Po svaku cenu, podrazumeva se! Milijarde saveta nas svakodnevno zasipa i zatrpava sa svih mogućih i nemogućih strana, elektronskim putem preko FB, Googla, pisanih medija, TV reklama... Svaki hiljaditi pokušam da pročitam ali vrlo brzo odustanem. Dosadno i glupavo do zla boga! I što je po meni najgore i najštetnije, svi ti saveti služe da maltretiraju ljude, žene i muškarce i ni po koju cenu ne dozvoljavaju sreću i radost! Čak šta više, nastoje da ih uguše i potpuno izbace iz naših života, dovodeći ljude u manijakalno stanje.
Zarad ovog teksta, podastirem vam nekoliko
Proljece na moje rame slijece, djurdjevak zeleni, djurdjevak zeleni… Jbg, nit proleća, nit đurđevka zelenog, ono, rame je tu ali koja vajda od njega kada se čas smrzavam kao da su me ostavili na Antarktiku na jedno pešes godina da se adaptiram, čas se znojim kao da kulučim neprekidno. Kako izdržavam, kako te promene izdržavamo svi kad bi i čelik popustio! Pošto živim u gradu asfaltiranom i zabetoniranom, visibaba, kukureka, jagorčevina i lastavica, notornih vesnika Proleća, nema ni u tragovima, štono bi rekli hemićari. Umesto vesnika, ja imam Vesića
Čisto da održim tradiciju i rezervišem sastajalište za noćne ptice
Po drugi put zaredom, a i drugi put uopšte, jedan od učesnika finala igraće na svom stadionu.
zašto je kultura pogubna za pojedinca
promašaj života
Rekla bih da je do određenog stepena kultura u kojoj se odrasta pogubna za svakoga, splet uglavnom nesrećnih okolnosti koje niko ne može da bira, kao ni roditelje, ali ako si ona sin ćerka u porodici sa četiri devojčice onda se ima prilika da se nesreća preokrene u sopstvenu korist, kada za to dođe trenutak.
U nedostatku prenosioca prezimena, pošto deo genetike i moje sestre i ja prenosimo dalje, kako koja odluči po manje više slobodnoj volji, otac je, pod uticajem naučenih obrazaca mišljenja i ponašanja, verovatno nesvestan toga, neku morao prozvati sine. Tako sam prva naučila da vozim bicikl, prva sam umela da pustim VCR, pa i DVD, prva sam probala rakiju i, na moju veliku žalost, i tada i sada, naučila da pucam iz puške. Mogu samo da nazovem srećom to što sam rođena u zapadnoj Srbiji a ne u zapadnoj Amazoniji pa nisam poslata sama, sa bodežom, ili u mom slučaju sa vatrenim oružjem, u planinu, da preživim nedelju ili dve i donesem kući neki leš, ili makar lešo priče. Preživljavanje će postati trend, ali samo preko malih ekrana, uz strogo muške protagoniste, ili ako postoji žena, obavezno ima muškog pomagača.
Usvojen je Zakon o rodnoj ravnopravnosti.
Njegov član 37 kaže:
Organi javne vlasti i poslodavci koji, u skladu sa zakonima i drugim propisima, obavljaju poslove u oblasti obrazovanja i vaspitanja, nauke i tehnološkog razvoja dužni su da:
st. 4.
preduzimaju, u skladu sa zakonom, mere koje obuhvataju:
3) korišćenje rodno osetljivog jezika u udžbenicima i nastavnom materijalu kao i u svedočanstvima, diplomama, kvalifikacijama, zvanjima, zanimanjima i licencama,
Dakle, još jedan u seriji lakih blogova na važne životne teme, kao što je u ovom slučaju naš najveći nacionalni praznik, 4. jul, Dan Nezavisnosti.
Na ovogodišnjem Giro d'Italia najbolje se snašao Egan Bernal, posle 16 završenih etapa nalazi se na prvom mestu Generalnog Plasmana sa 2min 24sec prednosti nad drugoplasiranim Damiano Carusom. Vođstvo je preuzeo pobedom na 9-toj etapi, i to sjajnim finišom na vrlo teškoj uzbrdici.
Na vrlo zahtevnoj i teškoj 16-toj Dolomites etapi sa finišom na najvišoj tačci Giroa 2239m, koja je zbog vremenskih uslova skraćena sa 212 na 153 kilometra, Bernal je ponovio sjajnu vožnju i trijumfovao u završnici ispred Romain Bardeta i Damiano Carusoa sa 27sec prednosti.
Često mi je, sa onim svojim večitim osmehom, objašnjavao kako će otići: "Znaš, dušo, samo će me naći za pisaćim stolom. Kad neko uopšte primeti da me nema danima. Ili ako komšije osete neprijatan miris..."
Nije se bojao odlaska. Bojali smo se mi, koji smo imali čast da mu budemo prijatelji.
Otišao je upravo tako kao što je i rekao. U sred pisanja. Samo što je dama sa kojom je tada ćaskao shvatila da ne odgovara, alarmirala prijatelje i vrlo brzo je otkriveno da je umro. Baš kao što je i živeo. Pišući.
jugoslavijatikum
Poslednji pomen drugu Starom i drugarici Jovanki, majskoj štafeti, malom Fići, Borisu i Bati, Saveznom izvršnom veću, olimpijskom zlatu u košarci i malo manje bitnom olimpijskom zlatu u fudbalu, dvadeset devetom novembru, samitu nesvrstanih, Desanki i Miri, Jugoslovenskom Aerotransportu, Antifašističkom Frontu Žena, Titogradu, Titovim: Velenju, Velesu, Vrbasu, Drvaru, Užicu, Korenici i Mitrovici, Golom Otoku, samoupravnom socijalizmu, u svetu četvrtoj po snazi vojsci i drugovima iz Jugoslovenske Narodne Armije (i tetovažama), omladinskim radnim akcijama, himni Hej Sloveni, olimpijskom domaćinstvu, dečijim odmaralištima, roto-romanima, Miji i Čkalji, bratstvu i jedinstvu, narodima i narodnostima, Poletarcu i Muzičkom toboganu, Andriću, Krleži i Selimoviću…
Poznati filozof je još davne 1800. godine rekao kako zrno peska može vekovima u budućnosti da izazove uspon ili pad čitavog jednog carstva. Radi se, naravno, o do sada bezbroj puta pominjanom „Efektu leptira" (po kome insekt mašući krilima na udaljenom rajskom ostrvu može da izazove nasumičan sunčani dan na Kopaoniku), ali da li je tako nešto moguće i u nedokučivim vrtlozima istorije, od kojih jednom možda upravo sada i sami svedočimo.
polagano
Hajde da, hajde da se zaljuljamo, polagano. Hajde da se uzmemo? Sve će proći, ostajemo jedno drugom, rekao je. U osvit rata zove devojku, zove je ali niko se ne javlja. Niko ne sedi pored telefona. Nešto se oseća u vazduhu, a nije zagađenje rudarske industrije. Prelistava po auto-karti, za šta će ovaj rat biti? Ispadaju prazne razglednice. Odlazi do pošte. Suprotno ustaljenom verovanju na telefonu radi dedica, koji bi trebalo da je odavno u penziji po svim paragrafima zakona za koji se izborio radnički savet ili makar u Šao-lin hramu, sa svojim sveštenicima.