Toliko smo izgubljeni, tako goli, tako usamljeni u Americi; beskrajna i svirepa nebesa razapela se nad nama, i nas večito napred gone, i mi nemamo zavičaja (Thomas Clayton Wolfe)
Srećan Božić! Καλά Χριστούγεννα! (Kalá Hristúyenna). A kada još Božić padne u veseli četvrtak - eto razloga za dvostruko veselje onima koji umeju da se vesele. Στην υγειά
Out of sorrow entire worlds have been built
Out of longing great wonders have been willed
(Nick Cave)
O Jeleni se zna sve. Zna se da dolazi, mada neredovno i sve redje, ali da se nikad ne pojavljuje. Pritom, zna se da ona ne postoji, a to je siguran znak da negde bivstvuje. Da, ona ne postoji, niti je ikad postojala, a tek ponekad je nema. Nju je uzaludno očekivati. Ona se čeka i to je jasan pokazatelj toga da je ona tu. «Kad je nema, onda je nema kao da se zaista nikad, nikad više neće pojaviti,
Gost autor: MuadDib
Једном давно имали смо плантажу кафе у Африци.. (Out of Africa, opening lineby Meryl Streep).
Екхм, одувек сам знао да ћу ову причицу, ако је икада буде, морати овако да започнем.
Pre neko vece pogledala sam film Kieslowskog „A Short Film About Love". Film je tih. Ne vidjaju se cesto tihi filmovi ovih dana. Jasna su mesta gde bi mogao da postane glasniji, ili da urlice, ali i kad placu, likovi u njemu su tihi. Takva jedna gospodska vrsta filma izaziva i slicnu reakciju. Bila sam ucutkana.
Odjednom mi se po zavrsetku pojavila bila neka radoznalost, i otisla sam na google dok se DVD vratio na pocetnu stranu i muzicka spica rotirala svoj melanholicni lament; zanimale su me kritike filma.
U petak 20. decembra 2002. godine oko 3 popodne stigao je bio email na ekran vec tada starog kompjutera koji je obavljao poslove vodjenja jedne radnjice na Yonge Street-u opisane drugom prilikom, a sluzio je i za druge stvari. Mail je izgledao neobicno, ali nisam stigla da razlucim sta je konkretno bilo neobicno na njemu jer sam ga odmah otvorila.
U katoličkoj crkvi, na ceremoniji konfirmacije, sveštenik priča tinejdžerima o hrabrosti i mudrosti.
Moj prvi veliki, pravi posao bio je PR u Bel Pagettu. Ako se secate one firme koje je bila preteca mobilnih telefona-tada smo svi imali pejdzere. Naravno da sam radila od 8-20h svaki dan. To se podrazumevalo. Takodje - naravno da sam dolazila pre svih. Ponekad su sastanci bili zakazivani u 7h. Meni je to bilo OK. Subota, ponekad nedelja - sve u slavu liberalnog kapitalizma, naravno da se podrazumevala.
Žena je u svakoj dobi dobar konzument robe i usluga. Probajte da prebrojite stvari bez kojih ne možete da zamislite dan. Kafa, novine, internet, čokolada, labelo, frizer,gardaroba, prašak, hrana. To sve neko mora da nabavi. Sa ukusom - još bolje od kose do nakita. Žena preko 35 koja pride ima i porodicu je meka svake marketing agencije. Ona nabavlja prašak, hemiju za kuću, kupuje nove cipele za dete, meleme za svoje male bore, razmišlja povremeno o dijeti i vitaminima, sipa benzin....ne smeme ni da zamislim šta sve današnji čovek mora da ima da bi preživeo dan. Ali tako je to danas i ne treba kukati nad kataklizmom civilizacije gde su internet, kafa, čokolada i sex samo roba koja ima svoje ciljne niše. Od kada je banaka i kartica - lakše je - priznaćete. Ne morate da čučite po poštama i da gledate preko stakla ima li para. Ako i nema na računu - biće dozvoljeni, nedozvoljeni minus svejedno i sipaćete benzin, kupiti prašak ili ne znam ni ja šta. Banke su nam pomogle sa tim bezgotovinskim plaćanjem, istina je. Na par godina menjam novčanik i stalno razmišljam- šta je kroz tu jadnu kožu procurelo para. Pa me uhvati neka tuga. Tako sam se prvi put - osetila u banci pre neki dan kada su mi isekli karticu -dajući mi bolju i sjajniju spremnu za nove avanture.
Sve čestitke za rođenje ćerkice! Da je živa, zdrava i srećna! (Puj, puj, puj.) Vama, takođe, iskreno divljenje za predani rad do poslednjih dana trudnoće, kao i planirani povratak na posao nakon samo dve nedelje porodiljskog bolovanja, što mediji izveštavaju da ste uradili i u slučaju rođenja prve ćerke, pre sedam godina. Svaka Vama čast!
Pišem
TEMA NEDELJE
Uvrede dozvoljene, jaukanje zabranjeno
U porodilištu žena biva potpuno dehumanizovana, postaje broj, ne pita se ni za šta, ne informiše se ni o čemu, od nje se očekuje da samo raširi noge i ćuti, tvrdi Branka Stamenković, pokretač građanske inicijative "Majka hrabrost"
Bilo je vike i u operacionoj sali, porodilja to čuje i krene u plač, takvo ponašanje niti ću praštati
Umre čoveku žena na porođaju i on ostane sam da podiže troje maloletne dece: jedno za nju, jedno za sebe i jedno za državu. Sumnjajući da mu je žena stradala od lekarske greške, krene da isteruje pravdu. Legalno, kroz institucije sistema, poštujući proceduru.
***
Poligraf, 24.02.2009.
Gost emisije: Rodoljub Šabić, poverenik za informacije od javnog značaja
Jugoslav
Sećate se kad je onomad nevladin sektor (tzv. "psi čuvari") lajao na sav glas dok je čamio čekajući da na sastanak posebne radne grupe Bejbi frendli dodju eksperti, ne bi li se usvojio izveštaj eksternih evaluatorki?
U okviru šire saradnje uspostavljene između Udruženja za javno zdravlje Srbije i regionalnog Ministarstva zdravlja Toskane, dogovorena je sedmodnevna studijska poseta porodilištima Toskane. Početkom marta u Firencu putujemo dr Vladimir Vajs, načelnik pančevačkog porodilišta, i moja malenkost, ispred GI "Majka Hrabrost". On - da vidi kako sve izgleda iz stručnog ugla lekara. Ja - da vidim kako sve izgleda iz ugla porodilja.
U Toskani je revolucija za promenu prođajnih
Policija - odličan, 5+.
Svaka im čast. Oduševili su me. Reči nemam da im se zahvalim u meri u kojoj zaslužuju. Da im se povećaju plate - odmah i smesta!
Organizatori parade - odličan 5.
Temeljno pripremljen teren. Razrađeni svi detalji. Očigledno odlična saradnja s policijom. Bravo! Da se odmore par dana, pa da krenu da pripremaju paradu za dogodine.
Dežurna doktorka (i ostalo medicinsko osoblje) iz autobusa s mobilnim mamografom - odličan 5.
Da im se isplati odšteta za pretrpljeni strah i duševni bol na radnom mestu.