I dok mi, o svom jadu zabavljeni, pokušavamo da gledajući u bob i tumačeći tikove i grimase novoizabranih i odlazećih ne bismo li pronikli u tminu sutrašnjeg dana - svet se sadašnošću i budućnošću bavi ozbiljno, temeljno, sistematski.
Na primer - Barclays bank. I ne samo ona. I druge najveće svetske banke, a bogami i vlade.
Lud je grad taj Berlin. Glavna ulica se zove Unter den linden. Pod lipama. Umjesto Getea ili Direra, Fridriha II ili Bizmarka, umjesto Kanta ili mog favorita Baha, glavna ulica je ponijela ime tamo nekih lipa. Koje i dalje ponosno stoje i mirišu. I cekaju našeg Mugija. Da ih posijece. Kao što je Katalonac, mag operske režije Kaiksto Bieito, isjekao Armidu, poznatu
Igor Grubic, umetnik koji zivi u Zagrebu, proveo je nekoliko dana u Beogradu u okviru programa CZKD-a "+ - 40 godina" pripremajuci se za umetnicku akciju "Mala lekcija citata" koju ce 15.06. u 18h izvesti na ulicama Beograda.
Dan pre akcije, u CZKD-u 14.06. u 18h odrzace se predstavljanje Grubicevih radova.
Tim
Gost bloga: Biljana Beba Knežević
Oprostićete, ovaj post je posve neintelektualan te iz njega nećete naučiti ništa. Ovu ću priliku iskoristiti da bih se uvukla u tamne rupe zadnjica svih onih koji saosećaju sa svim balkanskim ženama. Neke su još uvek žene, neke su to bile. Danas su čupave spodobe, tamnih podočnjaka, izgrickanih noktiju i punačke.
Žena, kako to ponosno, mirisno i nežno zvuči. Sinonim za dobru kuhinju, pet vrsta salata, fino izriban šporet, kupatilo koje se cakli, meku posteljinu, fino odgojenu decu, namirenog supružnika ( u svakom smislu ), te uspešnu koordinatorku izgrađene karijere. Sinonim za Onu koja uveče pada u krevet umesto da legne i koja se teškom mukom, poslednjim promilima snage istušira. Jel’ vam poznato ovo?
Kuda ideš Srbijo? Pitanje koje se nameće nakon serije nasilja među mladima u Srbiji i gotovo svakodnevnih vesti koje pune novinske hronike i potresaju naše škole. Postavlja se pitanje, koji je uzrok ovakvom talasu nasilja među mladim generacijama i koji to faktori utiču na ovako devijantno ponašanje među omladinom? Nedavni tragičan epilog u Subotici i incidenti u Pirotu, Užicu i Novom Sadu pokazuju da se ovde ne radi o nekom pukom sociopsihološkom epifenomenu već o simptomima krajnje ozbiljnog stanja u kome se nalazi naše društvo i koje se tako neizbežno reflektuje na mladim naraštajima.
Mnoge partije desnog centra danas se nazivaju demohrišćanskim ili nose ovaj pridev u svom nazivu. Demohrišćanske stranke se u političkom spektru najčešće vezuju uz centar, ili pripadaju strankama desnog centra, kao što je to u slučaju Zapadne Evrope. Dobro je poznato da većina hrišćansko-demokratskih partija pripadaju tzv. narodnjačkim strankama. Ipak, postavlja se pitanje, u kojoj meri su sve hrišćansko-demokratske partije zaista hrišćanske, odnosno, na koji način i koliko u svojim programima ove stranke promovišu ideje koje proističu iz hrišćanskog učenja? Da podsetim, osnovne ideje hrišćasko – socijalne misli i politike i ono što ovu ideju razikuje od drugih sistema jeste, hrišćanski pogled na čovekovo biće i njegovu ličnost koji počiva na svetopisamskoj paradigmi obraza Božijeg i neotuđivom dostojanstvu uključujući i ono nerođenog deteta. Zatim, tu su pitanja jednakosti, solidarnosti, supsidijarnosti, personalizma nasuprot individualizma, pitanja etike i bioetike. O tome sa već ranije pisao.
U svom novom tekstu pod nazivom "Pajtić i vojvođanska pravoslavna crkva" svima dobro poznati politički analitičar Slobodan Antonić još jednom je otvoreno izrazio sumnje u predlog novog Statuta Vojvodine, ovaj put svojevrsnim "raskrinkavanjem" Pajtićevih subverzivnih namera u kojima on navodno želi da pored novog entičkog, stvori i novi verski entitet, "vojvođansku pravoslavnu crkvu".
U čemu se po Antonićevim tvrdnjama oslikavaju Pajtićeve "raskoličke" namere. Jedan od glavnih argumenata g. Antonića je gostovanje. g. Pajtića 12-tog februara u "Poligrafu", odnosno primedba g. Pajtića da nedavno saopštenje Sinoda SPC nije ujedno i stav celokupne SPC.
Da podsetimo, g. Pajtić je izrazio negodovanje zbog pritiska koje je napravila SPC na državne strukture zbog predloženog statuta, a stav da saopštenje Sinoda SPC ne odražava i stav celokupnog Svetog arhijerejskog sabora obrazložio je informacijama koje zahvajujući svojim rodbinskim i prijateljskim vezama kao sin pravoslavnog sveštenika ima među vojvođanskim arhijerejima.
Razmatranja
U poslednjih nekoliko nedelja svedoci smo oštre polemike koja se vodi u javnosti po pitanju rezolucije o srebreničkim žrtvama.