"Mislim da se radi o apsolutnom bezobrazluku, ne radi se o pravnim stvarima, nego moralnim. Očekujem da premijer hitno reaguje s obzirom da se radi o državnom službeniku i to ne bilo kom"
" Mislim da se radi o apsolutnom bezobrazluku, ne radi se o medicinskim stvarima, nego moralnim. Očekujem da premijer hitno reaguje s obzirom da se radi o državnom funkcioneru i to ne bilo kom "
u cemu je razlika?
dakle nije pitanje prava kako nastaju drzave, secesija se ne regulise propisima.
jedan od razloga zasto relativno lako komuniciram sa masinama lezi u cinjenici da sam prihvatio da one uvek urade upravo ono sto im kazemo da urade. rezultat te komunikacije cesto nije onakav kakav bi mi zeleli ali krivica ne lezi na masinama. to sto sam ja zeleo da nastavim pravo po kolovozu nije ni u kakvoj korelaciji sa cinjenicom da sam sleteo sa puta. vise sa time sto sam okrenuo volan dok sam pokusavao da dohvatim telefon koji mi je pao ispod sedista. naravno, cesto ima "bagova" koji prouzrukuju greske u komunikaciji (kvarovi na sistemima) ali za potrebe ovog teksta pokusajmo da pojednostavimo pristup.
dakle cesto postoji razlika u onome sto je trazeno i onome sto se mislilo da se trazilo. sta hocu reci? pa na primer, odazivajuci se na ljubazni poziv onoga ciji se poziv ne odbija, da je 5. oktobra trazeno nesto sto se u principu i dobilo - bolji zivot.
probaću da svoj udeo u ovom tekstu ograničim na što manje reči. dakle forma je citiranje i na kraju molba.
Danas mi je, da prostite, bio nekakav bljutav dan. Onda, baš kad se spremih da isključim komp, stiže ovo. Pa, kako da ne podijelim s vama, s nadom da će vas ponešto od dječje mudrosti razvedriti, baš kao i mene.
Želim vam dobru zabavu i pozivam vas da se zajednički prisjetimo još dječijih umotvorina!
Muslimanska Biblija se zove Kodak.
Papa živi u Vakuumu.
U Francuskoj su nekad usmrćenja kriminalaca izvodili sa želatinom.
Kod nas se muškarci mogu oženiti samo sa jednom ženom. To se
He who has the gold makes the rules.
Čitam novine i pizdim. Nasuprot slika nasmejane i raspoložene Cece koju su vlasti praktično nagradile za kriminal i vesti da se za fizički napad dobija manja zatvorska kazna nego za saobraćajni prekršaj, stoji i vest da je Novosađanih Stevan J. (55) umro juče na kućnom pragu od infarkta kada je video da mu sudski izvršitelj i policija provaljuju u dvorište kako bi ušli u kuću i popisali stvari radi naplate duga:
Pre nego što par desetina nas podeli Nobelovu nagradu za mir povrh ekskvizitne geo-političke analize, i nadasve kreativnih rešenja za planetu Zemlju, i šire, ovde na Blogu B92, Penzin Magazin nas podseća da je danas "Svetski dan siromaštva - Apsolutno siromaštvo pogađa 628.000 Srba" (italic, bold, i mnogo veći font) (International Day for the Eradication of Poverty, pa bi, možda, i kod nas trebalo ubaciti reč "iskoreniti" u naziv, iako se razumemo, naši smo (ovo mi je iskreno veselo, tj ne šalim se na račun Emsiemsija, ali ću ga jednog dana ipak pitati zašto mu je em na kvadrat).
Iako (i ova reč je potrebna da bi uz pomoć refleksije sekla preko naše svakodnevne važnosti, žurbe i površno-neinteligentnog, prigušenointeligentnog u politički korektnijem maniru, challenged, shvatanja prostor-vremena u kom smo se zadesili) je osnivač, co-osnivač, ili diskretan, ozbiljan, dobronameran i pametan promoter ovog magazina, tj iako je on još mlad i fiziološki, očigledno, tj nisam ga upoznao uživo, al šišti mu testosteron na sve pore i rupice, reklo bi se po gvozdenom pogledu i ko strela držanju na fotkama po Internet prostorima, i iako je on B92 bloger i autor, a ovaj blog je poznat po višim, supra-tematskim nivoima svesti i ekpertize, dok je Penzin za starije ljude, iako su se ovi "iako" sjatili u ovoj mojoj maloj rečenici, od Penzina se može svašta naučiti.
Dobio sam divan poklon. Knjigu. ANNIE LEIBOVITZ, The Photographer’s Life, 1990 – 2005.
Neprekidan tok fotografija slikanih širom sveta na najneverovatnijim mestima i njačudnijim prilikama na prelazu vekova. Fotografije su nanizane onako kako su se nizali događaji i proticalo vreme. Svaka jedinstvena, a sve zajedno pripovedaju život umetnice. I druge živote. Uverljivo, setno, potresno, očaravajuće.
Scene iz života, porodične fotografije,
"Kada jebes, da li uzimas ucesce u jebacini, ili jebes?" - Milovan Jaukovic o nepotrebnim novinarskim postapalicama, tipa uzeo ucesce u dijalogu.
Dugo sam se, Mile, lomio da li da svoje poslednje pismo tebi pocnem onim tvojim legendarnim citatom. Ipak shvatio sam, na kraju, da ne bih o tebi pisao onako kakav zaista jesi bio, kada bas tu tvoju misao :) ne bih stavio kao nekroloski uvod.
Nekroloski uvod!?
camera obscura
Piše: Aleksanadar
To: anthro@institut-dethnologie.ch
From: vrač@nedođija.co.drp
Poštovani kolega,
Znate i sami, naš posao etnologa je takav da moramo da se saživimo sa urođeničkim plemenima koja proučavamo i, istovremeno, posmatramo ih sa hladne distance, objektivnim okom naučnika.
Boravim u jednom gradskom naselju, smeštenom na ušću dveju reka, koje je imalo burnu
Srpski woody guthrie.