Moj dragi gost još jednom: Florian
More se tih godina, mada smo bili znatno siromašniji, mnogo lakše moglo doseći. U osnovnoj školi odmarališta Lovran, Lošinj, Pag; u gimnaziji vozom do Ploča i duž cele obale, sa posebnim obaveznim osvrtom na Dubrovnik. Početak studija ostrvske ture Mljet, Vis, ... da bi se rođenjem dece ustalila Istra. I pre toga sam letovanje najčešće završavao saborom, prvo u Rovinju a posle u Poreču, odakle se kretalo direktno na nastavu. Završetak studija i zapošljavanje poklopio se sa pretvaranjem nekog nasledstva ženinih roditelja u stan.
Neki bi rekli da su navijači koji prate bilickističke trke najveći fanatici u sportskim nadmetanjima. Ja mislim da su neviđeni kreteni, pogotovo veliki broj isfrustriranih manijaka koji više smetaju nego što pomažu takmičarima. Oblače se kao idioti (za neke je bolje reći da se skidaju kao idioti), nose jelenske rogove, trče pored bicilista, polivaju ih vodom, udaraju, guraju, unose se u lice, sklanjaju u poslednjme trenutku (ako se uopšte i sklone).
Riots in England - one view
Photo: Lewis Whyld/PA/AP
Queen has a verse in their famous song "We are the Champions" that usually doesn't catch the ears of those listening: "No time for losers"
Recent events in big cities in England have me wondering if the losers have finally decided to take things into their own hands and make their "own time"?
Pre neki dan, nekako sasvim slučajno, shvatio sam da će moja dvadesetogodišnja kćerka za koju nedelju imati priliku da prvi put u životu ostvari svoje građansko pravo - da će glasati. Kako deca brzo rastu!
Podsetilo me to na mnoge izborne faze i promene koje sam iskusio.
(Ovaj tekst je objavljen na blogu Krovne organizacije mladih Srbije Glas za mlade)
Dragi blogeri i još milije blogerke,
Moram vam se diskretno poveriti i šapatom dušu olakšati - od kada je krenula predizborna kampanja zapao sam u depresiju bez presedana. Muškarci, složićete se, odavno su prevaziđeni u svakom pogledu, dok na izbornim listama predstavljaju pretnju svakom poštenom građaninu - od kada su počeli da dominiraju političkim nebom Srbije nad njim se samo crni oblaci nadvijaju! Ko se još uvek seća onih
Izaći ili ne?
Šta da se radi?
Nemogućnost da mnogobrojni političari, politički analitičari, raznorazni komentatori, kao ni vodeće agencije za istraživanje političkih rejtinga predvide izlaznost u prvom krugu predsedničkih izbora, ocenjena kao „iznenađujuće visoka", zbunila je mnoge i predstavlja ključno iznenađenje
Betmen: Mračni vitez (rež. Kristofer Nolan, 2008) nije nastavak serijala o superheroju-šišmišu - iako ga tako najavljuju na svim zvaničnim prezentacijama - već predstavlja prelom ili, preciznije rečeno, raskid u odnosu na kontinuitet manje ili više uspešno uspostavljan prethodnim izdanjima. (Zaokret je najavljen filmom Betmen počinje (2005), ali nije konsekventno sproveden i semantički ostaje unutar koordinata postaviljenih prethodnim nastavcima). Kontinuitet je, dakle, nominalnog karaktera - zadržano je ime serijala, imena glavnih likova i ime lokacije - nepostojeći Gotam Siti, ali su svi ti označitelji duboko sadržinski izmenjeni.
Dok je ranije atmosfera u gradu bila izrazito mračna, kao u Gradu tame (1998), formirajući gotski štimung i ističući njegovu dislociranost iz stvarne Amerike u nejasno prostor-vreme sa elementima 50-ih godina, danas je Gotam Siti jedan od velikih gradova u SAD, neprecizirano koji, gde se nalazi, koliko stanovnika ima i sl (ponajviše referira na Njujork, ako je verovati američkom slengu). Iako ga formalno nema na mapi, on je, u stvari, metonimijski koncentrat urabnih područja, gde nivo kriminala asocira na Čikago tokom„najslavnijih" dana, a bande nisu privremeni eksces ili paralelna vlast u podzemlju, već mafija drži u šakama najviše predstavnike vlasti. Gotam Siti je objektivno nepostojeći grad , ali je kao takav model koji dobro opisuje funkcionisanje svakog megalopolisa, odnosno on funkcioniše, hegelijanski govoreći, kao „apstraktna singularnost" (grad-arhetip) koja se realizuje u „konkretnoj partikularnosti" (svi veći gradovi).
That's hot!, omiljena uzrečica Paris Hilton
U jednoj internet anketi, kao krunski dokaz da civilizacija neumitno hita svojoj propasti, navedena je Paris Hilton. Ne neko njeno svojstvo, poseban događaj ili bilo šta slično, već ona per se. U nedavnom razgovoru sa prijateljicom, ona je ustvrdila da Hiltonova predstavlja „sve ono što danas nije u redu sa planetom". Našalio sam se i rekao - „Svakako misliš i na ozonsku rupu?", a ona se složila. Za razliku od drugih „sirotih malih bogatašica", koje su uglavnom uspešne poslovne žene, imaju svoje humanitarne fondacije, Paris troši novac isključivo na zabavu, ne radi ništa bitno i/ili korisno, samoživa je, sebična, nema nikakvu društvenu svest, itd. Moglo bi se reći da je ovo dominantan stav kada je ona u pitanju, sa dodatkom da je većina percipira kao „glupu zlobnu plavušu drolju" kojoj se, eto, posrećilo da bude bogata naslednica.
Sada su svi svesni značaja grupe Velvet Underground.
Nemerljiv je uticaj koji su oni izvršili na popularnu muziku.
U vreme kada je Amerika bila u flower-power fazonu,
oni su uveli u igru potpuno nove, za to doba apsolutno
neprihvatljive teme. Travestiju, homoseksualizam,
upotrebu i , naročito zloupotrbu droga, nasilje, otudjenost....
Zvuci koje su proizvodili, monotonost kompozicija,
Izgleda još nismo svesni da imamo svoju državu pa se neki još uvek prema njoj ponašaju kao tuđoj. Logika «uzmi dok možeš i što god više možeš, jer će doći kad nećeš moći» kod mnogih je još uvek glavni moto uspešnog poslovanja.
Dok se država bartga sa deficitom, rebalansom, nebalansom, disbalansom, strahom od prelivanja svetske finansijske krize, socijalnim mirom i potencijalnim nemirom,istovremeno pokazuje nedopustivu inertnost u suzbijanju rasipništva.Nije li rasipništvo i to što Srbija ima brojniju administraciju
Pročitah pre neki dan u Politici o privatnim vojskama,
a juče sam čuo i jednu priču o maltretiranju građana u gradskom autobusu, pa nešto razmišljam kako obezbediti veću sigurnost i osigurati veću bezbednost kod nas.
Nikada se ne zna da li ćete baš danas, bez ikakvog razloga biti izloženi maltretiranju i ugrožavanju lične sigurnosti od strane nekih bahatih, pijanih,drogiranih i kakvih ne sve tipova i grupa, a da vas niko u tome neće zaštititi.
prvi tekst koji sam objavila kao gost autor
pre nekoliko godina, nesrećnim sticajem okolnosti,
obrisan je sa komentarima, bio mi je rođendan kad sam ga objavila,
i nedavno opet, pa se setih...
nađoh tekst, pokušah da ispravim greške, jer tada nisam znala
ni mallo, ni najmanje kako se kuca:)))
al, blogovala sam. snažno.
evo vam tekst ponovo, nije loš:)
Da vas pitam? Kako ste se branili od devedesetih?
eurosongu 1994 majkl fletli i trupa
riverdance preko noći
su postali planetarne zvezde.
pomalo rigidan, strog irski step osavremenjen, opušten,
zarazno ritmičan zapalio je publiku širom planete.