Kako iz Srbije naći posao i zaposliti se u Nemačkoj? Zbog istih pitanja koja povremeno dobijam e-mail-om, reših da napišem par reči o ovoj temi a ostali neka dopune svojim iskustvima. Procedura se ne razlikuje previše ni za druge profile tako da ovaj tekst nije vezan strogo samo za IT-jevce. Činjenica da je za IT sektor lakše naći posao od mnogih drugih kao i da ljudi koji se time bave u Srbiji imaju prilično više plate u odnosu na neki prosek, ipak ako se neko i pored toga reši da zapuca u Nemačku, ovde može naći ukratko uputstva šta i kako treba da uradi.
Nasi domaci fasisti nas koji se ne slazemo s njihovim bolesnim idejama o arijevskoj rasi nazivaju bezboznicima. Hajde nije prvi put niti su oni prvi koji zloupotrebljavaju religiju. Ja vidim malcice problem sto se ta ista religija ne trudi bas distancirati od njih ili izvinte mozda sam neinformisan. Nadalje ovi veliki
" Bogumili" sem religije svoje bolesne ideje umotase I u oblande patriotizma jer lakes se kupuje tako. Nazalost niti neke ajde recemo narodnjacko nacionalne stranke se isto ne distanciraju od ovih "cuvara Srpstva", ili opet
АСОВИ
Аца дуги
и Перица мали
победу извојевали
данас клубу своме.
По три гола
противнику дали
и другови
њима обећали
почасне дипломе.
Дипломе?
Дабоме.
Испуниће другови
обећања ова
чим секретар клуба
научи сва слова.
* * * (белешка) * * *
Пророчанство је преузето, дословце, из збирке
НАЈНОВИЈЕ ВЕСТИ ИЗ ПРОШЛОСТИ 3.0
Из плејаде најугледнијих српских лекара прве половине нашег века, Војислав Михаиловић (1879-1948) школовао се у свом родном Чачку, потом у Београду, да студије медицине заврши у Грацу а специјализацију у Бечу. Учествовао је у свим ратовима за ослобођење и уједињење. Био је шеф војне болнице
Notorna je činjenica da trgovina umetninama postoji. Naravno postoji legalna trgovina, postoje firme/kuće Sotbi, Kristi...i ine, koje se bave prodajom, aukcijama umetničkih artefakata a postoji i ilegalna, podzemna, ona koja spada u domen sive ekonomije kako bi to eufemistički rekao vrli ministar finansija M.D.
Prodajom i kupovinom umetničkih dela, pre svega umetničkih slika, obrću
Naslov je parafraza naslova filma Šarm i kako ga steći, koji 1965 godine sočini Ričard Lester. Ostao mi je u nezaboravu pre svega zbog fenomenalne Rite Tašingem! E ovo je nekako nalik! Samo nalik! Šarm je šarm, jal ga imaš, jal ga nemaš, steći ga ne možeš nikako pa da se iz kože ispovrneš! Nikakvi novci ti tu ne mogu pomoći! Ali nevinost?
Nevinost! Ne kako je povratiti ako ste je ikad i posedovali (?), nego je steći. Ne nevinost vagine, ne nevinost pred sudom, nego, da je tako nazovem, suštastvena nevinost. Moguće je da lupam, da ovo što nazvah suštastvenom
Deo prvi
Que va a la estacion de metro de Callao? Iako mi je moja drugarica Ljilja rekla da je vrlo jednostavno snaći se u Madridu: Sve piše, postoje mape sa stanicama, čas posla ćeš sa aerodroma stići do hotela... ja sam ipak zlu ne trebalo naučio ovu rečenicu/pitalicu. I ne samo nju nego još mnogo drugih reči koje se upotrebljavaju u svakodnevnoj komunikaciji. Što se tiče razumevanja, čak i natucanja španskog jezika, uzdao sam se takođe i u poznavanje francuskog, latinskog i italijanskog jezika. A i ako sam se odlično snalazio u Parizu, Cirihu, Ženevi,
Narandžasto sunce njiše se na nebu kao odsečena glava, nežna svetlost rasplamsava se u klisurama oblaka, zastave sumraka lepršaju iznad naših glava.
Vlada mukla tišina i samo mesec, obuhvativši modrim rukama svoju okruglu, bezbrižnu glavu, luta pod prozorom.
Plavičasti putevi proticali su pored mene kao mlazevi mleka koje je šiknulo iz mnogih dojki.
Zemlja je bila mokra od aprilske vlage. U crnim jamama blistali su smaragdi. Zeleni izdanci prošivali su zemlju sitnim bodom. I zemlja je odisala kiselinom kao vojnikova žena
Probudio se kasno, pred podne. Uzeo sam kašičicu meda i komadić jučerašnje pite sa višnjama. Nije skuvao kafu, morao je dugo da putuje autobusom. Popio sam lekove od kojih su većina diuretici i nisam želeo da sebe izlažem riziku da me potera... Dugo nije bio u tom kraju, možda godinama, nije imao predstavu šta se sve u međuvremenu izgradilo, da li postoje šumarci gde bih mogao da se olakšam.
!7 je broj, tako mu je rekla. Ipak sam proverio na internetu, broj je 117. Sišao je kod opštine. Polako, pomažući se štapom odgegao sam se do stajališta i saćekao prvi autobus
Gost autor: Bojan Bogdanović, koordinator Ubuntu tima za Srbiju
Dugo sam razmišljao da napišem ovaj članak. Ne zato što je komplikovan (nije, naravno), već je pravi razlog kako ga na pravi način napisati. Prva ideja mi je bila da ga ponudim našim drugarima za novi FLOSS webzin koji je upravo u nastajanju, ali mi je ovde na blogu bilo komotnije: mogu biti „neozbiljniji“ nego u časopisu. Sa druge strane, inicijalnu kapislu da ovo napišem dao mi je Igor (digitalis_vulgaris sa Ubuntu foruma) dok smo radili pripreme za Share konferenciju. I hvala mu na tome. Koja je to inicijalna kapisla, videćete na kraju, kao poentu cele ove priče. Ko pročita do kraja shvatiće.
Ovaj blog neće biti dobar kao prethodni, ali šta da se radi, nije svaki dan rođendan, a važno je da se najavi iz nekoliko bitnih i nekoliko ne toliko bitnih, ali zabavnih razloga, dakle idemo na BarCamp, u Novi Sad
Sutra, 8.2. 2014. godine sa početkom u 11.00 časova u učionici 207 na drugom spratu. Treći LUGoNS-ov BarCamp se
Ako mislite da je ovo blog o gastronomiji i da ćete naći neki italijanski super recept o pripremanju žablih bataka, moram da vas razočaram. Ovde
‘Suveslač' mi je već nedeljama otsutan i nedostaje mi reka, poslednje jesenje lišće i prve zimske izmaglice, šum vrtoženja vode veslom. Kažu da those who paddle in their own canoe do not have to wait for their ship to come in. A ja i dalje čekam.
Letos sam bio prezauzet tokom dana, pa smo veslali po mraku, prepuštajući se mantri zaveslaja