"BELGRADE, B92 -- A delegation of the Environment Ministry will be heading to Bali to attend the UN Ministerial Council forum program for environmental protection.
The delegation will be headed by Minister Oliver Dulić. The delegation's trip will cost RSD 2mn, but Dulić said that every member of the delegation is needed, because Serbia is currently presiding over the UN Environmental Protection (UNEP) program...."
I am seriously considering getting into this environment racket.
Danas je mlada koleginica iz informativne redakcije RTS Milica Jevtić održala javni čas iz predmeta kolegijalnost i novinarska solidarnost.
Njen viteški i profesionalni postupak pred aktuelnim premijerom Srbije danas, 12. januara 2016, uliva nadu i ohrabruje čitavu žurnalističku profesiju, već ozbiljno uzdrmanu cenzurom i autocenzurom.
Milica Jevtić je rođena 8. juna 1986. godine u Užicu. Osnovnu školu "Nada Matić" i nižu muzičku školu "Petar Konjović" (odsek flauta) završila je u Užicu. Školovanje nastavlja u Užičkoj gimnaziji, a paralelno
Najpovoljniji aerodrom za ljubitelje tenisa koji dolaze u Nju Jork nosi ime po nekadasnjem gradonacelniku Fiorelo LaGvardia koji je takodje bio sklon tenisu i pomogao razvoju ovog velikog turnira. Sletanje na LaGvardiju moze da vam da odlicnu sansu da na brzaka prepoznate sve promene koje su se u teniskom centru desile od proslog US Opena. Naravno sansa je 50/50 da li sedite sa prave strane aviona da bi ste terene videli.
Dole na zemlji, promene se vide odmah. Posle
(ili kako bi Petrović možda preferirao - l'été,
čemu ;)).
Jedino godišnje doba koje može da se meri s prolećem :)
Leto je lepo i po tome što se ide na letovanje :)
Da se ne bih raspisivao (što ili numem ili me mrzi :P),
biće ovo uglavnom blog u sličicama...
...najviše o tome kako je priroda na Sitoniji dočekala leto.
Edit: Prema poslednjim informacijama, Anastasija je upravo u avionu, na putu ka Beogradu. Između ostalih, i u pratnji lekara koji je, iz Srbije, došao po nju.
Devetogodišnju Anastasiju Trajković sutra, u utorak, vraćaju u Srbiju. Tako mi je večeras rekla njena mama, Snežana.
Još uvek nije pouzdano utvrđeno da li u plućima ima metastaze. Voda koja joj se pojavila u plućima se u velikoj meri povukla.
Ali se taj strašni tumor, hordom proširio sa obraza na unutrašnjost lobanje i usta. Anastasija želi, ali ne može da jede, kaže mi njena majka. I sve je umornija.
Državna bolnica u Pragu, na čije onkološko odeljenje je prebačena Anastasija, kada je tokom protonskog zračenja pregledana zbog velike malaksalosti, je odlučila da je vrati u Srbiju.
Kako je Anastasijino stanje prilično loše, trpi bolove zbog drena u plućima, bolove zbog hordoma i još uvek ne diše sasvim samostalno, njena majka mi kaže da će po nju, u utorak, biti poslat avion sa medicinskim aparatima koji će omogućiti da se Anastasija bezbedno preveze, uz pratnju lekara koji će stići iz Srbije, od Praga do Beograda.
Prema majčinim rečima, Anastasija želi da ide kući, u Vranje, makar na jedan dan, iako je jasno da bi jedino u bolnici mogla da dobije tretman koji bi je spasao smrti i možda joj čak omogućio, ako joj se stabilizuje stanje, da se vrati na protonsko zračenje.
Sve ostalo je majčin plač. Strašna tuga neprepričljiva i priča majke koja gleda kako gubi dete.
Nema reči koje bi taj plač i tu tugu mogle da opišu.
Već za vreme nedeljnog ručka je moja Roditeljica počinjala kritički da me merka, i mrmlja: »Trebalo bi je oprati«. To je bila više konstatacija sa imperativnom tačkom na kraju, no pokušaj dijaloga sa Ocem koji je, preko puta nje, vodio bitku sa supenim rezancima. Zamenica iz njene higijeničarske rečenice je mogla da se odnosi i na stolicu na kojoj sam sedela, i na zavesu koja se krila iza mene, ali iskustvo nedeljnih
Polako razmicem trepavice, tiho, da mi kapci ne zaskripe, da je ne probudim.
Trepnem da oteram pesak iz ociju, njen jastuk, kao lenjirom iscrtan, vraca me u stvarnost.
Zbilja je otisla.
"Avionu, poljubim ti krila..."
Sta cu sad, sa ovolikom slobodom?
Ili, sta cu pre?
Cerka je otisla na svoju stranu jos pre deset dana pa nema dramskog dijaloga kroz vrata kupatila:
"Je l` ima vode"?
"Tople vise nema a hladne je, valjda, nesto i ostalo"!
Od juce, ni Gospodja mi nije zainteresovana za stanje u bojleru, ima za sebe ceo istocni
Drage blogerke i dragi blogeri,
sledi nastavak. U njemu se kritikuju argumenti druge Srbije za nezavisnost Kosova i pokušava da se pokaže kako i oni pate od "viška" nacionalizma. Ključni argument o samoopredeljenju, Kosovu kao delu SFRJ sa "suštinskom autonomijom" i ratnim zločinima razmatraću u trećem delu. Komentari su, kao i uvek, dobrodošli. I ne zaboravite: intelektualna strast uvek, politička ostrašćenost -- that is so last century! :)
Pozdrav.
-Na svom sopstvenom venčanju poznaješ samo trećinu gostiju.
-Na venčanju imaš minimum 350 zvanica.
-Više pića ima u tvom bifeu nego u kafiću na ćošku.
-Imaš bar jednog rođaka s kojim tvoja porodica ne razgovara.
-Mama te je još kao malog naučila da "promaja ubija".
-Kod vas u kući rakija se koristi za lečenje svih bolesti, za proslave u svim prilikama i kao losion za masažu.
-Tvoja baba nikada ne prihvata činjenicu da nisi gladan.
-Kada si mali za rođendan uz poklon obavezno dobiješ i čokoladu!
-Mamu konstantno moraš da uveravaš
Parmenid
"Prije stvaranja nije postojalo vrijeme." - Sv.Avgustin
Da li je, u tom slučaju, "prije" adekvatna riječ?
Da li vrijeme uopšte postoji?
Ustvari, šta je vrijeme?
u isčekivanju stefovog bloga o Super Bowl-u...
Popunjavajući pauze između priloga posvećenih 52. SB-u dokoni analitičari zamajavaju sjedinjenu američku javnost dilemama tipa - ako osvoji 6. SB da li će Tom Brejdi postati najveći sportista u igrama sa loptom, ili već čim?
Krompir vuče poreklo iz južne Amerike odakle su ga u Evropu doneli Španci pola veka nakon što je Kolumbo otkrio Novi Svet (1482). Razlog za toliko kašnjenje je taj što se krompir uzgajao u višim predelim Anda, pa potrajalo dok Španci nisu zašli u te krajeve. Ne zna se tačna godina kada je prvi krompir stigao u Evropu, ali to će biti svakako
Da se pozdravimo.
Najavljuje se još jedna apokalipsa. Ova nije vezana za zanimljive datume i kalendare.
Ali ja rekoh da se mi za svaki slučaj pozdravimo.
Izvinite na svemu. Ako je izletela neka gruba reč, psovka, etiketa - ne zamerite.
A bilo je interesantno.
Izvor: http://www.b92.net/biz/vesti/svet.php?yyyy=2012&mm=06&dd=22&nav_id=620552
Vidim da već počinje šizenje, s obe strane. Kako onih koji odluci o suđenju jednom čoveku vide rehabilitaciju celog pokreta, tako i onih koji u toj istoj presudi vide pobedu onih drugih snaga, 70 godina posle. Naravno, najstrašnije se proseravaju i jedni i drugi.
Zato nije loše još jednom podsetiti – predmet ovog postupka je samo pitanje da li su Dragoljubu Mihajloviću u postupku koji je ishodovao donošenjem nekadašnje presude bila povređena ljudska prava ili nisu.