Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

ništa još nije ovde ali neki oblik već može da mu odgovara...

nista još nije ovde...nista još nije ovde...vladimir kopicl. ništa još nije ovde ali neki oblik već može da mu odgovara...
Retrospektivna izložba                Autor i kustos Nebojša Milenković

Muzej savremene umetnosti Vojvodine Novi Sad

Otvaranje 17. april (19 h)  

V.Kopicl, 1971.V.Kopicl, 1971.Retrospektivna izložba Vladimira Kopicla, jednog od pionira konceptualne umetnosti u Srbiji, biće realizovana kao moj kustoski pokušaj konceptualizacije samog čina pravljenja (retrospektivne) izložbe. U pokušaju razrešenja binoma: ništa još nije ovde ali neki oblik već može da mu odgovara..., odnosno njegovog prividnog antipoda koji glasi: nešto već jeste ovde ali mu nijedan oblik još uvek ne odgovara..., posetioci Muzeja savremene umetnosti Vojvodine umesto izloženih radova moći će da vide izložbu kao rad. Umesto radova Vladimira Kopicla izložićemo ideju o umetniku Vladimiru Kopiclu. 

Izložba i monografija  vladimir kopicl. ništa još nije ovde ali neki oblik već može da mu odgovara...  zapravo su nastavak mojih istraživanja avangardnih tendencija u umetnosti u Vojvodini započetih izložbama/monografijama Ich bin Künstler Slavko Matković (2005) i Szombathy art (2006).

● Sve je tu i ničega nema: Strela koja promaši cilj – pogodila je sve ostalo...

● Strela koja pogodi cilj – promašila je sve ostalo...

● Strela koja leti ka cilju potpuno je nezavisna od cilja ─ jednako koliko i od ruke koja ju je inicijalno odapela... 

 poziv(nica) blogerima *kliknuti na slikupoziv(nica) blogerima *kliknuti na sliku

opširnije: http://www.msuv.org/izlozbe/aktuelna/aktuelna.html


"Jer, ako je uvek, kaze Zenon,

sve ili u miru ili u kretanju kad zauzima prostor koji mu je jednak, odnosno kad je na jednom istom mestu, odnosno kad je onoliko koliko je, i ako leteca strela uvek jeste u nekom trenutku, onda je ona nepokretna..." (Aristotel, "Fizika")

Hvala na knjizi, izlozbi i tekstu!


strela koja se zahvaljuje

milane
hvala vama

strela koja se zahvaljuje samo je naizgled statična
- na isti onaj način na koji ne može da se čuje zvuk jedne šake...


-

AHILEJ: Shta se onda deshava ako otkrijesh
sliku unutar slike u koju si ushao...?
KORNJACHA: Upravo ono shto bi ochekivao:
ulazish u tu sliku kroz prvu sliku.


Damije lebditi bez namere slebditi

umetnost svake vrste cenim.umetnike obožavam. malko ih se doduše i pribojavam jer meni bez dara da uočeno crtežom / slikom prikažem,umišljeno opipljivim dočaram ,ili pak osećanjanja notama pribeležim ukajdanki ,oni, koji to umeće poseduju ,deluju kao nadljudi, posebno u ovom današnjem ,kakodakažem, svetu.možda treba probati ,a usto strpljenja imati, vele uporni ,a pritom dokoni, jer talenat se otkriva vremenom ,a ime postiže radom.
-uostalom zar i letenje neizgleda lako naučiti treba samo skočiti i . . . . poromašiti zemlju,
prisećamse, ubedjivao me je poodavno 1 sklon žestini pa samim tim vazda u oblacima , te mi stoga zvučao tektek neuverljivo.
sad predstarost,malko & tugujem što se . . . ne odvažih .


Dazed and confused - make the most of it

Od forme...

...preko forme....

...i suštime...

...preko strele letenja...

...do evolucije :)


hvala za ovu "genezu"

Milane,
tako nekako...
ili upravo tako!


a starost-zrelost, pa, još

a starost-zrelost,
pa, još nije kasno – ima svetlih primera na koje
možete da se ugledate – to jest koji mogu da vas
ohrabre da ipak probate / počnete...


Nebojša, pre svega

Nebojša, pre svega čestitke zbog onoga što radite u MSUV poslednjih godina, ti i Miško Šuvaković (ostala imena mi nisu poznata, zbog čega se izvinjavam).

Ovaj ciklus istraživanja vojvodjanske neoavangarde je izuzetno dragocen, što zbog tzv. informativnih razloga, jer o radu Kopicla, Szombathya itd. malo se zna južno od Novog Sada, a bojim se i u NS-u samom. Važno je jer ovim izložbama se zadaje i "domaći zadatak" mladjim umetnicima, koji su u velikoj meri "blaženi u neznanju", ne samo što se tiče savremene umetnosti na medjunarodnom nivou, već im i lokalna tradicija, u onom najpozitivnijem smislu, nije dovoljno poznata. Važno je i zbog toga što pokazuje koliko su vojvodjanski neoavangardisti suštinski savremeni, koliko njihove ideje uspešno komuniciraju sa svetom u kome živimo, i onim koji će posle nas doći.

Žao mi je što ove izložbe neće biti prenete i u Beograd. MSU se zatvara. Jeste li ste razmišljali o nekom drugom prostoru? Mislim da bi tako nešto bilo izuzetno dragoceno.

Što se tiče tvog koncepta retrospektivne izložbe V. Kopicla, moram ti reći da sam se iskreno uplašio onoga što čini temelj tog koncepta: ideja o umetniku Kopiclu, a ne njegovi radovi. To me nagoni na malo skepse, malo više da budem iskren (Smrt umetnosti je nastupila kada je umetnička dela zamenila ideja o umetničkim delima - Bodrijar) ali videćemo kako to funkcioniše u praksi :)

I, jeste, ona LeWittova rečenica je velika inspiracija za ovaj koncept. Kao i Zenon, što je već MIlan Ćirković lepo primetio.

A kada smo već kod jezika, meni je lično bliži način na koji to rade Ruscha ili Gilbert&George. Ali to je već druga priča...


debeogradizacija srpske kulture...

johnny011
hvala na javljanju i lepom mišljenju o mom radu – tj. pokušaju pravljenja paralalne istorije umetnosti pošto za institucije ova umetnost pre desetak godina jednostavno uopšte nije postojala...
što se prenošenja izložbe/i tiče, u principu ja uvek pristajem s tim što to uglavnom, kao što znate, to uopšte ne zavisi od mene...
btw. tu sad dolazimo i do priče o suštinskoj nemogućnosti demetropolizacije tj. debeogradizacije srpske kulture: za medije iz prestonice kulturna dešavanja izvan beograda jednostavno ne postoje... tu sliku nimalo nesvesno, podstiču i institucije odnosno u ovom slučaju Muzeji (i galerije) u Bgd-u... ne bih voleo da ovu moju priču shvatite kao nekakvo “autonomaštvo” i tako to... primera radi, moja prethodna izložba szombathy art od strane Društva istoričara umetnosti Srbije bila čak proglašena za najbolju izložbu u SCG za 2006.godinu što prestoničke Muzeje takođe nije “zainteresovalo” (bila je neka mlaka inicijativa iz MSU koja je na kraju takva i ostala)...i to je uglavnom to...
no, to će, evo podstakli ste me, biti tema jednog od narednih blogova...


Nebojša,

žao mi je zbog nesporazuma koji postoje izmedju Beograda i Novog Sada ili, možda je preciznije reći, zatvorenosti beogradske scene za ono što se radi u Vojvodini. Ono što je sigurno to je da nema opravdanja za odsustvo vojvodjanskih umetnika iz beogradskih muzeja (MSU, sa Salonom) i galerija (Remont, pre svih). Kvalitet produkcije ovde nije ni blizu toliko kvalitetan da bi neka "zauzetost termina" ili nešto slično mogli da posluže kao izgovor. S druge strane, o kompetentnosti nekih ovdašnjih kritičarskih i kustoskih eminencija nemam nimalo dobro mišljenje. Ne svih, naravno, ali i to je možda jedan od razloga za tu zatvorenost.

Što se tiče "debeogradizacije", vidim neke zanimljive momente. Mića Popović u Zrenjaninu, to što vi radite u MSUV i kuda.org u Novom Sadu, galerija u Valjevu je za naše uslove vrlo pristojno uredjena, izložbu u njoj će koliko čujem uskoro imati Mirko Lovrić, evo u Požarevcu je Milena Pavlović Barili. Nije sve od toga my cup of tea, ali to naravno i nije najvažnije. Važno je da se nešto dešava. A zašto se ne dešava još više toga, i zašto se o tim dešavanjima ovde u BG malo zna... E, to ćete nam vi već bolje reći :)

PS: Žilnik je nedavno imao retrospektivu ranih dokumentaraca u Kulturnom centru Bg-a. Sala je bila ispunjena, a jako mnogo ljudi je ostalo i na razgovoru koji je priredjen posle projekcija. Interesovanja publike, znači, ima.


Nebojša, interesantno je

Nebojša, interesantno je kako su različiti skupovi simbola (reči, boje, oblici, ....), dok čovek na njih gleda kao na autokatalitičke skupove (u kombinaciji sa samim umetnikom), relativno bliski, bez obzira što im se mogućnost artikulacije značajno razlikuje.

Iz toga mi tvoje

Quote:
...Suštinski autonomno mišljenje nema nikakvih dodirnih tačaka sa sredstvima kojima se isto navodno registruje, baš kao što je i strela koja leti ka cilju potpuno nezavisna od cilja ─ jednako koliko i od onoga koji ju je inicijalno odapeo...

zvuči ne samo strano nego i pomalo blisko!

A strano zato što ako insistiramo da se mišljenje "navodno registruje", a ne stvarno registruje, koliko je to uopšte mišljenje, a koliko nešto drugo?

Isto tako, i paralela sa strelom mi je pomalo rastegnuta. Invarijantnost leta strele u odnosu na prostor i vreme u stvari i nije neka invarijantnost nego jednostavna posledica tog prostora i vremena.

A u trojstvu "Suštinski autonomno mišljenje...", npr, nema mnogo jednostavnog, jasnog ili invarijantnog, jedva da je reference frame i važan. I može da postoji, po mom mišljenju, samo u Zenonovom bezvremenskom, pa tako u odnosu na strelu ima i ortogonalnu komponentu, tj jednostavno je aspekt samo jednog trenutka.