HIMNA "ONIH TAMO"
NA DEDINJU SNOB DO SNOBA,
TRAŽI STRANKA TAJKUNA SVOGA!
NAŠLA GA JE, RADOST PRAVA,
DONACIJA OSVEŽAVA!
ONI TAMO I MI 'VAMO,
NISMO JEDNO STADO SAMO!
ISTINA JE PRAVA, BEZ ZAZORA:
PETSTO PROFITERA,
PETSTOTINAK STRANAČKIH GULANFERA
I PET MILIONA LUMPEN PROLETERA!
Poslednja godina XX veka bila je za Srbiju hvatanje poslednjeg voza na relaciji prošlost - budućnost, odnosno Azija - Evropa. Dogadjaji od 5. oktobra 2000. zapravo su dovršen, zaokružen 9. mart 1991. Da se tokom devetomartovskih demonstracija na početku decenije išlo do kraja, odnosno da se posle osvajanja srpskog parlamenta krenulo i na zgradu RTS-a, tada TV Beograd, istorija Srbije ne bi bila toliko krvava i tragična kao u "godinama raspleta" koje su usledile.
Glavni akteri devetomartovskih "gibanja", pored opozicionih beogradskih intelektualaca, čiji je simbol bio
U čemu je razlika izmedju običnog i političkog mrtvaca? Običan mrtvac se jednom pokopa, dok politički mrtvac stalno isplivava na površinu: na stranice žute štampe, TV ekrane i političke funkcije.
Pored ostalog, Srbija je i zemlja političkih mrtvaca. Umesto hrane i kiseonika, politički mrtvaci obilato koriste prošlost i patriotizam. Gori su i opasniji od vampira, jer se od vampira barem može napraviti neka dobra priča za profitabilan film ili gledanu TV seriju. Od političkog mrtvaca se ne može napraviti ništa, sem tiraža žute štampe. Naša žuta štampa
Autor: Filip Mladenović, novinar Beograda 202
U jubilarnom, 100. izdanju "ETNE" publikovan je, izmedju ostalog, i satirični dramski tekst "CRVENO -
U petak, 18. novembra 2011. na oglasnim tablama svih radnih jedinica i redakcija RTS-a osvanuo je „Izveštaj Generalnog direktora zaposlenima u javnom servisu Srbije", pod naslovom „Naša Kuća najbolja, uprkos problemima koji ne potiču iz RTS". U uvodnom delu se slavodobitno maše podacima o rejtinzima gledanosti, da bi se odmah zatim „prešlo na stvar": „...Pretplata, zbog modela naplate i krize, opada iz godine u godinu. Praktično, „rupa" u našim finansijama je izmedju 22 i 25 miliona evra godišnje..."
I naslov „Izveštaja" i uvod, kao i osnovni ton Tijanićevog obraćanja zaposlenima u Javnom medijskom servisu Srbije neodoljivo podsećaju na onaj čuveni orkestar sa „Titanika": svirka teče, dok brod neumoljivo tone.
Doček današnje ponovljene poruke nemačke kancelarke Angele Merkel srpskoj političkoj nomenklaturi još jedan je u nizu otužnih dokaza ovdašnje dominacije neznanja, neobaveštenosti, neinformisanosti, sujeta, uobraženosti, ignorancije, inata, demagogije, strančarenja, nepriznavanja realnosti... Jednom rečju, nep(repo)oznavanja duha vremena.
Zašto je to naše istorijsko prokletstvo? Da li se radi o civilizacijskom usudu ili o nemanju kolektivnog talenta za politiku?
Dakle, prisluškuju nas kako im se i koliko im se prohte, bez naloga suda, mimo zakona, uprkos Ustavu Srbije!!!
“VIDEO SAM TITA 88 PUTA.
SVAKI PUT SAM GA VIDEO. TAKO SU MI REKLI. JA SAM BIO DETE A ON JE BIO TITO I UVEK NAM JE MAHAO S BELOM RUKAVICOM KROZ PROZOR. NEKO BI REKAO DA JE TO TITO I MI SMO VIKALI TITO TITO.
STANOVAO SAM U BLIZINI PUTA KOJIM JE ON UVEK IŠAO KUĆI I DALJE STANUJEM. NA VRHU PUTA SAM
Još jedna od, redovno, pogrešno tumačenih i shvaćenih, i od nekih modernista, često kritikovanih elemenata šiizma u muslimanskom svetu jeste privremeni ili Muta (muta’h) brak.
Definitivno je istorijski utvrdjena činjenica da je na početku Islama, u vreme početka objave i iseljenja Alahovog Poslanika, odnosno Muhameda, u Medinu, zajedno sa stalnim brakom medju Muslimanima bio praktikovan i privremeni,
Tajna se nalazi i tamo gde nije uvek skrivena!
" title=" " class="" />
U mraku niko ne može biti siguran, nikad! Gledaj pažljivo!
" title="Ada Bojana: Strava u broju 168!
" class
" title="
" title=