Dragi Papa!
Ne bih Vas gnjavila da nisam dobila otkaz. Bilo je ovako. U petak u 21.30 zazvonio mi je mobitel. Urednik Nacionala. ?! Smrzla sam se. Znala sam što me čeka ali zašto ovaj put? Nije bio precizan,
Pitate se gde sam... i treba. Nakon Operacije visokog rizika, koja je započela pre mesec i po dana i trajala do prošle subote, trenutno sam na psiho-fizičkoj rehabilitaciji. Ukućani sa mnom razgovaraju tiho, ne koriste reči koje bi sadržale bilo kakvu asocijaciju na nasilje, hranim se biljnom hranom i svako jutro mi turpijaju očnjake.
Sve je počelo mojom prošlogodišnjom idejom da svekru i svekrvi, u daljem tekstu Babi i Dedi, ponudimo da se presele iz podpohorskih nedođija u Ljubljanu. Ideja je na moje zaprepašćenje prihvaćena odmah. I sa očitom namerom objekata ideje da zauzmu pasivne uloge u predstojećoj realizaciji moje tako pametne inicijative. Tom prilikom je izvršena i naravno poštena podela rada: Žmu je dobio da duži ugovore, prodaje, kupovine i pare, a ja sam se usrećila ljudskim faktorom – sledovala sam Babu, Dedu i majstore na horizontu budućih dešavanja.
Vedrana Rudan piše otvoreno pismo papi Benediktu XVI:
Poštovani gospodine predsedniče Vlade,
nikom ja nisam ništa dužan, a pogotovo ne za nečiju dedovinu. A, ako nisam dužan, složićete se, ne bih trebao ni da vraćam tuđe dugove.
Oprostite, g. Predsedniče, što Vam to kažem ovako direktno, s neba pa u rebra, odmah na početku ovog mog obraćanja, koje ionako neće biti dugačko, ali verujem da će biti vrlo jasno.
Propelerac brunda. Ima malo više od dvadeset sedišta, lokalci se rasporedili sa nekim paketiċma. Pod limeni, pokriven delimično linoleumom, koliko se seċam. Stjuardesa deli vodu i OnajSok od pomorandže koji ima ukus konzervansa.
Ispod svetluca more, kao srebrne škrge, posuto golim žuċkastim ostrvljem.
To su Kikladi.
Posle nekog vremena ponovo sam pocela da citam vesti iz Srbijice. Inspirisalo me letovanje u susednoj Kroaciji. Konkretno - Jutarnji list i Slobodna Dalmacija. Bilo je vrlo zabavno citati kako to komsije rade: red politike, red borbe za sekularizaciju, red jutranje propovjedi, pa slag od Dolores Lambase (anagram:"losa drama, bleso") ... Posebno su me zabavljale ceste, neocekivano eksplicitne izjave u ozbiljnim clancima... Ali avaj! Domace vesti se dugacije dozivljavaju.
Cini mi se da bi sve politicke aktivnosti u Majcici mogle da se opisu jednom recju - DEFANZIVNOST. Glavni
Sindikalna organizacija samostalnih sindikata organizuje besplatan i brojno neograničen
KURS ZA MUŠKARCE
upis otvoren
Modul 1.:
1. Naučiti živeti bez mame (2 000 sati)
2. Moja žena nije moja mama (350 sati)
3. Kako shvatiti da je fudbal samo sport (500 sati)
Modul 2.:
1. Ne biti ljubomoran na svoju decu (50 sati)
2. Ne pričati gluposti kada moja žena ima posetu (500 sati)
3. Kako prevladati sindrom daljinskog upravljača (550
Clanak iz Blic-a
BEOGRAD - Profesor dr E. S(62), specijalista neurohirurgije i šef Jedinice za eksperimentalnu neurohirurgiju u Institutu za neurohirurgiju, uhapšen je u četvrtak ujutro zbog sumnje da je tražio 500 evra mita od roditelja desetogodišnjeg D.M., da bi detetu operisao tumor na mozgu.
Dečaka su otac Ž.M. i majka nedavno odveli na pregled kod lekara S koji im je tražio 500 evra da bi operisao teško bolesno dete. Prema informacijama „Blica”, dr S je od roditelja zahtevao da mu 300 evra daju pre operacije tumora na mozgu, a ostatak novca
Pre neko vece sam, posle pedest godina, ponovo bio na "daskama koje zivot znace".
Kao dekor, naravno...poluVIP mesto za totalno neVIPersonu...ali, taster za flesbek...
Moja razredna, nastavnica Srpskog, bila je, za ono vreme (druga polovina pedesetih proslog veka) prilicno egzoticna pojava; nosila je sareno, preovladjujuce crveno, sminkala se diskretno, karminisala usne preferiranom bojom, manje diskretno. Sad, kad ovo pisem, podseca me na Dzuliju Roberts iz boljih dana...i, secam se, i kosa joj je imala neki crvenkasti odsjaj...sjajna kombinacija sa zelenim
Dugo sam odbacivao tu pomisao i govorio sebi: Vladimire, budi razuman. Još nisi sve pokušao. I nastavljao sam borbu. (Čekajući Godoa)
Za čuvenu predstavu avangardnog američkog dramaturga Boba Vilsona «Ajnštajn na plaži» (Einstein on the Beach), koju je napravio u saradnji sa poznatim kompozitorom Filipom Glasom, neki kritičar je jednom, drsko i duhovito, rekao da «treba imati koncentraciju indijskog fakira, izdržljivost
Sutra se otvara Beogradski sajam knjiga. Eh, te knjige!
S tim u vezi, moram ispričati da sam pre nekoliko dana, navratio u jednu veliku antikvarnicu knjiga, što mi uvek pričinjava zadovoljstvo. Skoro do perverznosti.
I tako, preturajući stara izdanja, udišući miris požutele hartije i već izlapelog lepila, kao i miris crvotočnih drvenih polica i prašine
Lov na bisere u Potpalublju se nastavlja.
Ovog blogera znamo jako dugo.
Moje skromno mišljenje da mu je odavno došlo vreme da pakuje kofere i sprema selidbu u neku udobniju kabinu potvrđuje i ovaj tekst, a da li je to zaista tako - procenite.
Imam izuzetnu čast I zadovoljstvo da Vam predstavim jednog od mojih omiljenih komentatora, ali i kritičara – Vladimira Petrovića
«Propovednik treba da bude lep. Kad čovek gleda u njegovo lice, bolje oseća pobožnost propovedi. Ako je ružan, izgleda vam kao da greši». Japanska književnica Sei Šonagon (Sei Shônagon, 966-1017)
«Lep si, a lepi treba da dobiju sve što požele» (Japanska izreka)
Noćas će svakom od nas biti vraćeno ono što je proletos onako bezobzirno i divljački oteto.
Dobićemo 1 sat.
Neki od nas će pokušati da u tih sat vremena nadoknade toliko toga propuštenog, neko će biti sasvim ravnodušan, a neko će spavati jedan sat duže.
Mama-Kengurica u epizodi: INDUKCIJA
Za premijerno prikazivanje na ultrazvuku, sin nam se odlučio za ležeći položaj, s obe ruke pod glavom. Majkin Crnogorac, već tada je znao kako se ima živeti! Tom prvom nadimku ostao je dosledan sve do kraja: na pamet mu nije padalo da išta požuruje, već je kucanje na vrata ovog sveta započeo tek pola sata nakon isteka
Milan Popović je priču za vebsajt www.MajkaHrabrost.com poslao ubrzo nakon što je isti postavljen na internet, i ona je objavljena pod šifrom Kengur 086:
Anđelka Trifunović Popović, 31 godina, iz Čukojevca kod Kraljeva je imala svog ginekologa koji joj je vodio trudnoću. Anđa se redovno kontrolisala i od strane ginekologa dobijala uveravanja da i ova, treća trudnoća, teče u najboljem redu. Anđa se radovala trećem detetu i borila se protiv bele kuge.