Gost autor - Mirakulus
Moj djed šuster selio se sa obitelji trbuhom za kruhom. Radio je u Zemunu, Valjevu, Borovu pa opet Zemunu i opet Borovu. U Borovu je radio u dva navrata. Skoro odmah nakon osnivanja tvornice Bata došao je kao majstor i dobio stan u drugoj koloniji.
Kolonije su zgrade koje je Bata sagradio svojim djelatnicima. Kako je bio uporan i tvrdoglav covjek nije dozvolio prigovor na izradu nekih cipela te se pozalio upravniku Maksimovicu. Dobio je i onda jednostavni odgovor „moja avlija tvoja kapija" te je uzeo radnu knjizicu i ponovno otisao u Zemun u tvornicu dječije obuće Mira koju je vodio nekakvi Bižić no 1941 nakon sloma kraljevine tvornica prestaje s radom i djed opet seli u Borovo. Ovaj put dobija stan u četverodomki u četvrtoj koloniji. Moja mama i tetka sestre bliznakinje odrastale su za vrijeme rata u neizvjesnim uvjetima.Nakon rata tetka seli u Beograd i udaje se te dobija dvojicu sinova. Stariji zivi jedno vrijeme kod bake i djeda u Borovu. Kad su tetak i tetka sredili stambeno pitanje moj stariji bratic odlazi s njima no ostaje zajednicka fotografija ispred stana u Borovu.
Moja majka takodjer se seli iz Borova, udaje se i dobija mene. Zajednicki se nalaze u Borovu neposredno nakon mog rodjenja i dvije sestre sa svojim muzevima i djecom opet se fotografiraju. Nedavno nakon mnogo godina ponovno dolazim u Borovo i pronalazim kuću i stan ispred koje su nastale prve dvije fotografije. Flashbackovi davne prošlosti i vremena koje sam proveo sa bakom i djedom u Borovu nakratko su proletjeli. Prisjetio sam se izleta do pruge sa mladjim braticem i bacanja kartona pred vlak te batina koje sam dobio nakon sto su nas pronasli. Boks meceva na nogometnom igralistu na koje me je vodio djed i nekakvog teniskog susreta pod reflektorima i moje jurnjave za nocnim leptirima. I eto ostaje fotografija današnjeg izgleda kuće i misli kako je sve moglo biti drugaćije i kako su umjesto ove mogle nastati fotografije dječijeg smijeha praunuka i prapraunika mojega djeda šustera.