Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Opet protesti u Katmanduu

25.05.2007
 
Sigosmo nekako u Kathmandu.Na ulasku u grad blokiran put, zapaljene gume gore na sve strane, mladi ljudi uzvikuju nekakve parole, a mi se nerviramo jer smo umorni i hteli bi sto pre pod tus.Trebalo nam je oko tri sata da se probijemo do naseg hotela.Dobro smo prosli.
Saznajem da je moj Iswari nekako uspeo da promeni sest karata za 28. maj.Sutra je neradni dan, a prekosutra u nedelju se radi i probacemo da preostale tri karte promenimo za isti let.Lakse je popeti Everest nego krajem maja promeniti karte na avionima koji lete iz Kathmandua!Ali sta ces, nama se zuri kuci...


Cena života

I dalje svakog dana jedna žena u Srbiji umre od raka grlića materice iako je taj oblik raka izlečiv. I dalje je kod nas najveći broj obolelih od raka dojke.

Od pre pet dana jedne žene više nema među nama. Njene maloletne ćerke su me pitale: Zašto baš ona? Ne mogu deci da kažem da pitaju vlast, lekare, javne ličnosti, i ostale koji su mogli nešto da urade, a nisu. Moram da ih lažem da je tako moralo biti.


Okupljanje

Veceras u 19h. ispred CSM 

Nastavljamo sa nasim protestnim okupljanjima. Ja zaista ne znam da li treba navoditi zasto! Trenutno mi je pritisak podignut na 300 zbog akcije polusveta na Novom Beogradu i njihovog ataka na zgradu RTV B92. Dakle:

Ministre Pravde i Ministre Policije!

Dokle ce biti tolerisana ova zajebancija sa gradjanima nase zemlje. Ko je hteo da ubije Ananasa? Zasto je na slobodi onaj ludak od juce, koji je mahao tablom sa imenom R.M. u Skupstini? Dokle ce celavi degenerici da napadaju decu po Srbiji? Zasto je Micunovic toliko bitan da ga jos uvek cuvate kao Belog Medveda, vreme je da taj dousnik tajne policije polozi racune!?


Saopštenje 15 godina od zločina u Višegradu

Na poziv Udruženja porodica nestalih lica i civilnih žrtava agresije „Višegrad 92.“, Žene u crnom će se zajedno sa Ženama Srebrenice, pridružiti obeležavanju petnaest godina od stradanja Bošnjaka sa područja opštine Višegrad, koji će biti obeležen 26. maja 2007. godine, pod nazivom „Tri hiljade ruža za tri hiljade života“.


www.predsednik.yu

Predsednik nam se ponovio. Nabacio je u trećoj godini mandata internet stranicu. Srbija više nije valjda jedina evropska država čiji predsednik nema sajt.

Stranica je poprilično statična. Komunikacija je jednosmerna odnosno stranica sadrži ono što predsednik države obznanjuje građanstvu. Nema nikakve napredne komunikacije sa građanima, a da ne govorimo o e-governmentu.


17.pesama koje morate narezati na disk za ovaj vikend

cdcd1. AC/DC - TNT...super macho pesma. Prototip 3P zivotne filozofije (pivo, picka, prasetina)

2. Guns N' Roses - Attitude...kakvo zestoko udaranje po instrumentima. 1:27 sekundi, borbe sa zamisljenim protivnikom. Bes ide napolje, zagarantovano.

3. Disciplina Kicme - Novac Nece Doci...kada me je supruga proslog vikenda pitala, da li sam normalan sto sam ulupao soma na kladjenje na trke pasa, ja sam joj pustio 10.puta za redom ovu pesmu.


„Javna diskusija o presudi za ubistvo premijera Zorana Đinđića“

Četvrtak, 24. maj, 19.00h, Bioskop Art, Uzun Mirkova 2 (Etnografski muzej)

Bila sam sinoc na tribini, bilo nas je MNOGO, jedva smo usli, neki nisu ni uspeli
Ljudi su stajali ,sedeli po podu, okolo stola na tribini, pod gajtanima, ispred kamera i nekako je vladala neka povisena svecana i dobra atmosfera. Iako je bila prava dusegupka, quote Vesna Pesic
Doslo je vise ljudi nego sto smo ocekivali, rekao je predstavnik Hajnrih Bel fondacije koja je organziovala tribinu.
Cini mi se da sam sva lica u publici poznavala ali nisam bila sigurna odakle, sa televizije, iz banke, sa ulice, sa nekog skupa...vec smo isuvise matori i prosli smo kroz sito i reseto u ovoj zemlji, porasli smo zajedno, ostareli zajedno...mnogi su i otisli, nestali, umrli ali to jeste ta grupa ljudi ( doduse sa dosta mladih) bilo da se zove ne vladin sektor, gradjanski pokret, mirovnjaci, Djindjicevci, ili sta vec...


Diskretna sugestija novom ministru kulture

Knjige iz LitvanijeKnjige iz LitvanijeVerovatno je da postoje veće i značajnije književnosti za svetsku kulturnu baštinu no što je naša, ali i kod nas zasigurno postoji literarno stvaralaštvo  koje je dovoljno vredno da bismo ga podelili s drugima. Nažalost, i to zasigurno znam, književnost pisana na našem jeziku jeste jedna od najmanje prevođenih. Postoje studije koje to dokazuju, ali nije ih potrebno konsultovati da bi smo se uverili u ovu tužnu stvarnost, dovoljno je otići u neku knjižaru, najbolje virtuelnu, i potražiti nekog našeg pisca. Posebno novijeg. Slabo ćete šta gde naći.

Jedan od razloga za tu tužnu činjenicu jeste nedostatak osmišljene i dosledne kulturne politike i strategije međunarodne promocije nacionalne kulture. Druge zemlje, od velikih kao Nemačka i Francuska, do novih članica EU, SVE DO JEDNE imaju definisane programe podrške internacionalizaciji sopstvenih literatura. Jedine zemlje u Evropi čije vlade do sada nisu učinile ništa ne bi li potpomogle sopstvenoj književnosti da izađe iz špajza, jesu Srbija i neki njeni susedi.


Ko to kaže, ko to laže, Srbija je mala…

…nije mala, nije mala – ista je kao Mađarska a veća od Hrvatske. Ali na Internetu, kao i u većini drugih stvari, veličina nije bitna. Bitno je shvatiti značaj nečega da bi se bio dobar u tome, ali ne samo shvatiti značaj nego i kontinuirano raditi na tome da taj značaj stalno bude u fokusu i da se preduzimaju konkretne akcije kako bi se napredovalo.


Kaži mi kakvo ime da ti dam...

Vuk i Ovca

Kad smo već kod beba, novih beba, koje mirišu kao duša, kao topli hlepčići...e, kad smo već kod toga, jedna od težih zagonetki roditeljstva je koje ime dati novom ljudskom biću. Nema popravki, predomišljanja.

Ime za ceo život. I to takvo da ga novi član civilizacije ne koristi samo pri upisu u matičnu knjigu rodjenih, venčanih i božemeoprosti umrlih, pri prozivci u školama ili kada nešto razbije. Ime, koje se ne skraćuje u Bubi, Bibi, Kiki ili Lulu.


Pismo Telekomu - da li roboti zabusavaju

Prenosim pismo ozlojedjene gradjanke koja je imala neprijatno iskustvo prilikom razgovora sa govornim automatima Telekoma. Po svemu sudeci roboti naplacuju svoje vreme i kada nisu na radnom mestu.

Pise Natasa Divic

Postovani,

Obracam se vama kao ozlojedjeni gradjanin ove zemlje u nadi da cete vi, ako vec drzavu nije briga, pokazati zanimanje za slucaj koji cu vam opisati i objavljivanjem ovog pisma donekle skrenuti fokus javnosti na Telekom i nacin na koji on funkcionise.


Da li se ljubav deli?

 

Po drugi put je dogodiAljosa i TaraAljosa i Tarao taj najveličanstveniji trenutak u mom životu- postao sam tata.

Ovog puta dobili smo kćer Taru...

Nakon 10 dana od njenog rođenja shvatio sam da ću biti bogatiji za još jedan novi izazov- nepodeliti ljubav.


Beleška povodom presude Đinđićevim ubicama

Ćirilični logotip ĐinđićĆirilični logotip Đinđić

Ono što je meni bitno da zabeležim u svoj web dnevnik u vezi sa današnjim izricanjem presude ubicama Zorana Đinđića je reakcija Vladimira Bebe Popovića i akcija Demokratske omladine (u prilogu su wallpaperi za desktop pozadinu računara sa logotipom Đinđić).

1. Reakcija Vladimira Bebe Popovića, jer je od ubistva Đinđića do danas, a verujem i ubuduće, rizikujući svoj život progovorio o mračnoj strukturi i mehanizmu koji upravlja odnosno uništava Srbiju. Ono što je Beba Popović rekao u Insajderu i drugim intervjuima, kao i na svedočenju u procesu za ubistvo Đinđića, osvestilo je veliki deo javnosti, jer je sa lica UDBE/mafije konačno skinuo maske iza kojih su se sakrivali više od pola veka, pokazao ko su, ko su im saradnici i objasnio kako deluju. Mnogi od nas su to slutili, ali dok Beba Popović nije progovorio, nismo znali ništa konkretno, imali smo zamagljenu sliku bez tona i zato njegove reči imaju specifičnu težinu posebno u slučaju ubistva i pozadine ubistva Zorana Đinđića, koja je ostala bez presude.

Evo šta je rekao Beba Popović povodom izricanja presude Đinđićevim ubicama:


Vamos Rafa!

kup je naskup je nasPosto vidim da Vam ide od ruke naklapanje o politici, drage moje dame, necu Vam smetati u licitiranju da li je Legija dobio zasluzenu kaznu ili ne, samo ne znam sta je zasluzenije od 40. godina, kada ste vec listom protiv smrtne kazne, ja cu ovaj Blog da posvetim vrhuncu ovogodisnjeg fudbalskog spektakla koji nas je drzao prikovanim uz TV proteklih meseci.


Raindrops Keep Falling on My Head

‘I imagine that you must like this weather’ Serbs keep telling me, each and every time it decides to piss it down. ‘Yes, I love being soaked, don’t we all?’ I feel like replying, but instead just nod doggedly and continue the pretence that us English are only ever happy under cloudy skies. The problem is, we aren’t, and when it comes to just how wet London is, it isn’t half as bad as Belgraders are led to believe.