pise Zanka Stojanovic
Ovih dana digla se velika bura oko krsenja zakonskih propisa po pitanju pustanja iz pritvora ubica premijera Zorana Djindjica.
Posto se radi o galeriji mnogih sudskih likova, kao i u slucaju pogibije radnika RTS, slobodna sam, kao majka jednog od poginulih, da dam svoj komentar.
Ubistvo sesnaestoro radnika RTS i ubistvo premijera Djindjica ne izdvajam. I jedno i drugo izvrseno je u "interesu visih drzavnih ciljeva", od istih zlocinackih institucija i procesuirano od istih sudskih likova. Slicni su i zakonski propusti. Naravno, iz toga izdvajam sudije gdju Biljanu Radovanovic i g. Mioljuba Vitorovica, protiv kojih je, koliko mogu videti, ovih dana pokrenuta hajka i u njihovu odbranu podizem svoj glas.
Saopštenje za javnost
NEONACISTI MARŠIRAJU LEGALNO?
Najava neonacističkog marša i mitinga 7. oktobra 2007. u Novom Sadu propraćena je informacijom da su organizatori prijavili javni skup, kako bi se manifestacija Nacionalnog stroja (navodno ilegalne neonacističke organizacije) prekrila velom legaliteta. Uopšte ne želimo da pomislimo da nadležni organi neće zabraniti taj skup. Naime, verujemo da su oni svesni dalekosežnih negativnih posledica eventualne legalizacije nacističkog divljanja po ulicama Novog Sada, posebno ako se uzme u obzir da su organizatori
Trideset NVO najoštrije osuđuje privođenje šefa dopisništva Bete Dinka Gruhonjića tokom akcije novosadskog Otpora u centru Novog Sada, 11. aprila 2008. godine. Privođenje Dinka Gruhonjića koji je predsednik Nezavisnog udružena novinara Vojvodine i istaknuti borac za slobodu medija jasan su znak da su vlasti u Srbiji nervozne i zbog toga koriste represivni aparat i krše osnovna ljudska prava.
Podsećamo, da je Dinko Gruhonjić od marta 2007. godine žrtva ozbiljnih pretnji upućenih preko internacionalnog neonacističkog sajta „Storm Front“ i od strane drugih klerofašističkih
Kosovo – Srbija posle proglašenja nezavisnosti
Priredila Staša Zajović na osnovu razgovora i javnih istupanja
aktivistkinja Mreže Žena u crnom Srbije (srpski, English)
Nezavisnost Kosova je stvarnost još od 1999. godine
Nakon vojne intervencije NATO-a, potpisivanjem Kumanovskog sporazuma, juna 1999. Kosovo je realno nezavisno u odnosu na Srbiju koja se obavezala na povlačenje svojih vojnih i policijskih snaga. Pregovori o rešenju statusa Kosova između albanske i srpske delegacije odvijali su se od februara 2006.
http://youtube.com/watch?v=gxziQAgWrmU&feature=user
ISCRPLJUJUĆI STOKILOMETARSKI MARŠ PUTEM SREBRENIČKIH IZBJEGLICA 1995. PRERASTA U MEĐUNARODNI SUSRET POKAJANJA I SOLIDARNOSTI
Srebrenički marš sućuti putem masovnih grobnica
Na putu dugom 101 kilometar koji su prevalili od protekloga utorka ujutro do četvrtka navečer, sudionici marša vidjeli su 41 novootkrivenu masovnu grobnicu. Pronađena je tek polovina nestalih, oko četiri tisuće tijela. Još toliko ih nema. Tu su negdje, pod nogama hodača
A Minute to Twelve from Jasmina Tesanovic on Vimeo.
Ranije je ovakve „incidente“ kreirala Srbija sa napaćenim srpskim narodom u Hrvatskoj/Bosni, ali se Milošević makar pravio lud i govorio da sa tim nema nikakve veze, već to spontano organizuje „goloruki narod“. Sada se granica pomerila. Ministar Samardžić nam je rekao da je paljenje graničnih prelaza u skladu sa „politikom Vlade Srbije“ i da je to legitimno – „iako možda nije lepo“. Ja mislim da je ovakva izjava doživotna sramota za jednog profesora, iako to možda nije lepo.
Kocka do kocke – kockica
Kroz prostor i kroz vreme
I uvek nova pitanja
I uvek nove teme...
A sada nešto važnije i ozbiljnije.
Dozvola za ubistvo/napad se u Srbiji uglavnom menjala „kroz prostor i kroz vreme“, ali danas je postalo posve jasno kako nekog možete napasti. Dovoljna su dva uslova: