Da li ste primetili da u velikim trgovačkim radnjama postoji stalni manjak slobodnih radnika koje možete nešto da pitate ako vas zanima? Ili manji broj radnika radi na pultu za suhomesnate proizvode? To nije tako samo u Merkatoru nego i drugde. Ja kupujem u Merkatoru pošto sam u neposrednoj blizini i volim što ima sve na jednom mestu.
Ono što meni smeta je sledeće. Ne znam ko je i zašto nedavno odlučio da umesto muzike, posetioci u Merkatoru slušaju ponude za neke akcije, sniženja i slično sa mnogobrojnih TV ekrana postavljenim u Merkatoru!? Kao da reklama već nema dovoljno na TV kanalima. Verovatno se zarade neke pare na tome ali je veca steta što posetioci nemaju dobar korisnicki doživljaj dok kupuju. Ja jedva čekam da završim sa kupovinom dok je pre bilo drugačije. Što se tiče tih reklama, one se i ne čuju dobro što dodatno nervira, samo se čuje neka nerazumna buka.
Ovde ćete moći da vidite primer dobre i loše prodajne prakse. Učenje na primeru a ne preko teorije u knjigama za marketing i prodaju.
Upravo se završio jedan od najuzbudljivijih teniskih mečeva koji sam gledao, svakako najuzbudljiviji meč u poslednje vreme u kome je akter neko od naših tenisera. Janko Tipsarević je ostvario svoj najveći uspeh, plasirao se u osminu finala Wimbledona i prvi put pobedio nekog tenisera iz Top 10 - petog nosioca Fernanda Gonzalesa. Treći put u tri meča Janko igra meč u 5 setova i nije ni čudo što su ga novinari u Engleskoj prozvali Marathon Man.
Nisam gledao redovno ceo meč zato što je bio za vreme radnog vremena, samo sam pomno posmatrao peti set i zaista svaka čast Janku
Praksa dodeljivanja dana za sve i svašta nije mimoišla ni blog. Kako piše na sajtu BlogDay, taj projekat je nastao iz ubeđenja da treba da postoji jedan dan u godini kada će se blogeri upoznati sa drugim blogovima. Na ovaj dan, blogeri na svom blogu bi trebalo da preporuče 5 drugih blogova svojim čitaocima. Kada bloger napiše nešto o blogovima, trebalo bi da kontaktira vlasnike tih blogova pa onda i oni to urade za svoje favorite i tako dalje i tako blogovi i blogovanje mnogima postaje bliže.
Pre nego što navedem moje omiljene
Danas sam video jedan odličan video klip pod nazivom Did You Know 2.0 koji daje različite informacije o svetu u kome živimo, po principu "Did you know" uz veoma lepu ilustraciju i opuštajuću propratnu muziku.
Teme su vrlo slične onima o kojima se govori na konferencijama poput Pop!Tech i TED o kojima je bilo reči u najnovijem tekstu Ivana Marovića. Prvobitno je video napravljen za osoblje jedne škole (njih 150) u Koloradu za potrebe prezentacije kako bi se utvrdilo šta njihovi studenti moraju da znaju da bi bili uspešni u vremenu koje dolazi. Cilj ovog videa je da pokrene konverzaciju a kako je na videu napisano do Juna 2007. ovim videom je započelo preko 5 miliona konverzacija (ukupan broj gledanja ovog videa uploadovanih na različitim nalozima). Ovaj video sam stavio u moje omiljene na YouTube-u.
Uživajte!
Posle duzeg vremena evo me ponovo na blogu. Prethodni period bio je ispunjem radom na dokumentarnim filmovima "21. Sekund" i "Kosovski Dnevnik" i angazovanjem za RTV Vojvodina. Vracam se polako pisanju za blog. Vidim da se dosta toga u medjuvremenu promenilo. Za pocetak pozivam Vas na svoj web
na srpskom, in English
slika/image Uros Velickovic
Kralj sunca je bio vrlo bolestan bog: bez obzira na sve brige svog lekara i čajeve koje je pio i ulja koja je mazao po svom teško deformisanom telu, nije postajao ni tanji ni zdraviji. Naprotiv, glava mu je postajala sve veća i plića: čak i njegova sveta krunisana glava u svetoj
sve vezano za ubistvo Djindjica dobija neki top secret pecat, neko muljanje, neko bacanje u nedra umesto direktnog govora...zasto i good i bad guys u celoj toj prici ne govore stvari do kraja...kakav je to triler pobogu
zasto nemamo uvid o urucenom dokumentu u ruskoj ambasadi od strane naseg premijera...svi su blazeno neobavesteni...kao da tu ima neke tajne really osim sto tajni NE SME da bude kad su to nasi placenici, mislim placamo ih da vode javni zivot , takozvani politicki, dok mi radimo nesto drugo, jel...mora neko da gaji zemlju,decu...
zasto je dete od tri godine
U Beogradu...bio i otišao, ali ne posve...već danima po letnjem polupustom Beogradu ogromni tajanstveni bilbordi sa natpisima ala zen budizam minimalizam ili nešto sasvim novo, tipa Njujork ads ili beogradski street art muče naše građane navikle na otvorene seksističke reklame za cigare pića automobile...TRYING TO LOOK GOOD LIMITS MY LIFE...svaka ova reč ima svoj bilbord na drugom delu grada...
Nema golih žena već plave površine /ograde/ neodređene nedođije...ja bih pre nestala u tom beskraju nego sela u fancy auto sa paklom dobrih cigara pored nekog superrobota muškog ili ženskog, i šta onda?
Elem performans ovog umetnika dizajnera, poreklom iz Austrije koji živi u Njujorku zove se Things I have Learned in my Life so Far...
Novac me ne čini srećnim, Kad nisam iskren to mi se loše vrati, Kad god sam imao petlju isplatilo mi se, Napor da dobro izgledam me sputava, Misliti da će život biti bolji u budućnosti je glupo, Sve što uradim uvek mi se vraća...I još nekih tridesetak mudrolija ovog tipa koje je umetnik izložio na svom predavanju u Narodnoj biblioteci posle otvaranja izložbe dan ranije u galeriji Super Space (24 juni). Dok sam slušala Stefana Sagmeistera
Blog Vesne Pesic i Pismo Igballe Rogova
Teksas kao naš argument
Često čujemo argumente u odbranu Kosova koji nisu validni. Slušala sam radikale kako koriste pitanje „kako bi SAD reagovale ako bi Latinoamerikanci tražili da otcepe Teksas ili Kalifornija“, da bi nam predočili kako Amerika nikada ne bi pustula da joj „ode Kosovo“, a eto, Srbiji predlažu baš takvo rešenje. Podrazumeva se da SAD ne bi štedele silu da sačuvaju svoju teritoriju. Uzgred budi rečeno, nije loše znati da su Teksas, Novi Meksiko i Kalifornija pripadali Meksiku sve do sredine 19.
http://www.petitiononline.com/itc2007i/petition.html
Drage gradjanke i gradjani, cesto slusamo ili citamo o nasilju, komentarisemo «Kakve se sve stvari dogadjaju!» Pitamo se kako da svoju decu zastitimo od stvari koje im se mogu desiti, kako da im objasnimo cega da se cuvaju, sta da uopste kazemo a da ih unapred ne uplasimo. Saznamo za neki slucaj nasilja koji je prijavljen nadleznima, cudimo se i ljutimo na njihovo reagovanje, kazemo «Pa, kako je moguce - na cijoj su oni strani?» Ili imamo svoje iskustvo - kao
Anom Politikovskajom i Aung San Su Ći
Podsećamo, pre godinu dana, ispred ulaza zgrade u kojoj je živela, u centru Moskve ubijena je jedna od vodećih ruskih novinarki Ana Politikovskaja. Velika i oštra kritičarka represivnog državnog aparata predsednika Vladimira Putina i njegovog rata u Čečeniji koji je predstavljen kao uspostavljanje ustavnog poretka u Čečeniji. Bio je to rat protiv civila, tvrdila je Ana. Do dan danas, ubice nisu pronađene, iako je svima sasvim jasno da je ona pala kao žrtva državnog terora Putinove državne mašinerije smrti. Snage bezbednosti,
Povodom najnovijih dešavanja u Sandžaku, vezanih za Islamsku zajednicu, nevladine organizacije iz Tutina: Impuls, Ruka, Fotos, Alternativni kulturni centar, MAG i Gest izražavaju duboku zabrinutost i najoštrije osuđuju sve one strukture koje su dovele do ovakvog razvoja događaja, pri tom pozivajući na odgovornost kako lokalne vlasti i Islamsku zajednicu tako i Vladu republike Srbije, službe državne bezbednosti i režimske medije. Jasno je da se radi o montiranom političkom sukobu, sa ciljem da se ostvari kontrola institucija i celokupnog života građana/ki Sandžaka.
Mi