Mislim da poslednji blog koji je mlekac napisala treba da bude na VIP strani, da ga vidi što više ljudi, ne bi li ikako uspeli da joj pomognemo:
Isključili su mi struju.
Dok sam jutros otišla po hleb došli su i isključili su je.
Pošto ne uspevam da nađem posao, a nemam odakle da platim, očigledno ću do daljnjeg biti offline.
Stoga, dragi moji i drage moje - bilo je divno družiti se sa vama, ali do daljnjeg, mene ovde neće biti. Osim povremeno, kad me, kao sada neka dobra duša iz komšiluka pusti da privirim u virtuelni svet.
Ako uopšte budem sposobna da odem do komšiluka.
Neopisivo sam tužna i osećam se užasno.
Ljubim vas sve.
Vaša, mlekac.
P.S.
Ako neko ima plinski rešo da mi pozajmi, biću mu večno zahvalna.
Osobe sa autizmom, po onome što sam ja uspela da osetim družeći se sa njima, žele da komuniciraju, ali na žalost ne pronaleze uvek način da to ostvare.
Moj sin i ja smo ga pronašli i beskrajno sam srećna što je tako.
Ovo je, svojevremeno, napisala natasavb majka autističnog dečaka.
Linkujem njen drugi post za komentare, uz preporuku da pročitate i prvi.
Blog austrijskog naučnika Floriana Bibera (Florian Bieber), politikologa koji dobro poznaje Balkan, njegovu istoriju, jezik i sve njegove muke, izazvao je veliku buru ovih dana u balkanskim medijima, naročito srpskim. Naime, profesor Biber trenutno podučava buduće britanske diplomate na Univerzitetu u Kentu i nedavno je na svom blogu objavio komentare i odgovore svojih studenata o Balkanu i Jugoslaviji. Dojče vele je juče objavio priču o tom blogu, a dalje su
Testo noći spustilo se nad letnji grad. To je ono vreme kada svi osećaju da se nešto lepo mora dogoditi, jer je to pravo stečeno petkom. Čak i ako počne kiša, ona ostaje topla, narandžasta, letnja noć.
A letnji grad pun je letnjih ljudi. Ugrejani, oslobođeni slojeva odeće, svi kao pomalo raspušteni,
"Bila sam do Pakla i nazad. I da vam kažem, bilo je
divno".
Trenutno je u galeriji Tate Modern postavljena velika retrospektivna izložba radova Louise Bourgeois.
Louise je rođena 1911. godine u Parizu, 1938. se preselila u New York,
gde i danas u svojoj 96. godini radi.
http://www.tate.org.uk/modern/exhibitions/louisebourgeois/default.shtm
http://en.wikipedia.org/wiki/Louise_Bourgeois
*Robert Mapplethorpe: Louise Bourgeois 1982 sa "Fillette" (devojčicom)
Ovaj post se, izuzev par mojih obzervacija, sastoji iz isečaka iz vajarkinih dnevnika i intervjua.
Zašto volim da radim sa decom?
Zato što je to jedan, krajnje neozbiljan posao, puno se smejem i ne moram da jedem plazmu - ne pušta me da odrastem.
U mojoj učionici postoje razna pravila. Dva, iz kategorije "nema..." su:
(1) ustajanja kad neko želi da mi se obrati, (2) uslovljavanja kroz nagradjivanje (manipulacija) i kažnjavanja
Rien ne distingue les souvenirs des autres moments: ce n'est que plus tard qu'ils se font reconnaître, à leurs cicatrices./Nothing sorts out memories from ordinary moments. Later on they do claim remembrance when they show their scars. (Chris Marker: La jetée)
Pre petnaestak godina, jednog bečkog 24. decembra uveče, pitali smo se šta da radimo mi koji smo bez porodica, bez predbožićnih rituala, mi koji nemamo nameru ni sami da jedemo kod kuće, ni da idemo na ponoćnu misu. Bilo nas je troje; ja, jedan moj prijatelj koji je jednog leta osamdesetih došao na mesec dana iz grada Bowling Green u državi Ohio da predaje engleski u Salzburgu na mesec dana, i do dana današnjeg ostao da živi u Austriji, i jedna moja prijateljica rođena gde i ja, a koja sada živi u Americi, koja mi je tada bila u poseti. Otišli smo u kafanu u kojoj sam vrlo često obitavao za vreme svog života u Beču, Adlerhof, u 7. Bezirku (gradskoj opštini), u ulici Burggasse broj 51, čije se ime sa ulice ni ne vidi. Jedino što se vidi jeste fasadna lampa sa reklamom za malo poznato Schnaitl pivo.
Tamo negde, 1994. godine razgovarao sam sa čovekom koji je sada direktor Javnog servisa Evropske Srbije. Na moju opasku da je uloga televizije da edukuje i da je potrebno praviti emisije koje edukaciju imaju za cilj, A.T. je postavio pitanje koje je potpuno promašilo temu, ali, ipak, opisuje većinsko mišljenje: Ako stalno pravim emisije o slikarima, da li će Srbija postati slikarska, umetnička kolonija? Odgovor je, naravno, ne.
Danas je Dan multiple skleroze. Većina neće ni primetiti da se nešto tim povodom događa. Oni koji primete, registrovaće neki skup gde će neki ljudi govoriti o......tome, da biće i neka izložba, gde su izloženi radovi ljudi koji imaju tu bolest. Malo će razmisliti o tome šta je to. OK ne vredi očekivati da će cela Srbija postati medicinski obrazovana država koja traži lek za boljku. Naivno je i nekorisno. Bojim se da bi trajalo samo jedan dan.
Sta reci a ne slagati.
Dobili su Oskara. Istina ne onog,ali malo li je na ovu skupocu
Istina nisu zahvalili familiji, rodbini, prijateljima, a ni meni :((
Nije bilo bruseva koji lete.
Gorica imala predivnu frizuru
Ali bez obzira na sve ulepsavaju nam jutro.
Hvala Gorice i Dragane na enormnoj energiji i optimizmu.
Cujemo se ujutru, samo gurajte.
PS: Ako nekad budem imao radio-aparat u vlasnistvu kao mali obrtnik , prvi poslovni potez ce mi biti-
Dodjem popijemo kafu, stavim parce papira i
BETA-PREGLED U 14.00
Utorak, 7. decembar 2010.
OSLO/BEOGRAD - Srbija je jedna od 18 zemalja koje che uz Kinu
bojkotovati ovogodissnju ceremoniju u Oslu povodom dodeljivanja
Nobelove nagrade za mir kineskom disidentu Liu Sjaobou, prenele su u
utorak agencije pozivajuchi se na saopsstenje Nobelovog komiteta. U
ambasadi Srbije u Oslu i u Ministarstvu spoljnih poslova Srbije nije
bilo moguche dobiti komentar.
KELN/BEOGRAD - Izvestilac evropskog parlamenta za Srbiju Jelko Kacin
izjavio je u utorak da je ssokiran odlukom Srbije da njen predstavnik
Srbija se sprema za vanredno stanje u to vise sumnje nema. Kostunica & comp zele da ostanu na vlasti sto je moguce duze po mogucnosti dozivotno ( ugledajuci se na majku Rusiju i vaskolikog Vladimira Vladimirovicha). Sled dogadjaja u prethodnih desetak dana vise nego jasno ilustruje zelju vlastodrzaca u Srbiji da suspenduju i ovaj privid demokratije i da se obracunaju sa "unutrasnjim neprijateljima" kad su vec spoljni nedohvatni. Mediji sasvim nekriticki prenose reci politicara javnih radnika i desnicarskih organizacija,u kojim se napadaju svi koji su imali pameti i hrabrosti da se upitaju
причица иживота на тему: . . . . .кадпомислим ја натебе,скљокамисе самоцебе
прц таленат незамисливих могућности , похотљива , док ме језичком методом уувоугрло мами у вирове страсти и тамне вилајете свое природе уме да се обрецне намоменат
- уопште незнам шта ме везуе устебе
- па Он , ваљда , одвалих прво на уму
краћи састав на тему . . . . волишлиме
шапат неки, шта ли, слутим усеби, након толико времена како је св Трифун био повод да сам почео знаке посебне телесне пажње указивати Милосији,тада колегиници на грађевинском ф. беше то давне 1963 средином фебруара
редовности куретине ускраћена зарад неких својих муња углави Виорика је понекад ипак дозвољавала одабраним да јојсе успентрају венериним брежуљком па се ија у својој срамежљивости када су те телесне непримерености упитању тамо умало затекох баш у перијоди када је мозак одмарала од сконцентрисаности рада на теези . . . Далије зашто узрочник зазато .