[pisano 1998, priređeno deset godina kasnije]
Ima putopisa koji se čitaju, ima, opet, onih koji se tokom čitanja prožive a najređi su oni koji se - dožive. Za mene je Drifting down the Danube avantura počela avgusta 1998 ludom vožnjom kroz kapije Golubačke trđave nastavljenom kroz tunele Đerdapske magistrale. Sunce se poigravalo sa mojim strpljenjem čas se pojavljujući između brda, čas se skrivajući iza njih.
Hitao sam ka Donjem Milanovcu da se pridružim velškoj porodici Hilton, te sa njima i 43. Tour International Danubien regatom izveslam Kazane. TID je najduža kajak-kanu regata na svetu i svake godine se vesla niz Dunav na relaciji od Nemačke (Ingolštat) do Bugarske (Silistra) - ukupno 2080 km.
Prošla je gnezdilišna sezona, veliki broj mladih se ispilio (usled teških kiša, manji broj nego obično) i kada pođete u prirodu, ptice su sada posvuda oko vas? Ili nisu? U stvari jesu – iako ih ne vidite. Kraj gnežđenja označio je i kraj označavanja teritorije pesmom ili letovima i ptice su postale teško uočljive. Da tu ne bude kraj, iako je za vas leto, pticama je već otpočela jesen. I seoba na jug. Pogledajte oko sebe i zapitajte se: koliko je već prošlo otkako ste videli poslednju crnu čiopu?
Bilo je oko 30 učesnika (uključujući i prvu blogersku lastu :), posmatrano je 18 vrsta ptica, a najbolje su bile vodomar, koji se neprestano pokazivao, svaki čas proletao, lovio, pa čak i dva vodomara koji su se jurili nad vodom; i mladi belorepan nad Ratnim ostrvom, koji je malo kasnije, kod kule Nebojše, iz Save izvukao i ribu!
pocheo mi dan bash bezveze. nisam spavala dobro (al to i nije neka novina za one koji me znaju). spremila se i doshla na posao. sve normalno, nema nikakve frke. mnogo od mojih kolega dolaze oko 9 ujutru a ja volim da krenem od 7. ta dva sata su mi ko melem za dushu jer sam sama samcata. to vreme iskoristim da sredim inbox, odgovorim ljudima i takoto. nashla sam ovaj snimak u inboxu i htela sam da podelim s vama. meni je sad super raspolozhenje jer sam se setila svojih roditelja i mnogih drugih koji su vozili ili josh uvek voze yugo. ja sam volela taj auto. a vi?
Obećala sam sebi, a i dugujem nekolicini jednu veselu i opuštenu temu, pa da vam predstavim mog favorita na Beoviziji: Dušan Zrnić sa baladom u d-molu "Tvoje drugo ime je greh". OT bend sa pesmom "Blagoslov za kraj" nisu loši, a treba držati na oku i Beauty Queens feat. Djordje Marjanović sa pesmom "Oskar Superstar".
Ovde možete čuti 30 sekundi svake od 20 pesama kandidata na Beoviziji:
Pesma nas je održala njojzi hvala!
p.s. Lista svih učesnika:
1. Ана
Occhi di speranza Oči nade
tu che mi vuoi restare accanto ti koja želiš ostati kraj mene
fino all’ultimo momento sve do poslednjeg trenutka,
tu non parli mentre qui ti ne govoriš dok
qui una lacrima si impiglia jedna
Pa...kako vam se čini?
Pipo završio karijeru (sa sajta B92)
****
Legendarni italijanski fudbaler Filipo Inzagi definitivno je završio karijeru i preuzeće vođenje mlađih selekcija Milana.
Konačno se muškarcima pružila prilika da "uređuju" jedan ženski časopis, makar i virtuelno (preneto sa b92.net):
Jedan američki onlajn magazin sproveo je anketu među muškim posetiocima sajta o tome kakve tekstove bi oni voleli da pišu za ženske magazine.
Imali su zadatak da predlože teme u okviru ponuđenih rubrika. Ovo su neke koje su inspirisale učesnike:
- Kako da izmasirate muškarca posle napornog radnog dana (svakog dana).
- Kompjuterske igrice - žene,
2007. godine Demokratska stranka, u borbi za glasove, na prvo mesto liste za narodne poslanike stavlja Ružicu Đinđić. Time su dobili glasove onih birača koji su se tada lomili između DS i LDP, ali i određeni procenat potencijalnih apstinenata.
2008. godine pred izbore se hapsi Goran Knežević, tadašnji gradonačelnik Zrenjanina, čovek koga su u poslovnim krugovima zvali "Gospodin deset posto", drugi čovek DS u Vojvodini. BT pred izbore "pokazuje" biračima da niko nije nedodirljiv. Prošle su skoro četiri godine, a promenila se samo stranka gospodina Kneževića. SNS ga dovodi u svoje redove, a o prijavi protiv njega javnost kasnije nije obaveštavana.Gost: als
Nekada davno u jednom dalekom selu živela su dva obućara. Prvi obućar je pravio plave cipele a drugi crvene. Neki ljudi iz sela kupovali su plave cipele dok su drugi kupovali crvene cipele. Ljudi su voleli plave i crvene cipele. Obućari su živeli srećno i mogli su da priušte lep život svojim porodicama.
Zasenjen drugim, mahom neprijatnim vestima iz domena ekonomije i finansija, kroz američke medije se gotovo neopaženo provukao zabrinjavajući podatak: po prvi put u istoriji, broj gojaznih Amerikanaca (34%) veći je od broja onih sa viškom kilograma (32,7%), što pokazuje nova statistika federalne vlade. To znači da je dve trećine Amerikanaca, da se izrazim politički nekorektno, debelo, a od prekomerne težine pati i trećina dece. Čak je i američka vojska, koja poslednjih godina nije posebno probirljiva, počela da odbija gojazne regrute.
Američki problem sa gojaznošću,