Bila je to, u stvari, promocija dve knjige, posvećene nesalomivom i nepodmitljivom beogradskom duhu.
Zašto baš u Mariboru i zašto baš sada? Poznavaoci lokalnih prilika tvrde da je Maribor od osamostaljivanja Slovenije 1991. godine bio mesto eksperimenata novog kapitalističkog sistema. Kap koja je prelila čašu je tzv. javno-privatno partnerstvo, gde preduzetnici, uz pomoć gradskih moćnika, u ovom slučaju gradonačelnika Franca Kanglera, skidaju kajmak.
Međutim, ono što je ostalo između redova objašnjava kako su moguće i zašto su baš tolike zloupotrebe u raspolaganju sa javnim finansijama, dakle sa parama građanki i građana Srbije. Uzroci su, pre svega, nepostojanje odgovarajućih zakona i podzakonskih akata, zatim manjkavosti i nedorečenosti već donetih zakona i podzakonskih akata, pa nedovoljan broj revizora u DRI, nedelotvoran sistem interne kontrole i nepoštovanje zakonske obaveze organizovanja interne revizije.
Neko će reći da bi taj potez bio demagoški, izraz jeftine propagande ili možda nedovoljno delotvoran po pitanju štednje, odnosno kresanja rashodne strane budžeta Republike Srbije. Ali, u svakom slučaju bio bi to istorijski postupak sa dalekosežnim posledicama po mentalitet vlasti i svih onih koji se grabe za nju.
I Đilas i ostrašćeni lovci na fotelje, sinekure, službene limuzine, nove sekretarice i dnevnice, pripadaju polusvetu, bolje reći četvrt-svetu, maestralno opisanom u komedijama Branislava Nušića.
Šta smo mi Bogu zgrešili da imamo ovakve paćenike, kojima je briga za muke građanki i građana Srbije samo demagoški paravan za isijavanje patoloških lovačkih strasti!?
Oronule fasade, otpadajuće ograde terasa, krovovi koji prokišnjavaju... samo su otužan inventar višedecenijskog propadanja.
Slični, pogubni procesi u susednoj Hrvatskoj zahtevaju jasan, odlučan i beskompromisan odgovor svih normalnih i civilizovanih ljudi na prostorima bivše Jugoslavije.
Ne znam šta bih rekao sem da sam toliko dirnut obrazloženjem predloga za izbor novog Guvernera Narodne banke Srbije da sam pomislio kako bi ovaj momenat morao ostati zabeležen i kao poseban blog.
Naravno, zahvaljujem se našem Predsedniku na brizi za narod, državu, NBS i naš dinar!
Takođe podržavam princip stručnosti kao jedini u izboru najboljih kadrova za sve funkcije!
Kao što reče Radovan onomad - "To je istina ali to su mi amputirali!" - i ministar kulture Srbije Bratislav Petković kaže da je njegova izjava o poželjnoj patriotskoj kulturi izvađena iz konteksta ali je aktuelna i korektna.
I šta još kaže ministar Petković?
I siđe Toma sa gore kremanske, siđe on pod rukom Platformu noseći .
I stvarno kao da je Mojsije sa Gore sišao ne sumnjam da će nam narednih dana i o plamtećem grmu govoriti, i prosvetljeniju svome.
Ali - šta piše u Platformi?
Heh... Može neko lakše pitanje?
Odavno nisam čuo ovako militantne i nasilničke intervencije u obraćanju "potčinjenima", tako sistematsko ignorisanje njihovog mišljenja, toka izlaganja i uopšte, ličnosti svakog ko je na bilo koji način pokušao da obrazloži neki afirmativni stav u vezi Pajtića ili kritički u vezi demagogije SNSa i SPSa, kontramitinga, poziva na linč itd... i na kraju je pozvala posilnog (snimatelja u studiju) da i on, eto, glasa, ne ovako, već onako! Pa Olja, izvikala si večeras sebe za vojvodu!!!
Autor: Rodoljub Šabić
Zakon o zaštiti podataka o ličnosti Srbija je dobila, sad se već može reći, poodavno, krajem 2008. godine. Objavljen je u Službenom glasniku 27. oktobra, a stupio na snagu osam dana kasnije, početkom novembra iste godine.
Jedna od odredbi Zakona (čl. 16) predviđa, u skladu sa dobrim demokratskim standardima, posebnu zaštitu tzv. naročito osetljivih podataka. Tako u prvom stavu pomenutog člana stoji: „Podaci koji se odnose na nacionalnu pripadnost, rasu, pol, jezik, veroispovest, pripadnost političkoj stranci, sindikalno članstvo, zdravstveno stanje, primanje socijalne pomoći, žrtvu nasilja, osudu za krivično delo i seksualni život mogu se obrađivati na osnovu slobodno datog pristanka lica, osim kada zakonom nije dozvoljena obrada ni uz pristanak."