Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Ne radi samo Srbija protiv interneta

--Da ne bude samo da je Srbija ta koja nema razumevanja za nove tehnologije i nove ideje evo jednog slučaja koji je ovih dana u žiži američke javnosti.

2. marta ove godine CRB (Copyright Royalty Board (US)) objavio je nove uslove za sve one koji emituju radio preko interneta tzv webcastere. Po ovim propisima troškovi emitovanja uvećali su se od 300 do 1200% što će praktično dovesti do bankrotstva srednjih i malih radio stanica a velike poput Yahoo’a razmatraju da li im se isplati da i dalje ulažu u ovaj biznis ili da krenu putem većih profitnih margina.

Konkretno od radio stanice se zahteva da po preslušanoj numeri plati $0.0011 retroaktivno od 2006. godine a 2010 ova pljačka iznosiće $0.0019 po numeri. Na prvi pogled ovo izgleda malo jel tako?

Medjutim kada se iskalkuliše ukupan trošak emitovanja po korisniku stanice srednje veličine onda se tek vidi šta ovo zapravo znači. Recimo do sada je za klasično (FM) emitovanje uključujući i sve druge troškove bilo potrebno uložiti $25 dolara po slušaocu godišnje. Po novim propisima webcasteri će morati da plate $155 po korisniku godišnje a od 2010 taj trošak će iznositi $267.

Evo sada i šta to znači na primeru jedne manje nezavisne stanice. Do sada ta stanica plaćala je 5% od prihoda na ime kompozitora i 12% izdavačkim kućama i izdavačima. Ovo je sumarno. Dakle na njihov prihod od $400 000 radio stanica poput AccuRadio.com plaćala je nekih $48 000 na konto ovih dadžbina. Po novom propisu ista ova stanica sada duguje retroaktivno samo za 2006. godinu $600 000.

Ne morate biti veliki matematičar da biste videli koliko je ovde ukupan prihod odjednom postao mali da pokrije nove troškove. Jasno je da pod ovim uslovima nezavisna stanica ne može opstati.

Ovim dolazimo do poražavajućeg zaključka da će prostor za nezavisne radio stanice na netu biti praktično potpuno eliminisan a samim tim i prostor za sve one umetnike koji nisu od interesa velikim izdavačkim kućama. Praktično svodimo se na isto što nam trenutno omogućavaju 24h programi tradicionalnih FM stanica.


Za svaki slučaj da napomenem da se ovde govori isključivo o stremingu. Download nema veze sa ovom pričom. Utoliko su propisi neverovatniji.

Satelitski radio, cisto poredjenja radi, opterecen je sa samo 3-7% dadzbina.

Ne znam još uvek koliko će se ovi propisi odraziti na uslove poslovanja internet radio stanica u Srbiji. Za sada se pominje tarifa do 12% od ukupnih prihoda što je i dalje sasvim neprihvatljiv trošak za web emitovanje.

Mi u Srbiji trebalo bi pre svega da radimo na omasovljavanju upotrebe interneta a onda da razmišljamo o restriktivnim merama poput ove. Nadam se da će lokalni predstavnici kopirajta i srodnih prava imati razumevanja za nas koji pokušavamo nešto da radimo na internetu ali i za autore koji su konačno dobili mogućnost direktne komunikacije sa publikom bez učešća skupih posrednika.

Više o ovoj temi na Savenetradio.org


ne verujem

ti si entuzijasta i podrzavam to, ali ne verujem da cemo u sledecih pet godina ukapirati zasto nam omasovljavanje treba ( ko leba ). kod nas se radi upravo obrnuto - gde god mozes da zahvatis rukom, upada se sa lopatom.


fight

the power...
...ljut sam mnogo danas...pa necu mnogo da komentarisem...
pa idem da radim neke smirujuce vezbe, a tako bi rado nekog ugrizla kolko sam ljut.


naprotiv

kad si ljut/-a treba da odes na neko mesto gde mozes da se IZVICES do kraja svih raspolozivih reci, da ne bi povredio/-la nekog kome BINDU ne sluzi ni za sta:))

ima li nekog da nije ljut u Srbiji?


nisam ja

u srbiji
mislis da nadjem zrtvu i da se sa 'dobrim razlogom' izvicem...
ma bilo je i toga pa mi posle zao...
a ovo drugo,(popnes se na neko brdo)poslee me boli grlo i stomak od vristanja


Pitanje?

Ok, propisane su tarife ciji je cilj zastita autorskih prava! Ne bih sada da ulazim u ovu proceduru i nacin uspostavljanja ovih tarifa, iako je to takodje vrlo interesantno pitanje.
Ono sto meni nije jasno je nadleznost same komisije odnosno dokle doseze ova regulativa. Npr. sasvim je jasno kada SOKOJ raspise tarifu za nase radio stanice (koje se emituju putem radiodifuzije) ili za restorane i klubove. Takvom tarifom su vezani svi oni na prostoru Srbije gde je SOKOJ kao krovna organizacija ima nadleznost. No kako se prethodno pomenuta tarifa primenjuje na radije koji se emituju putem interneta. Odnosno kako se uspostavlja nadleznost?
Ja imam nekoliko ideja. Ukoliko je radio inkorporisan na teritoriji US, ili ukoliko se radio emituje sa servera koji je u US ili ukoliko je slusalac koji strimuje u US. Ono sto zapravo zelim reci je da je verovatno izuzetno tesko ovo regulisati. Kako god da se postavi jurisdikcija postojala bi mogucnost da se ona zaobidje.


Bas gadno

Posebno je lose ne samo sa aspekta net radija, nego i radija kao takvog, koju je jednu od ozbiljnih sansi da kao medij opstane u novom tehnoloskom okruzenju imao upravo na netu.


Problem su RIAA i MPAA

CRB je samo ispostava istih. Ove dve kuce, i Microsoft, su razlog zbog cega je Vista prozeta "DRM infekcijama" i zbog cega je kompjuterski hardware nove generacije prakticno sabotiran eda ne bi slucajno neko nesto kopirao ili piratirao. Problem je takodje u americkom zakonskom sistemu, u kome se zakoni, kao onaj kojim je 2004 taj CRB i osnovan, donose na osnovu interesa grupa kao sto su RIAA i MPAA.


apropo omasovljenja

pre svega nam trebaju zakoni za e-komerc, to niko ovde i ne pominje a bez toga nema price o nekom ozbiljnom biznisu na Internetu.

Da li postoji neka mogucnost ovde da se koristi PayPal ili E-Cash? Ovde i porno sajtovi naplacuju usluge preko mobilne telefonije:))


Zamena teza

Nije problem u tome sto vlasnici muzike hoce pare.

Da ja pocnem da uzimam clanke i audio zapise sa b92.net sajta i publikujem ih sa svog sajta/streaminga/whatever, siguran sam da bi b92.net imao problem sa tim.

Problem je u tome sto "nezavisni" internet broadcasteri nisu u stanju da nadju sadrzaj koji vec nije vlasnistvo record label-a. U tom smislu oni ne doprinose nicemu, osim sopstvenoj promociji, posto emituju isti komercijalni sadrzaj vec svuda prisutan. Ne vidim zasto bi bilo vise razumevanja za kradju kroz "rad na internetu" nego za kradju kroz, recimo. "rad u prepunom autobusu."

Mislim da je predstojeca promena royalty-a dobra, posto ce naterati bar one snalazljivije i ambicioznije internet broadcastere da potraze sadrzaje van record label-a (kojih ima podosta) i tako doprinesu diversifikaciji muzike i promociji nepoznatih bendova i autora, sto im inace niko ne brani. Samo sto je to malo teze od kradje.


Zasto mislite da je emitovanje

pesme na radiju kradja?
Ako ne mislite onda dolazimo do teme, a to je cena emitovanja.
To je isto kao kada bi sada B92 propisao cenu za koriscenje B92 sadrzaja svojim posetiocima. Podigao je toliko da im je to sasvim neprihvatljivo i to onda jos naplatio retroaktivno za 2006. godinu.
Da li vam se dopada ova zamena teza ;) ?
Da li znate da copyright-u po defaultu podlezu i svi nezavisni autori ukoliko sami nisu svoju muziku zastitili recimo Cretive Commons licencama?


Sadrzaj je sadrzaj u svim oblicima,

pa je emitovanje bez odobrenja sadrzaja koji je necije vlasnistvo isto kao prestampavanje knjige bez odobrenja.

To sto lopov ne zaradjuje direktno nista ne menja stvar. U pocetku je na internetu bilo dosta kompletnih knjiga, ali to polako nestaje. Zanimljivo da nije bilo nikakve povike o "spasavanju interneta" kada su pisci protestvovali zbog toga sto su njihove knige dostupne za dzabe i kada je izvrsen "crackdown" na one koji su te knjige ucinili nelegalno dostupnim.

U cemu je razlika izmedju izdavaca pisaca i record label-a? I jedni i drugi su vlasnici sadrzaja. Samo je muzika, po komadu, jevtinija, a i ne treba silan IQ da se "konzumira", pa je sve to dovelo do populisticke histerije koja je izostala kod, recimo, romana.

Niko ne brani ni jednom autoru da svoje umotvorine stavi u javni domen. Samo sto onda nema para. A ni interesa, jer bez skupog marketinga nista ne postaje popularno.


Borba još traje

Neće se mali emiteri predati baš tako lako. Na apel Tima Vestergrena, osnivača Pandora radija (www.pandora.com), odazvalo se više od 200.000 slušalaca koji su bukvalno zagušili telefaks infrastrukturu na Kapitol Hilu (morali su da ih uručuju ručno, u kutijama).

Brzo se došlo do rezultata. Više od milion ljudi se već uključilo u akciju i u toku je procedura o donošenju zakona o ravnopravnosti Internet radija (Internet Radio Equality Act) kojim bi se očuvala raznovrsnost malih emitera i njihovo pravo na rad.

Sledeća faza je telefoniranje kongresmenima (svaki svome). Upravo ovde se vidi kako na delu funkcioniše američka demokratija, narod zaista ima načina da izvrši pritisak na centre moći radi promene besmislenih zakona zasnovanih na nečijoj gramzivosti i nezajažljivosti.