S jedne strane prema Kafki gajim neku vrstu strahopoštovanja, što zbog njegovog zaista nemerljivog uticaja na savremenu književnost, što zbog uticaja koji su njegova dela izvršila na mene. Sa druge strane, čini mi se da bi moj život bio makar malo srećniji, da nikada nisam čitao njegove knjige.
Premda Kafku zamišljam kao nekog ko deluje čedno i potpuno aseksualno, to je daleko od istine. Kafka nije bio nikakav isposnik. Tokom studija u Pragu obilato je koristio usluge prostitutke, a bio je i čest gost raznih praških kupleraja, uglavnom onih gde su se žene manje kupale, a posteljina ređe menjala.
Miloradkakmar je kolega iz potpalublja čije tekstove redovno čitam.
On dosta toga kaže i kada ćuti.
Pre neki dan, mislim da je to bilo u subotu, na moje veliko iznenađenje, pojavi se, u okviru profila «jeremija92», opcija «Napiši novi tekst». Ne verujem svojim očima. Pogledam ponovo – piše, to što piše. Al opet, ja i dalje ne verujem. Pozovem prvo ženu i kažem: «Pročitaj kako je napisano», ona pročita, pozovem zatim decu, pa komšije, slučajne prolaznike... i svi pročitaju isto što i ja. «Konačno!», uzviknem koliko me grlo nosi i snaga dozvoljava - «I ja sam autor». Kao što red i običaji nalažu, pozovem prijatelje da se pohvalim i da ih počastim. Šta da vam pričam, lumpovalo se do ponedeljka ujutro. Nije mi žao. Kad su se svi razišli, sednem da pišem svoj prvi post - habilitaciju, inicijalizaciju, disertaciju, pristupnu besedu ili kako god da se to zove. Ne ide. Istuširam se, popijem kafu, i dalje ne ide. Uhvatila me nekakva trema, veća nego na maturskom, diplomskom, magistarskom i doktorskom ispitu zajedno. Iskusan, kakv jesam, shvatim da je reč o kreativnoj blokadi. Krenem da je lečim, usput, opisujući svoje muke. Opišem te svoje muke i preko moje nove opcije na blogu b92, proverim, ispravim, proverim, pa ponovo ispravim ... i tako više stotina puta. Na kraju moj prvi post objavim. Čekam da se pojavi na naslovnoj strani među VIP velikanima bloga b92 i prostim blogerima autorima i mislim se ko bi mogao biti prvi komentator. Pokušam da odgovorim na pitanje koga bih ja to poželo kao prvog? Mučim se odgovarajući sam sebi na to pitanje i na kraju zaključim da bi najbolje bilo da se svi jave pa makaar sa onim «čestitam i preporuka». Ne samo da se niko nije javio, nego ni moj post se nigde nije pojavio, sem u mom blog profilu. Kasnije sam čuo da su svi na blogu b92 dobili istu tu opciju, a eto ja sam mislio da sam izabran. Zahvaljujući dobrom čoveku g. Čeru, pruža mi se prilika, da moj nevidljivi post, učinim vidljivim.
M.
Moja sestra je odrasla na panku, ja sam odrasla na narodnjacima. Moja sestra je volela školu, ja sam volela da igram fudbal i rukomet. Još uvek imam taj muški ponos u sebi. Ne volim što moram da saginjem glavu pred ljudima koji to ne zaslužuju.
Kada sam završila srednju školu, počela sam da konobarišem. Bile su devedesete, a ja sam dobro zarađivala od bakšiša. Kafići su bili puni izbeglica, bilo je mnogo novca po lokalima.
Sa dvadeset
Ovde ništa specijalno.. puno snega, za sada jos malo posla a .. lepa iznenadjenje!
Znaš ko mi je došao u "mom" hotel??Budeće broj 1 na svetu! :-) NOLE DJOKOVIĆ!!
A sledeći subota Sale Djordjević.. na kraj nije bilo tolika tragedija da nisam otišao odavde?! ;-)
Ti kako si? Kuda će da putuje uskoro?!Ili si samo spreman za odmor?! Nadam se da se vidimo opet uskoro!
Ćao,Gavrilo
Ovo je pismo koje sam dobio od Gabrielea (kršteno Gavrilo, kako i sam sebe ponekad zove) pre nekoliko sedmica.
Poštapam se naslovom iz komentara koji je napisala yugaya i dok ona ne nadje vremena i napiše priču, kako je i obećala, moj komentar na komentar je:
Kako bi to bilo da u bavljenju decom potrošimo nešto truda, prstohvat ljubavi i ostavimo samo malo mesta za iznenadjenja?
Rehabilitovanje Draže Mihailovića još jedan je od stepenika koji Srbija preskače u padu (I pad je let, nekima je i to uspeh) na dno Balkanske kaljuge. Nadam se da će neko ko o tome odlučuje makar promisliti pre nego donese odluku. Uzaludna nada u Srbiji je omiljeni sport ovih dana.
Ove nedelje bi Komisija za kukuruz Ministarstva poljoprivrede trebalo da objavi prve rezultate svog rada. Želim da verujem da ti rezultati neće biti da su se sastali i da su doneli zaključak da treba raditi. Želim da verujem i da će članovima komisije prvi rezultati vanrednog inspekcijskog nadzora dati rezultate koji će moći da ih usmere na pravu stranu.
Kada smo skinuli uniforme 1999. i sreli se posle tri meseca Prijatelj reče jednu rečenicu: Osvestićemo se tek kada se pogledamo u ogledalo i onome tamo kažemo šta imamo. Kada se suočimo sami sa sobom i prestanemo da tražimo izgovore.