Iz samo njoj znanih razloga, još kad sam imala 5 godina, Baka (mamina mama), naš kućni matrijarh, donela je odluku da ću ja učiti engleski, a moja mlađa sestra francuski.
Shodno tome, ekspeditivno sam upisana u komšijski Institut u Jovanovoj i to je, što se Bake ticalo, bila završena priča.
Neću da grešim dušu - dugo sam bila sasvim zadovoljna izborom jezika, pogotovo kad mi je sestra pokazala kako se neke reči u francuskom pišu.
Ali, onda sam se susrela sa Magom i priznajem, bilo mi je žao što ne mogu da ga čitam u originalu.
Le jardin
Des milliers et des milliers d'années
Ne sauraient suffire
Pour dire
La petite seconde d'éternité
Où tu m'as embrassé
Où je t'ai embrassèe
Un matin dans la lumière de l'hiver
Au parc Montsouris à Paris
A Paris
Sur la terre
La terre qui est un astre.
Kad sam bila mala, baka me je, kao što je, po njenom, bio red, poslala na časove baleta i klavira...
Balet sam obožavala, ali to je sada druga priča, a zbog klavira sam preplakala pola detinjstva, jer meni se nije svirao klavir - mene je fascinirao jedan drugi instrument, najlepšeg zvuka na svetu... Harfa!
Ta fascinacija ostala je do danas.
Možete, onda, da zamislite koliko sam se oduševila kada sam otkrila ove dve mlade umetnice:
Meni se, kao starom ljubitelju Tolkina, najviše dopalo, ali imaju one još zanimljivih obrada:
Žestoka svetlost plave zvede Araksa razjurila je izmaglicu koja se skupljala oko korenja ukrasnog drveća što se uzdizalo iz vode čuvenih vrtova Bororovog zimskog dvorca. U naizgled beskrajnom kompleksu palata od zelenog i žutog mermera dnevne aktivnosti bile su u punom zamahu. Čišćenje prostorija i hodnika, jutarnje vežbe garde, pa i uklanjanje izmeta ukrasnih životinja stvarali su priličnu vrevu u glavnom sedištu carske dinastije Gator.
Najmoćniji elf na svetu probudio se kasnije nego što je uobičavao. Preplivao je jednom dugački bazen i dok su ga dežurne sluškinje brisale i oblačile obratio se princu Kotalu koji se svojski znojio disciplinovano radeći naporne vežbe tradicionalne Evelonske borilačke veštine Per-Ringa:
I, evo ih, stižu nam stari poznanici - Džilovi!
SAVEZNIŠTVO
Ne mogavši više da izdrži to što sedi besposlen u zasedi, car otvori direktan kanal za komunikaciju sa zapovednikom Džilova iako je tako reskirao da se otkrije položaj i namera njegove zašite.
- Komandante Kruk, zakleti branioče prostora pod slavnom džilovskom civlizacijom, šta se to dešava na vašoj teritoriji? Imamo informacije da nam sa vaše teritorije dolaze neprijatelji koji nemilosrdno, već duže vreme napadaju i vas. Mi smo okupili našu flotu da ih junački dočekamo, međutim, koliko vidimo, oni prilično kasne. Šta se tamo kod vas događa? Da li su vaše neustrašive kosmičke snage, slavne u celom univerzumu, do nogu potukle trokrake gadove, ili su prokletnici udarili na neku drugu stranu, pa će na nas napasti na drugom mestu? - izrecitova Geltazar kada se na holovizoru pojavila krupna kosmata glava trenutnog džilovskog vladara, mada mu se stomak okretao zbog ljigavosti u koju je morao biti uvijen diplomatski govor sa tim okrutnim divljacima.
Nova glava, novi doživljaji...
NEREŠENE BRIGE
Sve medijske kuće u trećem carstvu objavile su udarnu vest:: Rat u svemiru dobijen!
Razdragano stanovništvo pohrlilo je na ulice i u sale za okupljanje, kako u prestonici tako i u udaljenim kolonijama. Klicanje vladaru čulo se iz milijardi grla, na svim prostorima na kojima su boravili elfi.
Prisluškuju nam Predsednika države!
Prisluškuju nam Ministra vojnog!
Sedam zlatnih pitanja kriminalstike glasi:
Ovo je drugi po redu tekst sa ove turneje (kraj avgusta-septembar).
Prvi: "Zabranjeno ometanje pilota i uličnih svirača"
* * *
5.09.2013.
Danas smo malo i "mrsili". Za ručak smo imali:
- pile, polovina;
- krompirići;
- lubenica (semenki bez), takođe polovina.
Kad naučim bolje da sviram i budem više zarađivao, biće i celo pile i cela lubenica. Do tada samo polovine... :)
Forza Jeca! Taj jednostavan usklik podrske Jeleni Jankovic cesto se cuo veceras u toku finala Texas Tennis Open WTA turnira, koji se u petak vece odigrao ovde u Dalasu. To je vec poznat pristup nasih navijaca -- da se zbuni protivnik. Veceras je protivnica bila Roberta Vinci, Italijanka koja je u Teksas dosla sa bekhend slajsom kakvog ovi tereni predgradskog Hilton hotela verovatno nikad ranije nisu videli.
Sreda:
11:01am
Uvek nekako ispadne da dan pocne sa minut zakasnjenja. Kad kazu da tenis pocinje u 11am, to nikad nije zapravo tako. Na ekranu koji prikazuje video snimke sa svih terena ni jedan mec jos nije poceo. Tako je i u novinarskom centru, dok se srede dorucak i kafa, i otvori blog, eto 11:01am.
Ana ivanovic ce dan poceti daleko produktivnije, uz trening koji bi trebao da pocne u 10:45am. Tako pise na posteru koji lici na raspored casova koji smo svi zvrljali u osnovnoj skoli prvog dana nastave. Ovo je vec treci dan US Opena i raspored casova za treninge kaze da je Ana na pomocnom terenu P2, sto je sasvim dovoljno daleko od publike da moze na miru da vezba, a da publika ipak moze sa fotoaparatima to da zabelezi.
10:32am -- Ana, Novak i ostali teniseri na Twitteru
Ulazak u novinarski centar svake godine ima neku novinu kojom novinarima skrenu paznju na nove tehnologije ili dogadjaje iz sveta tenisa. Neke stvari su svake godine iste, kao na primer cetri velika casovnika koji nam daju vreme u cetri Grand Slam grada -- Njujorku, Melburnu, Parizu i Londonu. Pre nekoliko godina su imali i veliki broj zastava ali je izbor tih zastava uvek bio zbunjujuci i zastave su ubrzo posle toga sklonili.
11:58am -- Specijalci u belom
U ovoj slici vidi se puno optimizma i dinamike. Dugackim koracima, brzim pokretima i glasnim razgovorom, grupa u belom imala je vazan zadatak -- koracali su jutros hodnicima ispod Arthur Ashe stadiona na putu ka mokrim terenima teniskog centra cije ime ponosno nose na ledjima. Duznost ovih momaka je da voze male plave masine koje suse terene US Opena.
Ovaj blog nema neke veze s mozgom al treba mi pomoć.
Mom sokoćalu dogodila se nezgoda te sam izgubila svu nagomilanu muziku. Za koji dan krećem na more autom pa mi je muzika, ako ništa drugo, a ono zbog dosadnog puta, neophodna. U fazi sam kreiranja nove DVE play liste – on the road i on the beach. Pa ako želite da doprinesete, ja vam se unapred zahvaljujem. Na putu volim da slušam popularnu i živahnu muziku i da uz nju pevam. Nešto kao ovo: