Jednom, davno, živeo je kralj Mida, koji je sve što dotakne pretvarao u zlato i zbog toga je bio vrlo nesrećan. Mnogo godina kasnije, totalitaristi meke i tvrde opcije su mnoge stvari kojih se dotaknu pretvarali u sranje i to ih činilo osobito srećnim i uspešnim. Lenjin je tako proglašavanjem filma za najvažniju umetnost (OK, to je Ejzenštajnu dalo šansu da napravi remek dela) razbuktao agit-prop produkciju šodera u umetničkoj njivi koja je dzikljala pod kišobranom države, alave da i preko umetnosti mazne još neki poen za sebe.
Glumce, autore, direktora, menadžere i tehniku, zajedno sa publikom. Svi u aps! Svi, računajući i decu od 6, 7 i 8 godina koju su te večeri roditelji poveli na premijeru.
Skoro svakodnevni izveštaji o nesrećama na putevima u Srbiji, ne ostavljaju nikoga ravnodušnim... Ajde i neka su jake vrućine i ne baš najbolji putevi, ali šta se dešava sa vozačima? A šta je sa saobraćajcima? Gledao sam tv emisiju na SAT na RTS-u, i kao zaustavlja saobraćajna policija i oni snimaju - tema emisije je bezbednost na putevima, pa iznose podatak da je ove godine ipak poginulo oko 400 ljudi manje nego u istom periodu prošle godine. OK, ali i dalje je to mnogo i moramo da smanjimo
...
Ne znam da li ste uspeli da pratite, ali u moru koalicija, najava i opozicija pojavile su se i dve zanimljive opcije za izbore u Beogradu.
1. Brakus (hell yeah!) - 'Jeste svejedno'. I pored toga što kada vidim Čovića ne mogu da kažem da mi je baš svejedno, naziv ove liste govori mnogo o tome kako se građani opravdano osećaju.
2. #InternetLista
Bez ikakve namere, nekako spontno, ušao sam u fazu vrlo interesantnog, čak inspirativnog haosa i ludila. I to na dva nivoa. Prvi se tiče tehnologije, a drugi spoznaje.
O prvom (haos):
Za one koji su na svet stigli sredinom prošlog veka, pa čak i kasnije, moderna tehnologija je sve misterioznija i nerazumljivija. Hoću da kažem: možda je sve to nekom klincu danas jasno, ali ja sam prilično siguran da ovaj svet jednostavno nije realan. Jer kako je moguće da Vikipedija i takve stvari postoje? Danas odleti raketa na Međunarodnu svemirsku stanicu a to već piše u Vikipediji, sve sa slikama. Vide se kosmonauti kako lebde i mašu nam. Pa nemoguće je da se svakodnevno, već više od decenije, ažurira milion raznih članaka i to još volonterski. A Viki je samo jedan banalan primer. Uzmite komunikaciju. Deset hiljada godina su se za sporazumevanje na daljinu koristili dimni signali, pa glasnici, golubovi pismonoše, dozivanje i dovikivanje s brda (ojha! ej!) itd. sve do modernog doba kada su se pojavili telefon i telegraf. E, ali danas je već i to moderno doba s telefonima i telegrafima davno prošlo vreme. Pluskvamperfekat. Znate ono: „behu jednom telegrafi". Kada sam kao mlad prvi put video magnetofon Revoks nedelju dana sam imao groznicu od uzbuđenja zbog savršenstva tehnologije i ulicom sam išao u bunilu, kao somnabulist. Jednom skoro da sam se izgubio, ali sad, to je druga priča. A danas mladi ljudi i ne znaju šta je to magnetofon. Kao načuli su nešto, videli u nekom istorijskom filmu, ali nisu shvatili tačno čemu to kad je nepraktično i kada se zvuk može snimiti digitalno.
Krompir vuče poreklo iz južne Amerike odakle su ga u Evropu doneli Španci pola veka nakon što je Kolumbo otkrio Novi Svet (1482). Razlog za toliko kašnjenje je taj što se krompir uzgajao u višim predelim Anda, pa potrajalo dok Španci nisu zašli u te krajeve. Ne zna se tačna godina kada je prvi krompir stigao u Evropu, ali to će biti svakako
Молим вас за мало пажње:
U ponedeljak uveče je u svojoj 100-oj godini preminula Mip Gi (Miep Gies), poslednja preživela među zaštitnicima Ane Frank (Anne Frank) i žena koja je sačuvala njen dnevnik, živi spomenik stradalima tokom Holokausta i strahota Drugog svetskog rata.
Gospođa Gi nije tražila priznanja za to što je, zajedno sa svojim suprugom i troje drugih, skrivala Anu Frank, njenog oca, majku, stariju sestru i četiri druga holandska Jevreja tokom 25 meseci nacističke okupacije Amsterdama. Ali njen plemeniti čin je postao poznat u javnosti tek nakon objavljivanja njenih memoara.
Kada je Gestapo otkrio skrovište u kancelariji Otoa Franka, 4. avgusta 1944. i uhapsila osmoro stanara koji su se tamo skrivali, iza njih je ostao samo Anin dnevnik. Rukopis pripoveda o životu u toj prostoriji iza pokretne police za knjige i o intimnim mislima i nadama mlade devojke. Gospođa Gi je spise skupila i sakrila ih, nepročitane, nadajući se da će se jednog dana Ana vratiti i tražiti ih natrag.
Zbog ovog neshvatljivog postupka RIK-a, sa potpisom sekretara Veljka Odalovića, bio sam prinuđen da uputim žalbu Povereniku za informacije od javnog značaja, gospodinu Šabiću. I, evo, posle dva meseca borbe za slobodan uvid u „bele listiće“, RIK sa potpisom istog sekretara menja mišljenje.
Sticajem lepih okolnosti, ovog netrpeljivog septembarskog dana pročitao sam pismeni sastav
"There was a dream of what Europe could be, and that is a dream that Europe has lost, and the lack of that dream is producing its fragmentation, it permits rogue states in Europe, states that compromise the genuine interests of the European people (...) that collapse in the dream of Europe is something that cannot be permitted, we must fight against it. Otherwise, winter is coming, war is coming, the end of Europe is coming, and either we must seize the day,
Imam neodoljivu zelju da podelim sa blogerima sledece tri pesme mog omiljenog hungarian-singing benda.
Zasto?
Ne znam tacno da vam kazem.
Prvo, nadam se da ima vas koji volite indi-pop. I ako vas ima, onda kapiram da ce te se obradovati da cujete nesto novo, drugacije. (blesavo je za nesto sto je iz Madjarske reci britt-pop jel?)
Drugo, pre neki dan, sedeo sam u svojoj omiljenoj kafani, sa drugarima i pokusavali smo da se zabavimo dosecajuci se po 5 poznatih Rumuna, Slovaka, Madjara i tako dalje ...
Nismo nesto