Prošla su vremena kad su izbori menjali nešto u ovoj zemlji. Sada nema razlike da li jaše Kurta ili Murta. A i politika nam je jedan veliki rijaliti šou u kome duboki glas deli takmičare u timove i određuje ko će kakav zadatak da dobije. Ovi što hoće ovo a on ono neće. Oni što hoće onde ali ovako. Ovi što hoće do ovde ali odavde. Oni što hoće samo oni... Timovi se drugačije zovu i stranke a igrači političari. I svi imaju lepu priču a pokazalo se samo jedan cilj a to je vlast i odanost dubokom glasu kao vrhunskom gazdi. Boreći se za vlast u javnosti svako svakog napada a privatno sede u istoj kafani "Kod tajkuna" i trude se da budu što bliže čelu stola jer tamo služe više mesa. Kodeks lopova i svako svakog drži za jaja. Neki ispod stola a neki javno. I svi su sa ozbiljnim licima. Ali čim jedan stegne svima trnu jajca. Zato i ne stiskaju. Znaju da tako imaju samo bol. A svi igraju za istog gazdu. Kao na nameštenoj ultakmici, opozicija daje autogolove ali uzima pare od kladioničara a ovi na vlasti dobijaju premije.
Melting pot je sociološka pojava koja u vidu metafore opisuje homogenizaciju kultura u jednoj sredini, u kojoj se više različitih običaja i modela ponašanja stapaju u jedan.
Prvo što nam je Sonja Breši, jedna od naših domaćica u Toskani, jutros rekla kada smo krenuli na put ka Pratu bilo je: "Danas će dr Vajs biti srećan. Porodilište u Pratu ima vrlo tradicionalan pristup u radu. Porodilište je veliko, imaju oko 3000 porođaja godišnje."
Tradicionalizam kojim me je uplašila donekle se pokazao kao tačan. Dr Vajsu se lice razvuklo u široki osmeh kada su nam na ulazu u deo u kome se nalaze operacione i porođajne sale dali da obučemo zaštitno odelo i zaštitne kaljače. Ali, s obzirom da nema brijanja, nema klistiranja, posete su dozvoljene,
Ugandski pastor Martin Šempa prikazao je u svojoj crkvi gej pornić nakon što je policija zabranila njegov marš nazvan „Ubij homoseksualce". Ovaj nepravedno zabranjeni marš motivisan je članom 5 Zakona o božjim zapovestima koji glasi: „Ubij bližnjeg svoga".
Premijerna projekcija filma „Ovaj jede penis drugog muškarca" organizovana je u prepunoj crkvi u glavnom gradu Ugande Kampali. Film je videlo više od 300 ljudi, koji su bili oduševljeni onim što su videli. Sav prihod od prodatih ulaznica otišao je za organizovanje manifestacije „Lov na homoseksualce".Nakon projekcije Martin Šempa se izvinio publici, jer režiser ovog filma nije bio u mogućnosti da dođe u Ugandu i da porazgovara sa publikom, i dodao: „Najveći argument homoseksualaca je da ono što se radi u privatnosti nije ničiji problem, sada znate šta oni rade u svojim spavaćim sobama."
Mene je ova obrazovna misija pastora Martina Šempe duboko dirnula i dala nadu u bolje sutra. Iskreno se nadam da će se ova misija uskoro proširiti i na naše prostore. Očekujem od srpskog Martina Šempe, Žarka Gavrilovića, i Ministarstva vera, koje svakodnevno bombardujem pismima, da učine sve što je u njihovoj moći da gej pornići uđu tamo gde im je i mesto. U crkve.
Budimir Ničić, dopisnik Glasa Amerike sa Kosova, nakon incidenta sa Bernarom Kušnerom u Gračanici. 02.03.2010. godine:
Lud li sam?
Šta se desilo videli ste. No comment, ali imam pitanja koja postavljam samom sebi.
Lud li sam?
Što sam iskoristio jedinu moguću priliku da tokom posete Kosovu, bivšeg šefa UNMIK-a Bernara Kušnera pitam o njegovoj eventualnoj umešanosti u trgovinu ljudskim organima, za šta ga optužuju mnoge porodice kidnapovanih Srba.
Lud li sam?
Što i sada ne razumem dilemu Kušnerove koleginice sa njegove desne strane, koja
Dosta bih dao da mogu da upoznam i provedem sat vremena u razgovoru sa osobom kojoj je u toku pripreme Zakona o Narodnoj skupstini sinula ta epohalna, ideja da pred skupstinu ubuduce dovodi kordon vojske.
Na stranu to sto nema demokratskog drustva, nema parlamenta na svetu, barem ne u zemljama koje plediraju da budu demokratske, a da na njegovim kapijama stoji vojska!
Ta slika vojske na stepenicama parlamenta, sa tm vrlo izrazenim huntistickim, coup d'etat shmekom... Ne znam... Danas su nenaoruzani, sutra vec nek nam je bog u pomoci. Ruku na srce i nije tako tesko zamisliti
Ministar spoljnih poslova Francuske, Bernar Kušner, nazvao je u Gračanici ludakom novinara Budimira Ničića i time javno pao pod svaki nivo pristojnosti, demonstrirajući nevaspitanje i bezobrazluk.
mesto dešavanja: kraj
vreme: lenjo popodne
par u šetnji i osmeh u trku
...............................................
- da li i si cuo sta je jeremić izjavio danas?
- ne?
- između kosova i evrope biramo kosovo.
- ?
- stvarno.
- (valja se od smeha) pa mali nije normalan. ko ga je vukao za jezik?
- (u protrcavanju dobacuje) meni to kosovo treba samo ako mogu da ga imam celo.
- ? : )))))))))))))))))))))
- (zastaje zadihano) a što mi i kosovo ne budemo drugari i uđemo
Kakav dan, ljudi moji. Imam utisak ko na Marsu da smo bili dr Vajs i ja. A nismo. Bili smo u porodilištu koje se specijalizovalo za fiziološki, neometani porođaj. Ali, to što smo tamo čuli i videli, samo me je uverilo da smo mi crne žene Srbije, sve zajedno s ovim našim lekarima Srbije, s neke potpuno druge planete. I to ne s planete iz ovog, nego nekog potpuno drugog solarnog sistema, milionima svetlosnih godina udaljenim od njih...
"Centro Nascita Margherita" otvoren je u martu 2007. godine, s ciljem promocije povratku fiziološkom, neometanom porođaju. U njemu nema lekara.
Slučajno znam. Imao sam poslednjih godina nekoliko vrlo teških operacija, po sedam sati, po tri sata i morao sam da budem uspavan. Poslednja rečenica koju sam jednom prilikom izgovorio doktorki koja me je uspavljivala bila je: „Gospođo doktor, jeste li naručili buđenje?“(smeh) I ona ti kaže diši, diši, diši i ti dišeš i uđeš u nešto crno, iza čega nema ničeg. Crno. Ništa. Ne postojiš. To je smrt. Nekoliko puta sam doživeo osećanje smrti, baš prave smrti. Tako smrt izgleda, tako mora da izgleda. Jedino je jebeno da se ne mučiš pre nje, ali to ne ulazi u ovu priču. Oni koji veruju u reinkarnaciju pitaju me šta bih voleo da budem u sledećem životu, a ja im odgovaram „ponedeljak“. Volim ponedeljak, stvarno. Tada počinje sve. Možda neko kupi sliku, možda neko plati tekst… (smeh).
+ kako mi je Vuk Jeremić upropastio dan i blog
Bio jednom jedan blog:
Ovih dana baš je zabavno, jedni skupljaju potpise i traže izbore, a drugi nude tradicionalne narodne lekove.
Već skoro mesec dana omladina DSS u maniru najboljih skojevaca revnosno po pijacama dele kutije lekova na kojima piše«Žutomicin».
Prva prevara je da u kutiji nema ništa osim papirića na kome piše nešto što bi trebalo biti Uputstva za upotrebu.
Ne treba biti mnogo promućuran pa zaključiti da je «Žutomicin» namenjen za lečenje od «žutih» tj. za uništavanje DS-a .
Tačno, DS je pravila mnogo grešaka i na svoju štetu , a najveća je što je povlađivala nebulozama DSS i tolerisala ih.
Iako nije tačno naveden sastav leka, s obzirom na proizvođača (DSS) lako je zaključiti da je spravljen po starim receptima iz srednjevekovnih manastira, dakle:
- bajana voda sa ugljenom bukve, gloga i šljive
- osveštana voda za salivanje straha pomoću olova protiv mračnih sila
- nekoliko čenova belog luka
- glogov kočić protiv nečastivih
- korenje domaće repe i pasulj u istom omeru
- kiseli kupus,ljuta papričica, ren i sve naše tradicionalno korenje
- sve to kuvati na tihoj vatri naloženoj isključivo kradenim drvetom od komšije (tako se valja),
- dodati kukuruzno brašno sa potočare i kad se dovoljno zgusne dodati svinjsku mast i ostaviti da se ohladi. Tako se dobije masa koja je em žuta, em se može mazati.
- onda ponovo osveštati i distribuirati.
Da bi lek bio delotvoran treba državu izolovati