Plakala sam od smeha dok sam citala ovo!
Na žalost nisam oženjen, doduše bio sam vjeren, ali do svadbe nije došlo...
Evo zašto:
Za Novu godinu htio sam vjerenici da poklonim rukavice,koje bih joj poslao zajedno s pismom. Medjutim, u prodavnici sam sreo koleginicu s faksa koja je kupovala gacice. Nespretna prodavacica je zamijenila pakete, tako da je koleginica uzela rukavice, a ja sam vjerenici poslao gacice.
SAD ZAMISLITE MOJU VJERENICU POD NOVOGODISNJOM JELKOM KAKO OTVARA POKLON I CITA PISMO!
EVO SADRZAJA PISMA:
Dugo sam razmišljao
Izlazim iz kancelarije i bacam jos jedan pogled kroz venecijanere negde u daljinu. Celom duzinom zida je velika staklena povrsina i pogled mi puca siroko i daleko. Vidim nebo kako polako menja svoje boje i iz zute se pretapa u crvenu a crvena u plavu. Ispod se svetlucaju prve lampe na drugoj strani reke koja mirno tece i deli grad na ovu i onu stranu. Lepo je.
Ova godina mi je bila poprilicno supesna.
1. Dobila sam bolji posao
2. Uspela sam da udjem u gradsku Skupstinu kao odbornica i tamo se borim za ljudska prava
3. Putovala sam u London
4. Bijem bitku sa JAT-om i ustaljenim sistemima razmisljanja i vrednovanja
5. Uspesno razbijam predrasude (tudje i svoje)
6. Izlazila sam sa prijateljima kao nikada do sada i ludo se provodila
7. Prvi put iznajmila stan
8. Ustedela sam manju svoticu
9. Sklopila neka nova prijateljstva i poznanstva
10. Dobila autorsku opcijau na blogu
ili mozda jos bolje reci, i bez njega, stigoh ja juce u Holandiju! Nakon svih prepreka i posle presedanjau Minhenu (u povratku ce to biti Frankfurt) dosla sam tamo gde sam zelela i znam, sada cvrsto verujem, da ni jedn boba nije uzalud.
Slikam sve okolo, pa cete opsirniji izvestj sa outovanja i slike dobiti kad se vratim :)
Dok mesec polako skriva svoje lice, ja otkrivam suze, koje bez moje dozvole polako traze svoj put niz moje obraze, i kapaju u moje srce. Moja bol i mesec kao da su urotu napravili, a ja, nemocna da im se oduprem reci cu ti, bas kao i onu noc kad si me zaprosio "Jos sutra bicu tu, a za dalje ... samo nebo nam je granica".
Vratih se pre desetak dana iz Dalmacije, i sta da vam kazem... Bese divno kako to samo tamo i moze biti. Bila sam u Kninu kod kuce, ali smo skoro svaki dan isli kolima na more i to svaki dan neka nova plaza. Prvi put sam letovala tako, i mogu vam reci da mi se dopalo. uvec dodjemo lepo svojoj kuci, na svoje krevete, i milina. Doslo nas je i jeftinije plcati samo gorivo nego smestaj u nekom apartmanu. Ipak, necu da vas davim utiscima i opisima krajolika i bojom mora, samo cu reci da je bilo toliko cisto i kristalno prozirno, da nisam mogla da se nauzivam. Kad bi mogla jos koju
Ljudi, nemojte zaboraviti da budete srecni. Nemojte dopustiti da zaturite osmeh u nekom zapecku i da zaboravite kako on izgleda...
The juggling act is about to begin...
When the decision was finally made to cough up USD 700 billion to bailout the Greatest Financial Show on Earth, the American taxpayer's elected representatives decided to give the poor silly bankers another chance, thus ushering in the thing that no one wants to talk about:
"The Great Depression II: The Revenge"
Opening REALLY soon in theatres REALLY near you
I do not mean to downplay the significance of this "FC" (abbreviated to save my repetition). The ramifications and long term effects of the FC could be very deep and very far reaching. There is reason to be cautious. There is reason to be concerned. But we humans, sadly, are unable to measure our reactions. It is never enough to take in the news and think rationally about it. We see a splendid opportunity to panic. And we avail ourselves of it fully.
The pilgrims were happy and thankful in 1637 that America had not killed them all. The Indians were happy and thankful that the pilgrims had not killed them all (yet). They survived. As a tribute to their survival, Americans traditionally eat themselves into oblivion on this holiday.
And not everyone will survive.