Moj gost: Mr.Loader
Teško je bilo gledati sliku u tv izveštajima. Nije lako ni pisati o tome, jer stoji onaj bremenit, pomalo i katastrofičan osećaj. Ali, treba. Bolje nego ćutati.
Monasi koji se pesničaju… To je scena koja poražava, koja deprimira.
kad kažem amerika,
ja ne mislim na zapanjujuće predele
te velike, divne zemlje.
ne mislim ni na njenu agresivnu,
bahatu, bezobzirnu politiku čije smo nežno krilo
i mi osetili nad glavama...
autor: jasmina kan
(odlomak iz romana "XL" koji se može naći
na www.UniBook.com, u delu
"Knjige iz regije")
22. decembar je bio dan vojske sfrj.
eno kolega milan
expertski priča o tome.
ja se sećam proslava,
šepurenja, četvrta vojna sila na svetu?!
nije da nisam verovala...
i ministar se danas oglasio...kao
da se i on seća:
"Završavamo jednu izuzetno uspešnu godinu... koja je
Ne znam da li ste primetili,
moji favoriti, Erin's Fiddle
su učestvovali na takmičenju zvanom
ja imam talenat, i bili zapaženi.
sedamdeset četiri godine posle smrti roberta džonsona,
pre neki dan, folk alliance international mu je dodelila priznanje
za doprinos baštini, sa ovim obrazloženjem:
Shane Patrick Lysaght MacGowan je rođen na božić,
25. 12. 1957.
gost autor: ludipingvin
Album o kome ću danas pričati odiše lepotom.
Natali Merčant je posvetila 6 godina svog života istraživanju američkih i engleskih pesnika sa kraja XIX i početka XX veka. Tražila je dečije pesme. Na primer:
The Land of Nod
velika je nepoznanica FWB( freiends with benefits),
ili nije. ali klizavo jeste.
Elem,
Za put svile znam, znam i za trasu začina, ali nisam razmisljala o tome da postoji i ustaljeni, uhodani . put kolača - sve do pre neki dan, kada sam s plavom ikeinom kesom u ruci, cupkala na autobskoj stanici Beograd. U velikoj kesi bio je mali omot, a u njemu, kilogram domaće tarane. Taranu sam kupila na Kalenića pijaci, donela je kući, zapakovala i po najgorem kijametu zaputila se na autobusku stanicu da je predam Lasta vozaču, s molbom da je odnese u beli svet.
Ali
instert iz danasnjeg gmail chata izmedju mene i mog sina Viktora
ja: Bila dooobra zurka
Viktor: Znam da je bila dobra
pito me Peca od preko puta* jel ja pravim zurku
ja reko pa ovaj ne to mama...
_____________
* preko puta-zgrada s druge strane ulice, preko puta Dadova
E pa batice, srećan ti rodjendan:)))
Skromna, i neupadljive spoljašnosti do te mere da je čak i kondukter ne pogleda dva puta kada kupuje kartu, gospođica Violeta je oduvek imala smisla za odmeren pristup sagledavajući širu sliku, a opet, fokusirajući se i na detalje koji, kako ona voli da kaže, uvek prave značajnu razliku.