Svaki zaposleni u Srbiji, njih 2.000.000 bi trebalo da traže od svojih poslodavaca da o svom trošku (trošku zaposlenog) deo njihovih prihoda usmere u jedan od dobrovoljnih penzionih fondova po izboru zaposlenog. Svaki zaposleni. Zašto? Zato što im se to isplati. Evo i kako i koliko.
International Sputnik Day 2007
is a self-organized event by artists and scientists to commemorate the
launch of the first Satellite on October 4, 1957 by the Soviet Union.
The goal of International Sputnik Day is to create a series of small
events � some of them actually grew a bit bigger � to celebrate and
commemorate the historical event.
Participants from 19 cities form a diverse program of dinners, BBQs,
web
streams, film screenings and lectures. (Budapest, Cologne, Chatillon,
Dartington, Dortmund, Frankfurt am Main, Helsinki,
Jedan nas prijatelj nedavno je promenio svog cable provider-a. ComCast nova kompanija trebalo je da posalje ljude da ga prikljuce…Ljudi nisu dosli. Nas prijatelj je pozvao Customer Service..Sedeo je na holdu 45 minuta dok mu se na kraju nije javio ravnodusni glas Sluzbenice. Sluzbenica je rekla da ona ne zna sta se desilo jer je neki drugi bezlicni glas preuzeo nalog ali je rekla da ce poslati novu ekipu..Ekipa se nije pojavila…Nas prijatelj je pozvao Customer Service. Sedeo je na holdu 20 minuta.Javila mu se neka druga bezlicna Sluzbenica..Sluzbenica se sluzbeno izvinila za neprijatnost
Ona me voli kao sto me niko nikada nije voleo, niti će me voleti.
Nekada je živela srećan, gotovo idiličan život, kao knjeginjica iz nekog ruskog romana. Dane je provodila u slatkoj dokolici, besposličareći na suncu, šetajući svojim spahilukom. Verovao sam velegrad nije za nju, mislio sam da joj je dolce far niente u prirodi važniji nego ja. A morao sam ići. I napustio sam je - teškog srca, ali za njeno dobro.
Prevario sam se. Stizale su vesti da dane bez mene provodi snuždena, da pati. Ni ja nisam od kamena. Iako je nikada neću voleti onako kako ona voli mene, srce mi se kidalo od pomisli na greh koji sam počinio. I vratih joj se da je povedem sa sobom. Ah, kako je samo srećna bila kada me je ugledala! Čitav dan se nije odvajala od mene. Strahovala je, zaljubljena ženska duša, da će ponovo biti napuštena.
U protekle tri nedelje u Novom Sadu desilo se mnogo toga dobrog. Javnost je ustala protiv najavljenog nacističkog marša, za isti sto sele su sve relevantne političke partije demokratske orjentacije i nevladine organizacije i dogovorile se da će bez obzira na sve razlike (koje evidentno postoje) biti 7.oktobra na ulici da ne dozvole nacističko okupljanje u našem gradu. Od najavljenog nacističkog marša ogradili su se gotovo svi čak i desničari poput Vučića, Maje Gojković ili navijača zvezde. Nacistički skup podržao je jedino predsednik Obraza koji deluje već nekoliko godina
Matyas Rakosi, trivije radi, rodom iz Ade, kolektivista staljinistickog usmerenja, madjarski postdrugoratovski diktator, dao je izmedju ostalog svoj doprinos i razvoju teorije politike utemeljujuci nadaleko cuvenu salama-taktiku politicke borbe. Cilj je Rakosijeve taktike poduciti staljiniste kako da pojedu salamu iz vise manjih zalogaja, umesto da se uguse pri pokusaju da je pojedu u jednom. Ova kulinarska alegorija odnosi se naravno na taktiku preuzimanja vlasti.
Nasi plemenski kolektivisti kao da su juce izasli sa seminara o salama taktici, te kao da im je glavni predavac bio licno
Maui je bio polubog koji je živeo na ostrvu Havaiki, mističnoj zemlji predaka Maorija. Posedovao je magične moći o kojima njegova familija nije u potpunosti bila upoznata.
Jednog dana, dok je još bio mali dečak, uspeo je da se sakrije u čamac (koji Maori zovu "waka") svoje braće kako bi i on mogao da ide sa njima na pecanje. Braća su ga primetila tek nakon što su isplovili, a kada su pokušali da ga vrate, Maui je upotrebio jednu od svojih magija kako bi učinio obalu daljom od čamca nego što jeste.
Braća su napokon odustala od vraćanja Mauija roditeljima i nastavili
*U prilogu je ko-autorski tekst Philipa Gordona, jednog od najuticajnih vanjskopolitičkih kometatora u SAD, koji se pre svega bavi transatlantskim odnosima. Toplo ga preporučujem svima koje zanima spomenuta tema.
International Herald Tribune, September 27, 2007
Philip Gordon, Senior Fellow for U.S. Foreign Policy, Foreign Policy Studies
Edward Joseph, Visiting Scholar, Johns Hopkins SAIS
As
Eto mene, sedim u kancu, prvi dan na poslu, ponedeljak, pa još i početak poslednjeg kvartala iliti tromesečja ove godine. Još malo pa idem domu svome u koji sam se sveže uselio. Najbolje bi bilo da ovaj novi serijal postova otvorim jednom pesmicom. Ali pre toga da pojasnim kako je pesmica nastala. Elem pre jedno tri godine vozimo se mi kroz Bosnu na putu za Tuzlu. Šiki vozi, a Beli i ja pravimo internacionalne verzije domaćih patriotskih i lokalpatriotskih pesama.
Kako se to radi?
Evo ovako: uzmeš melodiju, npr. "Sa Ovčara i Kablara" i internacionalizuješ, pa dobiješ nešto ovako:
Za sve one koji ne znaju, a želeli bi da znaju da mogu da se pripreme - u Novom Sadu velika grupa nevladinih organizacija, 7. oktobra, sa početkom u 16 časova, organizuje mirni građanski protest protiv fašizma i neonacizma. Mesto okupljanje je ugao Zmaj Jovine i Dunavske ulice, odakle će građani krenuti u šetnju do Keja žrtava racije, odnosno do spomenika žrtvama fašističkog terora.
Protest je građanski, a nevladine organizacije su pozvale i političke stranke da nam se pridruže. Svoje članove i simpatizere da učestvuju u građanskom protestu pozvali su: Liga socijaldemokrata
Ovo će biti posebno zanimljivo za velike domaće i strane kompanije koji žele da imaju simbol petooktobarske revolucije u Srbiji u svojoj kolekciji. To je ujedno i odličan PR za svaku kompaniju a pogotovo za neku građevinsku kompaniju.
Aukcija se izvodi u saradnji najposećenijeg domaćeg sajta B92 (medijska podrška) i jedinog domaćeg aukcijskog sajta Limundo. Svi zainteresovani mogu da učestvuju na aukciji na adresi http://www.b92.net/bager
Evo šta se može pročitati na aukcijskom sajtu:
Dobila sam e-mail od moje kume o tekstu u danasnjem Presu o zlostavljanju dece i zena od strane oceva i muzeva.
Ja sam u danasnjem Presu nasla dva podjednako potresna teksta:
O ocu koji je seksualno zlostavljao sedmogodisnju cerku
O zeni (cuj zeni, devojcici od 15 godina) koju je muz maltretirao
Ovakvi tekstovi se ponakad pojave u tabloidima, Presu i Kuriru. Jednostavnom pretragom
Kad biste hteli ukratko i na brzinu da opisete Ameriku onda bi najlakse bilo da je
nazovete zemlja ponasanja…To BEHAVE umesto to BE. Sve je samo ponasanje…
Ponasanje u prodavnici, ponasanje u skoli, ponasanje u saobracaju, ponasanje na poslu, ponasanje na ljubavnom sastanku, ponasanje sa prijateljima, ponasanje, ponasanje, ponasanje…koje se vremenom pretvorilo u O-ponasanje….Imitaciju zivota.
Prosecni Amerikanci oponasaju svoje televizijske serije, svoje zvezde i poznate licnosti, dok filmske zvezde