Ne znam šta ću pre: da li da vam odmah kažem da je moj idol od sad pa zauvek Aleksandra Kovač ili da su mi ljudi iz Orke ponovo dokazali svoju predanost da pomognu svakoj napuštenoj životinji ili da krenem od onog što mi treba? A treba mi pomoć.
Ovo je priča našeg blogera Spadala koji pokušava da spasi još jednu lutalicu.
"Prošlog leta, negde u ono vreme najgorih vrućina, oštenila se Cvrca. Njih petoro malih. Na žalost, jedno je odmah uginulo. Ostali su dva brata i dve sestre. Redovno sam, svakog jutra, donosio Cvrci jogurt i švarglu, kobasicu, kavurmu ili
U poslednjih par nedelja sve se svodi na pokazivanje MOĆI u raznim domenima naših života. Poneko pokazivanje je veoma ogoljeno, bezobrazno i ružno, dok su druga prilično prikrivena, ali duboko ukorenjena u ono što većina naziva „srpskim narodom".
Naravno da su ove postizborne vragolije ono što nas trenutno najviše zanima i
Prica prva:
Glavna polemika pre desetak dana na mnogim americkim TV stanicama, koje se uglavnom bave vestima, nije bio Irak, niti pocetak predsednickih kampanja. Tema je bila Paris Hilton i njena zatvorska kazna od par nedelja. Zbog toga sto je vozila posto joj je dozvola bila suspendovana zbog voznje u pijanom stanju.
Dogadjala se prava drama. Naprasno obolela od nepoznate psihosomatske bolesti, naslednica imperije Hilton, dekretom serifa, pustena je na kucno lecenje. Iste veceri zapoceta je polemika da li Paris treba da kaznu sluzi u luksuznoj vili ili u celiji.
“Tata kad cemo da idemo kod onih sto imaju namestaj?” - pitao je sin od cetiri godine mog prijatelja kad su stigli u emigraciju.
Negde pocetkom devedesetih, kad su moji prvi prijatelji poceli da napustaju zemlju, i kad su mi govorili kako treba da idem da radim testove posto su kao pravljeni za mene, ja sam im odgovarala kako ja ostajem da se borim protiv zla. Da je zlo definitivno pobedilo shvatila sam konacno '98 kada su mi u roku od mesec dana dvojica kolega stranaca rekli kako sam prestala da se smejem. ''99 u leto kad se cinilo da
Jedna od danasnjih udarnih vesti je o teskoj saobracajnoj nesreci. I juce. I prekjuce...Ceoni sudari, jedan je preticao i naleteo na drugog. Pazljiv vozac ili ne, nije bitno. Uvek mozes da stradas.
Saobracajna edukacija ocito ne pomaze, ko hoce da pretice, preticace. Ko nece da shvati da treba da stane kad mu se spava, zaspace za volanom.
Kazne ne pomazu, policija u Srbiji ionako uzima reket
Od danas (ili juce?) u Chikagu se moze videti izlozba o Nikoli Tesli. Izlozba je u Navy Pier-u, i cini mi se da je mesto dobro odabrano. Navy Pier je dugacak dok gde se nalazi trzni centar, uglavnom sa suvenirima, vrteska i nekoliko slicnih sprava iz zabavnih parkova, polazna stanica brodova I brodica koji voze po Michigenskom jezeru I Chikashkim rekama. Tako da je uvek prepuno.
Since Kosovo declared independence Belgrade has become a warzone. Radicals are burning and looting, and ordinary people are confused - five days ago they were concerned with Kosovo, today they are concerned with the possibility that drunken hooligans may smash their heads with rocks. Kosovo is far away, radicals are just around the corner, breaking windows and setting buildings on fire.
The Belgrade riots are a symptom of a failed political movement. Nationalism has nothing to offer, no strategy, no plan, no political vision. Unlike Gazimestan in 1989, where Milosevic faced a crowd much bigger, crowd consisted of people that were calm and determined, Kostunica today faced people without a clue. Unlike Milosevic who promised war and revenge, Kostunica has nothing to promise, nothing to offer. He can only complain.