Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Dule Nedeljković

Kviskoteka

Dosao Oliver Mlakar na Cetinje i odmah poceo sa kvizom:

Osoba A, predstavite se:

Ja sam, al samo da vi recem...gospodi pomilujgospodi pomilujMilu vise ne trebaju crnogorski glasovi,on sad zeli srpske glasove, koji ce mu najverovatnije trebati na predsednickim izborima na kojima ce mu protivkandidat biti Medojevic. Ova skupina pristalica CPC su oni koji su bili najgrlatiji i najeksponiraniji kriticari LSCG i Slavka Perovica. Sad su shvatili da su prevareni i zloupotrijebljeni, da Milo i Sveto vise ne izdvajaju puno novca kao ranije dok su pljuvali Slavka, i sad pokusavaju posto-poto da se iskupe.
Sad druge strane, DB i Milo ove aktivnosti pristalica CPC koriste kao opravdanje za donosenje Ustava u kome nece biti preciziran jezik kojim se govori u Crnoj Gori i ime crkve koja djeluje u Crnoj Gori!
Istovremeno Milo pokusava da se pokaze kao zastitnik srpstva i oduzme deo biraca Srpske liste.
Krajnji cilj, je da onoga trenutka kada Kosovo bude priznato, zvanicna Crna Gora ponudi Savez Suverenih drzava Srbiji!


zasto su danas devojke ljute

idoli?idoli?Najdramaticniji prikaz sta se sa ljudima desi, kada se odraste, mi je uvek bio film Djidje Karanovica "Jagode u grlu". Nisam nikada uspeo da ukapiram zasto se tako surovo obracunao sa Banetom Bumbarom i ekipom.  

Ja sam se ceo zivot nemilosrdno podsmevao hipokriziji, patetici, licemerju I laznim autoritetima. I dan, danas, u sve sumnjam I preispitujem sve sto se kosi sa mojim uverenjem o slobodi pojedinca.


Veceras u 21h

cu biti ispred Crkve Svetog Marka na Tas-u. Necu da sedim u kuci i mudrujem. I opet cu biti tamo iduce subote u 21h. I opet, opet, opet...Idem da protestvujem protiv lazova, neodlucnih politicara, nemustih saopstenja. Idem da se prosetam po mom gradu!


Ananas

U znak podrske Dekiju Anastasijevicu-Ananasu i njegovoj porodici povlacim danasnji blog i potpisujem svaku rec Srdjana Kusovca. Deki, druze, cuvaj se!

Bojana i Dule Nedeljkovic


gde ste pankeri, part 2

...nastavljam pricu tamo gde sam stao pre neki dan. U maju ce biti objavljena knjiga "Gde ste pankeri"!?

radost evroperadost evropePo ondasnjim pravilima I kriterijumima zivota pankeri su izgledali sokantno. A I trudili su se da se gotovo uvek tako  ponasaju, shodno datim okolnostima. Pocele su po jaknama da se kace zihernadle I bedzevi. U pocetku “serpe” a potom I normalne velicine. Pojedinci su poceli da se farbaju u zeleno I roze mada je preovladjivalo przenje kose hidrogenom. Radost Evrope je tada pevala o tome;


pismo

Borise Tadicu zapreti  Ukrajinskim scenariom. Poruci da ces raspusti ovu satro Vladu, da ces im zabrani im ulazak u radne prostorije. Da ces staviti tacku na ovo trosenje nasih para. Da ces raspisati nove izbore.

To ti je poslednja sansa da ih uteras sa livade u koral. Uzmi im pare, pocece da cvile. Zamisli kako bi ti Velja cetvoronoske dotrcao I doneo lopticu.  

Veruj mi pristace na sve.


Niko kao ja

surovisuroviNiko ne moze da te ukopa pred ekipom kao rodjena majka. Uvek se izvuce, iz fioke, neka posalica iz detinjstva. Jedan od poslednjih bisera je bio isecak iz novina u kome pise sledeci tekst. Napominjem da sam bio izlozen besomucnoj zajebanciji:


a sad malo ja...

mala ramonamala ramonaNa prelazu izmedju sedamdesetih I osamdesetih godina, proslog veka (kako to glupo zvuci), u Beogradu je na muzickoj sceni vladalo poprilicno mrtvilo.

Grupe I solisti kao sto su: Generacija 5, YU-grupa, Suncokret, Srdjan Marjanovic, Hajduk Stanko I jataci, su bile vedete tadasnjeg vremena. Istina da su pokusavali da izgledaju drugacije od modela koje je nametalo tadasnje socijalisticko uredjenje ali u onome sto su oni tada nazivali rokenrolom nije bilo ni naznaka bunta. Tekstovi pesama su bili posveceni ovcama, livadama, plavim ocima, silascima u dragstor po cigarete itd. Tu I tamo poneki santimetar kose preko uveta ili brada od petnaestak dana bio je njihov ceo doprinos popularizaciji neke nove socijalne culture.

Hrabri buntovnici iz sezdesetih Siluete, Elipse, Crni Biseri nisu imali dostojne naslednike u etabliranoj “deci cveca” iz dobrostojecih porodica. Tu naravno izostavljam POP-Masinu koja je zaista odudarala I izgledom I stavovima. Robert Nemecek je ziveo u mojoj zgradi I ja sam ga kao pionir u kratkim pantalonama posmatrao kao svetsko cudo. Vezbali su u podrumu zgrade I stvarali nesnosnu buku koja mi je bila interesantnija od tada sveprisutnih melodicnih koracnica.


Syndicate content