Nisam ga pročitao, ne nameravam, neću, čemu? Čuh tu i tamo ponešto a dovoljno imam godina, znam gde živim te mi nije teško shvatiti da sam/smo najebali. I radnici i mi penzioneri i svi ostali zaposleni koji nisu rod ili pomozbog nekome iz vlasti.
Jebote, pa gde to ima na ovom dunjaluku da se budžet jedne države, puni novcem koji se oduzima zaposlenima i penzionerima?! Sad se setih mog kolege, a bejasmo mlađani i besmo otišli da podignemo lovu za likovnu koloniju, kad pred poštom red penzionera od jedno 300 000 ljudi! Ovaj blesav kako ga bog dao, razdra se iz sveg glasa:
Na Voždovcu smo maestralno omašili kad bi se brojali glasovi koje smo dali na anketi dobili bi sasvim drugačiju sliku.
To nek nas ne sprečava da se poigramo i mi smo kakav takav glas naroda, i slika jednog segmenta društva, ostaje samo da identifikujemo koji je to segment, teško pitanje, radi se na tome :)
Anketu napravio i održava je prijatelj Vlada Popović iz daleka bogami, sa bezbedne i udobne udaljenosti, joj blago njemu!
... ili "Otkud blogerima tolika želja za Restartovanjem?!?"
Piše @a_jovicic
Starije blogo-kolege verovatno se sećaju izraza "Tehnika narodu!" koji je u nekadašnjoj SFRJ korišćen za promociju naučno-tehničkih dostignuća ondašnje države. Obzirom da živimo u "modernim vremenima", odlučili smo da probamo sličnu akciju u cilju demistifikovanja jedne aktivnosti koja je posebno učestala u vreme izbora (koji svakako nisu retki na ovim prostorima) ... istraživanja raspoloženja masa kroz sprovodjenje anketa.
Pre nešto više od nedelju dana @uros_vozdovac, @little_radojica i moja malenkost, pustila je "u divljinu" Predizbornu anketu v2.0 sa idejom da popunimo prazninu koja postoji u istraživanjima profesionalnih agencija (ili bar neobjavljivanja rezultata u javnosti) po pitanju trendova kretanja apstinenata i "belih listića" sa prošlih izbora. Ono što nas je iznenadilo je odziv i rezultati koji smo tim "istraživanjem" dobili (kompletne tabele su date u dokumentu sa kraja teksta a kao "hint" evo procenjenog broja glasova koje pobednik on-line izbora može da osvoji na onim pravim ... 323278 glasova odnosno 7.81%)
koji je počeo danas i traje do 8. juna. A vi?
ghost autor: stefan.hauzer
Nisam Aca Stojanović, ali mogu da pokušam. Stigli smo do četvrtfinala i prvi par je ultimativni derbi;
Francuska – Nemačka (petak u 18h)
Strasne stvari se dogadjaju.
Zaboravih na cetvorogodisnjicu blogovanja. Ne otvaram cesto profil. Smetne se covek.. Ne zbog godina, a mozda sam u krivu, vec, nekih drugih trka koje mi donose zaboravnost, a secam ih se u svezem obliku kao da su sad udahnule prvi vazduh.Ove nasjvezije trke i frke lupaju vratima secanja i prisecanja , ne dozvoljavaju da iko proviri unutra, u bezdan, u mrak... u kome je svetlosni zracak vec obolezio cega bi trebalo , a cega ne da se secam. Prisecam se koliko je mojih prijatelja izgubilo trke i frke... poslednji je Somi, nezna ljudina, majstor nad majstorima... koji se protiv najvecih problema borio radom, sa deset prstiju i umetnickom dusom...
Gospa Zora zapravo ni dan danas nije načisto da li joj ime odgovara ili ne. Naime, neprestano je muči jedna sitna začkoljica: ona zorom ustaje samo i isključivo ako mora, ali zato redovno leže sa prvim petlovima ( Ovo sa glasnokukurikalovićima ipak treba shvatiti sasvim uslovno i čisto figurativno, jer tamo gde ona živi, pevci su odavno proterani iz dvorišta. Samo po koji limenko je ostao zaboravljen na nekom krovu patiniranom mahovinom i čuvarkućom da poput saobraćajca usmerava široke ravničarske vetrove, ali ni to nije baš pouzdano, jer ne može da se seti da li ih je u poslednje vreme viđala ili bi samo bila rada da je tako. ).
( A NA SVU PRILIKU I MUŠKE, ŠTO SE SVE IMA
UREDNO ZAKLJUČITI IZ PRIČE KOJA SLEDI )
Ćera: - Super je ispalo testo! Imali smo goste, pa nikako da se javim. Hvala za recopis. :) Treba samo da kupim oklagiju, morala sam da zajmim. :)
Majka: - Ko nema oklagiju ima običnu litarsku staklenu flašu. To tek da znaš. A za testo mi je baš drago. Inače, i mi smo imali goste...
Ako ćemo pošteno, taj prozor malo čemu može da posluži. S obzirom da je okrenut ka susednom dvorištu, postavljen je visoko, mali je, uzan i duboko usađen u debeli noseći zid kuće. Osim toga, sputan je i zelenom mrežicom za odbranu i zaštitu od komaraca i ostalih letećih napasnika, pa se kroz njega ne može valjano pogledati čak i kada bi nekom palo na pamet da se popne na klupu kraj trpezarijskog stola ne bi li ga dosegao.
Donekle slično Velikoj Britaniji uoči Prvog svetskog rata, i ja sam pomalo oklevao sa uključivanjem u diskusiju o revizionizmu, sa nadom da moje učešće neće ni biti potrebno.
Ipak, postoje dva razloga zbog kojih sada ovo pišem: prvo, želeo bih da podržim stav da je diskusija zasnovana na činjenicama dobra za svako društvo; drugo, postoji mnogo pozitivnih priča iz doba rata za koje mislim da zaslužuju da budu ispričane tokom obeležavanja ove godišnjice.
Postoje u mom životu par magičnih, nezaboravnih, trenutaka kada sam prvi put čuo muziku u koju sam se istog trenutka zaljubio.
Šklovski u poglavlju pod naslovom Potkovana buva prenosi sadržinu Levskovljeve priče Levak i ja ću taj njegov rezime pročitati:
Caru Aleksandru Pavloviču Englezi poklone čeličnu buvu koja pleše.
Za vladavine Nikolaja Pavloviča odluče da posrame Engleze. Dadu buvu u Tulu. U Tuli potkuju buvu. Tanan rad, čak se ni pod mikroskopom ne može proučiti. Pošalju buvu u inostranstvo, nek se stranci dive.
Samo buva prestala da igra. Svaka mašina ima proporcije koje joj odgovaraju.
Englezi se silno divili tananom radu, ali shvatili: ne znaju ljudi tablicu množenja.