Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Goran Miletic

Nacija i simplifikacija

nije kriva, ali je krivanije kriva, ali je krivaPresudu Međunarodnog suda pravde sam dočekao u Crnoj Gori, dan pošto se završila veoma dobra konferencija „Ljudska prava u Crnoj Gori“. Pored ostalog, tamo je bilo reči o tome da li je & koliko CG odgovorna za genocid u Srebrenici ? Veče pred objavljivanje presude, to je bila glavna tema u medijima & među građanstvom. Tog povijesno-histerijskog dana sam se vratio u Beograd i od tada pomno pratim reakcije, naročito onog dela javnosti/naroda koji je upao u delirijum zbog činjenice da „država nije počinila genocid“. Nije im bitno ni šta se u BiH dešavalo, niti broj žrtava, niti ubijanja, a ni ogromni zločini koji se nisu desili samo u Srebrenici. Sve je to nebitno. Najvažnije je da smo „MI“ izvukli. Zaista mislim da 50% tih ljudi kapira da se (makar u Srebrenici) desio genocid, ali da smo se „odlično provukli“ ili da su za to krivi samo oni Srbovi u Republici Šumskoj. Problem je sa onih drugih 50% koji ili ne kapira zašto to jeste genocid ili činjenicu neće da prihvati. Uvek kada ne možete nekom nešto da objasnite, najbolje je da mu nacrtate ili da simplifikujete stvari.

 
Dakle, nekada davno u jednoj velikoj zgradi od 8 spratova, živelo je nekoliko braće sa svojim velikim familijama. Tipičan zadružni fazon. Tokom vremena & usled promena, neke familije su poželele da se osamostale, da naprave sopstvene stanove ili urede sami svoje živote na svom spratu. To se najmanje svidelo dominantom najstarijem bratu i njegovoj brojnoj familiji koje ćemo za potrebe ove priče zvati SS (SS=Srbi,Srbija by Drašković Vuk). Vremenom je u domu & spratu SS brata počelo da dolazi do previranja, neka deca su se nametnula kao novi lideri, odlazili su na spratove zgrade u kojima su drugi živeli i to proglašavali svojom svetom sobom/kuhinjom/kupatilom garantujući okupljenim članovima bliže i dalje rodbine da niko neće uzeti njihov sveti špajz u kome se čuvaju sveto SS maslinovo ulje, sveta SS pegla i najveća od svih svetinja – pekmez od šljiva.


NEKADA - Brazil, Španija, Kolumbija, A SADA - Srbija, Srbija, Srbija (rado Srbin ide na Eurosong)

Bebi, sve ti je oproštenoBebi, sve ti je oproštenoVerovatno ste svi još uvek uživali u SFRJ kada je 1989. godine RIVA sa svojom ”Rock me, baby” pobedila u Lozani. I dan danas, moj prijatelj se čvrsto drži svoje teorije da je ovo bio pokušaj Evrope da poguraju Jugoslaviju u budućnost. Bilo kako billo, 1990. godine u Zagrebu je pobedio Toto K. sa svojom prigodnom pesmicom o Evropi koja se ujedinjuje. Naredne, 1991. godine ratovi su se polako spremali, a kod nas je izbor za predstavnika na Evroviziji počeo da liči na SFRJ. Propadao je & raspadao se.


Te godine nas je u Rimu predstavljala ona – Bebi Dol. Nastupala je prva, a takmičenje završila kao pretposlednja sa JEDNIM poenom od bratske i prijateljske Malte. Međutim, uz svo dužno poštovanje njenom imidžu & plavoj suknjici u kojoj je nastupala, ovaj blog nije o njoj. Sećate li se pesme koju je tada pevala. Svi smo govorili da je tekst totalno glup i/ili smešan. Zvanično, tekst je sledeći:


Navlaka !

štampani urnebesštampani urnebesSećate li se kada je pre nekoliko meseci na belgijskoj televiziji objavljeno da Belgija više ne postoji i kada se veći deo tamošnje javnosti „navukao“ na priču. Isto to se upravo juče desilo i kod nas samo u malo drugačijem vidu, sa drugom žrtvom i temom.

Naime, jedan od pripadnika ovdašnje gej zajednice sa veoma dobrom maštom & idejom, odlučio je da na forumu najposećenijeg domaćeg gej sajta ( www.gay-serbia.com ) lansira priču tj. oglas u kome kao nekrofil traži da mu zaveštaju tela posle smrti. Krenula je rasprava i ljudi su se zgražavali itd. To se može videti na http://www.gay-serbia.com/forum/viewthread.php?tid=25571 a i na http://www.gay-serbia.com/forum/viewthread.php?tid=25597 Međutim, to nije ono zbog čega pišem. Poenta je u tome ko je žrtva. A žrtva je list koji je “najtiražniji”, kome veruje veći deo Srbije i to sa poznatim obrazloženjem (“pisalo je u Kuriru”).


Medijski javni servis (anti)evropske Srbije

jel plaćate ?jel plaćate ?Kada počne rasprava o RTS-u, moj prijatelj u šali voli da kaže da „nacionalni servis mora prvenstveno servisira nacionalne interese“ i da za „300 dinara koje dajem ne mogu da očekujem čudo“. Zaista ne očekujem ta televizija počne da govori o kršenjima ljudskih prava nekog drugog sem Srba (na Kosovu/BiH/Hrvatskoj), ne očekujem da se rukovode principima istraživačkog novinarstva u slučajevima policijske torture, niti očekujem da puste neki prilog u kome će se objasniti zašto ono su govorili i govore radikali često jeste protizakonito (krivično delo) niti očekujem da pozovu porodice ubijenih vojnika. Davno sam prestao da očekujem velike stvari od RTS-a. Pristao sam na kukavički princip – „ako vam se ne sviđa – promenite kanal“.

Međutim u Sarajevu nemam izbora. Na umirućem BKTV-u imam priliku da vidim sve moguće folk zvezde iz regiona. Pomirenje je ovde na visokom nivou i SFRJ na pomenutom kanalu funkcioniše veoma dobro. Red Cece, pa Halid, pa Indira, pa Sejo boy itd. Kada poželim da vidim sliku & vesti iz rodne grude, moram se okrenuti RTS-u. Slika je bleda, ni prići onoj kakva je na HTV, NOVA, OBN, BHTV itd. RTS SAT (valjda se tako zvanično zove) je namenjen dijaspori, što je sasvim logično, ali je produkcija reklama koje se emituju lošija nego na bilo kojoj lokalnoj televiziji. A onda je počeo Dnevnik, a vesti me najviše zanimaju dok sam u Sarajevu ...


Folk i Rezolucija

P showP showPredstavnicima vlasti stalno postavljamo pitanje šta su uradili povodom ovog ili onog pitanja, ovog ili onog slučaja. Povodom dana zaljubljenih, iako od njih nismo tražili poklonili su nam još jednu šećerlemu – Rezoluciju. Sada narod može da spava, jer ima Rezoluciju. Sutra je Sretenje, što je nova šećerlema, jer narod pored rezolucija voli i da praznuje, pa mu je vlada i to omogućila. Najviše će, naravno, da slave oni koji nisu vlasni.

Mene raduje nova Rezolucija. Kao što volim da vidim nove projekte-materijale-hitove naših tzv. estradnih zvezda (naročito onih najvećih), jako volim da vidim & pročitam nove rezolucije-deklaracije-proglase naših političkih partija (naročito vladajućih). Obe materije me iznova zabave & nasmeju, ali posle njih ostaje čuveno pitanje – „Zar je moguće još gore od ovoga ?“ Moguće je.G showG show

Obe tvorevine su opijum za mase. Kada se neka pevaljka WITH novi projekat pojavi u Grand show, a ja počnem da zanovetam, moja baba obično kaže „Pusti me da čujem, što moraš samo da zanovetaš“. Onda ona otvori oči i upija sve što dolazi sa TV ekrana. Kada se naše političke zvezde pojave u emisiji Parlament show, moja baba potpuno istim rečima proprati moje gunđanje. Kada ućutim, ona upija svaku reč koju oni izgovore kada izađu na podijum koji tada nazivaju govornicom. Vidim da se oseća potpuno isto kao da gleda Grand show.


Jel' vi to nas ZJ ?

slika od večerasslika od večerasU slengu srpskog jezika (naroda kome objektivno pripadam) imamo dve slične reči za istu stvar. Prva je „zezati“ i koristi se kada neko neće da bude baš toliko vulgaran i uglavnom implicira nešto simpatično. Kada vas neko „zeza“ (u daljem tekstu ZZ) to ne mora biti mnogo strašno. Međutim, posve je druga situacija kada vas neko „zajebava“ (u daljem tekstu ZJ). Em je pomenuta reč vulgarna, em implicira uglavnom događaje gde vas neko pravi ludim tj. prodaje vam „testise (ima ona vulgarna reč na slovo M) za bubrege“.

Upravo tako sam se osećao kada sam kao građanin ove zemlje, čovek koji dosta poreza plaća ovoj državi (od PDV na produženi espresso sa mlekom, pa do godišnjeg poreza na stan) malopre otišao na zvanični sajt Vlade Republike Srbije. Inače čak ni sajt ne može da izbegne reč Srbija pa se nalazi na adresi www.srbija.sr.gov.yu a ne na nekoj adresi koja će sadržati reč vlada, kako je to praksa u mnogih zemljama. Dakle, one čike koje čine tzv. tehničku vladu su se večeras sastale. Ima i lepa slika, vidi se da su ljudi baš onako tehnički raspoloženi.


Život i očekivanja (lista za budućeg premijera)

Ljudska prava i kod nasLjudska prava i kod nasDokle god (ili po šumadijski dogod) ste živi imate i očekivanja. Od mame očekujete da vam kupi omiljenu igračku, od tate da vas vodi na utakmicu, od učiteljice da vam pokloni peticu iz prirode i društva, od direktora da vam popravi keca iz vladanja, od osobe koja vam se svidi - da imate sex iste večeri, a od šefa da vam odobri povišicu. Ima tu i prevelikih očekivanja od sopstvene dece ili osobe sa kojom delite sto & postelju. Čini mi se da je većina ljudi dosta iskrena kada je reč o očekivanjima privatnog karaktera, ali često zbunjena i generalna po pitanju očekivanja „javnog karaktera“.

Pitajte prosečnog građanina/građanku šta očekuje od novog premijera, ko god on bio. Uglavnom će vam reći da očekuju „bolji život“, „da uđemo u Evropu“ ili da „živimo kao sav normalan svet“. Ima i onih koji očekuju „da sačuvamo obraz“, „da sačuvamo srpski nacionalni interes“ ili „da sačuvamo Kosovo“. Pa ipak, mislim da novi premijer, bez obzira da li je on Đelić, Koštunica ili neko treći i da li će to postati tokom februara ili posle novih izbora, mora da uradi nekoliko posve jednostavnih stvari. Moguće je da dotični gospodin (za ženu na mestu premijera Srbija još nije spremna), kao pojedinac uradi sledeće stvari:


Užasan incident u Dubrovniku

dubrovnikdubrovnik

Upozorenje: Ovaj blog može izazvati ozbiljne poremećaje u misaonom procesu prosečnog građanina Srbije

U Duborvnik sam zadnji put išao kada sam imao 10 godina. I tada se nismo zadržavali u ovom gradu iako je na snazi bilo bratstvo & jedinstvo. Sledeći bitniji dodir sa Dubrovnikom sam imao glumeći u „Skupu“ Marina Držića u amaterskom pozorištu u Čačku. U to vreme je pomenuto bratstvo umiralo, a jedinstvo je počelo da bude poželjna osobina samo za pripadnike srpskog naroda. Predstava je dobro prošla, dobili smo odličan aplauz, a Dubrovnik je uskoro ponovo postao cilj osvajača. Mene je JNA zvala da se priključim osvajanju, ali ja nisam razumeo taj zov, pa sam se ljubazno zahvalio na pozivu i odbio.


A koji je Vaš motiv ?

obavezna literaturaobavezna literatura

Ne znam da li je približavanje najnovije godine „moga naroda“ uzrokovalo gomilu pitanja sa raznih strana o mojim & tuđim „motivima“ „interesima“ i „razlozima“ u posve različitim situacijama. Za one koji ne razumeju, to vam je tradicionalna srpska kvazi-intelektualna igra u kojoj vaš sagovornik kroz veoma prijateljski razgovor pokušava da sazna RAZLOG za nešto. Iako ste mu vi već saopštili razlog, on/ona nastavlja da vas cedi sve dok ne čuje neku glupost za koju će odmah biti siguran da je PRAVI RAZLOG, a vaš prethodno saopšteni RAZLOG samo maska.

Za korisnike koji nisu napredni to vam izgleda ovako: Dejan Restak nije otišao na odmor jer je umoran i jer se ukočio, nego ustvari on radi za DB, koji je zahtevao da ode na odmor baš uoči izbora kako bi oslabio B92. Zvuči glupo, zar ne ?



Zablude i predrasude o civilnom društvu u Srbiji

mir, pravda, jednakost, slobodamir, pravda, jednakost, sloboda

Negde krajem dana koji prethodi "najradosnijem od svih radosnih praznika" (namerna greška) počeli su da se gomilaju telefonski pozivi. Prvo mi je jedan prijatelj ispričao kako će u Vojsci svi glasati u rasponu od SRS preko DSS do Obren Joksimović-zajednica Srbije zato što misle da će te partije zaustaviti otpuštanje ljudi u vojci (naročito civila na službi u Vojsci). Onda sam dobio poruku "*** - ovo su tri pahulje ljubavi, pošalji ih dragim osobama i meni nazad, ako ti se do Badnjaka bar tri vrate, za Božić će ti se desiti ono što već dugo čekaš! Deluje!". Zatim me je pozvala prijateljica i veoma ozbiljno zahtevala da noćas ne pišem nikakav blog glede SPC, religije, verske tolerancije i sličnog.

Rekla mi je da bi bilo lepo da napišem nešto što može da izazove malo manje oprečnih komentara ili nešto što može doprineti razumevanju među ljudima u Srbiji. Zamoljen sam da ne pišem o današnjem skandaloznom dodatku u novinama koji se zove "Hiljadu dana Vlade Vojislava Koštunice", funded by Vlada Srbije, a ni slučajno o delu poslanice P.P. koji se protivi abortusu i sličnim skandalima koji su obeležili 6. januar.


Samo san !!!

FOLLOW !!!FOLLOW !!!

Prvog januara u ranim popodnevnim satima, pročitao sam svih 146 SMS poruka sa različitim željama za novu 2007. U trenutku kada sam ponovo čitao onu najlepšu ("želim ti da imaš više slobodnog vremena"), petarde u mom kraju su utihnule. Pogledao sam briefly sve TV kanale, a zatim krenuo ponovo od početka - RTS 1, RTS 2, Pink, Avala, B92 ... Oči su se sklopile, utonuo sam u dubok san. Ispostaviće se veoma dubok. Nikada tamo nisam bio.

Bio sam na Trgu Republike, bio je januar 2007, kupovao sam novine, a zatim se prošetao i seo u "Plato". Sledeća scena koje se sećam je iz avgusta 2007. a treća iz novembra iste godine. Da sumiram sve informacije iz tog dubokog, dubokog sna:


Pravo na život na srpski način

hitna pomoćhitna pomoć

U većini međunarodnih dokumenata pravo na život je garantovano i ne može se ni na koji način prekršiti. U Evropi vas ne može vas niko ubiti u miru ili ratu a da to bude zakonito. Smrtna kazna u Evropi se i ne razmatra kao mogućnost. Naravno, Srbija je uvek specifična, pa je naš prethodni ministar pravde tražio da se na nekoliko meseci ponovo uvede smrta kazna (posle atentata na premijera Đinđića). Ima dosta onih koji smatraju da se izuzeci od pravila da je život neprikosnoven, mogu tražiti u slučajevima abortusa i eutanazije.

 
U svakoj zemlji se može postaviti pitanje savesnog lečenja od strane lekara i ostalog medicinskog osoblja. Uvek je moguće reći da lekari nisu učinili dovoljno ili nisu lečili dovoljno kvalitetno. Međutim, u domaćoj štampi se jako često pojavljuju tekstovi koji govore o nesavesnom lečenju, bezobrazluku svih boja & modaliteta, ali i skandalima raznih vrsta (beogradska hitna pomoć je neprikosnovena po broju skandala). Možda vas sve ovo neće previše dirnuti jer ste mladi & zdravi, ali kada je ŽIVOT u pitanju, onda ponašanje lekara, brzina reakcije hitne pomoći i kvalitet lečenja postaju i više nego presudni. Tri primera:


Zašto Srbija još NE treba da bude u EU

eueu

Obožavana mantra svih političara je „priključene Evropskoj Uniji“. Najčešće pročitate vest glede „pridruživanja EU“ koja je skockana u tri reda i gde se govori kako smo „na sigurnom putu“ ka EU i kako svo mi ”oduvek Evropa”. U takvim vestima se uglavnom prećutkuje ono što EU zvaničnici kažu da još treba uraditi. Nažalost, nekada i oni sami (da bi ohrabrili predstavnike vlasti, jer su sve drugo probali) šalju signale koji govore da će nas prigrliti bez onoga što je najvažnije – evropskih vrednosti. Ne, to nije neka glupa fraza. To je veoma konkretan skup normi/vrednosti koje treba svaka zemlja da poštuje/poseduje da bi postala članica.


Svuda pođi, kući dođi

uskoro !!!uskoro !!!Opet stigoh kući. Htedoh da napišem blog povodom prvih stvari koje su me uverile da sam zaista u Beogradu (ukidanje presude za Ovčaru, dalje zezanje sa top slučajevima u Srbiji - Đinđić, Ćuruvija itd.) i pisanom, ali nepismenom pratnjom u ovim slučajevima (Deki frizer u Kuriru, Mira i Marko u Novostima), ali me Biljana i ostali pretekoše. Za one koji nisu videli današnje Novosti, drugarica Marković Mira kaže da joj nije ograničena sloboda kretanja, a sa gnušanjem odbija svaku pomisao da ima veze sa ubistvom Ćuruvije. Kad pročitate taj deo izjave, pomislite da joj je on bio omiljeni novinar. Da je čovek živ, pa da bude smešno.

Kad izuzmete Velikog brata, one televizije na koji traže "exStra sponzoruše" i na kojima oskudno odevene četvoroslovne drugarice (Tina, Viki, Liki, Seka, Mira, Ceca, Jana, Goga, Gaga, Buba itd) pevaju ili se makar trude, ostaju vam filmovi, serije ili predizborna kampanja. Filmovi su bili loši ovih dana, tako da sam više puta u par dana bio prinuđen da gledam predizbornu kampanju. Mislio sam da će biti dosadno, kad ono...


Napadi privatnih lica

Pride 2001Pride 2001Čitajući blog Gorana Markovića o patriotama koje su ga „startovale“ i nekoliko blogova koje je Jelica Greganović napisala o Romima u Sloveniji, opet razmišljam o jednom od najvećih problema u regionu, a posebno u Srbiji. To je ono što u domenu ljudskih prava zovemo „napadima privatnih lica“. To je kada neki navijači prebiju učesnike potpuno odobrene i legalne gej parade, kada neka manje ili više organizovana skupina napadne stanovnike romskog naselja ili vas kao građanina/ku maltretira potpuno nepoznata osoba iz vama poznatih ili nepoznatih razloga.

Šta je zajedničko svim ovim incidentima ? Reakcija policije/vlasti je neadekvatna ili je uopšte nema. Ne možete reakcijom policije smatrati to što dođu dvojica policajaca i uzmu izjavu od vas, a uzgred su više radoznali zbog vaše pripadnosti nekoj manjini ili posla kojim se bavite. Ako ste slučajno obični građanin ili građanka, videćete kako pokušavaju da „provale“ čime li ste vi to izazvali napadače. U samom načinu ophođenja prema vama videćete da oni pokušavaju da razumeju napadače i da je za njih neko žrtva tek kada je ubijen ili ima teške telesne povrede (mada takve povrede i oni umeju uspešno da „implementiraju“ tokom informativnih razgovora).


Syndicate content