Društvo

klinci: autoritet

snezana mihajlovic RSS / 21.10.2007. u 10:39

Zašto volim da radim sa decom?

Zato što je to jedan, krajnje neozbiljan posao, puno se smejem i ne moram da jedem plazmu - ne pušta me da odrastem.

U mojoj učionici postoje razna pravila. Dva, iz kategorije "nema..." su:

(1) ustajanja kad neko želi da mi se obrati, (2) uslovljavanja kroz nagradjivanje (manipulacija) i kažnjavanja (vredjanje, omalovažavanje, zastrašivanje ili nametanje krivice).

U mojoj učionici pravila prva poštujem ja, a jedno od prvih (iz kategorije "ima...") je, da tičr ne zna sve i da mora da proveri.

Decu sa kojom radim, već uveliko brusi vaspitno-obrazovni sistem predškolskih i školskih ustanova, gde razni vaspitači i predavači iznalaze najlakše metode da bi ih kontrolisali, jer kad držite konce u svojim rukama, lutke rade ono što vi hoćete i nemate problem. (lutka nema život, ali ima svoje mesto)

Jedna profesorka mi je rekla da je za nju najveći problem kada dete nema nikakvog poštovanja prema autoritetu; takva - surova i nevaspitana deca su van kontrole i ona ne zna kako da im se suprotstavi.

Postavka da je predavač autoritet koga se mora poštovati, dok sa one svoje strane zahteva i propisuje standarde, kojih se deca slepo pridržavaju i još za to bivaju nagradjivana (ili im se, u suprotnom mora suprotstaviti) je direktan generator problema, kog se gore navedena profesorka užasava.

Paradoks: grupa vs. pojedinac (meni zanimljivo: The Human Zoo)

Naviknuta na vergl, gde se kao - njih radi, individualno podredjuje grupi, a sve to, da bi se ista podredila samo jednom pojedincu (autoritetu), deca ne mogu klikom miša da promene mentalne settings i restartuju sistem.

Kada je jedno od prvih pravila da nema „peglanja po mojim šavovima", kada se uvidi da nema sankcija, (a to je, već posle dva-tri časa) u učionici počinje da vlada ujedinjeni haos. (svi hoće sve, u isto vreme i uglas)
Paradoks „JA hoću" situacije je, da kada od njih javno i pojedinačno zatražite mišljenje - njega nema.

Situacija 1.

U učionici galama, prvo zaćutim i sačekam da se smire i kažem: „E, hajde kada izbrojim do tri, da svi kažemo nešto."
Onda oni pitaju: „Šta?", a ja kažem: „Bilo šta - šta hoćete."
Izbrojimo do tri, a onda tišina - svi osluškuju jedni druge i niko ne progovara.

Situacija 2.

Pitam da li hoće da čitamo priču, pevamo ili igramo neku igru. Stavljamo predlog na glasanje, treba da se digne ruka - kreće osvrtanje, niko neće da je u manjini. Čak i ako je glasalo za neku od opcija, nastavlja da glasa i drugi i treći put, ukoliko većina nije na njegovoj strani.

Doći do ovoga:

Naša deca se ne boje nastavnog osoblja. Jedno od školskih pravila glasi da posle deset uveče na gornjem spratu poštuju red i mir. Jedne večeri, oko jedanaest, u hodniku na gornjem spratu bio se boj jastucima, tako da sam na kraju bio primoran da napustim radni sto i odem da se bunim. Kada sam stigao gore, začuo sam još samo užurbano tapkanje bosih nogu, a zatim je u praznom hodniku zavladao muk. Odjednom, začuh razočarani glas: „O, to je samo Nil!", posle čega je bez zastoja nastavljen provod. Pošto sam im objasnio da na donjem spratu pokušavam da napišem knjigu, pokazali su razumevanje i odmah se složili da prestanu da galame. Prethodno se behu razbežali jer su pomislisli da im je na tragu noćni dežurni ( i sam njihovih godina).

zahteva vreme.

Strah, ljubav i moć - ili: „Ako deca nemaju čega da se plaše, kako onda mogu da budu dobra?"

Deca koja se boje roditelja opsedaju dnevnu sobu nastavnika. Deca istinski slobodnih roditelja nikad nam ne prilaze. Uplašena deca stalno oprobavaju naše reagovanje. Jedan jedanaestogodišnjak, čiji je otac strog čovek, dvadesetak puta dnevno otvara vrata moje sobe. Zaviri unutra i, ne rekavši ništa, ponovo zatvara vrata. Ponekad mu doviknem: „Ne, nisam mrtav!".
Mnogo je lakše živeti sa decom koja vas se boje nego sa onom koja vas vole. Hoću da kažem da sa onom prvom imate mirniji život, jer, kad vas se boje, deca ostaju na pristojnoj udaljenosti od vas.
Vilhelm Rajh je ukazao na to da, od iznenadnog straha, svakom čoveku za trenutak zastane dah, a dadetetu koje živi u strahu stalno zastaje dah. Znak da je dete dobro odgajeno je njegovo slobodno, neinhibirajuće disanje, koje pokazuje da se dete ne boji života. (opet...Neill)

U mojoj učionci su deca dobra, ne zato što su lepo vaspitana, ili zato što tako treba, već zato što tako žele.
U potrazi za „kako?", od onih koje podučavam naučila sam mnogo. Još uvek učim.

Mnogi roditelji su me, gledajući kako radim, pitali: „Kako samo imaš strpljenja!?" (?)
Ne umem da odgovorim na ovo. Ono što mogu da napišem je, kakvi su rezultati prilikom praktične primene nepostojanja pristojne udaljenosti, kao i koja pitanja bi roditelji trebalo da postave sebi i onima koji rade sa njihovom decom.

Atačmenti



Komentari (57)

Komentare je moguće postavljati samo u prvih 7 dana, nakon čega se blog automatski zaključava

Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 11:11 21.10.2007

uuu, snežano, bre,

u srce si me pogodila, divan ti je blog, svaki red mi je izvlačio razne asocijacije...:)

kad je moj sin bio djak prvak, imao je uciteljicu koju sam ja, onako u sebi i za porodičnu upotrebu klasifikovala kao "katastrofičarku". šta god da je radila sa decom, iyvrtala je na katastrofu, najkraća dijagonza. priznajem, to me je zabrinulo, jer mi je direkt kvarila posao. ja se ubih da mi dete bude normalno, vedro i relaksirano se ponaša, a onda bitan školski autoritet krene da mi prdi u shemu. ok, nisam ja cvikala da će da mi "pokvari" dete, al sam mozgala kako da je amortizujem, a da mališana ne stavim u mašinu već u prvom razredu da je autoritet drugačijeg mišljenja od maminog. i onda mi je svanulo da sve okrenem na zajebanciju. kako dete dodje iz škole sa novom katastrofičnom pričom koju je učiteljica probala da im tetovira u mozak, ja je dignem na kvadrat, razradim i onda se smejemo šalama., ili prosto odbacimo kao neumesnu. nisam je podcenjivala, nisam se rugala. samo sam klincu objasnila da je učiteljica jedna preplašena baka, kroz čije naočari prolaze grozne stvari, pa još uveličane. savršeno je pokapirao i stavio je u svojoj glavi na pravo mesto. a evo sa kakvim pričama je dolazio kući.

na primer, uče o saobraćaju i ponašanju. e, to je učiteljici bila dobra platforma za priče tipa - i tako išao jedan dečak i nije pazio i onda naišao tramvaj i obe mu noge pregazio pa su ga odveli u bolnicu i odsekli mu noge bla bla bla...

ili, uče prirodu i društvo, pa životinje u zoološkom vrtu. učiteljica odmah udarila u kuknjavu, pa kaže - idem ja tako i približim se slonu, a on proturio surlu i ukrao mi tašnu, rame mi iščašio, a u tašni bila i lična karta i ključevi od stana bla bla bla

ili, uče o struji. uuu, tu je imala kolekciju. jedna od omiljenih joj je bila - i tako peglam ja deco u kujni a pegla imala loš gajtan, pa kad me udarila struja, letela sam 4 metra, udarila u zid i pala ko mrtva bla bla bla

:)))
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:40 21.10.2007

Re: uuu, snežano, bre,

eh, raznih učitelja/ica ima...
a ova tvoja katastrofična i nije tako loša, bar ste se smejali : )
meni je najstrašnije to tetoviranje mozga, zatupljivanje, ukalupljivanje, prenošenje sopstvenih strahova na decu etc.
edit:
e, a podseti me slon:
and elephant dancing is a thing to see
and that's when I noticed they were looking at me
I said: come on, elephants, come on, let's go
and that's when one of them stepped on my toe

Ahhhhhhhhhhhhhhhhh!
elephants stepped on my foot,
elephants stepped on my foot,
elephants stepped on my foot,
elephants stepped on my foot,
...

you must give elephants a dirty look
bravar bravar 11:18 21.10.2007

bez naslova

Snezana, fantasticno...
Potekla sam iz prosvetarske familije (i sama sam radila kao uciteljica - to mi je osnovno zanimanje) i tacno znam o cemu pises.
Pamtim anegdotu moga oca - Za vreme pismenog zadatka iz matematike (4razred) izasao je iz ucionice do zbornice na spratu. Srela ga psihologicarka i zabezeknuto ga upitala da li zna sta radi. "Pa deca verovatno prave haos u odeljenju i prepisuju.
Posto je ucionica imala prozore kroz koje se moglo videti odeljenje sa sprata, otisli su da provere sta se dogadja. Sva deca su sedela na svom mestu i radila. Naravno da se gospodja iznenadila, ali MOGUCE je...
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:43 21.10.2007

Re: bez naslova

ali MOGUCE je...

e, o tome ću u nekom drugom nastavku

ljubav, bravarice
ljubav...
Vlasta Vlasta 11:45 21.10.2007

Gde da se zapljunem

da mi detetu budeš učiteljica, razredna i kasnije, mentor?
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 11:59 21.10.2007

Re: Gde da se zapljunem

evo, crvenim
a, i ne bih ti preporučila, ovi moji kažu da sam mnogo opasna : )
igipop igipop 12:03 21.10.2007

bas lep tecst

preporuca
Aniram Aniram 12:04 21.10.2007

autoritet

Odličan tekst!

Nažalost, na ovim prostorima i roditelji i profesori kubure sa 'autoritetom' - najčešće pokušavaju da ga steknu na pogrešne načine. Žrtve su deca, a sutra će biti njihova deca...
Koje knjige preporučiti roditeljima? Kako njih smiriti, podučiti i uputiti?

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 12:11 21.10.2007

Re: autoritet

Koje knjige preporučiti roditeljima?

- olovka piše srcem
- emocionalna inteligencija
- naravno Neill (o tome bih tek da pišem)
i svašta nešto...

Kako njih smiriti, podučiti i uputiti?

duboko verujem da se autoritet izgradjuje i zaradjuje i da nema nikakve, ama baš nikakve veze sa strahom : )
takodje duboko verujem u ovo: "The art of teaching is the art of leaving children alone." i pokušaću u nekim od narednih postova da to i obrazložim.
mariopan mariopan 16:59 22.10.2007

Re: autoritet

A gde nadje onu sliku ..mali me oborio osmehom ...sjajna slika i tekst..i svi komentari))))))
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 12:26 21.10.2007

kasnjenje

elem, kasni moj malisa u skolu, ne valja, skola preko puta, pita me sta da kaze uciteljici, tj jel samo da udje, ili dobar dan, ne zna, nema iskustvo kashnjenja:)

kazem, kazi pile istinu, izvinite, uspavao sam se, al prvo kuc kuc dobro jutro...:)

i zove mene uciteljica i ospe paljbu kaze, jao jao, dosao viktor i usao sa velikim osmehom i rekao dobro jutro ja sam se uspavao, to nije u redu znate, bla bla bla, ja se naravno slozim, naravno da nije u redu, radimo na tome, da ustanemo na vreme i sve stignemo natenane, kaze uciteljica, ma ne ne ne, ne mislim na to, znate, nije uredu da kaze da se uspavao. ja se smotam, pitam, ali to je istina, ja mu rekla da kaze istinu, kaze uciteljica - e pa nije u redu to da kaze kao razlog.

:)))

posle, pricala ja sa mojim piletom, kazem, il ces da ustajes na vreme i imas vremena i za dorucak i klonju i zube pranje, il ces da smisljas opravdanja. pita mene mali, kako se smisljaju opravdanja i sta je to, sta zna prvak. kazem, to ti je druga rec za laganje. pita on mene, a jesi li ti lagala kad si isla u skolu, uuuu, kazem jesam bre, mongo naporno. onda je insisitrao sta, ja kazem kako se u moje vreme lagalo za kasnjenje kao zaglavio si se u liftu i tako nabrojim razne gluposti, gleda me dete i kaze, hmm hmm, lakse da ustanemo na vreme:)

snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:02 21.10.2007

Re: kasnjenje

hmm hmm, lakse da ustanemo na vreme:)

pa sad ti vidi ko koga uči
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 13:07 21.10.2007

Re: kasnjenje

narafski, samo das izbor, umeju da izaberu bolju opciju, bez tutkanja
vucko vucko 12:48 21.10.2007

Super

Baš simpatičan tekst - daj još toga :)

Klinci su čudo - Stefan je sve zanimljiviji, sa svojih 4 godine i nešto, svaki dan poneko iznenađenjce.

Trenutno razvijam taktike 'nenasilne borbe' da nauči bar koliko-toliko srpskog (bez da provedemo ozbiljnije vreme u Srbiji). Već ranije smo zaključili da pritisak i gnjavaža ne pomaže. Inače uglavnom komuniciramo tako što mu ja pričam srpski, a on odgovara na engleskom. E onda naći zgodne prilike i uvaliti mu nove reči, namamiti ga da poneku prostiju rečenicu napravi na srpskom, prepoznati situacije gde ne razume a ignoriše... veselje...
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 13:19 21.10.2007

Re: Super

sin mog prijatelja (žive u francuskoj) priča mešano
zove me - sezzzo (meekoo ž),
kaže se: la pivooo, la kolaaa... i tako
u početku je pričao samo na francuskom, onda je krenuo da kratko odgovara na srpskom, pa je shvatio da mu je lakše da ti nešto promuva na francuskom, al' kad te vidi nako zbunjeTog, sažali se pa napravi mix.

meni je zanimljivo kako klinci, kad uče engleski (kao maternji) krenu da kapiraju da postoje nepravilni glagoli
npr. od papagajskog went, postane goed, (većina je pravilna, kakav sad went?!), pa onda wented (mix - za svaki slučaj obe varijante) - nešto kao nećem na srpskom...univerzalna gramatika

veselje, vule, nego kako...

vucko vucko 13:26 21.10.2007

Re: Super


meni je zanimljivo kako klinci, kad uče engleski (kao maternji) krenu da kapiraju da postoje nepravilni glagoli
npr. od papagajskog went, postane goed, (većina je pravilna, kakav sad went?!), pa onda wented (mix - za svaki slučaj obe varijante) - nešto kao nećem na srpskom...univerzalna gramatika

Hehe tačno to mu je faza sada. Isto tako rod - mama je i dalje najčešće "he".

U srpskom ga ubijaju deklinacije i konjugacije definitivno, plus i dalje po pravilu kaže "mene" umesto "ja".

A vidim da popravlja pomalo i moj engleski, usput - kaže juče "may I have a wee sip of your coffee?" (to je, do duše, čini mi se, malo i lokalizam)
jelena arsovic jelena arsovic 14:02 21.10.2007

mali covek

Decu sa kojom radim, već uveliko brusi vaspitno-obrazovni sistem predškolskih i školskih ustanova, gde razni vaspitači i predavači iznalaze najlakše metode da bi ih kontrolisali, jer kad držite konce u svojim rukama, lutke rade ono što vi hoćete i nemate problem. (lutka nema život, ali ima svoje mesto)

zasto tvrdimo da je jedinstvenost sama sustina nase licnosti, a onda se sa ponizavajucom lakocom utapamo u masu, i to u gotovo svakom aspektu zivota..mnogi su previse lenji ili brinu sta ce drugi (roditelji, nastavnici...)reci ili su uplaseni od promena, da nikada ne rasire krila i ne spoznaju svioje neverovatne mogucnosti.
napravis im ram od slike, a oni treba sami da je nacrtaju...
U mojoj učionici postoje razna pravila. Dva, iz kategorije "nema..." su:
(1) ustajanja kad neko želi da mi se obrati, (2) uslovljavanja kroz nagradjivanje (manipulacija) i kažnjavanja (vredjanje, omalovažavanje, zastrašivanje ili nametanje krivice).

metode vaspitnog rada kod nas su lose, bas..1. primera(jako je malo nastavnika koji mogu biti primer, a i roditelja)2.objasnjenja i uveravanja(za to se nikada nema vremena...kasnije, dok zavrsim sta sam planirala za ovaj cas)3.uvezbavanje(uvezbavanje vestina, vezbanjem se formiraju navike, ali kakve?)4.prinuda i kazna( potrebne su, ali kod nas su zastupljene vecinom fizicke kazne)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 14:43 21.10.2007

Re: mali covek

metode vaspitnog rada kod nas su lose

mnogi profesori/nastavnici uopšte ne poznaju metode rada (za neverovanje, al' tako je)*

dok zavrsim sta sam planirala za ovaj cas

mnogi i ne planiraju svoje časove (ovo je tek za neverovanje, al' i to je istina; meni, u proseku na 45 minuta ide 30 minuta pripreme, ne računajući googlovanje)*

prinuda i kazna - e, to ne gajim. džabe ako me slušaju, zato što će, u suprotnom, biti kaženjeni, jer svakako ništa neće čuti. (kod nas je, na žalost još uvek na snazi tzv. teacher-centred classroom, otud i "autoritet" u naslovu)

*ovim naravno ne želim da kažem da su svi nastavnici loši - ima jako dobrih i kvalitetnih ljudi. pričam iz vlastitog iskustva, jer sam čula da postoji reč: fastLY(?), da vaspitači u obdaništima zatvaraju decu u kupatilo ili - u blažoj varijanti, teraju u ćoše, da nastavnici spavaju na času, da neki vredjaju, etc.

ps.
baš volim kad deca prave i ram i sliku...a ja samo posmatram i čudom se čudim

neverlander neverlander 15:03 21.10.2007

super tema, super tekst, super stav

eh da je vise takvih kao sto ste Vi.
nadam se da ce se to promeniti i da se vec menja. nekada ucitelji nisu imali zavrsene fakultete, samo srednju uciteljsku ako se ne varam.
ja se secam kada se uciteljica izvikala na jednu drugaricu iz razreda zato sto je ova pitala sta su to foto brown naocari? i zena se razbesni i dete u cose. tri casa i dva odmora mala je stajala tamo dok se nije upiskila. uzas jedan.
a posle smo imali ucitelja (na svu srecu dosao je posle prvog razreda) koji nas je stalno terao da mu pricamo sta smo novo i i nteresantno procitali u zabavniku i enciklopedijama. stalno nas je pitao o cemu bismo voleli da znamo vise da zna da spremi za neki od narednih casova. divno jedno bice.
i danas posle ohoho godina svratim do njega da ga pozdravim kad god svratim do kuce.
pored porodice, oni su najvazniji. makar meni. ti prvi ucitelji. a na nas nikada nije podigao glas. bio je Rom, skroman i predobar. i na kraju svakog dana smo zajedno nesto pevali, "da nam pesma odzvanja u usima na putu do kuce" - tako nam je pricao. jedan od najvecih autoriteta za mene. i sto sam starija sve vise vidim kako je bio cool.
ziveli dobri ucitelji!
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 15:43 21.10.2007

Re: super tema, super tekst, super stav

fotogrej : )
ja se pentrala po stolicama da dodjem do svetla, ne bi li oni videli kako to naočari menjaju boju...

a evo jednog lepog pitanja:
ulazi mali u učionicu (III razred oš, sluša pepperse) i kaže: "Mogu li nešto da te...vas pitam?"
(e, sad mala digresija - na ovo "je l' mogu", ja uvek kažem - "otkud znam - je l' te nešto boli?", onda ide "smem li", ja kažem "je l' te strah?"
završimo mogu-smem protokol uz osmeh i on vadi mobilni. Kaže: "teacher, ovo - I want it all (queen) - šta to znači. ja reko tati da znači - 'oću sve da pojedem, a on mi se smejao".
ja mu rekoh da može i tako da se shvati...u stvari, da je lepše kad se tako shvati i da nije mnogo pogrešio.
Spadalo Spadalo 15:28 21.10.2007

Aleksandar S Nil

Naša deca se ne boje nastavnog osoblja. Jedno od školskih pravila glasi da posle deset uveče na gornjem spratu poštuju red i mir. Jedne večeri, oko jedanaest, u hodniku na gornjem spratu bio se boj jastucima, tako da sam na kraju bio primoran da napustim radni sto i odem da se bunim. Kada sam stigao gore, začuo sam još samo užurbano tapkanje bosih nogu, a zatim je u praznom hodniku zavladao muk. Odjednom, začuh razočarani glas: „O, to je samo Nil!", posle čega je bez zastoja nastavljen provod. Pošto sam im objasnio da na donjem spratu pokušavam da napišem knjigu, pokazali su razumevanje i odmah se složili da prestanu da galame. Prethodno se behu razbežali jer su pomislisli da im je na tragu noćni dežurni ( i sam njihovih godina).


"Slobodna deca Samerhila", koliko mi je samo značila ta knjiga dok sam pratio odrastanje svoje dece. Verovatno znate da je Nilova ćerka posle smrti svoga oca nastavila da vodi Samerhil. Molim vas, ako znate još po nešta o Samerhilu, da napišete u nekom novom postu! Hvala vam u napred, od srca!

P. S. Verovatno ste čitali i "Samerhil za i protiv". Ja sam bez dvoumljenja za.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 16:00 21.10.2007

Re: Aleksandar S Nil

da, škola i dalje radi i planiram da odem tamo, pošto primaju volontere
e, a da li ću im odgovarati... : )
evo linka

ovaj tekst je samo uvod u moju potragu za Neill-om (u sebi) - zato i počeh od autoriteta, kog sam davno raskrinkala (opet u sebi)
Domazet Domazet 17:20 21.10.2007

Ako se ne varam...

Spadalo
Slobodna deca Samerhila", koliko mi je samo značila ta knjiga dok sam pratio odrastanje svoje dece. Verovatno znate da je Nilova ćerka posle smrti svoga oca nastavila da vodi Samerhil. Molim vas, ako znate još po nešta o Samerhilu, da napišete u nekom novom postu! Hvala vam u napred, od srca!P. S. Verovatno ste čitali i "Samerhil za i protiv". Ja sam bez dvoumljenja za.
neke studije su dokazivale kako Slobodna deca Summerhilla dosta lose prolaze u zivotu, mislim da je osnovna primedba bila da su 'neprilagodjena' (sta god se pod tim podrazumevalo). Medjutim, ne znam gotovo nista o tome pa ne bih dalje...
Ono o cemu bih je utisak koji sam stekao citajuci inicijalni tekst, a to je da autorka gotovo postavlja znak jednakosti izmedju autoritete i straha. Da li postavlja i ako postavlja zasto?
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 17:47 21.10.2007

Re: Ako se ne varam...

autoritet i strah
ako pogledate gore, videćete da ne izjednačavam, već se protivim autoritetu koji se bazira na strahu. (zato sam i rekla raskrinkala)
ukoliko sam autoritet, to sam samo zahvaljujući činjenici da je neko prepoznao da umem i želim

što se neprilagodjenosti tiče - evo pričice

Sećam se Džeka koji nas je napustio u 17. godini da bi se zaposlio u jednoj fabrici. Jednoga dana pozvao ga je direktor fabrike.
"Vi ste momak iz Samerhila", rekao je. "Zanima me kako Vam ta vrsta obrazovanja izgleda sada, kada radite sa momcima iz tradicionalnih škola? Kada biste, recimo, ponovo birali, da li biste otišli u Iton ili Samerhil?"
"U Samerhil, naravno", odgovori Džek.
"Ali, šta to Samerhil pruža što ne pružaju ostale škole?"
Džek se počeša po glavi.
"Nemam pojma", reče razmišljajući. "Mislim da vam daje osećanje potpune vere u sebe."
"Da", reče suvo direktor, "primetio sam to čim ste ušli."
"Pobogu!", nasmeja se Džek. "Zaista mi je žao ako sam na Vas ostavio takav uitsak."
"Meni se to dopada", reče direktor. "Većina onih koje pozovem u svoju kancelariju uzvrpolji se, oseća se nelagodno. Vi ste ušli kao da ste mi ravni. A, uzgred, šta ste ono rekli, u koje odeljenje biste želeli da predjete?"
(Džek je danas uspešan inženjer)
Domazet Domazet 19:47 21.10.2007

Dobro...

...znaci, prevario sam se. Ali izgleda da nisam jedini. Rekao bih da je i Kazezoze izveo slican zakljucak posle citanja vaseg teksta.

Sto se tice vase pricice, rekoh da ne znam previse pa ne bih da komentarisem. A i cini mi se da je Angie sasvim kvalifikovana za takvu raspravu. Pod uslovom da joj ljubav prema aktivizmu ne pobedi ljubav prema predmetu aktivizma ...
angie angie 20:03 21.10.2007

Re: Dobro...

ja nisam aktivista-ne znam kako ste to zakljuchili.
Domazet Domazet 20:43 21.10.2007

Nisam zakljucio...

angie
ja nisam aktivista-ne znam kako ste to zakljuchili.

...samo sam se nasalio. A u vezi tvog posta u kome kazes, parafraziram, 'Ne mislim da su ti metode dobre a,i mi se svidja sto imas dobru nameru i sto je sprovodis'. Pa mi onda pade na pamet Signor Alghieri i onaj put poplocan dobrim namerama. Sto moze a ne mora da ima veze sa aktivizmom. Sta da radim, divan dan ovde u Chicagu, nece ih biti jos puno, farbam neke stolice pa mi malo lutaju misli...
angie angie 21:02 21.10.2007

Re: Nisam zakljucio...

pa nisam ni to rekla-samo da nilovu metodu smatram vishe kao eksperiment, niti sam dozivela da to shto snazana radi ima puno veze sa decom samerhila, sem u pochetnoj ideji da se ona ne vaspitavaju manipulacijom i represivnim metodama gde je strah u funkciji lagodnosti onog odraslog, jer ga oslobadja veceg angazovanja u dubljeg ukljuchivanja.

Lep dan i u torontu-a vama srecno sa tim farbanjem:)
angie angie 17:45 21.10.2007

odushevljena sam

samom chinjenicom da neko ko radi sa decom jeste za njih iskreno zainteresovan-shto je na zalost retkost.

Mishljenja sam da u vaspitavanju dece kljuchnu ulogu imaju dve stvari, prvo razvijanje njihove individualnosti i specifichnosti i sigurnosti u sebe, a drugo njihova uloga u drushtvu , da ono shto je uradjeno pod tachkom jedan bude adekvatno prihvaceno u grupi, da se jedinka uklopi. To je veliki posao i podrazumeva ogromnu angazovanost i ljubav-da se prvo dete prepozna u svim pravcima, kako bi adekvatno bilo praceno i podrzano.

Nilovu postakvu stvari u Samrehilu dozuvljavam znimljivom i vishe eksperimentalnom i ne puno upotrebljivom, jer jednostavno neka pravila moraju da budu postavljena. Sad kljuchno je pitanje na koj nachin. Manipulacija i nametnut osecaj krivice su losh princip, strpljenje i lichni primer su dobar.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 17:50 21.10.2007

Re: odushevljena sam

Nilovu postakvu stvari u Samrehilu dozuvljavam znimljivom i vishe eksperimentalnom i ne puno upotrebljivom, jer jednostavno neka pravila moraju da budu postavljena.

U Neill-ovoj školi postoje pravila : )
sloboda ne znači odsustvo pravila (A.S.N)

a uvod za naredni post je:
Kada sam prvi put ozbiljnije iščitavala ono što je Neill pisao, moja reakcija je bila – sve je to lepo: sloboda, uvažavanje, ljubav... ali, da li to „radi na terenu“?
Rešivši da dokažem da su to samo lepe ideje, većinu kojih je u praksi nemoguće primeniti, krenuh u potragu za Neill-om u sebi.

angie angie 18:28 21.10.2007

Re: odushevljena sam

Znla sam da se necemo sloziti oko nila-pa sam samo malo naglasila to oko njegove metode ne razradjujuci previshe, da ne proizvedem neporebnu rasprvu,
sve najbolje u radu,
pozzzz
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 18:39 21.10.2007

Re: odushevljena sam

andjo, što nepotrebnu?
ono za pravila mi se samo nametnulo, a tvoj komentar lego onako leepoo
te ti zato dadoh i uvod za dalje
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 18:46 21.10.2007

Re: Slobodna deca

za hasten slowly

namuči me - te da se registrujem (jer je video flagged as inappropriate), te da čekam odgovor, pa da potvrdim, prateći link iz mail-a, sve vreme razmišljam šta me čeka., kad je youtube community ovo banovala...i onda
sophie
Spadalo Spadalo 18:49 21.10.2007

Re: odushevljena sam

snezana mihajlovic

Kada sam prvi put ozbiljnije iščitavala ono što je Neill pisao, moja reakcija je bila – sve je to lepo: sloboda, uvažavanje, ljubav... ali, da li to „radi na terenu“?

Mislim da je "na terenu" teško odgajati slobodnu decu u neslobodnom okruženju (društvu). Mada ne i nemoguće. Ako se držite Nilovog principa da decu nikada ne treba lagati.

Kada je moj sin imao oko šest godina vodio sam ga u ambulantu da po prvi put primi inekciju. Pitao me je da li će ga to boleti. Rekao sam mu da hoće. Inekcije bole, naravno. Ali sam mu rekao da ću ga naučiti šta da radi da ga to što manje boli. Kada se kod lekara spremio za inekciju, pitao sam ga da li hoće da ga držim ili će to sam da savlada. Malo je razmislio i rekao: "Sam ću." Sestra se već spremila, bez obzira na moje reči, da ga čvrsto drži. Međutim doktor joj je rekao da se skloni. Kada je sve, naravno, prošlo u redu, doktor mi je na rastanku čvrsto stegao ruku i rekao mi: "Svaka vam čast!"

angie angie 18:59 21.10.2007

Re: odushevljena sam

nepotrebnu u smislu da ja slobodnu decu samerhila dozivljavam kao popularnu literaturu, a ti ochigledno ne, i pravila koja su tamo postavljena prosto ne egsistiraju na taj nachin u realnosti. samerhil je ostrvo za sebe, a moj stav je ma koliko to sve lepo izgledalo dok chitash, da deca treba da se osposobe da zive u pravom svetu, u kome ne postoje uslovi iz nilove ideje.

S druge strane dopada mi se tvoje angazovanje i zelja da uradish stvar prvilno i bez- veze mi je da se sada raspravljamo oko gorepomenutog.
blue blue 18:11 21.10.2007

klinci su ljudi bolji od ljudi

divota sa njima je sto savrseno dobro razlikuju pravi od nametnutog autoriteta.

izmedju svih ostalih osobina (vrlina), pravi autoritet poseduje i sposobnost secanja na to kako misli jedan cetvoro, osmo, deseto, sesnaesto - godisnji mozgic.
i.. onda nije tesko umetati znanje u njihove prioritete.
(cetvoro, osmo bi samo da se igra.. deseto ne zna bas gde je.. sesnaesto. po defaultu bije bitku sa hormonima i odrastanjem.. i sve ih savrseno bas briga za ucenje..imaju oni Svoje probleme... takonekako :)
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 18:48 21.10.2007

Re: klinci su ljudi bolji od ljudi

i.. onda nije tesko umetati znanje u njihove prioritete

takonekako
a nešta
andjelija andjelija 18:56 21.10.2007

deca i odrasli

da se odmah ogradim nemam decu.
jednom sam bejbisitovala i trudim se da izbegnem cuvanje dece kako god moguce. ogromna mi je to odgovornost i plasim se za njihovu bezbednost.

ali moram da primetim, vecina prijatelja mojih sa decom ( i opet imam problem da li smem bilo sta na ovu temu da kazem jer nemam klince):
-roditelji ne posvecuju paznju deci u potrebnoj meri
-obracaju im se cesto sa naredjivackim tonom
-psuju ih i omalovazavaju


ja dete dozivljavam kao osobu meni ravnoj, sa tim sto ja eto mozda imam malo vise iskustva, ali ono ima iskreniji pristup stvarnosti. postavim se kao drugarica, jer drugacije bi mi bilo neprirodno.

a nisam ljubitelj tudje dece a ni roditelja i svog tog coporativnog ludila i histerije.

upoznala sam jednu uciteljicu za drugi razred koja kaze da ako klince tretiras sa postovanjem, postovanje ces i da dobijes. ona klince obozava a koliko vidim i klinci nju. lepo je videti tu uzajamnu ljubav i poverenje :))
eh kad bi svi tako mogli.

Kazezoze Kazezoze 19:33 21.10.2007

Re: deca i odrasli

samo da konstatujem sa odushevljenjem da mi je drago kad chujem da neko ima takav odnos prem deci, kao shto ga imash ti snezhana.
autoritativni odnos prema deci po shkolama je zlo koje treba zabraniti.deca se moraju vaspitavati da veruju u sebe, a ne u autoritet.
najcheshci utisak je da pedagozi koji rade sa decom leche svoje komplekse od drugih autoriteta i to primenjuju na deci.kada bi svi pedagozi pristupili tvom nachinu rada sa decom, verujem da bi i uspeh u shkoli bio mnogo, mnogo bolji nego shto je sluchaj sa autoritativnim nachinom edukovanja dece.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 19:55 21.10.2007

Re: dva odjedared

andjelija,
sve se slažem...i sa tobom i sa učiteljicom

kaze,
tu se postavlja pitanje koliko u nekom ima snage, motiva, želje, čistote, spremnosti za promenu, razmišljanja, znanja, razumevanja, spontanosti; koliko je neko spreman (sposoban, ili šta već) da očisti sebe od predrasuda, nametnutog, sopstvenih strahova etc.

primer koji me je porazio
devojčica sa kojom sam radila od njene I godine srednje škole (sad već devojka)
odrastala je bez roditelja, čuvao je brat.
njen profil: divna (neka bude da je dovoljno)
upisala je fakultet i ide joj dobro
bez ičije pomoći, instrukcija, (na)vodjenja, limita i okvira - s a m a
tu sam počela da razmišljam da ključ u bilo kakvom radu sa decom možda nije u onome što radimo, već u onome što ne radimo...
Kazezoze Kazezoze 20:18 21.10.2007

Re: dva odjedared

ako je dete od malih nogu naucheno da samo donosi zakljuchke, a onaj koji ga vaspitava (shkola, roditelj...) mu pokusha razviti to samostalno rasudjivanje dobrim pedagoshkim nachinom (kao shto je to vesna gore navela), onda je sigurno da to dete ima sve uslove da se razvije u jaku lichnost sigurnu u sebe i svoje znanje koje poseduje.
nije tu potreban neki veliki trud onog koji vaspitava,vishe je potrebno razumevanje prema detetu i verovanje u njega.
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 20:24 21.10.2007

Re: dva odjedared

ključ u bilo kakvom radu sa decom možda nije u onome što radimo, već u onome što ne radimo...


snežo, ima nešto ozbiljno u ovome što si rekla... ja sam godinama gajila tihu grižu savesti da se sa drugim detetom nisam toliko trudila kao sa prvim. sinu sam svakog dana čitala brdo pričica, izmišljala 500 stvari, pravila pozorište samo za njega, svašta. tri godine mladja ćerka dobila je mnogo kamernije usluge. i strašno me je grizla savest zbog toga. ali, sin je išao u treći osnovne, a ja sam mu vezivala pertle, što je on kraljevski dopuštao i obrtala strane kad je čitao. a mala je sama naučila da čita, nisam ni primetila i bila je u mnogo stvari mnogo samostalnija. posle sam tek ukapirala da sam je manje gnjavila, da sam imala manje strahova, pa čak i moja smanjena pažnja joj je dala priliku da sama nalazi rešenja. kao to sa čitanjem:)
bravar bravar 20:32 21.10.2007

Re: dva odjedared

@Vesna
Slicnu gresku pravim sa drugim detetom (cerka je imala baku:))), mada se trudim da prestanem da ga razmazujem. Vazno je da sam uocila probem:)
Vesna Knežević Ćosić Vesna Knežević Ćosić 21:19 21.10.2007

Re: dva odjedared

mada se trudim da prestanem da ga razmazujem.


:))) ej, bra, lepo je biti razmazen, skroz, jes da rec ima malo pogrdno znacenje, ali ja cvrsto verujem da deca koja rastu okruzena paznjom, ljubavlju, podrskom, pozitivnim odnosom, imaju veliku sansu da izrastu u stabilne i jake licnosti, sigurne u sebe, koje ne moze tek tako neki problem da uzdrma i destabilise.

mala anegdota:
moja cerka, kad je bila mala, umela je pogresno da izgovora reci, sto je nas beskrajno uveseljavalo, a nju zivciralo. i tako, pita ona mene jel se kaze svajsiger, ili srafciger, ja kazem - svajsiger hahaha. ode kod brata, koji je cisto govorio i bio stariji ,isto pita, on kaze - svajsiger, da da. mala vidi da se zezamo, zove dedu telefonom i pita, deda ovi nece da mi kazu, jel se kaze svajsiger ili srafciger. deda joj rekao: maco, kazi ti lepo odvrtka, pusti te budale bezobrazne:)

elem, deda je i danas bitan u zivotu moje dece, iako su odrasli. malo su se uloge promenile, sad unuci njega paze, urade mu ovo ono. klinka nesto pisala za bitef bilten, svaki dan, pa ih skupila, biltene, ja mislila, za licnu arhivu. kaze, ne, obecala sam dedi da cu da mu odnesem. onda je deda sve procitao i listu s pitanjima ispisao. pitam ja kad je dosao i izvadio papircine, sta je to, kaze da se pripremio da pita unuku sta mu nije jasno
bravar bravar 21:27 21.10.2007

Re: dva odjedared

Kad me prozivaju moje vrsnjakinje prosto im kazem :
Od viska ljubavi niko nije postao los covek:)))
angie angie 21:37 21.10.2007

Re: dva odjedared

ja sam na moju decu previshe osetljiva i popustljiva i na neki nachin jesu razmazena, ali sam se trudila da ih od malena pratim u tome shto jesu da ih prepoznam i podrzim, da razvijem njihove individualne kvalitete i nauchim praktichnim stvarima kako bi bili samostalni i sigurni u sebe. Kazu da neka doslednost mora da postoji da bi vas dete shvatilo ozbiljno, ali ponekad za to ne postoje uslovi, nekada sasvim banalni, kao to da ste preumorni.
No, uz sve greshke, koje obichno pravimo iz zelje da ih prezashtitimo, ja sam zadovoljna kakva su ona, sa svim manama-meni su oni najbolja i ne bih ni zelela da su drugachija.
Milan Novković Milan Novković 21:50 21.10.2007

Re: dva odjedared

Kazu da neka doslednost mora da postoji da bi vas dete shvatilo ozbiljno, ali ponekad za to ne postoje uslovi

Meni je ovo "neka" posebna reč, samo da se nadovežem. Za neku doslednost uvek moraju postojati uslovi da deca nebi tražila zadovoljstvo na pogrešnoj strani, da ih uguramo u onaj "minimalni" (minimalistički) socijalni okvir dok sama ne promrdaju.

Previše doslednosti donosi i naglašen rizik da ćemo deci uneti u svakodnevnicu obrasce koje neće razumeti pa ćemo iz njihove perspektive postati iracionalni i neko koga treba ignorisati kad nije najprijatniji.

I uvek ona posebna boljka, kao s fizičkom silom, naglašenim ograničavanjem slobode ih samo učimo da se problemi mogu rešiti naglašenim ograničavanjem slobode.
bravar bravar 21:59 21.10.2007

Re: dva odjedared

Velika je razlika u godinama medju mojom decom (12), sto govori o tome da smo ovo drugo doneli na svet u godinama kada mozda i nije PRAVO vreme za nove klince:)))
Salim se, naravno da je bilo PRAVO vreme, jer, koga bih sada razmazivala i kome bih citala i kome bih pevala i sa kim bih se igrala... dok moju cerku, snagom tornada, trese pubertet:))) (slatki problemi - veliki, najveci i tako neresivi:)))

Roditelji prave greske, niko nije savrsen i sveznalica. Dobro je da roditelj uoci greske, da prihvati blagonaklonu kritiku, da promeni svoje ponasanje.
Neko rece - Deca su nam divna kakvi su nam roditelji

PS Sa mekim ć i preterano zvucnim, šuškavim s kad kaže: Mama, jel hoćes? Naravno da da - odmah!
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 06:51 22.10.2007

Re: doslednost

dobra reč

a greške - deca nam praštaju
još samo mi da oprostimo

ograničavanje slobode:
postavljanje pravila nije ograničavanje slobode, već učenje šta sa njom činiti
kažnjavanje i rešavanje problema nije isto

primer:
mali, iz čistog mira udara drugo dete. ja zgranuta. nikada kod njega, do tada nisam primetila agresiju.
postavila sam pitanje - zašto, bez galame, bez ćoška i pretnji - reći ću te mami i tati i sl.
on je samo rekao - ja ću sad da crtam. ništa više. i crtao je. nisam reagovala. neka deca su zahtevala da ga kaznim, a ja sam pričala o drugarstvu, greškama i praštanju.
popodne zvoni telefon - zove njegova majka, sve je ispričao i bilo ga je stid. takodje je rekao da se boji da ga sad tičr i deca neće voleti. žena se izvinjavala i bila je jako zabrinuta, a ja sam joj samo ponavljala da ga ne kažnjava, već da priča sa njim. došla je do toga, da su ga neka druga deca tukla. (što on, naravno nikome nije rekao)

isto je ne udarati zato što ćeš biti udaren (sankcionisan, izopšten i sl.), jer ćeš kad tad udariti. poenta je da ne želiš da udaraš.
bravar bravar 20:29 21.10.2007

bez naslova

Nedelja... prolete mi vreme... sa mojom bioloskom decom:)

Cesto se govori o znacaju vaspitno-obrazovnog rada, ali sa toliko malo paznje se prilazi istom problemu. Da bi neko mogao i vaspitno i obrazovno da deluje na decu mora biti kompletan covek, bez predrasuda i bez kompleksa. E, zbog takvih, koje ne preporucujem, skolstvo nam je na tom mestu gde jeste. Retki su primeri S.M. (ali ih ima).
Sticajem raznih okolnosti ne radim vise u skoli:( , ali imala sam potpuno isti odnos sa decom kao Ti.
Strah, kojim prosvetari kompenzuju svoju nemoc, ne proizvodi nista dobro. Pre ili kasnije taj strah bice ispoljen na sasvim drugom mestu i na ko zna koji nacin.
Sto se tice Samerhila, bliza sam misljenju Angie. Zaista deluju kao ostrvo u danasnje vreme.
I... zasto se nije pojavila jos neka skola slicne metodologije rada?
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 06:37 22.10.2007

Re: bez naslova

da bravar, često se govori, ali se malo dela
što se Neill-a tiče, on se ne može tek tako primeniti tj. nema se mogućnosti
prvo - škola je internat,
drugo - u klasičnim školama ti ne možeš pustiti dete da šeta jedno 15 dana i razmišlja o tome šta bi htelo etc.

ali ono što se može primeniti je njegov pogled na rad sa decom (čisto da kažem 1921. osnovana škola i da i dan danas radi, kao i da je postojao nekakav proces od strane države da se zatvori i da nije prošlo)

Neill je jedan od prvih edukatora koji je nastavni proces "izvrnuo" - od predavača kao centra, došao je do deteta
i to je ono što fascinira - njegova apsolutna vera da je dete dobro i mudro

što se drugih, a sličnih škola tiče - postoje
bravar bravar 18:20 22.10.2007

Re: bez naslova

Ako je istina da je u nama zapisano znanje i da ga rodjenjem zaboravljamo, a kroz zivot se prisecamo, onda svakako ima mnogo smisla cinjenica da deca znaju...
Zasto se cudimo odgovorima predskolaca? Koliko god verovala da deca imaju instiktivno neka znanja o kojima im nismo govorili, uvek se iznenadim kada moj cetvorogodisnjak nepogresivo precizno izvede zakljucak i to u par reci.
ali ono što se može primeniti je njegov pogled na rad sa decom


E, taj pogled ce ici malo teze. Dokle god zivimo zivotom punim nasilja svake vrste, ponizavani ce se prema "nizima" od sebe (u ovom slucaju deca) ponasati goropadno i nasilno - na zalost.
Vec sam rekla: strah koji proizvode u odeljenju, samo je losa (blago receno) zamena za njihovu nemoc.
Черевићан Черевићан 20:31 21.10.2007

матиша зов

и данас, након толико, присећамсе . . .рекао је да се зове станоје те да нам је додељен у разред, на замену, како би разгрнуо математички мрак из наших тинејџерских глава и никад математику више ние поменуо.на његовим часовима о свемо смо причали но најмање о бројевима, а био је крај педесетих века минулог.малко неубичајен наступ за ондашње наставно особље.листом смо га напречац заволели.код њега ние било оцењивања нити процене (не)знања, него саморазговора, те прибелешка о дневној инспирацији ученика.
Теме шаролике.
Како је по њему све математика, позитивну прибелешку уз име у разредном дневнику добијао је и онај кои је први умео да одговори на питање . .набројати 3 главна града држава а које се налазе на левим обалама река.
Могло је исцелог света.
Ко је умео да пева, тај је певао, ко да црта тај се ликовно изражавао.мене, појезији наклоњеног, остављао је по страни, јер за онспирацију нема пресије, доћиће кад узоће.
Ако наиђе.
Информисан о спорту, филму , музици, занас је био прозор кроз кои смо уживали ,слушајући.једино са бранком је причао о математици, провоцирајући овог окца да и нас остале увуче у тему и . . богме му успевало.
Испаде матиш интересантан.
Једва га чекасмо по распореду.
На идиректан начин нас попали за предмет који је генерацијама бијо мрак.мркли.
И као што обично бива, у полугодишту другом, кад је са нама саставио непуних по године, позваше га на факултет за асистента, те га смени 1 класичар, узрео за пензију, бесан на све ,сав у бројевима.
Резултате претпостављате . . .
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 06:28 22.10.2007

Re: матиша зов

малко неубичајен наступ за ондашње наставно особље.листом смо га напречац заволели.код њега ние било оцењивања нити процене (не)знања, него саморазговора, те прибелешка о дневној инспирацији ученика.

eh, čere,
malko neoubičajen i za danas
klasičari - odrasli, ozbiljni, puni znanja, važni, utegnuti i pritegnuti...samo natežu
Milan Novković Milan Novković 21:20 21.10.2007

Beyond the Pleasure Principle ?

Snežana, odličan blog, fascinanta tema.

Iako sam od Fojda pozajmio naslov, samo kao jedno od pitanja koja ostaju sa nama ceo život, ja sam se, u stvari, setio Helvétiusa. Ne u smislu utilitarianisma kao etičke dokrine nego onoga što mi stvarno jesmo kad malo zagrebemo ispod sive mase.

Tvoja tajna je vrlo jednostavna, ja mislim, ti deci nudiš nešto što im pričinjava zadovoljstvo. Uz iole normalan život, kao što dok smo mali mozak se uveže tako da koorinišemo one osnovne fizičke pokrete i koordinisano se krećemo, tako se mozak uvezuje da se fizički i mentalno efikasno krećemo ka stanjima koja nam nude neka uživanja, dok ili ne udarimo u neki zid ili odlučimo da se korigujemo.

..in which group power erupts and "nice people begin behaving like fascists." ...


Zašto je grupa tako moćna? Moja omiljena, nepromišljena teza je da što god da nam pričinjava zadovoljstvo to u grupi rezonira, a rezonancija je neka vrsta pumpe, pojačala - pojačava naše zadovoljsto u nečijem odobravanju onogo što jesmo, u ispoljavanju moći, idenjem za našom radoznalošću, takmičenju, itd.

Interesantno je kako je svejedno da li nam obuku plavi ili crveni dres! Dres ovakav ili onakav je samo fokus, sidro, beg iz manje interesantnog besciljnog plutanja.
snezana mihajlovic snezana mihajlovic 06:25 22.10.2007

Re: Beyond the Pleasure Principle ?

he, he .... nice people - group
meni je to sa human zoo bilo jako zanimljivo, jer sam primetila da ta grupa može delovati razarajuće na decu (otud i one 2 situacije gde deca ne smeju da iskažu svoje mišljenje, koje mogu biti još banalnije - na pitanje koju boju voliš - samo prvi kaže šta voli, a drugi se slažu)
s' tim u vezi, onaj primer sa vatrom je zaista fascinantan. ljudsko biće neće sebi spasiti život jer grupa ne reaguje na dim koji kulja - i pitanje koliko je u stvari to biće spremno na život se samo nameće.
iz mog, manje drastičnog primera, vidiš da deca žele da se iskažu - čine to jako vidljivim : )
ali kad od njih tražiš da se iskažu, oni ćute.

neko dalje eksperimentisanje mi je otišlo u pravcu grupa i takmičenja - deca veoma brzo uočavaju ko je dobar, i biraju izmedju sebe samo najbolje - da bi pobedili. (moć)
moj cilj nije da im oduzmem želju za pobedom, već da im pokažem da se u igri može uživati i bez nje, kao i da svi mogu biti pobednici. (onda grupa krene da funkcioniše od principa različitosti, tj. nije važno koja je boja)

neko bi sada pitao - kakve veze ima eng. jez. sa svim tim, a eno ga - čere, lepo odgovorio.
u grupi, u kojoj se ne podriva pojedinac, svako ima šansu, a grupa ne postoji jer se plašimo da smo sami, već zato što je lepo kad smo sa nekim.
rezultat je da, posle izvesnog vremena i ona deca, koja su bila najlošija/spora/na izgled nezainteresovana pokažu odličan napredak - a da ti ništa nisi specijalno uradio po tom pitanju.

Arhiva

   

Kategorije aktivne u poslednjih 7 dana