Prošle nedelje, umalo mi promače vest o padu malog aviona u Makedoniji :
U udesu školskog aviona) "cesna 172", koji je u četvrtak oko 12.50 pao u portu pravoslavne crkve Uspenja presvete Bogorodice kod izletišta Skrebatno iznad Ohrida, poginule su četiri osobe. Prilikom pada aviona Akademije za obuku pilotskih kadrova, sa oznakama Z-3 DCV, izbegnuta je veća tragedija, jer se letilica srušila na livadu na kojoj je više hiljada ljudi proslavljalo Veliku Gospojinu.
Onda se setih: hej, pa ja sam bio u tom selu. Evo teksta koji sam napisao posle te posete, pre ravno 4 godine. Neke stvari su se od onda promenlie, ali je verovatno najveći deo još uvek isti.
- Хало, хитно је: мачка ми се попела на дрво и не могу да је скинем!
- Госпођо погрешили сте број.
- Ма, не околишите, маче је мало и може да падне сваки час!
- Извините, али стварно...
- Немам ја времена да извињења - грана је изнад прометне улице и ако падне прегазиће је!
- Ама, госпођо, добили сте Ватрогасну бригаду.
- А ... па што не кажете одмах. А који је број службе за спасавање животиња?
Колико пута вам се десило да вас позове неко ко нема никакве везе са вама? Колико пута вам се десило да грешком окренете потпуно погрешан број?
Који је број за ватрогасце код нас: 93 или 94, или можда 96? Не то је за телеграме. У ствари за кварове. Ма, чекај да видим...
Moj gost: Marijana Terzin, PR Amaterskog pozorišta Dadov
Ovih dana, Alternativni pozorišni centar Dadov u Beogradu obeležava 50 godina rada. Gotovo pola veka, Dadov predstavlja svojevrsni fenomen naše kulture. Nastao daleke 1958. godine u neobičnim okolnostima adaptirane privatne zgrade u Molerovoj 33, na Vračaru, Dadov je počeo rad sa idejom o repertoarskom, alternativnom pozorištu koje je trebalo da bude neka vrsta protivteže profesionalnim teatrima, poput „of Brodveja”, pariskih džepnih pozorišta, londonskih eksperimentalnih i sličnih trupa.
Dadov je skraćenica za "Dramski atelje Doma omladine Vračar". I to je bitno danas, pola veka od osnivanja, kada slovi za “republiku slobodnog duha, centar asfaltnog humora, beogradsku emociju” koja je uspela da na scenu iznese sve što drugi nisu mogli, hteli ili smeli da igraju i odneguje stotinak eminentnih glumaca, reditelja i dramskih pisaca.
Na kraju krajeva, valja zapaziti da su pisce oduvek optuživali da su prevrtljivi, nestabilni, uobraženi, da su preosetljivi, intuitivni, šarlatani, lažljivi. Takoreći, žene. Takoreći: obrušava se na njih isti tip predrasuda kojima se obično kvalifikuju žene.
Nema majstor Niccola. Drugi Nikola ostao na fotoreportaži od juče, pa ko velim da postavim ja blog, da se nerviramo i radujemo. Počinje rat.
Eto, sapunica je okončana. Nažalost, ne srećnim krajem. Šta smo igrali, igrali smo.
… što poželiš to naslika.
Setih se jednog starog vica iz vremena hladnog rata:
Tokom susreta predsednika SAD i SSSR-a, padne njima na pamet da se trkaju. Presvuku se, zagreju. Skupili se članovi delegacija, porodice, novinari… Trka krene. Na cilju, pobedi predsednik SAD.
Sutra "Pravda" objavi:
"U trci u kojoj su učestvovali predsednici SSSR i SAD, naš predsednik stigao je drugi dok je predsednik SAD bio pretposlednji"
Vica sam se setio kad sam video vest:
Dinar i dalje nastavlja da jača
Kao uvod u tekst, pogledajte ovaj video klip. Upsala run - 68 kilometara od Stokholma do Upsale za 10 minuta i 18 sekundi. Moguće? Odradio Ghost Rider!
Pažnja: ne pokušavajte ovo sami da izvedete.
Over the weekend, I participated in a planning meeting. As a kind of getting into the topic for the event we were preparing (action learning), our host asked us to think about how we have learned the most? That was a good and eye opening exercise that helped all of us to understand not only our learning, but also the way we can help others to learn in a better way. Here is what my reflection was.
Pre tri godine i dva meseca objavio sam na mom sajtu tekst “Narodni muzej u Beogradu … na listi čekanja”, posle je bio prikazan i na sajtu Narodnog Muzeja odakle su ga ubrzo na intervenciju Min. kulture i Visokog saveta za Slobodu mišljenja skinuli. Tekst je o Narodnom muzeju koji je bio nekoliko godina zatvoren i nije dočekao da se realizuje urađen projekat za njegovu rekonstrukciju a koji je dobio građevinsku dozvolu i bio spreman za izgradnju.