Kad smo bili mali ili bolje receno mlaji citali smo bajke gdje su se bundeve pretvarale u kocije, a misevi u konje. Posle smo malko odrasli pa smo opet gledali u sta bi se pretvorio mali Erik kad pojede jednu jedinu bananu.
Na srpskoj pozornici prosto je nevjerovatno kako nekim politicarima ide od ruke da se pretvore u sta god im se ucini korisnim u datom trenutku. Umjesto abracadabra samo kazu "Kosovo" ili umjesto hokus pokus preparandus samo kazu "status kandidata za clanstvo u EU.Kolubara je jedno vreme bila glavna afera kojoj preti sudbina svih dosadasnjih
Bezbroj knjiga je napisano i jos se pise na temu americkog imperijalizma , a u kontekstu konceptualne razlike sa republikanskim uredjenjem.
I ondda sam naisao na citat Elbridg Jerry/a, jednog od potpisnika americke deklaracije o nezavisnosti.
"Standing army is like standing penis; an excellent assurance of domestic tranquility but danger temptation to foreign adventure.
Jerry Elbridge 1744-1814
Nekad kratki citati govore mnogo bolje od opsirnih knjiga.
Dragan Bujoševic je jedini direktor RTS a koji je posetio Nišvil. Došao je na koncert Josh Stone u društvu Jelene Milić, Vladimira Vuletića i Nebojše Krstića . Narednih godina Nišvil je bio prisutan na programima RTS-a. Pročitao sam mnogo tekstova iz zlatnog novinarskog doba Bujoševića . On je pročitao samo jedan moj tekst objavljen na sajtu “novinarionline” prošle godine.
Kako je reagovao saznaćete nakon istog teksta:
……………………………………………………………………………..
Novembra meseca 2007 dobila je tada 95-godišnja Maria Amelia Lopez blog kao rođendanski poklon od strane unuka. Odmah je počela da bloguje rečima: "Danas je moj rođendani moj unuk, koji je vrlo fin, dao mi je blog na poklon".
U svom blogu Marija je pisala o svom životu, kako ranije tako i sada u dubokoj starosti. Neočekivano postala je deo cyber sveta. Prvo je mislila da je blog neka vrsta beležnice, ali kada je videla unuke kako surfuju rekla je sebi: „Šta je ovo? Sve se može saznati!" Mnogo je pisala i o španskom građanskom ratu, o Frankovom vremenu. Imala
Stenografske beleške o sednicama Narodne skuštine, koja je održana u Nišu 1879. i 1880. godine svedoče o raspravi povodom ustanovljenja „narodnog sanitetskog fonda". Decembra 1879. godine prvi govornik u raspravi bio je „knjažev poverenik" dr Vladan Đorđević (18441930). Njegovo izlaganje trajalo je nešto više od jednog časa. On se pozvao na Franklinovu izreku „Narodno zdravlje je narodno blagostanje", zatim konstatovao „da je Srbija poslednjih decenija znatno koraknula napred u kulturnom pogledu", ali da ona „još stoji na prvim početcima civilizacije":
„To
Da ne bude zabune, ovo nisam pisao ja ali volim ovaj tekst.
Upoznao sam jednog pravog teologa; govorio je istočnjačke jezike, poznavao je koliko se može stare običaje naroda. Poznavao je isto tako bramance, Haldejce, ignikole*, sabejce**, Sirijce i Egipćane kao i Jevreje; bliska su mu bila razna učenja Biblije; trideset godina je pokušavao da pomiri jevanđelja i nastojao da dovede u slogu crkvene oce. Istraživao je u koje je vreme tačno napisan simvol koji se pripisuje apostolima i onaj koji se stavlja pod ime Anastazija; kako su nastala posvećenja jedno za drugim; kakva je razlika između sinaksa*** i službe Božije; kako se hrišćanska crkva od svog nastanka podelila na više grupa i kako je vladajuće društvo sve druge tretiralo kao jeretike.
ili Pronađeno vreme ili eh Pruste, Pruste!
Urezujem njeno ime u jednu od prečaga klupe, januar je 1971 godine, ispod mene je Dubrovačka luka, vidim, kad prekinem urezivanje, Gradsku kavanu, onaj deo što prozorima izlazi na luku. Jeli bre mazgove, ti mi muvaš sestru, setim se Mićunovog, pre konstatacije nego, pitanja. Koju, smejem se, imaš ih dve a imaš i onu u Puli? Ne zajebavam se, Jovana ima samo šesnaest godina a ti si mator konj, studiraš... Ma ne bre, samo sam pažljiv, zacopala se u mene, sam si svedok, prati
Jasmina Stijović, moja drugarica.
Jes da je ovo objavila letos i ja je pitao da objavim, ona previdela i javila mi se u sred zime. Kako god, volim kako piše.
НИКАД НИКАКВЕ ПРАШКОВЕ НЕ ПИЈЕМ КАД МЕ БОЛИ ГЛАВА НЕГО ЧЕКАМ ДА НЕСТАНЕ ПРЕ ИЛИ КАСНИЈЕ....ТО САД
Гост: амика – Миливој Анђелковић, књижевник
Када се деспот Стефан Лазаревић враћао из Константинопоља у Србију, да у војни поврати престо и власт, задржао се на острву Митилени (Лезбосу). Ту се и оженио, не из љубави на први поглед, већ из промишљених политичких
Od trenutka kad je progovorio, nije prestajao da brblja. Bio je radoznalo dete. Sve ga je zanimalo. Stalno je zapitkivao, šta je ovo ili ono, kako se kaže... a šta to znači... Za divno čudo, nikome nije bio dosadan, svi su mu odgovarali kako su znali i umeli i smejali se ljubazno i s ljubavlju. Videvši ga još kao bebu kako spava s kažiprstom desne ruke prislonjenim uz slepoočnicu, babe, tetke, žene iz komšiluka, govorile su njegovoj majci: Biće to uman, pametan čovek. Živeli su u jednoj sobi niske tavanice, pod je bio od nabijene zemlje, njegovi roditelji su spavali
Pođi sa mnom, rečima ti ne mogu opisati, to moraš da vidiš, da se uveriš svojim očima. Pošao sam za njim zainteresovan iako sam znao ili bolje reći naslućivao o čemu se radi. Imao sam dvadeset godina a on, saznao sam kasnije jer sam ga pitao, šezdesetsedam. Vid je već tada počeo da mu slabi, pogoršanje je bilo skoro galopirajuće, bližilo mu se slepilo. Idući za njim pitao sam se otkud ja u Argentini, u Buenos Airesu, otkud je baš mene odabrao? Držao me ispod ruke, koračao je dosta sigurno, tek ponekad bi desnom rukom dodirnuo zid zgrade pored koje smo prolazili.
Izašao nam je novi Ubuntu, sa potpuno novim desktop okruženjem. Neki ga hvale, drugi se žale, stariji korisnici uglavnom, novima je izgleda svejedno (ionako im je novo), ali da je radikalno -radikalno je. Tim okpuljen oko Marka Šatlvorta vlasnika Canonical-a kompanije koja stoji iza Ubuntu, izgleda da se priklanja trendovima, pa novi Ubuntu liči na netbook okruženja, malčice na Android, malo više na MeeGo, ali najmanje na klasični GNOME desktop koji godinama nežno volim. OK klasičan GNOME je još uvek tu, kao opcija prilikom
Across central and south east Europe, coalitions of conservationists and communities are up in arms about the marauding mass of ski resorts currently being developed in ostensibly protected areas, many of them Important Bird Areas. James Lowen investigates.
Ski lift at Stara Planina, Serbia: the State owned Serbia Skiing Enterprise constructed the first ski lift without a prior Environmental Impact Assessment study, violating Serbian law (Segej Ivavnov)
Preko visećeg mosta me je odvukao glas neke ptice. Malo-pomalo, preko dasaka, sve me je dalje vodila. Glas detliću nalik, ali samog detlića nigde ne vidim. Konačno, sedam na klupu pokraj reke, u kanjonu posutom svim bojama miholjskog leta.