Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Početak nove tradicije

U momentu kada ovaj napis ugleda sunce internetne javnosti, ja ću uveliko biti na Sedmom nebu. Moje prebivanje na Sedmom nebu je osnovni razlog što ne pišem ovu poslanicu sam, već je šaljem kao poruku u boci. Radi se o početku nove tradicije, novog načina komuniciranja, "između poznatih i nepoznatih", između slavnih i anonimnih ličnosti, ili "između izbranih i prognanih" čak – kako bi rekli Darkvudi...

Hens, gritings & lav,

danas nam je divan dan, divan dan... našem veb-logu rođen-dan, rođen-dan... živeli, živeli, veliki porasli! Živeli! Da, baš tako, Blog B92 je ovih dana obeležio godinu dana svog postojanja. Neverovatno, ali gotovo da će se poklopiti rođendan sa usponom pripadnika naše blogerske komune na vrh Himalaja, i to će nam ujedno biti i savršeni simoblični poklon za prvi rođos: Blog B92 će biti na vrhu sveta! I ko bi mogao i pomisliti da će ovo fino – katkad razmaženo i kapriciozno ;) – drago gradsko dete nakon samo godinu dana života dospeti na Krov Sveta?! Literalno, popelo se dete svetu na glavu! J Ali, to je super nešto.

Ne znam kome je i kako palo na pamet da bi ljudi kroz internetnu sekciju najvećeg nezavisnog srpskog medija mogli da komuniciraju i na ovaj, izuzetno neposredan, krajnje neokolišajući način; al' kome god da je palo – pamet mu se pozlatila! J Ispalo je da smo zadobili jednu živahnu, krajnje uzavrelu, na momente sasvim usplahirenu, ali povrh svega izuzetno prisnu i živu komunikacionu zajednicu poznatih i nepoznatih osoba. Samo se pokazalo koliko pozitivno čudo može da bude Internet! Mi možemo da budemo kadri da se okupimo sa najrazličitijih strana sveta, sa najraznovrsnijom kulturnom pozadinom, te da budemo posve nesličnih senzibiliteta ili da dolazimo iz krajnje nehomogenog političkog ili ekonomskog miljea, a i dalje da tvorimo energičnu višedimenzionalnost, obogaćujući i nesvesno i bez direktne namere iskustvo jedni drugima, ali i svetu do kojega naš communiqué na samom posletku stvari dopire.

Ne bi bilo okej da se ne setimo i da je naš komunikacioni bebać imao nekolicinu dramatičnih i tužnih momenata, respektivno pre svih, vezanih za uvaženu ličnost Sergeja Trifunovića, a naknadno ili oko relativno istog vremenskog perioda i za uvaženu gospodu Gorana Svilanovića, Nebojšu Krstića, Janka Baljka, Srleta Mitrovića... nema ni mladog hiphop superstara, brata Marčela. Poštovana gospodo, braćo i junaci, žao mi je što niste sa nama na, ili pri, vrhu Himalaja, okupljeni uz partijicu karata, ili uz topli čaj i obnovljene zalihe eurokrema i plazme pred zidinama manastira Rongbuk na Tibetu. Takođe dramatične i mučne svađe su bile kada se ljudi sporečkaju oko politike i političkih shvatanja, i da to nije tužno, podsećalo bi na Asteriksovo i Obeliksovo galsko selo i na metežnu usplahirenost meštana kada previše ovlada mir a Rimljani ne budu na dohvat ruke...

Ali, povrh svega, Blog B92 raste kao fino i dobroćudno dete... i zato, iz moje zemlje večnog rata kojom, kakvim divnom čudom, trenutno vlada mir; želim svim pripadnicima i prijateljima naše komunikacione zajednice najradosniji prvi rođos, na mnogaja ljeta; dok neprijateljima želim da što više i češće čuju za nas, dok to ne kulminira do tako strašne mere da počnu i u snovima da nas sreću!


mmm

eurokrem. ništa kao. a i kraš i zvečevo što su pravili milke i nestle, niko ih više ne pravi tako.

znam da bi sad trebao neki haiku il' tako nekaj, ali eurokrem...


Bash Lepo Ovo Gura

Quote:
Ne znam kome je i kako palo na pamet da bi ljudi kroz internetnu sekciju najvećeg nezavisnog srpskog medija mogli da komuniciraju i na ovaj, izuzetno neposredan, krajnje neokolišajući način

Neposredno i bez okolishanja je osnovna vrlina ovog medija. Na tom "talasu" su i "pali" gospoda Trifunovic, Krstic i Svilanovic.
Naviknuti na nepripremljene novinare i uvezbani u svom pozerstvu, u susretu sa ovakvim medijem, naprosto, nisu imali nikakvu shansu.

P.S.
Uz rodjendansku chestitku i vapaj - sredite, aman, ovaj bezvezni blogerski softver koji qrcu ne valja.


Back to school!

'Ajde sad lepo da potražiš svoje nastavnice/ke srpskog jezika i književnosti počev od 4-og osnovne, da se lepo izviniš svima što si dobijao prelazne ocene i obećaš da ćeš ovaj put pokušati da gradivo savladaš sa "razumevanjem".


Dazed and confued - Get naked and conquer the world

U prošlom časopisu "Wired", iz kog sam pozajmio drugi deo naslova, pišu o novom fenomenu u corporate Americi, Radikalna Transparencija.

Strukturalna pozadina fenomena je da je zbog "širine" i brzine Interneta, sve teže sakriti prljavštinu o kojoj firma do sad nije pričala ni pred svim zaposlenima, a kamo li potencijalnim kupcima. Pošto je tako, jedna firma se dosetila i u očaju (jača konkurencija je pokušala da ih uništi) počela da iznosi na videlo (preko bloga) ne samo neke inimne detalje, nego sve.

Za čudo, iako sad posle bitke zvuči logično, publici se svidela iskrenost i firma ne samo da se oporavila, zbunila konkurenciju čiji su prljavi trikovi odjednom izbili na svetlo dana, neko je počela ubrzano da raste.

Kažu da u ovakvom komunikacionom režimu ljudi počinju da prema firmi formiraju odnos kao prema individualcu.

Onda se ovo, vremenom, proširilo i na veće firme. Microsoft ima preko 2,500 blogova i zaposleni smeju da pričaju šta hoce. Naravno, velike firme pokušavaju i sa manipulacijom i mala je verovatnoća da baš bilo ko sme da priča o bilo čemu, ali se na blogovima polako pojavljuju i detalji budućih planova, interne strategijske diskusije i slično.

Tj, verovatno je utopija očekivati da laž može da se izbaci iz bilo kakvog komunikacionog okruženja, i iako će sad neke nove, destilirane i pročišćene laži, u mešavini sa istinom, i dalje biti najpotentnija kombinacija, u negativnom smislu, polako prolaze vremena gde je neka corporate bratija bila toliko nehumana da teško da bi i oni položili Turingov test (a koji je "dizajniran" da bi testirao inteligentnu mašinu kod koje ne može da se primeti da je mašina).

Top Brass sad ratuje oko sadžaja (kupovine MySpacea, YouTuba itd). Bitka se rasplamsava. Radikal Transparency ionako sve više prožima i pojedince, odatle je, u stvari, sve i počelo kad je sentiment u pitanju. Pogotovo sa generacijama koje su "rođene" u blogu (tj počele da ozbiljno koriste kompjuter kad je blogovanje već pustilo korenje).

Tako, sadržaj i potreba za transparentnošću (ovo je u stvari, ja mislim, prirodna potreba čoveka da podeli misli sa drugima), po meni, nalažu potrebu za što više blogera. Ja bih blog dao svima. Nova verzija B92 softwera, sa bogatim asortimanom rating funkiconalnosti će omogućiti da ono najinteresantnije i najčitanije bude na naslovnoj strani, tako da strategijska postavka B92 neće biti kompromitovana iznenadnom šumom u proseku manje interesantnog sadržaja.

A vremenom, u to možemo da se kladimo, najinteresatnije stvari će početi polako da izranjaju baš iz te šume.


VIP blogeri i blogeri Besprizorni - sjajna ideja

Quote:
Ja bih blog dao svima

Tijekom proteklih nedelja blogovanja, blog sam pozeleo samo jednom - da se pozalim i zakukam zato shto je koncert RHCP organizovan na nekoj blesavoj livadi.

P.S.
Milane Novkovicu, bi li im mogao pomoci oko softvera poshto su reshenja odlichna?


Pomoći? Naravno.

Pomoći? Naravno.


Milane,

kao što i sam dobro znaš,"čitanost" ne znači i kvalitet posta.ništa tu neće pomoći "novi softver"osim da izbaci napred u prvi plan ono što je trenutno "najčitanije".mi ovde na blogu92-komentatorski narod-nasetovani smo nažalost isključivo na "političke teme".a tvoj,srdjanov kao i blogovi nekolikih autora-dokaz su da kvalitet ne ide uporedo i sa "čitanošću" posta.


s tim što broj komentara

ne odražava čitanost već više urge za svađom i nadmudrivanjem. ima tog ovdje isuviše, što bi rekli...


Donalde

slušaj pažljivo
:))))

A livada? Pa vole ljudi da sviraju na neobičnim mestima. A i šta ima da se žalimo i kukamo, dolaze nam RHCP! Kod nas dolaze!


U Srbiji stadioni ionako nichemu ne sluze

Jeste, dolaze na nashu livadu.
Ali ja ne pristajem na livadu. Nemam gde da parkiram auto, tipujem da ce biti dafininih redova pred improvizovanim klonjama, eventualno neko teshko blato, deca koja kukaju da ne vide nishta...
Tako da cu da pasiram RHCP.


Donalde izvini

ali ti onda nisi pravi fan. Hoću da kažem da ti koncert RHCP ne bi prijao gde god da je organizovan. I to je sasvim u redu.
Osim toga, biće naravno i parking i sve ostalo što zahteva jedan takav vrhunski koncert. Ne misliš da bi RHCP i ljudi koji organizuju dozvolili da to sve bude polovno?


Jelena,

Sigurno da nisam pravi fan.
Kako vreme prolazi, sve mi je teze da sebe zamislim kao fana bilo koga.
Svejedno, koncert bi mi prijao da je organizovan na nekom udobnijem mestu, a drzim da je stadion jedno takvo.
Pa chak i ako je do nekakve vojvodjanske ili tehnomenadzerske promocije, ne bih imao nikakav problem da skoknem i do stadiona "Vojvodine".

P.S.
Moja teorija kaze da je ovo gostovanje RHCP zapravo jedan veliki nesporazum. Naime, kada su im pomenuli srecnu lokaciju (livada pokraj IndJije) ljudi su rekli - wow, sjajno, nikada nismo bili u Indiji!".
Ostaje samo da organizator okolo livade stavi mnoshtvo natpisa - Goa. ;) Dakako, garnirano uz prichu o Panonskom moru.


Zamislimo

da je koncert organizovan na stadionu i ima super parking i super toalete i sve po tvojoj meri i usred koncerta Entoni pozove devojke da bace na binu svoje krvave tampone, što si video gore, kako bi to podneo? I dalje mislim (možda grešim) da to prosto uopšte nije vrsta muzike i vrsta koncerta koji bi ti prijao, jer sa Entonijem i Flijem se nikada ne zna :)))
Mi pankofankeri, i slične vrste i podvrste, smo spremni na sve i što kaže edi-va ma gde god da je, livada-livada, samo da nama oni dođu :)


Da! yes! Ja! :))))

Samo da dodju, a od tebe Jelena ochekjem post sa slikama!!!
Lepo sve da mi docharash i prenesesh malo fever na mene ... jadnu i zarobljenu ovde u tudjini ... shmrc :(


...

Wow, kod krvavih tampona mi se sloshilo. :p

Ipak, josh mi je zanimljivija od ovoga, tvoja tvrdnja da meni ne bi prijala ta vrsta muzike. Znash neshto shto ja ne znam?

Nego, kakva je to vrsta koncerta?


Pa eto takva

vrsta, sa krvavim tamponima i sličnim ugođajima :)
Za muziku stvarno ne znam, rekoh da možda grešim, ali ko voli takvu muziku trebalo bi (makar malo) da razume i prihvati i takvu filozofiju - pankersku, koja šta god podrazumevala sigurno ne podrazumeva komformizam, if you know what I mean.
Ili i dalje grešim?


Indjijanation

Pankerska filosofija?
Hajde da se vratimo na pochetak - el si ti slushala nekad RHCP? :)

P.S.
Obashka shto pet para ne dajem na pankersku filozofiju. Ako, pak, mislish na subverzivnost u muzici (ili "filozofske" pravce na njoj nastalim) onda sam pre za r'n'r i hipi pokret.
Shljakersko udvorichku muziku nastalu na rubovima Londona i upropashcenu na marginama L.A.-a, uvek sam dozivljavao kao uspeshnu drzavnu kontrolu nad buntovnom masom.


Čuj slušala?!

Pjevala :)
Naravno da ako govorimo o RHCP ne možemo govoriti isključivo o panku, daleko od toga, ali i o panku svakako možemo.
Tebi se verovatno više sviđa onaj fank deo. Ili metal?

Svega toga kod njih ima i zbog toga su između ostalog veliki i posebni, činjenica, ali sam ja u želji da naglasim poentu pričala o panku.
I da se razumemo ne hajem ni ja mnogo za pankersku filozofiju, ali mi ne smeta? Prilagodljiva sam.

Što je najvažnije, očekujem ono što se od RHCP može očekivati, to od početka hoću da kažem. Ne očekujem dosadnog Geri Mura. S obzirom da mi je dosadan, uz dužno poštovanje, ne zanima me uopšte gde svira. Ne bunim se.


gresis

to nije punck


Ne grešim

jer to je i pank.


Joooooj ma i da je na Himalajima!!!

Da imam mogucnosti ja bih doshla ... Joj kako vam sada svima u Srbiji zavidim. :(((
Kakve veze ima shto je livada? Lepo,ravno, prostrano ... ko hoce ponese shator i fino zanoci ... eh kako bih se ja lepo snashla na livadi. Uhhhhhh ....


srecan rodjis i da se

srecan rodjis i da se citamo/pisemo jos duuugoo duuugooo!!!