Na hiljadu raznih jezika, u najraznoličnijim uslovima života, iz veka u vek, od drevnih patrijarhalnih pričanja u kolibama, pored vatre, pa sve do dela modernih pripovedača koja izlaze u ovom trenutku iz izdavačkih kuća u velikim svetskim centrima, ispreda se priča o sudbini čovekovoj, koju bez kraja i prekida pričaju ljudi ljudima. Način i oblici toga pričanja menjaju se sa vremenom i prilikama, ali potreba za pričom i pričanjem ostaje, a priča teče i dalje i pričanju kraja nema. Tako nam ponekad izgleda da čovečanstvo od prvog bleska svesti, kroz vekove
‘Vreme je da Coca-Cola dobije mesto u SB UN.”
junak iz jednog od romana James Ellroy-a
Pročitala sam ovo još pre desetak godina, dok se još nisam po prirodi posla bavila međunarodnim odnosima, pre NATO intervencije na Kosovu, mnogo pre nego što ću se naći u situaciji da povremeno pišem o i javno komentarišem politiku naših vlasti i međunarodne zajednice oko konačnog statusa Kosova, da tvrdim da će to imati veze i sa podelom Iraka, a kamo li implikacije na Nagorno Karabah npr, ili sa blogerima raspravljam o pitanju
Molim vas, molim vas, nemojte me ubiti! Imam ženu i decu – ubijte njih!
Ja obično nisam čovek koji se moli, ali ako si negde gore, molim te, spasi me, Supermene!
Deco, pokušali ste sve što je u vašoj moći i niste uspeli. Lekcija koju trebate naučiti je: nikad ne pokušavaj.
Nije lako nositi se sa trudnom ženom i problematičnim sinom, ali nekako sam u taj raspored ipak uspeo
Poštovani čitaoci,
Imamo čast da vam predstavimo dve priče iz zbirke priča za decu „Pedofilija na pravoslavni način“. Pred vama se nalaze priče „Čiča Jovina koliba“ i „Avanture Tome Palčića“. Nadamo se da ćete uživati u njima.
Čiča Jovina koliba
Nekada davno, iza sedam mora i sedam gora u tolerantnoj Vojvodini živeo je jedan čika Jova, koji je jako voleo male dečake. Voleo je njihovu nežnu kožu, zategnute guze i malene piše. Čika Jova je živeo na Fruškoj Gori u svom manastiru Hopovo, gde su ga često posećivala mali dečaci, koji su voleli da se igraju s njim, jer im je posle svakog igranja davao zlatnike. Čika Jova se posebno radovao ekskurzijama. Autobusi puni dece ispunjavala su njegovo staro srce srećom i njegove stare gaće erekcijom. Posebno je voleo školsku decu, tako da je znao često da ode do školskog dvorišta i da se igra. Nekad s decom, nekad sam sa sobom.
састав на тему: лака
Потегла се једно вече тема физичке лепоте људске па једна мара исандијега у чату вели . . понекад, гледајући у контра опцију, умало зажалим што су ми жене тотално физички непривлачне . . . те ме нагна да се умоменту присетим како Рене Вивијан написа кадгод . . жена сам и немам права на лепоту, осудили су ме на мушку ружноћу. . . .
Dok još nisam imala klince, drugarica ukapira da njen mališa, koji je bio prvi mladunac u društvu, ima ravne tabane i baci se na rešavanje problema. Medjutim, iz mesta upadne u procep koji se u matematičkoj logici lepo označava kao disjunkcija. Znato ono, ili- ili. Elem, čuveni specijalista insistirao je da se odmah krene sa dubokim ortopedskim cipelama, u kojima dete ne može ljudski ni da potrči. Moj drugar, ortoped, opet, smatrao je da klinja treba što više da "radi" tabanima, pa shodno tome preporučivao najlaganije patike, sa najtanjim džonom. meni nije ništa bilo jasno, ej
"Poštovani
Zovem se Milorad Jovanović. Radim u PTT muzeju kao kustos.
Obradovala me je Vaša topla priča Čika sa torbom (Blog B92), kao i pozitivne reakcije čitalaštva. Nikad nisam na jednom mestu pročitao toliko lepih reči o našim poštarima.
Želeo bih da Vam poklonim Poštanski kalendar za 2007. godinu."
Gerila...
Aktivizam, arhitektura, koncepti, grafika, nauka, marketing ... i sve inovativno i na nekonvencionalan način. Gerilski! Bilo da su to personalizovane etikete za pivo ili sađenje drveta ispred bilborda, ovaj sajt će vas u svakom slučaju naterati da razmišljate drugačije.
Adresa: http://www.guerrilla-innovation.com/
Nisu glumili
Da li ste znali da je Robert Redford odbio ulogu Majkla Korleona u filmu “Kum”, koja je kasnije proslavila Al
Neznanje proizvodi strah. Strah proizvodi agresiju. Agresija proizvodi sukob do unistenja jedne ili druge strane. Unistenje jedne strane proizvodi i unistenje druge strane jer je ravnoteza ultimativni zakon prirode. Jedini nacin da se izadje iz ove spirale unistenja je znanje i obrazovanje.
Covecanstvo misli da je mracni srednji vek
Draga Jelice, pišem ovaj blog da te sačeka kada se vratiš, odmorna i pocrnela, zajedno sa čitavom kraljevskom familijom i slanim mačkama. Otišla si, nisi se okrenula. Kljucala si srećna u kolima glavom kao one igračke kuce što se stave nazad u kola. I sada verovatno čvariš nožne prste u plićaku svetlijem od neba, gledaš ka pučini, širiš nozdrve i - ako si mudra kao što ostavljaš utisak da jesi - ka po kojem mlađahnom Posejdonu. Kako
Pecanje je jedna od vrhunskih ljudskih aktivnosti. Nikad i nigde mi nije tako kristalno jasno koliko malo su se ljudi menjali tokom civilizacije o kojoj imamo pisane tragove kao pri i na pecanju. Pri čemu ne naudite nimalo drugom ljudskom biću, a ne morate čak ni ribi. Nepromenljivo zlo u ljudima je lako dokazivo, sa dobrim uvek ide malo teže.
Koliko smo slobode osvojili, koliko pravde i koliko humanosti uneli u nas, u naše odnose tokom
Rođena sam u Ulici bratstva i jedinstva.
Ulica i jeste i nije mala, što će reći, par kuća u parnom i par u neparnom nizu, ali višekatnice, pa bilo živahno u njima. Živjelo se, radilo, za sunčana vremena vješao čisti veš na prozore, a prljavi gurao po skrivenim ćoškovima stanova. Djeca se igrala po dvorištima, susjedi uzajamno pomagali, ponekad neki podviknuo na onog drugog ili komšinica komšinici – skoro pa iz milošte – kose počupala, ali nikada se ozbiljnije kavge nisu događale.
Svaka kuća imala dvorište, neka veće, neka
Sinoć se tako dopisujem ovde po blogu i nikako da se pomerim od kompa kako bih utulila rts program (ja volim rts, samo se pravim:) i evo šta sam sve lepo i pametno čula:
- kraj Dnevnika 2, prilog o tome kako su kod nas počeli da rade operacije koje će gluvima vratiti sluh. Vesela i ponosna spikerka govori kako se ove operacije rade u svetu već 20 godina i kako je najbolje da se urade što ranije u detinjstvu dok deca još uče da govore.
Pre više od godinu dana zarekao sam se pred Bogom i ljudima da sa Srbijancima više ništa neću da imam, jer su me razočarali i kao ljudi i kao ljubavnici (više kao ljudi, nego kao ljubavnici). Izgleda da su osiromašeni uranijum, zračenje iz Černobila, nestabilna politička situacija, crna šengenska lista, Koštunica i ostale prirodne i neprirodne katastrofe kobno uticale na srbijanski libido, tako da jedino što mogu da kažem kada ugledam sadržaj srbijanskog donjeg, mahom pocepanog veša jeste: „čemu ovo služi a usto i ne radi“. Zato sam odlučio da čoveka svog života tražim van granica najlepše naše, međ strancima i srpskim dijasporcima, koji nisu bili izloženi gorespomenutim negativnim uticajima.
Posle duge i naporne potrage, posle više hiljada kandidata, pronašao sam čoveka svog života, s kojim želim da zasnujem porodicu i da mu izrodim više hiljada komada usvojene dece. Pošto smo već u veoma ozbiljnoj i dugoj trodnevnoj vezi, vreme je da ga upoznam s mamom, jer ako se njoj ne dopadne od svadbe ništa.
Psihički sam se pripremao uz domaću šljivovicu da je pozovem telefonom. Posle nekoliko čašica ljute prepečenice podigao sam telefon i okrenuo dobro poznat broj.