Kada sam ja krenuo nekim putevima kojima sam tada morao, kada sam prestao da budem dobar za nju, uradila je ono šta je trebalo da je ostavim. Ja sam tako učinio i sve to je ok. Tada nisam baš mislio da je ok, ali sada je nekako još više poštujem zbog toga.
Osećaji poput toga se teško zaboravljaju i ljudi pate. To traje. Neki kažu, 50% vremena koliko
Novi spot za pesmu "Ekspertiza" grupe Grešnici. Pogodak u centar. Sjajan opis stanja u društvu...
Ako Vam se svidi širite dalje!!!
Ekspertiza, potrebna je ekspertiza... Ali, ko da je učini?
,,Oni ništa ne mogu bez dnevne terapije
A na naše živote stavili su tapije
Najgori učenici manekeni hemije
Nabavili diplome pokupili premije
Pomoću alhemije i sumnjivih metoda
Preko noći postali su uvažena gospoda
Nepismeni tajkuni glumataju snobove
Od države na poklon dobili su robove"
Zdravlja radi, neke stvari definitivno treba objasniti nekim stanovnicima ove planete.
Mnogi, na primer, ne znaju da su šećer, so, brašno i mast - tzv. četiri bele smrti!
Novina je i to da je mleko u našim prodavnicama - mleko koje piju naša deca, pobogu! - kancerogeno!
Nastavak EP sledi
Počeo je Završni turnir (nisam stigao ranije, ali ovako će blog da traje do kraja turnira).
Đoković je (odustajanjem Nadala) već obezbedio 1. mesto na kraju godine, a Izner je (takođe odustajanjem Nadala) ušao u glavni žreb Završnog turnira iako je 10. ove godine. Takođe i Nišikori je kao 9. tu umesto Delpa koji je zbog nove povrede ranije završio sezonu. Kao zamene, k'o zapete puške čekaju Hačanov i Ćorić.
Не пишем наручене текстове
Поручило ми да напишем нешто о свом опусу и блогерском искуству које ће се, из нехата и ничим изазвано, једног лепог дана претворити у збирку радова!
Како написати наручени текст? Како себе не доживети преозбиљно и избећи замке еготрипа?
Туф. Пшшшш.... Измешало се. Улица трпко грли свакога. Прима све шетаче. И несвесне појединачне намернике, и удружене носаче транспарената, и кибицере окупљене у организоване десетине, и громогласне чланове друштва за заштиту било чега, и благо полуделе групе, и идеолошке хорде завијене у амблеме, и принципијелно удружене индивидуалце, и упарене и распарене шизофренике ... Све се измешало. До препознатљивости. И до непрепознатљивости. Шаренило, на оба краја друштвеног ћилима. У ствари, на сва четири краја.
Da, tema je ... kako ono beše ... Da - "Zašto smo prsli od Španije?"
Zato što se nismo oporavili od poraza prethodne večeri od Portugalije u sportu koji je za nas odavno više od smučanja. A onda smo sve nade opredelili, tako emotivno roviti, u košarku, da zacelimo rane od prethodne večeri. Tu odigramo (kao da je neko bajao) ispod svih očekivanja, a Špancima svaki bačeni šporet prođe kroz koš. Oni odigrali svoj maksimum, mi 40% svog potencijala. Slučajno? Ni slučajno. Vratilo nam se kolektivno nepoštenje. Jer: za sve to vreme zaboravljamo ono najvrednije, najiskričavije - naše devojke, odbojkašice, koje se večeras opet bore za zlato. Kako da ne budemo onako, generalno-sportski kažnjeni porazom u ovome ili onome? Ne bi bilo pošteno reći da nismo prizivali. To izokrenuto vrednovanje stvari vratilo nam se u obliku kazne za fudbal i košarku. Odbojkašice su vrh. A mi ne poštujemo tu činjenicu, nego pišemo, čitamo, ogovaramo, uzdišemo oko i zbog fudbala, najviše, pa zbog košarke ... Odbojkašice su opet onako neprimetno ispraćene na takmičenje. Da li je tako? Jeste. Svaka čast guranju lopte po livadi, svaka čast parketu i košarci, ali prioritet je ono što je sada evidentno uspešnije. I dolazi kao prvo po redu. U finalu smo. U finalu.
Kako dosadna šema. Prozirna. Otužna. Sa izjavama insdajdera, plaćenih zabijača klinova, ... Eto, šema koja je od kraja 80-ih godina toliko puta ponavljana. Bruje naslovi žute i hiperžute štampe, elektronskih medija, ... Veliko raspoloženje međ njima, "medijima" ovih dana. Konačno, ironijo naša, po prvi put valjda za ovih nekoliko godina, čujemo poneku izjavu koja nije potekla od predstavnika režima, već iz stranke koja je stožer stvaranja demokratske Srbije. Nikada ovih godina na medijima nismo od njih čuli izjave o situaciji u državi, ili, skorije, o razlozima građanskih
A sada se scena polako kristališe. Sa jedne strane režim i razne kombi stranke i pokreti koje osniva i pribira sam režim, uz aditiv koji se zove cenzus od 3%, kao i stranke koje deluju već godinama, koje odlučuju da izađu na izbore pod ovim ili onim objašnjenjem, jer samostalno nikako ne bi mogle da uđu u skupštinu osim u ovakvoj situaciji, kada se konkurencija u njihovom delu političkog (programskog) spektra smanjila na totalni minimum. Sa druge strane je korpus onih sudeonika političkog života Srbije koji su odavno objavili da na izbore neće izaći dok se ne uspostave drugačiji izborni uslovi.
Ko će u takvoj situaciji imati korist, a ko štetu?