Ministar unutrašnjih poslova Ivica Dačić najavljuje nova hapšenja osoba umešanih u korupciju, među kojima će biti i političara iz vladajućih stranaka.
Stalno pričamo da je na trulom zapadu velika otuđenost, nedostatak vremena, loša hrana (uporedimo samo njihov i naš paradajz), bezidejnost... Da ne bude baš sve najcrnje setio sam se jednog svetlog primera šifrovano nazvanog " GYM". To je veoma pozitivna stvar koja je došla sa zapada do nas i predstavlja svakodnevno vežbanje kao način života. Gym je i teretana, i pilates, aerobik, boks, pa i tai bo ili kako se već zove... Koliko sam ja ukapirao te zapadnjake, Gym je odlazak na sport u zatvorenom a koji nije košarka. To je opšti trend fizičke kulture za svakoga i model svakodnevnog vežbanja kao načina života. Zapadnjaci su, u velikoj meri, ukapiralu da nemaju vremena da budu bolesni, da je skupo da se leče, da je nepraktično da nisu u kondiciji i iznad svega da im se ne isplati da imaji infarkt miokarda usled nataloženih nezdravih navika na krvnim sudovima.
“Dobro mladiću… Je l se Milan beše zoveš… “
“Da.” A ti kao ne znaš.
“Mi ovo nismo ovako zamišljali?”
“Šta?”
“Pa mi smo očekivali da Jovana prvo završi fakultet pa onda da se udaje… “
“Ljubav ne bira.”
Ubacuje se mama:
“Ali ti si stariji…”
“Jesam. Ne sporim.”
“Ali ona je mlađa…”
“Uz dužno poštovanje ako sam ja stariji od nje ona mora da je mlađa. Tako je to.”
“Ali ti si mnogo stariji… 14 godina.”
“13. Verujte da je meni više krivo nego vama. Ja bih mnogo voleo da sada imam 20 godina, bujnu kosu i da crvenim pred vama… Ali šta će te… Život je to.”
“Ali ti si oženjen…”
“Nisam.”
“Mislim razveden.”
“Nisam.”
...a ne mogu
FILVAS - ZAŠTO JE VLADA TREBALO DA PLATI MILION DOLARA...
BLADE RUNNER - RAZBIBRIGA ''ILI PREPOZNAJ SVOG VIP-A''
UPDATE: NINOSLAV RANĐELOVIĆ - HEEEEJ, ZDRAVO !
EDIT:Redosled je po vremenu objavljivanja, unazad - poslednji je prvi, a prvi je poslednji objavljen,
Meni je ovo ulepšalo veče.
Možda razgali još nekog.
UPDATE: Ovaj drugi spot mi je ulepšao OVO veče:)
Pre nekoliko dana sam Bebi od Loncara rekla da ću joj opisati igru ''Here Comes The Rain'', ali nisam nalazila vremena za to. Maločas otvorim mejl... u njemu link od iste Ljilje od koje dobih i 'Validation' i poskočim od sreće - na početku je baš ta igra, prilagođena sceni.
Uživajte :)))
Ovo je drugi:
Odavno sam obećao Bol da ću napisati priču o Checkpont Charlie.
Za mladje blogere vreme o kome pišem je verovatno praistorija.
Vreme dogadjanja: novembar - decembar 1962.
Bio sam u to vreme u bendu koji je svirao po američkim armijskim klubovima. Bilo ih je tri vrste: EM /vojnički/, NCO /podoficirski/ i oficirski. U Zapadnoj Nemačkoj ih je u to vreme bilo veoma mnogo. Svaka veća kasarna ih je imala sem oficirskih, kojih je bilo malo.
Na angažman u Berlin smo stigli posle samo dva meseca svirki po klubovima u Nemačkoj.
Australian Associated Press upravo je objavio sledeću vest:
"Vukica" je osnovana 1952. godine i izvorno je bila kulturno umetničko društvo tekstilne kompanije BEKO. Prvih godina, radila je u krugu preduzeća koje je bilo smešteno u velikom kompleksu na dnu Kelemegdana, preko puta Zoološkog vrta, kod okretnice tramvaja. S godinama, BEKO se širio a poslovni rezultati sve više su stavljani ispred kulturnih potreba zaposlenih, tako da se Vukica najpre preselila u salu obližnje Mašinske škole "Petar Drapšin", a onda smo čergarili u Domu omladine, pa u Mesnoj zajednici "Filip Filipović" na Vračaru i, evo poslednjih 20 godina, u Mesnoj zajednici na Konjarniku.
Još od ranih dana uvrežio se običaj da se pravo sa probe odlazi u "Brankovinu" na piće. Pravo uz Kalemegdansku kaldrmu, hitali smo onako oznojeni da se zavučemo u svoj ćošak i tako produžimo druženje. Nabijalo nas se po pedesetak u taj deo kafančeta. Upadali smo kao tajfun i stopoštavali se, po dvoje na stolicu ako nije bilo mesta.
Oltar u Katedrali Svetog Bava u Gentu smatra se najčešće kradenim umetničkim delom na svetu. Od kada ga je 1432. godine završio Jan van Ajk, ovo monumentalno delo je nestajalo, kradeno u tri rata, paljeno, rasklapano, kopirano, falsifikovano, krijumčareno, prodavano na crno, prebojadisano, cenzorisano, sakrivano, vraćano kao ratna reparacija, umalo razneseno, otkupljivano. Napadali su ga rušitelji ikona, oduzimali za Napoleona i Hitlera, hvalili Luvr i Pruski kralj, oštećivali konzervatori, sakrivali u podrumima zamkova i tajnim rudnicima soli, koristili kao sredstvo diplomatskih nagodbi, spasavali Austrijski dvostruki agenti. Kradeno je sveukupno 13 puta. Sve to doprinelo je stvaranju fame o najtraženijem i najžrtvovanijem umetničkom delu. Ako nije najuticajnije umetnilko delo na svetu, onda je verovatno najznačajnije u istoriji krađa umetnina.
A tragic history of the Acropolis temple
Film by Kostas Gavras
Lyrics used come from Lord Byron's poem The Curse of Minerva
Nemiri u Engleskoj: jedan pogled
Photo: Lewis Whyld/PA/AP
Grupa Kvin ima u svojoj čuvenoj pesmi "Mi smo šampioni" jednu rečenicu koja obično promakne kad se ova pesma peva u čast velikih uspeha sportista: "No time for losers"
Poslednji događaji u velikim gradovima Velike Britanije navode me na pitanje da li su gubitnici konačno rešili da uzmu stvar u svoje ruke i sami sebi obezbede "njihovo vreme"?
”Kada umrem, moj grob nalaziće se na mjestu koje će stabla voćaka dva puta u godini zasipati cvijećem”.
Ovako je govorio Omar Hajjam,
jedan od najvećih persijskih učenjaka,
matematičar, astronom, filozof i pesnik,
desetak godina pre svoje smrti.
Bilo je to početkom 12-tog veka, u vreme
višegodišnjih gradjanskih ratova,
kada je Hajjam morao da napusti mesto
upravnika bagdadske opservatorije i da
se sklanja pred
Nešto mi vreme izmiče...neobjašnjivo.
Već nedelju dana je prošlo, a nikako da objavim ovaj blog.
A bilo je zaista zanimljivo...
Moja sestra od ujaka zivi malo u Čikagu, malo u Kragujevcu.
Nedavno se vratila iz US, i baš sam jedva dočekala da je vidim...
Ovi praznici su bili prava prilika za to...
Ali:
Ona voli da se bavi raznim stvarima
kao što je ikonopisanje, slikanje na staklu,
izrada tiffany vitraža...i tako dalje...
Bila je pozvana na hepening
ugasi svetlo…
duni u taj plamen
prevariće me senke
pa ću videti ono čega nema