Sada, kad je kosovska skupština (ponovno) proglasila nezavisnost Kosova, postavlja se pitanje – kakve će biti posljedice ovog proglašenja, i – što slijedi?
Iako se u javnosti stekao dojam da je samo proglašenje već dovoljno da stvori neke posljedice, treba upozoriti da to nije nužno točno. Kosovo je prvi puta proglasilo nezavisnost 2. jula 1990, pa se – samom tom deklaracijom – nije ništa dogodilo, jer ju tada nitko nije prihvatio. Također, treba se sjetiti i da su mnoge druge regije u Jugoslaviji proglašavale nezavisnost, ali da te deklaracije također
Premijer Koštunica optužio je predsednika SAD-a i "njegove evropske sledbenike" za stvaranje "lažne države Kosovo".
“Srbija nikada neće priznati nezavisnost Kosova.”
"Temelj lažne države čine bombe", ocenio je premijer.
I vrhunac: “Razbijen je i Mek Donaldsov restoran na Terazijama.”
Kao muž koma žena nabija rogove već decenijama i kada napokon proglasi razvod on odluči da se definitivno i konačno rastane
Danas je, najverovatnije, kraj jednog procesa i jedne zablude. Nakon skoro decenije, Kosovo je spremno da proglasi nezavisnost - vreme ispipavanje pulsa, puštanja probnih balona i sličnih akcija izgleda da se završava. Iscrpljujući pregovori doneli su samo saglasnost u nesaglasnosti - obe strane čvrsto su ostale na nepomirljivim pozicijama, sa kojih i nisu hetli da se stvarno pomere - a i nejasno je šta bi kompromisno rešenje bilo, sem možda zamrzavanja konflikta na određeno ili neodređeno vreme. Albanska strana insistirala je na nezavisnosti u okviru koje se mogu uspostaviti partikularna rešenja, recimo status manastira, a srpska je insistirala na svemu sem toga, da bi pre svega simbolički očuvala jedinstvo Srbije - de facto nezavisnost, a de jure ostvarenje minimalnih prerogativa srpske državnosti na Kosovu. Potreba da Kosovo „ostane" u Srbiji po svaku cenu ima status „incest-tabua", fantazma na kome se zasniva identitet većine Srba i dominantne političke elite Srbije - kao „srce Srbije", njena „kolevka", ono bez čega se ne može zamisliti, Kosovo je fundamentalna komponenta političkog, koliko i individualnog, etničkog „ja": biti Srbin znači imati Kosovo u Srbiji.
The situation in Kosovo is "a car wreck about to happen,” it has caused a steady decline in U.N. legitimacy, and, in the end, it’s all Europe’s fault -- at least according to John Bolton.
Bolton, the U.S. representative to the U.N. in 2005 and 2006, spoke on Friday in Washington at an event entitled, “The Implications of Kosovo’s Independence for U.S. Foreign Policy.” And what are those implications, according to him? Little more than a chance for the U.S. to get back at Europe for its criticism of America’s post-9/11 international blunders.
Calling Kosovo’s
Gospodo sa B92, ko vas plaća da nas tako providno lažete?!
Kako vas nije sramota da obmanjujete domaću javnost i plasirate lažne vesti da je Kosovo nezavisno?
Da li ste vi možda pročitali Ustav Republike Srbije?
Pa vidim da niste.
Ako niste znali, u preambuli ustava lepo piše: „Polazeći od državne tradicije srpskog naroda i ravnopravnosti svih građana i etničkih zajednica u Srbiji, polazeći i od toga da je Pokrajina Kosovo i Metohija sastavni deo teritorije Srbije, da ima položaj suštinske autonomije u okviru suverene države Srbije i da iz takvog položaja Pokrajine Kosovo i Metohija slede ustavne obaveze svih državnih organa da zastupaju i štite državne interese Srbije na Kosovu i Metohiji u svim unutrašnjim i spoljnim političkim odnosima, građani Srbije donose…“
Da li vi sa B92 hoćete da kažete da USTAV REPUBLIKE SRBIJE laže?
Napeta je Srbija ovih dana ko struna na sremačkoj tamburi. Nezgodno je pisati ili pričati nešto što nije vezano za Kosovo. Ne toliko zbog straha da ljude ništa drugo ne zanima osim politike i mučnih grcaja Srbije, koliko zbog činjenice da će to što kažete ili napišete, ipak ostati u senci. Ljude i treba da zanima zemlja u kojoj žive, a koja ima čudnu naviku da menja oblik, mučno, napeto i krvavo, treba da znaju šta im i kada rade, kuda su pošli i kuda će stići. Ne znam šta donosi sutrašnji dan, nadam se ništa zlo, ali sam sigurna da svako od nas ipak ima ponekad
18.02.2008, 20h, BREAKING NEWS:
Imajući u vidu jučerašnja i današnja nasilna dešavanja na ulicama Beograda, PROTESTNA ŠETNJA “Evropa nema alternativu”, zakazana za sredu 20. februar, SE ODLAŽE, budući da u ovom trenutku ne može da se garantuje bezbednost učesnika protesta. Naša je snažna namera da budućnost i sadašnjost Srbije osvetlimo razgovorom a ne pretnjama; razumom, a ne strastima; argumentima, a ne kamenicama! Želeći da javnosti ponudimo primer na koji način jedna evropska zemlja treba da se hvata u koštac sa sopstvenim problemima, u sredu 20. februara od 11 do 13 časova, umesto najavljene protestne šetnje, organizujemo okrugli sto pod nazivom “Evropa nema alternativu”. Okrugli sto će se održati u velikoj sali Medija centra (Sava Centar), a govornici će biti istaknuti profesori Univerziteta u Beogradu.
Hvala vam na razumevanju, hvala vam na podršci!
Borba se nastavlja!
Bend o kojem je reč se zove HorrorPops a žanrovska odrednica je predmet brojnih sukoba, protesta i nasilja nad perjanim jastucima u mnogim domaćinstvima. Načelno, mogli bi da kažemo da je u pitanju Psychobilly, ali ću se prvo ograditi da to ne mislim zaista, pre nego što mi neki Psychobilly fan ne upadne u kuću i zadavi me gumenom kokoškom. Da bih bolje objasnio problem žanra ovog benda, zato što bih voleo da tekst nosi malo više smisla od glorifikacije samo jednog benda, a bogami i da bih izašao u susret čitaocima koji pojma nemaju šta je to dodjavola Psychobilly, napraviću jako kratku digresiju u prirodu ovog žanra. Ovaj put zaista jako kratku. Ozbiljno. Prestanite da se smejete.
U moru vesti oko Kosova jedna prolazi skoro nezapazeno. Profesor IV beogradske gimnazije Veljko Cobanski otpusten je posle godinu dana suspenzije zato sto se usudio da kaze ko su djaci koji se drogiraju. Kada ga je suspendovala, direktorka skole je to objasnila "neetickim ponasanjem" (zato sto je rekao imena dece na roditeljskom sastanku) i, vaznije, zbog povrede ugleda skole". Valjda je skolski ugled bitniji od dobrobiti
гост – аутор (наблогуми) г видомир павловић ( за оне који се умоменту не присете) je редовни коментатор текстова Блогера постираних током протекле пола године, а знан ми одавде, сострва.средњих је година но вазда га још прати сећање на трауматично проживљено детињство .
отуд му ваљда и
12. фебруар 2008. 12:17 ПОСЛЕДЊА ОПОМЕНА - у минут до 12.00 |
Извор: Епархија рашко-призренска и косовско-метохијска |
На повратку са Наше најновије мисије у Вашингтону морам да вас упознам да се Србија суочава са ситуацијом која је истовремено испуњена опасношћу |
Analitičari su videli devedesetih upotrebu potencijalnih informacionih autoputeva u "konfuznoj i ponekad tužno nasilnoj Centralnoj i istočnoj Evropi" - kako je pisalo u jednoj studiji - samo za "slanje poruka solidarnosti i nade svojim istočnim susedima".
Kada su devedestih razbucavali Jugoslaviju, tvrdili su da tako treba jer je tamnica naroda i da su drugi narodi i onako neprijatelji i koji će nam i baš ih je bolelo dupe