Završavao se najkrvaviji i najbesmisleniji od svih besmislenih ratova koje je svet video. A to je bio tek početak. I svet je bio gladan. Sigurno da je bio gladan - zemlja u Evropi natopljena krvlju, a ova ovde ostavljena sama dok su momci ratovali za kralja i Britaniju. I virus influenze je uzeo svoj deo. Ko je već živeo u 1918-toj možda radije ne bi, ali oni koji su se tek rodili imali su nimalo lak zadatak da u jednom takvom vremenu prežive. Kažu da su i zime tada bile hladnije.
Koordinate: kada puna penušave tople vode. Ne znam po kom rasporedu Nova godina stiže do moje tačke, ali neka ne žuri. Na radiju svira meditativna muzika. Slow jazz. Slow is a good word.
Ne sećam se kako me je Olga pronašla, ili je to bio slučaj koji je doveo do mene jednog jesenjeg dana, ali nije bilo sumnje da nije nasumice lutala; ne verujem da je u nizu godina pre i nakon tog susreta ona išta radila nasumice. Ne, sve je na njoj imalo svrhu. Lepa Ukrajinka, sitne građe i teatralne fizikalnosti, Olga je bila obeležena dubokom potrebom da uspe.
Putovati nije uvek lepo. Problem kod putovanja nisi uvek ti. Izgubljeni prtljag pa pronađen je najlepša vest i sletanje u jednom komadu je uvek neopisivo iskustvo, ali neke stvari ne mogu da popiju pilulu optimizma sve i kad se baš guraju niz grlo. Nespavanje na primer, ili spavanje u krevetima sumnjivog kvaliteta i čistoće, ustajali dah koji se lepi za zube posle deset sati letenja i nekoliko sati pauze na aerodromima, slaganje/neslaganje sa društvom u kome se nađeš, nesanica, voda od koje te boli stomak, hrana od koje te boli stomak, neobjašnjive vrtoglavice i druge pobune organizma, opekotine od sunca, loši snovi i buđenje u znoju, loš izbor garderobe koji su ponela jedino zato što ne znaš šta bi sa njom u svom svakodnevnom životu koju nećeš nikada obući već ćeš je vratiti u plakar, i nije to fer, iz plakara u kofer pa nazad, i odjednom si rešila da baš sve obučeš (ne sve odjednom!) i dobar deo ti u stvari dobro stoji, mora da si ih zato i kupila, ali prosto ne putuješ dovoljno, a ni odevni artikli onda ne putuju, i niko ih ne izvlači sa njihovih mesta... Inače su mesta koja izabereš sasvim okay, i za krpe i za tebe. A neka su vrlo lepa. Kao Nica, na primer.
Evo nas opet u Otavi, u poseti finoj dami koja je fino drustvo.
Think pink!
Kako se osećate kada vam neko, posebno dok ste u problemu ili u žurbi da dovršite neki posao, kaže 'Hej, relax! Opusti se!' I još ako je to neko ko se mnogo gore od vas ponaša u sličnim situacijama?!
Ili kad je to neko čiju kuknjavu na (istu) svekrvu, (iste) roditelje, (istu) drugaricu... slušate godinama? Ili neko ko na licu nosi osmeh zvani 'facijalni grč', a na čelu bore i štrafte kao kanjon Kolorada, stvarane milenijumima? Ili kad je to osoba na 5, 10 ili koznakoliko miligrama nekog sedativa dnevno? Ili na čašicama žestokog pića?
Prenosim vest, bez mnogo želje da bilo šta dodajem osim onoga napisanog u naslovu.
Beograd 16. jun 2008. | 01:22 -> 15:49 | Izvor: Tanjug --
Opremu za bežični Internet kompanije Telenor, koja je postavljena 11. juna u Studentskom parku u Beogradu, oštetili nepoznati vandali.
Portal za bežični Internet je polomljen i išaran bojom u spreju, a jedan od dva USB modema za prenosne računare, na klupama za sedenje, takođe je polomljen. Prema rečima nekolicine stalnih posetilaca Internet parka, taj vandalski čin počinjen je najverovatnije
Većina Dece Bloga je u "novom mešanju karata" dobilo i malo Dečijeg Dodatka uz svoje nickove, i to uglavnom u istoj količini. Samo je jedno Dete dobilo - manje. Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo što kod menekaotakvog večeras gostuje :
________________________________________________________
Uputstvo za upotrebu: u drugom prozoru pustiti npr. ovo : Promenade Sentimentale
...ili šta god
Kao što već jednom negde zapisah : "Odsustvo rada = prisustvo nerada = sreća"
Osim ako ne pazite šta čitate. A , jakaotakav – nisam pazio.
Valjajući se po plaži pre par – sada mi već izgleda – godina, upada mi, redno, u šake "jedan od onih magazina" – onih, što im naslov ne zapamtite, a kupuju se na aerodromu ili štajgi na kilo, "da se ima za put" , preskupi su, a svi liče jedan na drugog.
Lista ti tako, mlađahni Unfuckable, lista.....red slanine, red šunke..... i ne sanja da je ugazio u minsko polje.
(Da se predstavim
Upravo se navršilo godinu dana od prvog gostovanja na mom blogu. Nema razloga da sa takvom praksom ne nastavimo i u 2009.
Gasa nam možda pomalo i nedostaje ali talenata, svakako – ima.
Izuzetna mi je čast i zadovoljstvo da Vam predstavim : darkonduty
Ovaj događaj odigrao se prije dvije godine u zgradi Marije, moje najbolje prijateljice sa faksa.
Mare, kako je od milja zovem, živi u četverokatnici u zapadnom dijelu grada i kućepaziteljica je zgrade (što u prijevodu znači kad god iskrsne neko sranje nju zovu da sanira problem). Njena služba za dobrobit i veseli suživot sustanara tu ne završava, jerbo je mnogi stanari zdravo za gotovo uzimaju kao kućnog psihijatra pa tako ima direktan uvid u intimu koja se odigrava iza svih tih zaključanih vrata. A tu se već nađe svega i svačega na čiji račun se ponekad svjetski nasmijemo i zezamo.
Posle minut - stiže šegrt i ljubazno kaže - ipak će malo potrajati ( aauuuu, već me je bio strah - znači ima i sedih da se pokrivaju !!!! - nije rekao - ali ja to nekako čitam izmedju redova), pita: kafa,čaj,sok i nosi neke novine za mene. A novine - fine. Nije kič najgori, već onako malo ovo malo ono. Što bi rekle naše novokomponovane zvezde- za svakog po nešto.
Centralna tema novina. Žena koja je odlučila da se pretvori u lepoticu i koju su na tom putu pratili.
U nedelju uveče bili smo pozvani na večeru. Dok sam pijuckala belo vino i klatila papuče sa nogama, moja Nina mi je plela pletenicu i izigravala frizerku. Nešto smo se smejali, ne znam tačno zašto, verovatno je Zorana ispričala neki vic. Bilo je prohladno prijatno letnje veče koje smo provodili sa prijateljima u bašti.
Nina me je malo frizirala a ja sam je cmoktala u obraz kad god mi se približi skroz do lica. Onda smo se smejale jer je rekla da pet poljubaca košta jedan evro. Sve u svemu sasvim obično, lepo, letnje veče.
Dobre vesti:
"ID kartice nose sve sestre i većina lekara."
Nisam stručna za bubrege, te ne bih da komentarišem tvrdnje iznesene u medijima, osim možda da izrazim nadu da, nakon carskog reza od pre pet godina, valjda još uvek imam oba.
Ali ima nešto drugo u celoj toj priči, što prevazilazi bubrege i aorte, i prepoznatljivo je kao pojava u celom zdravstvu. Rečju, sledeće:
Napali lekari i Lekarska komora, pa i Ministarstvo zdravlja, na siroma čoveka bez bubrega, i na medije. Možete čitati natenane, evo ovde: "Prijaviti