Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Dosadna književnost

  fama o basarifama o basariOdavno već prestao sam da se pitam šta je to, koji je to trenutak i kada (zašto) se on dogodio u kojem mi se ogadila domaća književnost. Šta je od te književnosti danas ostalo i kako je moguće da, kao neko ko je mesečno čitao (i pisao o istim) i po desetak (posebno pesničkih) knjiga, evo već nekoliko godina unazad gotovo da ne osećam potrebu da budem čak i najelementarnije informisan o tzv. aktuelnim tokovima srpske literature... 

Sigurno se pitate otkud sad sve ovo... Elem, večeras u Novom Sadu u Radio Kafeu održana je promocija Uspona i pada Parkinsonove bolesti Svetislava Basare, jednog od retkih ovdašnjih pisaca koji drži do dostojanstva vlastite profesije.

Iskreno odavno već nisam bio na ”događaju” koji je do te mere bio: dosadan, bezidejan i tezgaroški bljutav... Da se razumemo, Basaru držim za jednog od najznačajnijih srpskih pisaca, međutim, večeras jednostavno nekako nije išlo. Kao što se iz prethodnog da zaključiti Parkinsona još nisam čitao – jednostavno NINovce uvek pustim da "malo" odstoje – a posle večerašnjeg predstavljanja čini mi se da ću odoleti bar još neko vreme...  

A sve je na prvi pogled delovalo obećavajuće: publika uglavnom mlada, obrazovana, domaćin Slobodan Krajnović (gl.ur. Radija 021) agilan i krajnje ozbiljan. Prostor nov s pozitivnom, u Novom Sadu već odavno usahlom energijom...

E sad dolazimo na razrešenje priče, to jest do površnih književnih tezgaroša koji su, ujedno, i odgovor na dileme s početka ovog posta. O knjizi je trebao da govori njen urednik Petar V. Arbutina. Svojevremeno sam ovdašnje književne kritičare (u vreme dok sam se i sam sporadično ”ubrajao” u iste) podelio u dve grupe: prvu su činili oni kojima publika redovno zaspi dok pričaju – drugu pak, čiji je predvodnik bio (na žalost pok.) Čedomir Mirković u svojoj završnoj fazi, činili su kritičari koji i sami imaju veliki problem da ne utonu u san dok o nečemu govore. E Arbutina se večeras u Novom Sadu legitimisao kao istaknutiji predstavnik ove druge grupacije. Prvi koji je imao problem s pospanošću, dok je vrli kritičar nadugačko i naširoko govorio o ničemu, bezidejno i prazno(slovno), bio je sam Basara. Iz tog sna autor romana nije se probudio sve do kraja večeri. Ne zato što se ovo dogodilo u Novom Sadu, već zato što bi to trebalo da bude elementarno pravilo ovog posla – pisac jednostavno sebi ne sme da dozvoli pravo na luksuz ignorisanja vlastitih čitalaca. Ne sme da mrljavi i da drema dok neko krajnje neinventivno i dosadno govori o njegovom možda životnom delu (mada je, ruku na srce, makar za moj ukus Fama o biciklistima teško dostižna).

Znam, zvučaću pomalo naivno ali smatram da književnost ne može da postoji na drugačiji način do kao stalan rad na očuvanju dostojanstva i gospodstva vlastite profesije. Bar kada je o pojavljivanjima pisca u javnosti reč. Kao čitalac, ili potencijalni čitalac – svejedno, jednostavno zahtevam poštovanje. Pošto je to njegov posao – pisac naprosto ne sme da biva upadljivo nezainteresovan za vlastito književno veče. On ne sme da mrljavi i da zeva. Ako je već tako – onda je bolje da se u javnosti uopšte ne pojavljuje... Posebno ne sme sebi da dozvoli luksuz da o njegovim knjigama govore ljudi koji literaturi prilaze krajnje bestrasno, umesto pisca ili knjige afirmišući jedino dosadu kao životno opredeljenje ili  stav, svejedno... Teza po kojoj je književnost po difoltu dosadna a da na književne večeri idu samo oni koji nemaju gde drugde da odu u Novom Sadu večeras doživela je jednu od svojih ubedljivijih potvrda...  

Ok. malo sam se zaneo, priznajem. Jednostavno tražim da drugi ljudi poštuju moje vreme. Da, ako već rade neki posao, taj posao ne odrađuju već da u njega unesu makar minimum ako ne emocija a ono barem profesionalizma...   Mislim da to ipak nije baš toliko mnogo...  


Zali mi se jedna poznanica,

Zali mi se jedna poznanica, kojoj rodjendan inace pada negde posle proglasenja NIN-ove nagrade, kako joj prijatelji obavezno svake godine na poklon donesu i po u ukrasni papir uvijeno, sveze odstampano remek-delo najnovijeg NIN-ovog laureata, pa je tako sakupila citavu hrpu knjiga sa kojima ne zna sta da radi jer jednostavno nisu za citanje (sakupljaju joj prasinu), ali zato makar izvrsno ilustruju potpuni sunovrat srbijanske kulture u protekih 15 godina i vise.


Od tih dela...

..ja imam u posedu samo "Vrata od utrobe" Mirka Kovača. Mislim da je bio laureat 1978. godine. A da i nju nemam, preživelo bi se nekako.o)))


Edit: Zali mi se jedna

Edit:

Zali mi se jedna poznanica, kojoj rodjendan inace pada negde posle proglasenja NIN-ove nagrade, kako joj prijatelji obavezno svake godine na poklon donesu i po u ukrasni papir uvijeno, sveze odstampano remek-delo najnovijeg NIN-ovog laureata, pa je tako sakupila citavu hrpu knjiga sa kojima ne zna sta da radi jer jednostavno nisu za citanje (sakupljaju joj prasinu), ali zato makar izvrsno ilustruju potpuni sunovrat srbijanske kulture u protekih 15 godina i vise, pa ce tako neki buduci istrazivaci jednog dana, samo na osnovu tih knjiga biti u stanju da odrede dubinu bolesti i pravu prirodu njenih simptoma, sto je zahvatila ovdasnje drustvo i kulturu na prelazu vekova, u vreme kad je pisana rec uglavnom sluzila u necasne svrhe pripreme masovnih zlocina ili njihovog precutkivanja.


kod mene isto - za razliku

kod mene isto - za razliku od dragog drage :) - laureat do laureata, iako mi je rođendan pre dodele nagrade. mom društvu dobro došlo što sam otišla u inostranstvo, pa mi po posetiocima uvek šalju laureate, a sve s opravdanjem "ti voliš da čitaš" :). kad mi se dogodilo da sam "pisca izdaleka" dobila u dva primerka - zamisli to!!! - digla sam frku i svima zabranila da mi poklanjaju knjige. ne volim da čitam, kažem im sada, jer ko još voli svoj posao. i pretim da ću im poklanjati studije iz njihovih stručnih oblasti - to obično najbolje upali!


:)))))

Quote:
pretim da ću im poklanjati studije iz njihovih stručnih oblasti
- ovo mi se mnogo dopada. Nadam se da nemate niista protiv da se posluzim vasom taktikom, dobro bi mi dosla :))


snezana7plus

naravno da nemam nista protiv, naprotiv! :)) i srecno s novom taktikom! :)


Ima onaj stari

vic:

Imao sam, u svoje vreme, veliki problem sa svojim ujnama i tetkama na venčanjima - gurkale su me laktovima u rebra i govorile "Ti si sledeći" - dok nisam počeo ja njima to da radim - na sahranama.


vucko,

a koliko ujni i tetaka ti jos imas? :)

uvaljujes me u trol; jedna moja drugarica, nespretna ko i ja u deljenju konvencionalnih komplimenata ili utesnih reci, srela par poznanika na ulici i oni joj prijave da su se upravo vencali. ona se sva ozari, krene da ih grli i ljubi, i uzvikne "moje saucesce!" :)


Zokster, Upravo tako! Ima

Zokster,
Upravo tako!
Ima nečeg čudnog oko te (k)NINove nagrade...
Evo, recimo, zar nije dovoljan dokaz to što je čak i Basara postao nekako politički korektan... makar kada piše vlastitu kolumnu za pomenuti list, šta li je već...
Pri tom sebi dopuštajući luksuz iskazivanja krajnje nepristojne doze nepoštovanja i ignorancije: domaćina, publike ali i sebe samog. Makar onakvog kakvog ne bez povoda očekujemo... Jednostavno ova blog-terapija mi je bila neophodna jer sam baš popizdeo... Već duže vreme to mi se ne dešava - jednostavno u ovdašnjem (javnom) životu sve je manje ljudi od kojih bilo šta (dobro) očekujem...


kako politicki korektan? pa

kako politicki korektan? pa zar nin nije naklonjen kostunici, a poslednji put kada sam gledao basaru bio je dosta kritican prema njemu!
ili treba da laje kao mi ovde na blogu, pa da dokaze jos jedno stradanje kod nas a to je stradanje javne reci?


ma basara je ok. a oko

ma basara je ok.
a oko političke korektnosti nisam baš sasvim u toku - to jest ne mogu baš da listam nin tako često... tako da rečeno (kada je o političkoj korektnosti reč) evo, povlačim...ne ulazeći u priznanje da je prema čika dobrici možda bio malo preoštar... i tako to... etc... etc...


Osim "Fame o biciklistima"

Osim "Fame o biciklistima" nista drugo od Basare nisam uspeo do kraja da procitam i, samim tim, uspeh ili neuspeh njegovih danasnjih knjizevnih veceri me ni najmanje ne zanima.

Jedinu vrednu knjigu nekog domaceg autora koju sam poslednjih godina procitao jeste "Matrimonium" Jasmine Tesanovic i stoga koristim ovu priliku da je javno preporucim.


Матромонијум

леба ти зокстер, шта та књига третира!?

мртво ме занима.


"Matrimonium" su dnevnicki

"Matrimonium" su dnevnicki zapisi pisani nakon smrti majke.


jasmina je na blog stavila jedan odlomak,

na nasu radost.
Jasmina je odlican pisac.


Jasminin stil pisanja na

Jasminin stil pisanja na blogu i inace je modifikovana verzija onoga sto se nekad, po uzoru na Hemingveja, zvalo 'telegrafskim stilom' a danas bi se, zahvaljujuci njenom vecitom seljakanju, stalnoj jurnjavi sa lap-topom u rukama po aerodromima, ulicama i kaficima u potrazi za dovoljno jakim signalom, pre moglo nazvati 'waj-faj-on-the-road' pisanjem. Jasmina je jedna od poslednjih predstavnika angazovanih posthippy pisaca u tzv. postmodernistickom svetu.


Summa cum laude

Ne obraćati pažnje na nagrade, naročito onih izdavačkih kuća koje svoja izdanja ocenjuju najvišim pohvalma. Tako je to sa Pulicerima, Nobelima i drugim. Nego da li ste primetili da se u izlozima i na štandovima ne može dihat od kniževnica, da ne kažem umetnica ( od glagola umetnuti). To je čudo neviđeno, završavaju (svršavaju?) kurseve "kreativnog" pisanja i pišu li, pišu...Bože me sačuvaj.


.

.


V.Stojkovicu,

davno nisam procitala ovako ruzan i tuzan mizogini komentar. Jeste li i Vi jedan od onih sto se osjeca ugrozenim od svake zene koja ne nalazi jedini smisao svog postojanja u radjanju, kuhanju, pranju, peglanju i ciscenju?


Izvinjenje

Odmah sam video da sam pogrešio, ali nisam mogao da komentar ispravim ili izbrišem, a bio je i ružan i tužan. Primite moje izvinjenje i Vi i ostale dame. Svakako, ukoliko nije kasno. Tako je to kad neko, ovoga puta ja, pokušava u kasne sate da bude duhovit.


pa ajde...

izbegavaj humor u kasne sate ;-)


O.K.

O.K. hvala na savetu.


Izvinjenje prihvacam,

svaka cast.

Moram Vam priznati, i meni se u kasne sate, sto se mentalnih produkata tice, svasta omakne ;-)

Poz.


Hvala

Hvala. pozdrav i Vama.


vi stojkovicu

izgleda niste 'umetali' dugo, vidi se...


Нешто ми познато све то,

моја искуства са читањем награђених књига и са гледањем награђених филмова је следеће:

ништа идиЈотскије, досадније, бесмисленије и неразумљивије не читах и не видех од таквих дела.

да овде не помињем имена, знам да су писци и редитељи заједно са политичарима једно од НАЈсујетнијих бића ове цивилизације.

дакле, од пре деценију и по што рече зокстер, ја не читам ништа што је награђено било где, и не гледам филм који је добио било којег Лава, Ћурана или коју другу животињу...

то вам је врло поуздано да ћете се сморити и главу и мозак за медаљу, и на крају рећи сам себи, боже ко је овде већа будала, ја који ово прочитах, или онај ко ове сплачине написа или сними.

један од наших најбољих глумаца свих времена Аца БЕРЧЕК је пре неку годину у једном генијалном интервјуу дословце у вези књига рекао и ово:

ја своју децу учим као и себе, да врло малио читају књиге, јер 75 % тих књига је обично ђубре и бесмислена писана тирада.

плашим се да је дубоко у праву, јер моја искуства су баш таква, једва једна књига завређује да је прочитамо од десетак написаних.Са филмовима је исти или још гори случај, једва се годишње сними један филм, који човек може да погледа и закуца се за фотељу до краја филма, обично човек мора да побегне на пола филма.

П.С.

Ко је на оној горе слици, не видим човека од дима, треба ми нож да исечем тако густ дим!?


milutine,

Bojim se da mene ne mozes prevariti.

Na osnovu dubine tvojih komentara i stepena informisanosti, jasno je da si puno u zivotu procitao. A nije ti strana ni filmska umetnost. Oprosti sto zadirem u privatnost, ali zanima me da li si ikada drzao katedru na nekom univerzitetu?


parkinsona sam citao i

parkinsona sam citao i zanimljiva je knjiga.


niksone,ma ne sumnjam ja u

niksone,
ma ne sumnjam ja u to...naprotiv!
ovde, međutim, nije bila reč o knjizi koliko o piscu,
"kritičaru" i njihovom odnosu prema publici...
o tezgarenju koje je ovdašnju književnost - a posebno književne večeri pretvorilo u, neko reče, puku prazninu taštine - ili taštinu praznine... svejedno...
možda je, ipak za večeras dosta na ovu temu...
makar meni... molim/mislim da razumete...


naravno, znam o cemu pisete.

naravno, znam o cemu pisete. ja kada izadjem sa takvih skupova odmah pomislim kako sam izgubio vreme i mogao da ga drugacije iskoristim


u potrazi za izgubljenim vremenom...

upravo o tome i pričam tj. pišem...


Potpuno razumem kako se

Potpuno razumem kako se osecate. Prolazeci kroz slicne situacije dosla sam do zakljucka da i onda kada mislim da sam izgubila vreme (kao vi sada), ako pogledam stvari sa druge strane, to i nije izgubljeno vreme. Vi ste se tamo ocigledno dosadjivali, ali ste zato dosli ovde i napisali svoj post koji pokrece razmisljanje kod nas koji citamo. I ko zna koje dobro moze iz toga da se izrodi.

Mozda ce zahvaljujuci vama neko da shvati kako (ne)treba da se ponasa na promociji

Uzgred, pitala bih vas zasto ste ostali, zasto niste napustili promociju ?


profesionalizam

da li losi knjizevnici i losa knjizevna dela cine knjizevne veceri dosadnim gubljenjem vremena?
ne mogu da se odlucim na koju stranu da komentarisem - da li o losoj srpskoj knjizevnoj sceni ili o neprofesionalnom odnosu prema publici...
najzanimljivija "citanja" ili "knjizevne veceri" uvek imaju nesto zajednicko - autor ili pleni sarmom, duhom, interesantnom pricom, ili poetikom i mudroscu.
nekome sarm prirodno lezi, neko je zanimljiv i neodoljiv i kao namcor i svojevoljni mrgud, ali ako je sve samo dremka i odradjivanje - shvatam gnev i razocaranje.

a je li bilo ikakve interakcije na relaciji autor - publika? pitanje - odgovor, diskusija, potpisivanje knjige, bilo sta? cemu uopste imitiranje show-business-a, ako se ne zna profesionalno odraditi?


Bilo - prvo pitanje S.B.

Bilo - prvo pitanje S.B. uopšte nije čuo (tj. nije ga ni slušao) a na drugo - moje - odgovorio preko volje... i to je uglavnom to...
Publika je bila sasvim ok.
Kao i organizatori. Bilo je i potpisivanja...
Ipak... utisak krajnje opor... uostalom, (sve) napisah...


zakoni trzista

takav odnos prema kupcu/publici je neverovatan!
sad se setih onog posta ota oltvanjija i diskusije na temu licnosti pisca i koliko nam upoznatost sa losim osobinama, stavovima i izborima pisca odredjuje citalacku naklonost i postovanje.
od svih tih izigranih i neispostovanih ljubitelja knjizevnosti, koliko ce posle ovog iskustva i dalje imati zelju da se basarom uopste i bavi (izuzimam mazohiste i kvazi-jevce svih vrsta)?


zakoni tržišta...

stevie,
neko je, ne mogu da se setim tačno ko, na istu temu, uostalom jednom i rekao kako je prvi uslov da bi mogao da voli nečije pisanje taj da (nikad) ne upozna pisca!


jeste,

cesto mi je lakse da se zadrzim na romansiranim biografijama, vise mi prijaju od sindroma palih heroja.
slicno se desava u svim umetnostima, na pamet mi je pao slucaj pevaca kanadskih dears, opcinjenog morrissey-jem. posle neslavnog upoznavanja doticnog mrguda (i, navodno, pi*kice) izjavio je upravo to - "never meet your heroes".


Додатак дневнику,

поставља се питање ко је одговоран за такво селектовање, одабир и награде за разне књиге и филмове рецимо!?

нико други до углавном класичних умно поремећених болесника, који нама читаоцима хоче да поруче следеће:

знате, по нама ова књига је одлична , генијална, овај филм је генијално дело филмске уметности, зато му дајемо 11. ОСКАРА, а ако вам се деси да вам се то све недопадне ...

значи да сте глупави, да сте будале и незнате шта је уметност!

ево ја признајем, много сам глуп, па нисам разумео нити једну награђену НИН-ову књигу, уосталом као и друге награђене. (Не)награђене сам читао, па по нешто и разумео, и понешто ми се и допало.

шта тек рећи о филмовима које добијају десетине ОСКАРА, па људи, ја већих бљувотина невидех за последњиг две деценије од филомова које су добили те силне оскаре.


nisam citala knjigu,

ali mi naslov knjige uzasno smeta


podnaslov: književni

podnaslov:

književni kritičari kao ubice želje (volje) za literaturom...
bar za književnim večerima/večerama...
a sad laku noć...
hvala na čitanjima...


Milutine, ovo sa Oskarom si

Milutine, ovo sa Oskarom si malo preterao. Ima sjajnih filmova koji su nagradjivani i za film, za reditelja, glumce, kao i za one "sporedne" nagrade, ili su barem bili nominovani...

Evo tek nekih: 21 gram, Million Dolar Baby, Misticna reka, Divni um (Beatiful Mind), Americka lepota, Unforgiven, Poslednji kineski car, Lovac na jelene, Eni Hol, Let iznad kukavicjeg gnezda, Paton, Zaoka, Francuska veza...

A tek za strani film: Unutrasnje more, Sve o mojoj majci, Zivot je lep, Kolja, Belle Epoque, Mediterraneo, Cinema Paradiso, Amarkord, Fani i Aleksander......

Naravno, Oskar nije dobilo mnogo onih koji su zasluzili (Hickok i Kjubrik, izmedju ostalih, pa i Skorseze za najbolje filmove), ali Milutine, to sto je iz Holivuda ne znaci samo po sebi da je lose.


Богами нисам претерао,

јохнни, ево рецимо многе од тих филмова које помињеш сам гледао, и о њима не мислим да су добри ,напротив!

Гледао сам и тај више пута репризирани филм *ЛОВАЦ НА ЈЕЛЕНЕ*, за мој укус је то ретко досадан филм, и неби га гледао други пут ни уз принуду.

рецимо по мом укусу су филм КОСА, официр и Џеннтлмен, бар сам то могао да гледам а да не завирујем на сат сваких пет минута.


Pa, dobro, Milutine, pored

Pa, dobro, Milutine, pored subjektivnih, postoje i objektivni kriterijumi za procenu vrednosti filma, ali 'ajde kad kazes, loshi su i tacka :))


johnny,

"Naravno, Oskar nije dobilo mnogo onih koji su zasluzili (Hickok i Kjubrik, izmedju ostalih, pa i Skorseze za najbolje filmove),..."

gresis, skorsezeov "departed" dobio ove godine oskara za najbolji film.

pozdrav


irvas

Milsio sam za NJEGOVE najbolje filmove, kao što su Mean Streets, Taksista, Raging Bull, Goodfellas ili, bar meni, Bande Njujorka.


johnny,

pogledaj "departed", videces da je 5 puta bolji od "gangs of new york"

odlican film.

dobio oskara za najbolji film hebi ga, covek je konacno dobio zasluzenu nagradu.

ps.

zaboravio si casino...


irvas

Casino, hvala ti na podsećanju, sjajan film, crn, mnogo crn, ali i urnebesan, svi su briljirali, reditelj, glumci, kamera, dekor... Šeron Stoun je tu razbila sve moje predrasude o njoj kao, najblaže rečeno, groznoj glumici. Džejms Vuds još jednom briljirao u sporednoj ulozi, o De Niru i Pešiju..šta reći :))

A Bande Njujorka, kažem ti, meni izuzetno drag film, posvećen razdoblju o kojem jako malo znam a deluje mi vrlo atraktivno, kako je stvaran moderni Njujork, pa onda Mulberry Bend, koji me fascinira još sa fotografija Džejkoba Rijska (imaš ih ovde: www.masters-of-photography.com/R/riis/riis.html), koje su radjene u praktično istom periodu o kojem se radi u filmu i verovatno su mu bile jedna od inspiracija... Zatim ona početna velika scena borbe, bolju zaista nisam video, fantastični Danijel Dej-Luis i Di Kaprio i Kameron Dijaz u najboljem izdanju....

Departed, hahaha, još nisam gledao. Imam ga kući ali je jako loš piratski snimak, pa čekam da mi stigne dvd.

Highly recommended - Skorsezeov serijal o bluzu, on je producirao serijal i režirao jednu epizodu, a tu su i neki od meni omiljenih reditelja, Istvud i Venders, kao i mnogo, mnogo blues materijala sa kojim se pre toga nisam susreo, arhivskih snimaka, genijalno.
Haha, kada hvalim Skorsezea ne biram reči :))


opasan link johny! hvala,

opasan link johny! hvala, slike odlicno pokazuju kakav je shithole bio NY sve do dolaska Djulijanija na vlast :)

o tom periodu ni ja ne znam bas mnogo. Scorsese je pricao u dokumentarcu "my trip to italy" (ili tako vec nesto, ne secam se) kako se sam Charles Dickens zgrozio kada je video NY tih godina...

inace taj dokumentarac moras da vidis. pominje felinija i njegove rane radove.

obavezno pogledaj departed. zajebi piratsku kopiju, baci je kroz prozor i kupi original. ;)


Kada budeš imao vremena,

Kada budeš imao vremena, pogledaj knjigu The Great Riots of New York 1712 to 1873, imaš je na www.gutenberg.org/etext/6856 Nisam stigao da je pažljivije pročitam, ali ima nekih sjajnih momenata, a opisuje se i pobuna o kojoj se govori u Bandama Njujorka.

Iz sadržaja:

CHAPTER IX.
POLICE RIOT--DEAD RABBITS'RIOT--BREAD RIOT, 1857.
Creation of the Metropolitan District.--Collision between Mayor Wood's Police and the Metropolitan Police.--Seventh Regiment called out.--Dead Rabbits' Riot.--Severe Fight between the Roach Guards and Dead Rabbits.--Police driven back.--Barricades erected.--Military called out.--Killed and
Wounded.--Bread Riot.--Financial Distress.

Knjiga je pisana maltene neposredno posle svega toga, ludilo :)))

Eeee, hvala ti na preporuci za taj dokumentarac! Nadam se da ima gde da se nadje. Znš ti možda?


pojma nemam. gledao sam ovde

pojma nemam. gledao sam ovde na TV-u (australija btw), 99% sam siguran da se zove "my trip to italy"

gugluj, mozda pronadjes pravi naslov.

inace departed (opet ja) je super film. skorsese se vratio tematici koju najbolje poznaje: brutalno podzemlje, korupcija, organizovani kriminal... pravo osvezenje posle aviatora ;)

pozdrav


Hvala!

Da, Aviator je baš bio 'ekscesan' film za njega :)

Pozdrav!


departed

dobar je, ali ipak ne u klasi razjarenog bika ili taksiste..
pa cak ni fellas


Nebojša, a ja sam se ipak

Nebojša, a ja sam se ipak kikotala kao luda čitajući ovaj tekst. Hoćemo da razmenjujemo anegdote s novosadskih književnih večeri? Je l' smem jednu? Dobro, dve. :)
Na jednoj sam bila; Pavić u svečanoj sali M. Srpske krajem osamdesetih. Sala dupke puna, nisu samo natapirane gospođe kao sad nego i mlad svet, gospoda književnik i kritičari pričaju, jedan je to čak i dobro radio, tek odjednom osetim kako mi nešto gmiže uz nogu, vuče me, golica... Pogledam, a tip pored mene zabavljen odvezivanjem i zavezivanjem pertle na mojoj polučizmici! Dreknem šapatom "šta to radiš majmune" i trgnem nogu, a on mi šapne "pa, dooooosadno mi je".
Na drugoj nisam bila, ali sam čula iz pouzdanih izvora da su književno veče o Pinčonu posetila dva kritičara i jedna osoba u publici.
A kad zamislim Basaru... Pa, mislim, našao si od koga da očekuješ da poštuje tvoje vreme! :) Prestani, prestani, prestani da očekuješ!
Uostalom, sve te žvake o knjigama po književnim večerima i po TV-studijima, sve je to (Basari, a i meni) dosadno, najobičnija reklamica, smešni šou... Ja sam prestala da se nerviram kad sam shvatila da se o književnosti može (i ne mora, a pogotovo ne uvek dobro) jedino pisati. I tada sam sa ogromnim olakšanjem prestala da idem na književne večeri, TV i ovako i onako skoro nikad ne gledam, i daleko mi je veća briga ono što je Zokster gore u svom editovanom komentaru naglasio, ono o 15 godina itd, nego to da li neko na sopstvenoj književnoj večeri spava (bilo je slučajeva i da se uopšte ne pojavi).
Dostojanstvo vlastite profesije? Da, ono se meri pisanom rečju, a nikako pozorištancem oko nje.
Pozdrav s povremenog Limana IV! :)


OTPOZDRAV!

Lektorka,
Ma ne nerviram se ja... čak ništa više ni ne očekujem... na književne večeri ne odlazim već duže vreme... ne znam šta mi bi večeras... eto... dešava se...


Hm...kad se vec pominju knjizevne veceri...evo jedne...:)..

"Kad nesto stvarno zelis citava se vaseljena
zaveri da ostvaris tu tvoju zelju." (P.Koeljo)

Na knjizevnoj veceri, neodrzanoj pre nekoliko dana u gradu K, doslo je do pomalo neprijatne situacije: iz treceg reda ustao je neobrijan, neobicno obuceni covek i, grubo prekinuvsi jednog od govornika, izjavio da predstavlja Udruzenje pastira Spanije, te da se neizostavno mora obratiti cenjenom skupu i celokupnoj svetskoj javnosti. Kad se prvi zamor prisutnih stisao, taj covek, koji je izgledao kao neko ko bi tesko mogao imati bilo kakvo interesovanje za knjizevnost, izasao je za govornicu i vec u prvoj recenici optuzio cuvenog brazilskog pisca, cije je stvaralastvo bilo povod knjizevnoj veceri, da je obican prevarant i besprimerni otmicar ideja. Po recima neocekivanog govornika, mnogo hvaljeni roman slavnog pisca, o kome se upravo pricalo, napisan je zapravo po narudzbini UPS, a u okviru akcije popularizovanja pastirskog nacina zivota i sveopsteg povratka prirodi - akcije koju je pod nazivom Vratimo se korenima osmislila, naglasio je, “sve preduzimljivija marketinska sluzba Udruzenja”. Pisac je, posto je dobio glavni lik, skicu zapleta i rasplet, samo literarno uoblicio celu zamisao. Dogovorom je, kako je dalje objasnio taj neobicni covek, bilo predvdjeno da se knjiga prodaje po simbolicnim cenama, a da autor za uzvrat dobije brvnaru i mali posed u najlepsem delu Spanije. “Nazalost”, nastavio je govornik, “pisac je, zarad novca i slave, prekrsio sporazum i na najgori nacin zloupotrebio jednu plemenitu ideju i, zasto stvari ne nazvati praviim imenom, besramno pokrao originalnu autorsku zamisao”. Zapanjeni posetioci knjizevne veceri, svi odreda veliki postovaoci slavnog pisca, culi su jos i kako, shodno navedenim cinjenicama, Udruzenje pastira Spanije trazi pravednu odstetu, te javno izvinjenje.
Na sve izreceno odmah je reagovao i sam Paolo Koeljo, inace odsutan iz sasvim opravdanih razloga, besno uzvikujuci kako je sve to gnusna laz, pokusaj da se omalovazi njegov rad i on licno, i pakosna ujdurma netalentovanih i nesposobnih koji mu zavide na planetarnom uspehu i bozjem daru. On je, naravno, odbacio sve optuzbe, tvrdeci da je covek iz treceg reda skrenuo s pameti i da ne zna sta govori. Svoje reci potkrepio je odnekuda izva|enom potvrdom nadleznih organa da u vreme objavljivanja knjige, a i pre toga, nikakvo Udruzenje pastira Spanije nije postojalo. “Prema tome” obratio se besmrtnik zanemelom auditorijumu, “nije ni moglo doci do bilo kakvog poslovnog dogovora ili narudzbine”. Na kraju je besno dodao da je svaka dalja rasprava bespredmetna i da ludaka treba izbaciti iz sale.
Covek iz treceg reda, koji je jos uvek stajao za govornicom, nije pokazivao znake nervoze; u stvari, sve vreme je izgledao kao neko ko ce ubrzo izvaditi keca iz rukava; mirno je saslusao pisca, a zatim samouvereno izjavio kako je tacno da je njihovo udruzenje osnovano tek pre neki dan i da pre objavljivanja knjige zaista nije postojalo, ali da to nema ama bas nikakvog znacaja!, s obzirom da je osnovni metod delovanja Udruzenja pastira Spanije RETROAKTIVNOST!!!, u sta se cenjeni gospodin a i svi ostali, odsutni, mogu odmah uveriti uvidom u Statut udruzenja.
Sta se dalje desavalo na knjizevnoj veceri, nemoguce je utvrditi zbog, nazalost, u poslednje vreme vrlo rasprostranjene prakse da se sa neodrzanih skupova uopste ne izvestava, ili se daju samo sturi podaci.

PS - Nebojsa, nadam se da ovaj trol nije totalno neprikladan...ako jeste...nemam nista protiv da ga odmah odstranis...Pozdrav!!!


Nesh, ovo je dobro!

Odličan izveštaj sa NEODRŽANOG skupa. Ti si ovo pisao?


Hm...

Hm...Davide,ne znam da li smem da priznam [reklamiranje je valjda zabranjeno...:(....]...:)
...recimo, "javili" mi "pouzdani izvori" koji nisu bili na tom neodrzanom skupu...ja samo zapisao...:)...


Nesh, ovo je dobro!

:o) Klikno jednom, al stiglo u duplikatu.


:)

Nesh, fenomenalno :)


Hvala!

Hvala!
:)


Ništa strašno.

Ovaj vid kontakata autora i publike je ionako suvišan, a valjda se smatra da bi ga ipak trebalo odraditi. S obzirom da se na to gleda samo kao na neprijatnu formalnost, nije ni čudo što se književne večeri otaljavaju.

Inače, nije naša scena jedinstvena u svetu po dosadnim književnim večerima. Mišel Uelbek je trenutno najpopularniji francuski pisac, a za njegovo držanje pred publikom kažu da je kriminalno. Zeva, vidljivo je odsutan mislima, na pitanja daje jednosložne odgovore tako da slušati ga predstavlja čist gubitak vremena. Šta je imao da kaže, rekao je u svojim knjigama, i ni ne treba očekivati neka otkrovenja u direktnom susretu s njim.


ovo lici

na to kako bob dylan daje intervjue. i milan gutovic mi je ostao u secanju kao smrt za voditelje iz istih razloga.
mrgudnost, prgavost i namcorastost mi mogu biti simpaticni kroz anegdote, ne u komunikaciji. narocito kada je neko tu poslom (a to citanja jesu, bila suvisna i nepotrebna ili prosto marketinski potez).
a uelbek je svoju karijeru i izgradio sokantnim i nekonvencionalnim ponasanjem i pisanjem, od njega se to prosto ocekuje (it's part of the show).


“mrgudnost, prgavost i

“mrgudnost, prgavost i namćorastost mi mogu biti simpatični kroz anegdote, ne u komunikaciji. naročito kada je neko tu poslom (a to čitanja jesu, bila suvišna i nepotrebna ili prosto marketinški potez)”

potpisujem!


Na knjizevne promocije

Na knjizevne promocije odavno ne idem, jer su sivse dosadne. Kao i, i tu se slazem sa Ivanom, domaca literatura uopste. Jedini zanimljivi pisac koji se pojavio, posle smrti Voje Despotova, je Srdjan Valjarevic, videcemo koliko ce izdrzati. Ovo ostalo mi je...previse dosadno, tracenje vremena.

Mada, odoh pre neki dan na promociju dve knjige (dakle, ne knjizevnu promociju), sabrana dela Valtera Benjamina o fotografiji, i jedna monografija nekog ovdasnjeg umet. fotografa. Katastrofa. Ne zbog manjka zabave (nisam ocekivao trbusne plesacice i roshtilj), vec zbog sramotnog neznanja osoba koje su o tim knjigama govorile. I, sto je najgore - oni su u stvari procitali te knjige, ali ti nazovi 'strucnjaci' ne poznaju osnovnu terminologiju, frljaju se s pojmovi, nemaju pojma sta se desava na umetnickoj sceni van Srbijice, a najaktuelnija teorija koja su procitali izgleda da je blazenopocivsi R. Bart. A u pitanju su bila 'cenjena' imena ovdasnje umet. scene. Blago nama i sa ovakvom knjizevnoscu i sa ovakvom umetnickom teorijom...


Nagrade.

Ne zaboravimo da delvalvacija vrednosti nagrada i njihovih laureata nije kod nas pocela od juce. Setimo se samo nekih dobitnika sedmojulskih nagrada, oktobarskih nagrada i slicnih. Ipak u celom tom periodu su pisali i stvarali i Selenic, i Pekic, i Crnjanski, i Kis i mnogi drugi.
Nikakav drustveni znacaj jednog pisca u polu-pismenoj Srbiji je problem koji ce nas, nazalost, jos decenijama pratiti.
Time je tuznije kad se pisci prema malobrojnoj citalackoj publici ponasaju ovako kako je gore opisano.


nadovezao bih se

na ovaj komentar, jer je to i pravi presek stanja u srpskoj literaturi u poslednje 3-4 dekade proslog veka. Nsarski je, siguran sam slucajno zaboravio na Mesu, pa i Dragoslava Mihailovica, a takodje i Ziku Pavlovica.
Basara ko Basara, nikada preterano nije ni cenio svoju publiku, pa mislim da je i bolje kada je na promocijama pospan. Ume on da bude i mnogo gori. I meni se cini da je poprilicno devalvirao posle Fame. Razlog (verovatno) lezi u conjenici da je tada cirkao lozu i kleku... da bi danas ljustio skotske i kentaki varijante. Jaki su to destilati, a uticu i na percepciju, pa i te godine ludila (o kojima Zoxter uporno prica) jednostavno prolaze nezabelezene i pretvorene u Parkinsov sindrom i druge autizme. Mada, kad vidim Bumerang, ipak mu oprastam. A i na mladima je da menjaju svet. Zbog toga, budi se Biljana S.!!!


Destilati

A šta to fali škotskim i kentaki varijantama, u odnosu na Lozu i Kleku?

Nešto ne bih rekao da su nezdravije... pre bih rekao da je u pitanju kumulativni efekat, ako se uopšte radi o alkoholu ;)

V.


da, i ja se pitam

meni je poznata prica iz zivota jednog naseg ex-pisca "u rasejanju" (ovo nije pleonazam, ex se odnosi na pisanje, ne na mesto zivljenja), koji je svoju zenu krivio za writer's block recima (u slobodnoj interpretaciji) "lako je bilo pekicu da plodonosno pise, njemu je zena prinosila najskuplji viski, a ti meni ovu brlju..."


najskuplji

baš me zanima šta je taj ex- smatrao "najskupljim viskijem" i šta je to konkretno pio Pekić...

V.


naravno da pomenutim

destilatima ne fali ništa;))) osim dosta leda...
Cenim da je u pitanju baš taj kumulativni efekat.
Sam autor bloga je dijagnostikovao da je Basara poprilično pospan. Mada, to može biti i znak Jamajčanskog sindroma. Treba, za svaki slučaj, napraviti ekspertizu dima na priloženoj fotografiji.
Ali Bumerang ga vadi iz srpskog autizma.


Leda?

U viski? Ne hvala.

Ko voli, može da stavi u svoju kafu, vino, pivo... ko šta već pije :P

V.


Vučko dragi

pa kakav je to viski bez leda...
Zaboravio si da je Tile slao Savu na Zelengoru po led;)
Da nisi mislio na Napoleona?


Mislio je na malt...

... verovatno. Kazu da je led tu veliki no-no. Isto vazi i za burbon. Ja licno stavljam led u oba pa nek ide zivot. Volim hladna pica, cak i konjak.


pa sad,

ima raznih varijanti...
za upotrebu preporucujem onu, koja korisniku najvise prija

led , ili voda, sluze da u viskiju oslobode neke ukuse koji bi inace ostali zapostavljeni, ne bi se ni osetili...

kao mladji, uporno sam se folirao i sve pio strejt, sada krknem led i u najpitkije maltove...

to , naravno ne treba mesati sa americkom seljackom varijantom trpanja pola kila leda u casu, i odozgo malo poliju viskija...

ko stavlja, treba da pazi i sta stavlja...( da ne kazem i gde)... kocka zaledjene cesmovace ce zasigurno sjebati stvar... znaci ko ima prilike, nek koristi led iz kesa, kupovni, sa glecera...

burbon je najcesce (uz casne izuzetke) naporan za piti i sa i bez...

o tenesi varijanrama necu ni da govorim... ne zove se dzabe sour mash...


v (not for vendetta)

Quote:
Ko voli, može da stavi u svoju kafu, vino, pivo... ko šta već pije :P

zaboravio si i konjak kao preporuku za sa ledom.
videla licno neke seljake kako trpaju.


Setite se Bukovskog

i pokrijte se usima, momci:)) On je pio jeftino pivo, i firnajz kad piva ponestane, pa je bio dobar pisac. Nisu destilati objasnjenje. Ni Tin Ujevic nije bio trezvenjak...


nisam momak

a i nemam zasto da se pokrivam. ne znam gde si nasao ovde zagovarace finih pica u cilju fine umetnosti? ili zagovarace trezvenjastva?


Znam, stevie,

izvini, rekao sam onako kolektivno, bio je tu Chupacabra i to:))) Izvini jos jednom.
Poenta: alkohol nije izgovor.


ali je

izgovora za konzumiranje istog i-ha-ha!


Da, naravno.

Nego, mislio sam ovo sto su pominjali: presao sa plemenitih pica na brlju pa slabije pise - to mi nekako ne uliva poverenja kao izgovor.


ma kakav izgovor

destilati su stilske figure. Dobro bi bilo smisliti ih i u aritmetici;)
Knjigu u sake i bice ti jasno o cemu pricam.
Al' Sveta je, ruku na srce, malo neartikulisan kad cirka. Nije to Bukovski, a ni Tin, a jos manje Miljkovic, a ni Kis.
A niko nije ni pominjao brlju. Kleka je uzicki viski.


ns

opusteno, plz!
a ta anegdota je bila, u sali, izgovor za nepisanje (meni je uvek bila smesna, ali je izgleda ja nisam bas najbolje prepricala).
nisu svi rodjeni humoristi, sta cu:(


Nsarski gde iskopa

Chupacabra?
Nisam znao da toga ima u tvojim krajevima.
Srpski bi bilo drekavac?


Chupacabra?

Mexico, Puerto Rico, Haiti...


Chupacabra

je spansko-portugalska, tacnije brazilska rec.
chupa = pije
cabra = koza

Chupacabra je lik iz mitologije Minas Geraisa. Po narodnom verovanju, cudovisna nakaza koja pije krv stoci.
Ime i verovanje se prosirilo preko celog Brazila, pa Bolivije, srednej Amerike, preko Meksika, cak do Kalifornije i Floride. Inace i dan danas se desava da u nekim ruralnim oblastima, u raznim oblastima Brazila, osvanu mrtva citava stada koza, ovaca i ostale sitne stoke.
Paralela sa balkanskom mitologijom je drekavac.


Čudovišna nakaza?

Ehm... mora da je to bilo pre češljanja i brijanja ujutru... ;)

A što se sisanja tiče - to mora da me je neko pomešao sa Biljanom S.

V.

EDIT: "chupa" je "sisati", koliko se sećam - "chupete" je dečija cucla


:)))

chupeta je cudo jedno.
Bio je i jedan dobar klovn koga su zvali Chupeta.
Da malo vratim temu... pricamo o srpskim chupa-whiscky-loza-kleka fenomenima i ostalim famama.


Tepanje

To meni N.Š. tako tepa - nastavio se u igri asocijacija na tepanja koja mi upućuje JJ Beba (Čubaka, od Vuki, tj. Vučko).

A ja po onom starom, o kamenu i krčagu - dok god znam da se meni obraća, nije greda ;)

Još samo da bude noć punog meseca, pa kad počnem da zavijam... :)

V.


Naravno,

a sem toga prijavio si da volis sir - Chupacabre sisaju koze (istina, posle ih i ubiju), i eto tebi lepog nicka:))


Sir brate sir

Doneo izvesnu količinu istog iz Lisabona juče, uz flašu porta (colheita 1991) i još tako ponešto ;)

V.


Preporuka

pa konjak, martini i te fore nisam hteo, da se ljudi ne zbune...

Inače ovde u lokalnom pabu pored firme (EC1 postcode) svaki put treba da podsetim šankera da ne dodaje led u konjak za mog druga Ljubu, koji obično to pije.

Pa sad samo reci da je to balkanština - te stvari su univerzalna vrednost... ni London nisu baš samo muški klubovi Viktorijanskog stila :)

V.


ne fali im nista,

cak sta vise, ne radi se samo o kumulativnom efektu. nase domace rakije sadrze preveliku kolicinu metil alkohola zato sto nas 'domacinski' proces destilacije nije rafiniran kako treba. ja tvrdim da je filip visnjic oslepeo od brlje...


greska

greska


i to ne statistička već

i to ne statistička već suštinska...


??

??


...

!!!


zzzzzzzzzzz

zzzzzzzzzzz


greska

greska


eto... razumemo se...

eto... razumemo se...


Ne znam, da je Boba Stojsic

Ne znam, da je Boba Stojsic vodio promociju, a ne Krajnovic, znao bi on da zabavi Basaru i da razgali atmosferu... Bas je lenjjjj.


Тражитељ смисла

Код Свих оних који нису људи јавности ,а притом су прозрели политичку игру и знају да ретко чему треба веровати, писана реч, поготову она на опасној ивици литературе ,дакле и извештачености, маколико извикана те наградама крунисана била, малко ће зебњу изазивати да би се тек тако олако прихватала.
Додуше нису ту криве речи које се употребљавају а са којима писац понекад незна штаби ,колико су то аутори који штаби незнају ни са самим собом .


bloG

pa Zar ti Nisi dobiJo svoj Lični bloG,.:?!


аман

незнам шта чекају људи са б92
- ако човек није добиЈо свој лични блог
- хитно муга дајте...
аман


i Ne saMo bLogveć i

i nesaMo blog VeĆ i nIno-vU NagrAdu,a zašto bi bAsaRa BiJo boLJi?


.

Quote:
Gosn Cerevican
Dejan Restak (10 April, 2007 - 09:51)
ce biti bloger od 25. aprila sasvim sigurno.
Imacete mogucnost da ga stavite na sopstvene VIP liste.


Iskreno receno,

jedva ostadoh budan dok sam citao ovaj Vas blog....


Ninoslave, pa

Ninoslave,
pa ČESTITAM!
mislim, uspelo vam je...


Pa, da

uspelo mi je. Mada tesko. Znate, opisi tih knizevnih veceri, pisaca i njihove publike, razmisljanja kriticara, dremez, dosada, skoro beznadezno ocekivanje da ce se nesto dogoditi, a da to nije padanje u san...


ma znam... a odoh i u san...

ma znam...
a odoh i u san...


Laku noc !

Sanjajte nesto zanimljivo.


Polako i bez zurbe

Ne bih se bas tako zurio sa preostrim kritikama.
Hajde da vidimo sta je OK.
Evo par dobrih stvarcica koje su prosle kroz moje ruke i ostavile veoma pozitivan utisak.

Srdjan Valjarevic: Komo
Biljana Srbljanovic: Amerika drugi deo
Mako Vidojkovic i njegove crvenkapice (pisac u usponu)

Duboko filozofska razmisljanja Svetislava Basare (koga veoma cenim) pod naslovom "Na ivici" nisam mogao da zavrsim. Jednostavno "knjiga me pregazila" =]


ninovi dobitnici poslednjih 15 godina

uz elaborirane ocene ODLICNO, GROZNO I ONAKO
___________________

2006. Parkinson, Basara ODLICNO
2005.
Miro Vuksanović: Semolj zemlja GROZNO
2004.
Vladimir Tasić: Kiša i hartija ONAKO
2003.
Vladan Matijević: Pisac izdaleka GROZNO
2002.
Mladen Markov: Ukop oca ONAKO
2001.
Zoran Ćirić: Hobo ONAKO
2000.
Goran Petrović: Sitničarnica kod "Srećne ruke" GROZNO
1999.
Maksimilijan Erenrajh-Ostojić: Karakteristika ODLICNO
1998.
Danilo Nikolić: Fajront u Grgetegu ONAKO
1997.
Milovan Danojlić: Oslobodioci i izdajnici GROZNO
1996.
David Albahari: Mamac ODLICNO
1995.
Svetlana Velmar Janković: Bezdno GROZNO
1994.
Vladimir Arsenijević: U potpalublju ODLICNO
1993.
Radoslav Petković: Sudbina i komentari ODLICNO


Biljana

a zašto ti je Sitničarnica grozna, a Mladen Markov i Danilo Nikolić onako? Znam da je Petrović koštuničin lik i da mu kroz romane i priče često promiče nacionalizam u najgorem smislu, ali mislim da toga u Sitničarnici nema. Meni je Sitničarnica dobar roman. Jesi li ti pročitala sve ove romane kada tačno znaš koji je odličan, koji onako, a koji grozan? Ti si sama to jednom dobro rekla da ne treba mešati umetnost s politikom (kada si branila Cveleta u vezi sa proslavom Ateljea i prisustvom Crnčevića i Ristića). OK i meni je Petrović gnjida (naročito se to vidi u Opsadi crkve svetog spasa), ali šta ti konkretno zameraš Sitničarnici i šta ti se to tačno sviđa u Ukopu oca?


ulećem u vaše pitanje

ulećem u vaše pitanje biljani samo digresijom - mislim da se odlukom da nagradu dodeli "sitničarnici" umesto "strahu i slugi" mirjane novaković žiri kompromitovao možda i više nego prošle godine kada je nagradu dodelio "semolj zemlji" umesto albaharijevim "pijavicama".
novakovićkin roman je po svim estetskim i pripovednim kriterijumima jedna od najboljih i u svakom slučaju najzanimljivijih (i najzabavnijih!) knjiga naše književnosti u poslednje vreme; "sitničarnica" je u poređenju samo bleda senka posustajućeg talenta.
(politiku, evo, i sama izbegoh.)


uh , mene je

"sitničarnica kod 'srećne ruke'" totalno smorila. nego, ja imam problem da knjigu uvek moram procitti do kraja, bez obzira da li mi se dopada ili ne. cist mazohizam


dugo je i meni bio poznat

dugo je i meni bio poznat taj problem :))
sad se više ne smaram ako ne moram. ne gubi vreme, kapi, toliko je dobrih stvari za čitanje!


Lektorka

Roman "Strah i njegov sluga" sam pročitao a i bio sam leta 2003. na predstavi koja je po tom romanu urađena na Kalemegdanu. Predrag Ejdus je bio sjajan! Voleo bih da mi konkretno kažete koji su to estetski i pripovedni kriterijumi odredili vaš stav. Samo bez ličnih afiniteta, molim vas. Mislim da ćete teško odgovoriti, jer su oba romana zaista dobra, različiti jesu, ali je veoma teško po mom mišljenju argumentovano tvrditi da je jedan mnogo bolji. Ali sve da je Strah... i bolji, da li to opravdava Biljaninu tvrdnju da je Sitničarnica grozna?


Vlado Stojniću,

Roman Mirjane Novaković je perfektno komponovan, žanrovski raznovrstan, a nije rasplinut. On je dijalog sa pre svega srpskom i beogradskom istorijom - koju autorka poznaje daleko bolje no što se to na prvi pogled vidi. I on je dijalog, u našoj književnosti osvežavajući, sa književnom tradicijom (ne samo srpskom, a ipak, pogledajte samo još jednom tog njenog Vuka Isakoviča!). To je roman koji nalazi ravnotežu između duhovitosti i duhovne širine i dubine, i - uprkos tome što rabi likove odvajkada poznate većini književnosti sveta (mislim na đavola i princezu) - ostavlja iza paravana istrage o vampirima otvorena vrata ka univerzalnim pitanjima. Pa ko voli...

Mirjana Novaković je "skrajnuta" jer je u srpskim književnim krugovima bila (i pomalo ostala) autsajder. Bankarka, sa jednom tankom knjižicom pripovedaka pre Straha i njegovog sluge, nije je bilo ni u časopisima, ni u redakcijama, ni u kafanama... A zamislivi su i neki drugi razlozi, ali nije to ovde bitno.

Povodom Sitničarnice: našla sam, evo, Pančićev tekst iz Vremena. Nisam njegov "fan", ne kunem se u njega (mada mislim da je, najčešće, kritičar sa izuzetno očuvanim njuhom za prave stvari!), no kad je Sitničarnica u pitanju - napisao je tekst k'o da sam mu ja diktirala.

- ovde odlomak a dole link -

Quote:
Kritičari su već primetili da je Petrovićev roman svojevrsna bajka (za odrasle, uglavnom). Problem je, međutim, u tome što se čini da pisac neretko ipak očekuje malo mnogo od čitaoca, tj. zanemaruje upravo faktor recepcije: teško je verovati da ovako celomudrenu, štrebersku bajku, kojom paradiraju paunovi, jednorozi, jurodivi policajci i vremešne device, danas može neko da tretira kao nešto više od stilske vežbe iz precioznosti. Svi su, pak, drugi narativni nivoi knjige krajnje problematični, čak nepodnošljivo banalni; Petrovićev pokušaj da dočara sliku izumrlog (tačnije: surovo ubijenog) građanskog Beograda još se i može progutati utoliko što se njena sladunjašna idealizovanost donekle potire autorovom deskriptivnom veštinom i marljivošću u dočaravanju dražesnih detalja; no, njegova su jedva-aluzivna Umovanja o "istorijskom udesu naciona" u XX veku i vajkanja o Našim Jednostranim Ljubavima (anglofila ubija savezničko bombardovanje, germanofil umire u naci-logoru, rusofila ubijaju boljševici, a frankofil poludi od muke!) doista na nivou onih endemskih YU-penzionera što subotom pikaju šah po Kalemegdanu, mozgajući o tome hoće li, recimo, "Nemac prodreti na topla mora", baš kao da je ovaj kostobolan... Utoliko je Sitničarnica... tek relativno intrigantna pričica za-po-kući, mestimično dirljiva oda Knjizi i Čitanju, koja, međutim, kao celina teško da može pobuditi nešto više od laganog zeva ravnodušnosti.

sitničarnica

Povodom ličnih afiniteta: uvek su pomalo u igri, i kod vas, jer ne postoji apsolutno objektivno recipiranje i vrednovanje umetničkog dela.

No, pošto u toj vašoj molbi (da se ne vodim ličnim afinitetima) osećam mali višak nadobudnosti (možda se varam?), ne odolevam da dodam: kad bih na ulici srela Petrovića i Novakovićku, obične ljude a ne pisce svojih knjiga, verovatnije je da bi Petrović pobudio više mojih ličnih afiniteta. No, pošto sam imala prilike oboje da vidim, čujem i razgovaram s njima, reći ću vam iskreno da mi je Mirjana Novaković i na taj način bila zanimljivija sagovornica. Možda jedno s drugim ima veze? Moguće je.


Lektorka

Varate se, zaista mi nije bila namera da budem nadobudan (možda sam i bez namere ostavio takav utisak, to dopuštam). Nisam mislio na lične afinitete po pitanju poznavanja autora, već političke afinitete koji nažalost često utiču na naša mišljenja o kvalitetu nekog književnog dela (to se ponekad svima nama dešava, pa mislim da ni vi niste imuni na to). Meni je sasvim jasno zbog čega se Petrović u pojedinim krugovima ne smatra politički bliskim, i sam spadam u te krugove, samo mi je smetalo baš potpuno nipodaštavanje Sitničarnice i kvalifikacija grozno koja se našla uz tu knjigu. Kada Pančić govori o Vidojkoviću kao predvodniku novog talasa u srpskoj književnosti, to utiče na moje mišljenje da se Pančić takođe često vodi ne-književnim razlozima. Sada bih ja mogao da pitam Teofila (ili vas?) šta je to banalno u narativnim nivoima knjige, ali nas to nigde ne bi odvelo. Kada oduzmete simpatične Teofilove zafrkancije o štreberskoj bajci, penzionerima na Kalemegdanu, zevovima, pričicama i ostale polu-uvrede, videćete da se suštinski malo toga kaže u tekstu koji ste postovali, a i ono što se kaže se ne argumentuje. Da bismo dokazali jedno drugom ono što želimo, vi i ja bismo se morali pozabaviti jednom malo ozbiljnijom studijom o delima ovih autora, koje nažalost (ili možda na sreću) još uvek nema. Ne garantujem, ali možda bih i ja mogao da iskopam neki tekst nekog jurodivog penzionera iz Matice srpske, koji će nasuprot Pančiću da hvali Sitničarnicu ili možda kudi Strah..., ali toliko nisko ne bih išao u težnji da potkrepim argumente (nemojte se prepoznati u ovome, Pančića koga citirate cenim, i dobro je što ste postavili njegov tekst). Što se tiče Mirjanine prve knjige, ako se ne varam zove se Dunavski apokrifi, nisam je pročitao, da li mi je preporučujete? Zanima me koje je vaše mišljenje o Johanesu 501? Mislim da će, kad završim sa novim Uelbekom, to biti prva knjiga koju ću čitati.


Vlado,

evo, ukratko, pošto moram da radim:

Uopšte ne znam da li mi je Mirjana Novaković politički bliska, čini mi se da se na tom polju ne eksponira. Što se Gorana Petrovića tiče, naravno da znam, nemoguće je bar ne načuti "gde" je, pa opet - Sitničarnicom je počeo njegov umetnički (ras)pad. Već kad govorimo o kontekstima, onda tu knjigu, evo, prvo (a to mi je i dovoljno) stavljam u kontekst autorovog književnog opusa, pa priznajte da treba biti slep pa ne videti koji je bio "domet" sledeće njegove knjige, Bližnji. Dodajmo na to onu naručenu dramu o Kosovu... Sitničarnica je bila prva knjiga koja je ukazala na pad, jer taj roman je - sentimentalni kič. Čim se, potom, Petrović sasvim oslobodio svojih fantastičkih i pavićevskih zavesica, od njegove umetnosti nije ostalo ni slovo na papiru.

Bilo je o Sitničarnici dovoljno tekstova po štampi, a ima i dovoljno stručnih radova o njegovoj književnosti, pa i toj knjizi. Nije važno to ovde elaborirati. Zna se, međutim, da je i u ovom slučaju NIN-ova nagrada uručena "naknadno", manje za Sitničarnicu, više za Atlas opisan nebom i Opsadu crkve svetog spasa.

A ja bih vam rado postirala dokaze o sentimentalnom kiču, zaista, samo mi je knjiga ostala u Novom Sadu (ako je čak i tamo nisam nekome dalje dala na čitanje, ne sećam se). Nisam ni ja sada ironična, ne pokušavam da "izbegnem odgovornost" :), ne - to je zaista tako. Pa ćemo neki drugi put konkretnije o tome, ako bude prilike.

p.s. Da, a o Marku Vidojkoviću sve najbolje, ja njegove knjige jednostavno ne volim i srećna sam što imam slobodu da pri tom nekritičnom nevoljenju i ostanem. :)


vlado stojnicu,

odakle ti ideja da nisam procitala knjige o kojima govorim? sta to pada na pamet? sta sam ja ovde, fema, pa ne znam sta su knjige, samo zato sto glasam za ldp? koj vam je djavo svima?

uopste me ne zanima privatna strana nezanimljivog petrovica, nisam znala da je "kostunicin lik" i ne znam ni sta znaci ta odrednica. nisam ovo ime vidjala nigde osim izvan literarnih tekstova i ni jedan mi se nije dopao.

ili mi "iz ldpa" nemamo pravo ni da kazemo nesto o knjigama. vazi, onda nemamo. odoh ja sad i odavde.


Biljana Srbljanović

Na pamet mi pada da te knjige nisi pročitala zbog lakoće s kojom donosiš prilično oštre sudove o njima. Na pamet mi pada zato što Ukop oca od Markova ocenjuješ sa prosečnom ocenom. A vidiš mene zanima i privatna strana nezanimljivog Petrovića kada u svojoj novoj knjizi širi stereotipe o Srbima kao večnim žrtvama belosvetske bagre i nevladinim organizacijama kao ispostavama stranih moćnika. Ako te se ne tiču takvi stavovi od javne ličnosti, onda OK, samo reci to jasno. Ne shvatam tvoju podelu na "vas iz LDP-a" i ostale, jer sam i ja iz LDP-a, što si mogla zaključiti iz mojih malobrojnih komentara na blogovima. Da li ti je sada malo jasnije šta znači koštuničin lik u slučaju Petrovića? Ipak sve to što ja znam o Petroviću, a ti se praviš da ne znaš, ne čini njegovu Sitničarnicu groznom knjigom kako si ti to pompezno navela. Po toj analogiji meni bi trebalo da se svide sve tvoje drame zato što se politički slažem sa sobom? Ne ide to tako, i ti to znaš. Ali više voliš da se drzneš, pomeneš LDP i na kraju glumeći sablaznutost demonstrativno odeš. OK, to ti je valjda deo imidža, šta li je. Bravo za sve pročitane dobitnike NIN-a iz poslednjih 15 godina!


Vlado Stojnicu,

molim te nemoj vise da mi pises.


Zbogom

i sada se slobodno opusti, neću te više "uznemiravati".


Vlada Stojnic

Mene bi opet zanimalo zasto smatras Petrovicevu knjigu dobrom?

Dole negde si napisao: "Mislim da je Pavić, zaista u jednom trenutku sa Hazarskim rečnikom i par kvalitetnih knjiga posle toga napravio revoluciju u srpskoj književnosti."

Vidis, tu Petrovicevu knjigu o kojoj ti imas tako dobro mislenje drzao sam u rukama, kao svojevremeno i "Hazarski recnik' kad je bio objavljen, ali priznajem da ni od Petrovica ni Pavica nisam bio u stanju da procitam vise od stranicu-dve - prosto zato sto smatram da to ne vredi ni pet para, zato sto je to literatura pisana po slicnom receptu i u istom duhu, koji je upravo stopostotno obrnut onome sto sam oduvek smatrao i smatram pravom knjizevnoscu. Daleko od toga da je Pavic "napravio revoluciju" u nasoj knjizevnosti - Pavic je srusio jednu dotle visoku, visoko negovanu i beskompromisno tragalacku - na planu duha i forme - knjizevnost kakvu je predstavljao Kis, skrenuvsi njene evropeisticke tokove u nekakav anahroni pseudoistorijski regionalizam, pretvorivsi je u kic, balkanski kuhinjski recept i vulgarnost, a jedan od tih njegovih boljih kuhinjskih segrta bio je upravo i Goran Petrovic, kome ti ovde odajes hvalu.


Da li bi ste ovu misao

mogli da izrazite i nekom slicicom ?
Hvala.

" Pavic je srusio jednu dotle visoku, visoko negovanu i beskompromisno tragalacku - na planu duha i forme - knjizevnost kakvu je predstavljao Kis, skrenuvsi njene evropeisticke tokove u nekakav anahroni pseudoistorijski regionalizam, pretvorivsi je u kic, balkanski kuhinjski recept i vulgarnost..."


Mogao bih, Ninoslave.

Mogao bih, Ninoslave. Posaljite mi vasu slicicu, kad vec insistirate na ilustraciji uz "balkanski kuhinjski recept i vulgarnost".

Ili sliku Vlade Stojnica, svejedno.

P.S.

Kad je vec rec o vulgarnosti, ne mislite li, Ninoslave, da je prilicno vulgarno (i nepismeno) pisati odvojeno 'bi ste', kao sto ste gore ucinili?


Svakako da je vulgarno i nepismeno

to sto sam ucinio. Hvala na korekturi.
Poslao bih Vam moju slicicu, ali ni to ne znam kako se radi. Eto, vidite kakva je to balkanska papazjanija i vulgarnost. Dajte, stavite neku Vasu slicicu, molim Vas. Mozda bi to bilo sasvim dovoljno za dalju razradu ove teme - kuhinje, recepti, lonci i serpe....?


Hocu, dragi Ninoslave, drage

Hocu, dragi Ninoslave, drage volje... Morate samo otvoriti usta i reci "Aaaaa".


Dragi Zokstere,

i ja Vas volim.


Zahvaljujem (iz

Zahvaljujem (iz pristojnosti) na vasoj sasvim nepotrebnoj ljubavnoj izjavi.


Šta sad ti glumiš ovde zoksteru,

u polemici sa NINOSLAVOM !?

i on ti sad smeta, i on je nekulturan, i on mora da tebi otvara usta, da bi mu pregledao zube i krajnike...

slušaj zokstere, ti izgleda nisi čuo za NINOSLAVA, ili se namerno praviš lud.

nemoj da me nerviraš i napadaš ovde sve što leti i sve što se ovde registrovalo bez ikakvog razloga...

pusti NINOSLAVA, on je mirni, tihi, radni, prepošteni gradjanin ove ludačke Srbije, nego kada imaš potrebu da se svadjaš udri na meni, prozivaj mene, šikaniraj mene, ti znaš da ti ja neću ostati dužan, a i kamatu ću ti uračunati.

Milutin Mladjenović


Milutine,

hvala Vam na recima podrske !
Ne znam da li je gospodin Zokster zeleo da se malo nasali sa mnom ili mu se jednostavno moj komentar i molba ucinila glupom ili neprimerenom. U svakom slucaju, vidjao sam njegove slicice na mnoge teme i pozeleo sam da vidim i neku kojom bi pokusao da ilustruje svoje misljenje na ovu temu.
Pozdrav !


Milutine,

hvala Vam na recima podrske !
Ne znam da li je gospodin Zokster zeleo da se malo nasali sa mnom ili mu se jednostavno moj komentar i molba ucinila glupom ili neprimerenom. U svakom slucaju, vidjao sam njegove slicice na mnoge teme i pozeleo sam da vidim i neku kojom bi pokusao da ilustruje svoje misljenje na ovu temu.
Pozdrav !


Zoxter

Lepo je što i ti imaš stavove o književnosti, ali često stavovi više govore o nama samima, nego o književnosti, kao što je kod tebe slučaj. To šta ti smatraš pravom književnošću na svu sreću nema veze ni sa čim,to je samo tvoj stav na koji naravno imaš pravo, ali znaš ono: mišljenje je kao dupe, svako ima svoje. Ne budi tako ponosan samo zato što imaš stav, bolje ga potkrepi nečim. Inače, Kiš kada god pominje našu savremenu književnost pominje Pavića u pozitivnom kontekstu, čitaj malo njegove eseje, naročito one iz Varije. Pročitaj i moj negativan komentar o Paviću na ovoj temi, kao odgovor Draceni. Koliko sam te razumeo ti si stao kod prve ili druge strane čitajući te dve knjige. Kada budeš pročitao još neku knjigu, ili još bolje stranu, što je prava jedinica u tvom slučaju, pored one od Jasmine Tešanović, onda možemo ravnopravno da pričamo. Ovako ne ide. U jednom se ipak slažem s tobom, u tome da je Kiš zaista bio veliki pisac. Pitam se šta ti je omiljeno od njega? Ako nisi uspeo da prevališ 3 strane Sitničarnice, u Peščaniku bi odustao posle 3 rečenice. A hteo ti to ili ne hteo, Pavić je napravio revoluciju novom pristupu pisanja romana, zato je taj roman i bio toliko popularan u svetu i preveden na mnoge jezike. Ali šta te briga za to, nastavi da čitaš Vidojkovića.


vlado s.

da je zoxter procitao par strana vise hazara ili neke druge paviceve knjige mozda bi drugacije mislio a mozda i ne. ne branim zoxtera (daleko bilo!) ali da li si ti citao jasminu tesanovic i imas jako cvrst stav o njenom 'peru' te ti to daje pravo da je nazivas 'ona jasmina tesanovic'? mislim cemu vredjanje?? ozbiljno pitam.

edit: sorry, zaboravi pitanje, sad sam videla da nisam dobro procitala! izvinjavam se na ostroj reakciji.


Šorka! :)

Bejbi - pročitaj ponovo - Vlada referencira knjigu koju je Zoks preporučio, u smislu "one knjige od Jasmine T.", a ne "one @!#&% Jasmine T." :)

Pozz

V.

EDIT: I svrstava Jasminu u svetsku književnost... da ne reklamiram sad pivo ovde :)


ok :-)

onda se izvinjavam vladi s! posto je bilo pljuvanja jasmine i bs ovde ja po difoltu pucala :-)

sorrrrryyyy!!!!!


Vučko

Ono "stranu" se odnosilo na stranicu kao osnovnu jedinicu Zoxterovog pročitanog štiva, a ne na stranu ili inostranu u smislu svetske književnosti. U priči bi akcenat bio dovoljan,ali ovako moram da pojasnim.


Bebo

Ali i pored toga mi ne bi ni na kraj pameti palo da "pljujem" Jasminu, a da je pritom nisam pročitao. Za razliku od nekih ne bih bilo kome nešto zamerao a da nisam čitao to čemu zameram.


Nevolje sa Vukom

Malo nam je g. Karadžić prepojednostavio pravopis, čini mi se.

Tja... ne volim kad mi razbiju pozitivne iluzije... ali šta ću, kad više volim da pravim pozitivne, nego negativne.

Inače, meni je Sitničarnica bila simpatična - što možda i nije neka podrška u ovoj raspravi, s obzirom na mizeran broj naslova beletristike koji godišnje pročitam.

Ostavljam Vas u veselju brojanja stranica sa Zoksom.

V.


Vučko

Ne znam zašto je pozitivna stvar proglasiti Jasmininu knjigu za svetsku književnost? Ponavljam da ne znam, nisam je, nažalost čitao, što ne znači da neću. Što se tiče veselja prebrojavanja pročitanih stranica sa Zoxterom, to prebrojavanje, u njegovom slučaju, verujte, kratko traje. Evo vidite: jedan, dva, tri i KRAJ! O toj vašoj pošalici na račun Vuka bi pominjani Basara imao svašta da kaže, s obzirom na njegov dobro znani stav o Vukovim jezičkim reformama. Pozdrav!


Vlado,

to za Jasminu ja sebi više u bradu, da tako kažem - a ona mi se čini prilično protočna, tako da ne znam u čiju domaću književnost da je ubrojim - blogove bar retko piše sa istog mesta :)

Za Vuka - ja sam u onoj tankoj krišci populacije koja ne zna šta Basara misli o Vukovim reformama. Ovo gore što sam napisao je neko moje lično iskustvo, posle đačkog doba provedenog u ispiranju mozga kvalitetima "savršenog fonetskog pisma", a onda izleta u strane jezike.

Pomislio bi čovek da svako može da nauči da čita srpski bez razumevanja smisla za dan - ali... ako bude Bude - ne bude.

Još jedna razbijena pozitivna iluzija ;)

Pozdrav,

Vučko


Vučko

kada smo kod iluzija da svako može da razume srpski jezik, koje ste pomenuli šaljivo u ovom komentaru, ne mogu da odolim a da se ne osvrnem na emisiju Fazoni i fore. Ne znam da li je to iko primetio, ali Ljubivoje Ršumović piše prilično skandalozne skečeve za tu emisiju. Neka deca pričaju tako što jedna devojčica ostalima spomene da je npr. (primer po mom sećanju) veliki fan jednog benda. A onda ostala deca, prilično dečije, lošom dikcijom, sa sricanjem, prokomentarišu da je ništa ne razumeju i da je bolje da to kaže na srpskom. Onda ta devojčica kaže neku nebulozu tipa: pa ja sam rekla da izuzetno cenim taj orkestar. Ostala deca, sada zadovoljna, konstatuju: eto tako, pričaj srpski da te ceo svet razume! Ljubivoje nam se dakle obraća sa idejom da ne treba koristiti međunarodne, svima razumljive reči, one koje su se već odomaćile i kod nas, da ne treba da učimo engleski jer nas niko neće razumeti (o, paradoksa!) i da treba pričati jezikom naših dedova da bi nas ceo svet razumeo. Sve to začinjeno korišćenjem dece za nebulozne nacionalističko-jezičke ideje! Katastrofa, čudi me da to nije još neko primetio! To ide s onom Danojlićevom mržnjom prema kompijuterima, iako bi mu to olakšalo pisanje. Da se naježiš, a nije sladoled!


Vlada Stojnic: "ali znaš

Vlada Stojnic: "ali znaš ono: mišljenje je kao dupe, svako ima svoje."

Vlada Stojnic, u svom najsazetijem vidu.

Ili u najobimnijem - svejedno.


vlado stojnicu,

glupi server ponavlja komentare


vlado stojnicu,

glupi server ponavlja komentare


tasic

drago mi je da sam konacno od nekoga cula nesto sto nije samo panagirik njegovom stilu, narocito u knjizi "kisa i hartija". meni se knjiga ali bas nije dojmila, tako je nafurana, a od silnog truda da bude cool, autor nije proverio da je bebel gilberto zenskog roda (proglasio je djecarcem u nekom od muzickih onanisanja). pa i ona prica koja prati roman, o "generacijama koje su se pronasle" - please!
"oprostajni dar" mi se dopada znatno vise.
meni je super sasa ilic. i albahari i valjarevic.


tasić

pa čak su i članovi žirija donekle priznali da je tasić nagradu dobio više "naknadno" za oproštajni dar.
apsolutno se slažem; kiša i hartija bi bila bolja da je kondenzovanija. ali je cela galama koja se oko tasića navodno povodom te knjige digla bila tipična čaršijska galama...


U pravu ste

Potpuno ste u pravu.


Sve sem 1994

OK

Ipak moze da se oceni kao onako. Mislim da je kada je sitnicarnica dobila nagradu u uzem izboru bila "Strah i njegov sluga " ODLICNO


uh, kako ovo prevideh?

uh, kako ovo prevideh? :)
slazem se. mislim, i za 1994!


Eto, nije sve tako crno

5 ODLICNIH
5 GROZNIH
4 ONAKO


pa eto,

nisam ni brojala. ali kad tako kazes, stvarno nije lose.

medjutim, bilo bi interesantno hronoloski popisati romane koji nisu dobili ninovu nagradu. da vidimo kakvi bi rezultaltati bili.

aj sad neko. mene malo mrzi


Biljana..

Teško je to sada popisati. Ali, mislim da u tim NIN-ovim nagradama ima prisutan jedan elemenat "ideološke gerontokratije", nešto u stili onoga što si ti označila u "Skakavcima".
Jedne godine je čak i laurat bio Voja Čolanović sa romanom "Zebnja na rasklapanje". To je bio više udžbenik iz gerontologije sa projekcijama fantazija "tigrova trećeg doba", nego roman. Mislim, kad bi neko izračunao prosek godina članova žirija, te to ponderisao uticajem ljudi van žirija i njihovom životnom dobi, došao bi sigurno i do kvanitifikacijskog argumenta za ovu tvrdnju..o)


(ne)nagradjeni...

Quote:
bilo bi interesantno hronoloski popisati romane koji nisu dobili ninovu nagradu

Pade mi na pamet RB Markovic.
Ostali...


Zavod za udzbenike i

Zavod za udzbenike i nastavna sredstva objavio je u ediciji "OFF NIN" 10 najboljih romana koji nisu dobili NIN-ovu nagradu. Medju njima su:
Ivo Andrić "Prokleta avlija"
Vladan Desnica "Proljeće Ivana Galeba"
Dragoslav Mihailović "Kad su cvetale tikve"
Miloš Crnjanski "Druga knjiga Seoba"
Boško Petrović "Pevač"
Rastko Petrović "Dan šesti"
Miodrag Bulatović "Crveni petao leti prema nebu"
Dobrilo Nenadić "Dorotej"
Svetislav Basara "Fama o biciklistima"
Miroslav Popović "Sudbine"


Zavod za udzbenike i

Zavod za udzbenike i nastavna sredstva objavio je u ediciji "OFF NIN" 10 najboljih romana koji nisu dobili NIN-ovu nagradu. Medju njima su:
Ivo Andrić "Prokleta avlija"
Vladan Desnica "Proljeće Ivana Galeba"
Dragoslav Mihailović "Kad su cvetale tikve"
Miloš Crnjanski "Druga knjiga Seoba"
Boško Petrović "Pevač"
Rastko Petrović "Dan šesti"
Miodrag Bulatović "Crveni petao leti prema nebu"
Dobrilo Nenadić "Dorotej"
Svetislav Basara "Fama o biciklistima"
Miroslav Popović "Sudbine"


pisac i čitaoci

Znam, zvučaću pomalo naivno ali smatram da publika ne sme biti toliko dosadna da književnik zaspi.
Bili ste dosadni....to je to..
Basarin mentalni sklop zahteva jaču inicijalnu kapslu da bi eksplodirtao. Drugi put ponesite "šamare" za budjenje...


:)))))

E pa, Grofe,

u Novom Sadu je bilo šta je bilo, ali se na blogu očigledno odlično provodimo.:))))


upravo tako

Dracena, nego, vidje li ti kakve fatalne posledice ostavi literatura Jasmine Tesanovic na jadnog nam Zoxterica?

Nego, da ga priupitamo za jos koju preporuku, sta ti mislis?


A da li je

Zoran Zivkovic dobio neku nagradu kod nas?
Meni se svidja njegovo pisanje.


Živković i naše nagrade

1993. za roman Četvrti krug je dobio nagradau Miloš Crnjanski, a ove godine roman-mozaik Most je bio među 5 knjiga, u najužem izboru za Ninovu nagradu.


živković

pre par godina dobio američku nagradu za fantastiku. ne sećam se više detalja, nagrada se navodno smatra prestižnom za taj žanr. kod nas se o tome naravno nije previše pričalo.


Miju: "Nego, da ga

Miju: "Nego, da ga priupitamo za jos koju preporuku, sta ti mislis?"


a je l' to Bilja bez dlake na jeziku?

Nisam znala da je Biljce promenilo imidz!
Lepo joj stoji ova kika.
Hvala na preporuci.


Miju po obicaju mijauce i

Miju po obicaju mijauce i ostavlja svoja naparfimisana govanca po blogu... To je duboki alegorijski smisao gornje fotke.


zoxter merna jedinica kolicine govanaca

Mjau, mnogo ti je duboka ova alegorija, inace su ti veoma plitke pa se nisam navikla.
Znaci, Zoxter, ti si u stvari merna jedinica kolicine govana proizvedenih na blogu b92. Dakle, koliko sam ja do sada mirisljavih zoxterica ostavila iza sebe? A da ne govorimo o pseudo intelektualcima, pseudo piscima i pseudo novinarima koliko tek oni zoxtera proizvedose za ovo silno vreme.
Kazem ja da je literatura Tesanoviceve i Srbljanoviceve fatalna!
Proizvede nam jednog velikog ZOXTERA.
A sada odoh da se dekontaminiram sa Patty Smith.


Preporucujem ti "Pissin' in

Preporucujem ti "Pissin' in the river" od Patty.


miju, odjebi.

nemam sta drugo da ti kazem tvojim uspaljenim zaokama iz milana.
ljutis se na jasminu i mene sto objavljujemo tamo, sto nas ljudi citaju i cene, umesto da budes ponosna.
zato, odjebi. toliko razumes.

kako te nije sramota da ovde anonimna danima lupetas, predstavi se , kazi ko si, sta te u tom milanu toliko pogadja, pa ne mozes da progutas ni moje ni jasminine knjige. kakve bre mi imamo veze sa tvojim zivotom?

u ovoj zemlji italijani, kad izadje knjiga nekog njihovog pisca, idu pa kupe, pa poklanjaju francuzima, pa govore o tome i bas su nesto ponosni.
ti nesrecnice najvecu nesrecu dozivis kad u knjizari nadjes neko srpsko ime.


biljana

a da miju nije ona seka sto se bila nekada lektorka pa se vec 'ponasala' na blogu? a?! lichi mi.


molim?!

BoL, jel ovo treba sa mnom da ima veze?


lektorka, nisi ti. beba je

lektorka, nisi ti.
beba je mislila na prevodilicu branku niciju, jednu nistariju iz rima, koja se ovde tajno zivljavala na meni jedno vreme, pod pseudonimom naravno, a zvanicno prevodila moje tekstove za italijanske novine i zivela od toga. pa se onda slucajno razotkrilo. neverovatan slucaj.
ovde ima svakojakog olosa, da ne verujes.


lektorka, nisi ti. beba je

lektorka, nisi ti.
beba je mislila na prevodilicu branku niciju, jednu nistariju iz rima, koja se ovde tajno zivljavala na meni jedno vreme, pod pseudonimom naravno, a zvanicno prevodila moje tekstove za italijanske novine i zivela od toga. pa se onda slucajno razotkrilo. neverovatan slucaj.
ovde ima svakojakog olosa, da ne verujes.


hvala, mada bi mi stvarno

hvala, mada bi mi stvarno bilo neverovatno. a kroz maglu mi je i doletelo nekakvo neodređeno sećanje... i čim sad reče branka ničija, ok, sve jasno.
nek se nose.


ja sam te prevodio

pa te ne ogovaram.
Jel bi volela? Mnogo su me jadno platili, i danas patim sto sam dopustio da me izraze.

a ajd da te pohvalim.
oni su hteli d aprevode s treceg jezika, ali posto je autorka izricito zahtevala da bude s orignala, zapadne to nama.
Posle me izradili za lovu, ali nisu ni prvi ni poslednji.


deki, dragi

prevodili su me na dvadesetpet jezika, na neke u bizarnim varijantama -
na primer,
sa srpskog na nemacki, sa nemackog na finski, sa finskog na estonski.
pa sam htela da nadjem nekog da me prevede nazad sa estonskog na srpski, da vidimo sta je ostalo od komada.

al me posle malo zamrzelo.

eto vidis, ti preveo, oni nisu platili (ni meni, bajdvej) ali me ne ogovaras.
ona baba prevela, dobro su je platili, a ona me ipak ogovara.

sto su ti ljudi govna.


mnogo to smesno bilo

interesantno iskustvo. pricacu ti jednom, mrzi me sad da piskaram. al mnogo smesno bilo.


Biljana,

ako treba prevod sa srpskog na litvanski , mogla bih da pomognem.


cekaj cekaj

to meni treba.
ali stvarno. ja imam prevodilacku firmu.
posalji mejl.
dere me neka litvanka, samo tako.


ima vec, coco, sorry!

ali cu da se javim za ubuduce :))


ne ti Lektorka!

:-) sorry na zabuni :-****
bas na ovu sto biljana opisuje dole. sto bih tebi?! nema razloga...

za BS: to je onaj sindrom sto si ga jednom pomenula 'pa znam ja nju iz skole!'...sto znaci kako mozes da budes bolja od njih?! samo jednu stvar ne mogu da shvatim a to je treskati uvrede tek tako. mene zivo zanima da li bi svi oni koji vredjaju krijuci se iza nickova tako isto vredjali te iste ljudi da ih vide uzivo? ne bi. kao lepo vaspitanje...u stvari nije, vredjali bi da imaju muda. kao i ovi iz poslednjih redova. nedostatak testisa stvara probleme u komunikaciji medju srBljem u dijaspori :-)


Bebo,

jesi li sigurna da je to ta? Meni se Miju jednom predstavila kao Jasmina (kad sam se nekom prilikom potpisao punim imenom).

Mislim - možda tada nije dala pravo ime, ali... što bi mi davala ikakvo ime ako nije pravo, nisam joj zavrtao ruku da se predstavi...

Nisam siguran zašto je ovoliko kivna na ovu ekipu sa bloga - jednom je uspela kod Coleta na blogu da ispljuje neviđeno Milana Novkovića, koji se ponudio da skuplja priloge iz inostranstva za malog Andriju iz Kragujevca! Bilo je baš morbidno...


...

a ko pljuje Milana Novkovica, najfenomenalnijeg blogera, coveka 'palog s marsa' u najboljem smislu te reci, IT lika...taj ima debelo problema! ako mozemo i da pljujemo nekoga sa liste levo, sto ja inace ne mogu (mada, malo nekad jelenu milic, obostrano), Milan Novkovic ne moze to da zasluzi. nema cime.


bebo

da li si htjela reci da sve mozemo da ti diramo osim milana?


oibibilo

troll: (ili olibobo? :-)))) pukla sam od smeha neki dan kad si lozio tipa da si ga ti banovao! hahaha!!!)
troll off:
ne, mislim Milana N. NIKAKO da mi ne dirate...dosamhtelareci :-)


BoL,

evo sam te ipak ulovila :), pa ću samo da dodam da razmisliš o NAŠOJ komunikaciji s obzirom na to da

Quote:
nedostatak testisa stvara probleme u komunikaciji medju srBljem u dijaspori :-)

:))))

poz


ma nije, ovo je jedno govance iz milana

sto se navrzlo na jasminu, koja zena pise i objavljuje u italiji vise nego bilo gde, da ne govorim o tome koliko je cene i postuju. jasmina je inace ozbiljan pisac na nekoliko jezika, tamo je i predavac, uopste jedna vrlo priznata osoba.
ja imam dve knjige na italijanskom i jedno vreme sam bila stalni kolumnista la repubblica, koja ima tri miliona citalaca dnevno.

a miju, kao i devedeset posto dijasporicara, sedi tamo i dupe svoje hoce da sazvace od muke, umesto da ti prva aplaudira.

meni se ponekad desavalo da mi u nemackoj (posebno u bonu, zamisli koincidencije) dodju nasi ljudi, sednu u poslednji red i dobacuju na knjizevnim vecerima, vredjaju te i provociraju.
onda ti ovi stranci organizatori obicno kazu - vama i ne treba neprijatelj. vi imate sebe.


evo kako nasi ljudi misle o

evo kako nasi ljudi misle o biljani
----------------
kad vec nema moderatora, obriso ja, jer mi je muka malo, ne sto me boli briga za Biljanu, nego sto bi tako neka stoka mogla i mene da ogovara, tako da mi je zlo.
Anonimni VIP bloger.


jeeeeee!!!!!!

najvise volim ove sexualne konotacije. a sto imaju 'tragicnog heroja' levo na reklami...? fuj!


Hoce li neko vec jednom

Hoce li neko vec jednom banovati ovog Spindla?


...

mozda da das na glasanje?

po cemu je to dozvoljeno stavljati linkove na stormfront a nije na serbiancafe. cisto informativno, treba znati sta se prica.
********
vidi sad ovo!
sad ga ima, sad ga nema!
ajd jos pet sest puta, da se lepo zabavim, ovo mi mnogo prija. tvoj vip bloger, a nije biljana.
.............
ni ja nisam moderator ali sam tipa banovala :-) sve opusteno...laganiiiiniiii :-)))) da nije dex na odmoru?! ;-) si mu video email adresu? bruka!


dobro

ko je sad ovo vratio kad je lik banovan??


Gadosti

"Rudeness is the weak man's imitation of strength"

Eric Hoffer


hajde spindle

molim te, skini ovu bljuvotinu.



bris-bris, što je ovo lepo!

bris-bris, što je ovo lepo! :)


Čas anatomije

Koja bi se još literatura mogla, pitam ja vas, koja bi se još literatura u svetu mogla ponositi ovakvom kič-scenom i ovakvim kič-razglednicama i koja je kritika, osim naše jeremićevske, još toliko gluva i slepa, toliko potkupljena i potkupljiva, da ove i ovakve stvari proglašava antologijskim... Prepuštam, dakle, njima, budućim istoričarima književnosti, da objasne, iz jedne vremenske perspektive i sa distance, kako je i zašto došlo do ovog i ovakvog pada u ukusima i vrednostima. Da ispitaju zašto se naša kritika dala kontaminirati ovom... estetikom kiča i da potegnu moralnu odgovornost kritičara zbog njihovog ćutanja i nihovog saučesništva! Da utvrde štetu koju je ta kritika nanela našoj literaturi.

Danilo Kiš, Čas anatomije, Nolit, 1981.


Izvini, Miju,

nisam te videla dosad.

Da, sad tek vidim da nam se Zoxter danas profinio. Da li je u pitanju Jasminina literatura ili mu se desilo nešto lepo u životu, pa odlučio da ničim ne pokvari, nikad nećemo saznati. Doduše, ne može tako brzo da sasvim pobegne od svoje prirode, pa ti je ostavio onu gore sličicu, ali takvu sličicu od njega možeš mirne duše smatrati čistom Zox-poezijom i izrazom njegovog najiskrenijeg poštovanja prema tebi.


Profinio, kako da ne... Uvek

Profinio, kako da ne... Uvek takav u drustvu naparfimisanih dama.


eh moja draco

opet jumpy - ti bas uvek moras prst u govance.


Macije govance, talijanske

Macije govance, talijanske provenijencije - da preciziramo.


BoL,

idi brzo, donesi Zoksteru još onih masturbation kitova što si mu onomad nabavljala. Sve je potrošio, nervozan je, više ne smeš ni kompliment da mu udeliš, a da ti ne razvali šljagu. Možeš i za SonjuK nekoliko kutija.

Ala troše!


oh moja draco

nasla si novu drugaricu?

i tu ces jumpy draco.....ja samo kazem, a ti se uvek ljutis


Naša književnost

Pa nije ni čudno što je na književnim večerima dosadno, kada je i naša književnost takva. Ili da se bolje izrazim, ona književnost koja je podobna za medijsko forsiranje je takva. Pogledajte, glavni pisci su nam Isidora Bjelica (ispod mog nivoa da komentarišem) i Milorad Pavić, koji posle Poslednje ljubavi u Carigradu, štancuje i po 2 knjige godišnje. Njegova isforsirana fantastična postmoderna iz tog perioda danas izgleda banalno i nebulozno. Na drugoj strani imamo njegovog nacionalno, DSS-ovski nastrojenog look a like-a Gorana Petrovića koji u svojoj poslednjoj knjizi pljuje po nevladinim organizacijama! Basara je cool, ali i on se ponavlja već godinama, vrti istu priču. Književnici pored kojih možda ne bi bilo dosadno na knjž. večerima nisu u centru pažnje. Recimo, Aleksandar Gatalica, koji je sjajan. Tom užasu doprinose i "kurve " od književnih kritičara koji su zaista stručni, ali bez trunke morala kakav je npr. Mihajlo Pantić. Sada je zaštitnik Marka Vidojkovića i ubeđuje nepismene u Srbiji kako je to naša vrhunska književnost. Kad na stranu stavimo knjizevnike ruralne, stvarnosne proze u njenom najgorem vidu- Danilo Nikolič. Radovan Beli Markovič, Josić Višnjić, malo toga ostaje. Zanimljivo je da su svi oni zaštitnici Narodne knjige i onog užasnog Vase Pavkovića. Možda je antisemitska knjiga Vasovića Lažni car Šćepan Kiš, napisana jezikom Kukurira i najbolja slika naše književne javnosti.


Vlado,

nešto me zbunjuje tvoj stav o Paviću. Zar ti misliš da je on loš pisac. Šta mu zameraš? Volela bih da saznam tvoje mišljenje.


pomaze bog dracena,

Pavicu se nista ne zamera osim sto je uzaludno zaglavljen u skicama postmodernizma i sto mu je puk'o kompas.

Njegovo pisanje je utochishte za neostvarene talente. To je mix klinacke istripovanosti i petparacke duhovnosti upakovano u mit o sopstvenoj nedokuchivosti.

Nije slusao savete da se Markes koristi sa moderacijom.


Draceni, sa zakašnjenjem o Paviću

Mislim da je Pavić, zaista u jednom trenutku sa Hazarskim rečnikom i par kvalitetnih knjiga posle toga napravio revoluciju u srpskoj književnosti. Nakon toga je počeo da štancuje knjige koje su se sve više oslanjale na igrariju u formi dok je suština, sadržaj trpeo. To je kulminiralo u poslednjim godinama kada sa svojom ženicom objavljuje knjižice koje se okreću, susreću u sredini, imaju pomagala za dešifrovanje, patetične ljubavne ilustracije i ko zna šta još. Sve to postaje smešno, nešto kao parodija. A što se tiče tema, vrti se u plitkoj očuđenosti, bledoj kopiji svojih ranijih knjiga. Možda je Unutrašnja strana vetra nešto poslednje od njega što iole vredi. Kada se tome dodaju nebulozna gostovanja po trač partija-emisijama na raznim treš televizijama i i izjava da je mu je Isidora Bjelica omiljeni naš savremeni pisac, onda situadcija postaje malo jasnija, zar ne? Mnogo bolje od mene je sve to primetila i zapisala Jasmina Ahmetagić.


Hvala, Vlado,

Kad su u pitanju poslednji Pavićevi kratki romani ili novele, ja tu imam još više zamerki nego ti. Onaj ko je čitao njegove briljantne pripovetke iz perioda pre "Hazarskog rečnika", u poslednjim novelama često prepoznaje jednu po jednu od ovih pripovedaka. Slažem se takodje da se Pavić trenutno kreće na nekim granicama, da se igra umetničkom "obmanom" i da su dublji slojevi nekih od njegovih novijih dela ponekad nedovoljno obradjeni. Medjutim, mislim da su ipak, ne samo Hazarski rečnik, Pejzaž itd., nego i ovi poslednji kojim i ja, kao što vidiš, dosta toga zameram, pravi biseri naše književnosti. Pored savršenog stila, besprekorne rečenice, "neverovatnih" likova, savršene kompozicije, univerzalnosti obradjenih ideja, ja kod njega najviše cenim hrabrost da iskorači iz književno-zanatlijskih kalupa, da eksperimentiše (pritom ne mislim na kozerije koje mu ti zameraš, nego na dublje, misaone eksperimente), da upotrebi potpuno nepoznata sredstva i obradi teme kojih se drugi književnici uglavnom klone, a da pritom uvek, iz svakog pravca iz kog je krenuo stigne do suštine ljudskog postojanja i glavnih pitanja modernog čoveka.

Ti si verovatno i sam kod Pavića osetio jak uticaj baroknog avanturističkog romana, a takodje znaš i kakav je to roman, kakva mu je fabula, kakvi junaci itd. Ja imam utisak da u poslednje vreme on koristi još starije barokne i "predbarokne" uzore. Poneke priče me podsećaju na one iz srednjevekovnih kalendara.

Mislim da se Pavić ne može porediti ni sa jednim drugim našim književnikom. On je pisac izgradjen na evropskoj i svetskoj književnosti, tradicija koju on prenosi čitaocu je evropska i svetska, a ne srpska. On se kreće u nekom paralelnom svetu u odnosu na ostatak naše književnosti.

Ovde nema dovoljno prostora da bih detaljnije zašla u analizu njegovih dela i navodila primere, ali bih volela kad bih uspela da "nagovorim" nekog od čitalaca da Pavića prihvati otvorenog srca, da pusti malog umetnika koji živi u svakom od nas da sam čita njegova dela, a isključi strogog, obrazovanog kritizera da se malo odmori. Tako se mnogo bolje razume ono što Pavić želi da nam poruči.

Njegova gostovanja, izjave, intervjui su po meni čist marketing, a njegovu izjavu da ceni Isidoru Bjelicu ne mogu mnogo da komentarišem, pošto ništa od I.B. dosad nisam pročitala. Samo mi pada na pamet podatak da je on bio blizak prijatelj njenog dede, našeg velikog heleniste Miloša Djurića i da ova izjava mođda ima tu pozadinu. U svakom slučaju, Pavić jeste najčešće nasmejan i neozbiljan, što ga čini potpuno različitim od većine balkanskih književnih "Srdja Zlopogledja" . I njegova dela su vedra, nasmejana i razigrana, ali to ne umanjuje njihov kvalitet. To je, po meni, samo jedna od Pavićevih umetničkih i filosofska poruka čoveku 21. veka.

Upoznala sam nekoliko izuzetno temeljno obrazovanih ljudi iz oblasti književnosti i filozofije koji nisu sa naših prostora, a koji Pavića smatraju velikim književnikom. Mada ovo i nije neki argument koji govori u prilog kvalitetu Pavićevih dela, ipak nas podseća da bi možda trebalo pustiti Pavićevo delo da živi medju čitaocima svoj život, a vremenu ostaviti da izvrši selekciju.


Uputstvo za čitanje Pavića

  1. Čitanja Pavićevih dela se nikad ne prihvatajte radi opšteg obrazovanja, upućenosti, prestiža itd. Tako nećete stići dalje od prve strane. To je ozbiljan pisac koji traži svu pažnju čitaoca i ne pristaje da bude puki „trofej“. Zato namerno postavlja prepreke površnom čitanju. Čitajte ga radi sebe, svog zadovoljstva, obogaćivanja i oplemenjivanja svog duhovnog života.
  2. Ne žurite sa čitanjem, nemate razloga. Ionako će vam kad pročitate knjigu biti žao što nema više. Čitajte reč po reč. Parvite pauze, vraćajte se po potrebi i želji na prethodnu rečenicu, pasus, stranicu. Kod Pavića nema ni jedne jedine reči viška, zato pazite da neku ne propustite. On vam neće dvaput ponavljati. Kad izrekne neku misao, podrazumeva da ste je pročitali, razumeli, obradili, usvojili i zapamtili. Ako niste, žalim slučaj, eto vam u knjizi, vratite se i ponovite postupak.
  3. Pustite da vam se roje asocijacije oko koje hoće reči ili slike. Vaše asocijacije su sastavni deo njegove umetnosti i on računa na njih, izaziva ih i kasnije se možda negde i nadoveže na neku.
  4. Shvatajte bukvalno ono što pročitate, vizualizujte, odlutajte u taj njegov fantastični svet, zamislite da živite u njemu, da poznajete junake priče, da ste vi taj junak, ma koliko čudan bio. Živite njegove priče. Nemojte tražiti metafore, samo pratite radnju i slike. O metaforama i dubljim značenjima možete misliti tek tokom nekog od narednih čitanja. Ako krenete sa njima odmah, potpuno ćete se izgubiti i ništa vam neće biti jasno.
  5. Uživajte u mešavini ljupkosti i humora: igra vetra i prostirke na podu u sobi kotorske kuće („Kutija za pisanje“), tužno-veseli Beograd pod bombama („Zvezdani plašt“), kapci princeze Ateh („Hazarski rečnik“), kanabe sa šest nožica („Pejzaž slikan čajem“) itd.
  6. Prisetite se ponekad naslova knjige. Koristiće vam da fokusirate ideju priče.


pomaze bog dracena.

Na ovaj tvoj komentar mogu samo da se prekrstim i levom i desnom.

Zamolio bih moderatora da ubuduce filtrira ovakvu vrstu komentara koji u osnovi vredjaju sve vredno u knjizevnosti.

Ja ovako nizak stepen knjizevne svesti nisam video jos od poslednjih izleta u poeziju Nebojse Bakareca.


Nizak nivo književne svesti?

Šta li mu to dodje?

Nisam htela nikog da uvredim. Ako se to desilo, izvinjavam se svakom i svemu uvredjenom.:)

Blog čitaju i vrlo mladi ljudi, na njih sam prevashodno mislila kad sam pisala ovaj komentar - uputstvo za čitanje.
Kad sam se prvi put srela sa ovim piscem i sama sam mislila da tu nema nikakve vrednosti, sve dok nisam promenila način čitanja. Tolstoj i Pavić se ne čitaju na isti način.

Sa tih tvojih "visina" se može samo kritikovati. Ja ne želim da kritikujem, nego da napišem nešto što bilo kome može biti makar i od najmanje koristi, a ko hoće da kritikuje, neka izvoli, njegovo pravo. Ponudjen k'o počašćen. Naravno, i moderator može da briše, ni to me neće uznemiriti. Ja sam svoje obavila i za dalje me nije briga.

I na kraju, nisi ni primetio da ovo moje uputstvo ima pomalo šaljiv ton. To mi govori da bi i tebi dobro došlo da usvojiš poneku od onih tačkica gore, možda ćeš onda svakog bolje razumeti.

Ostaj mi zdravo Budo Miliću i ne brini što je neko na blogu ostavio ono što ti ne treba. Od viška glava ne boli.:)


Dobro je upustvo za Pavića,

on jeste težak za čitanje ko crna zemlja.

Samo što se nebi složio sa Dracenom je to, da je Pavić zanimljiv, ja to kod njega nisam video najiskrenije.

inače njegove knjige, a posebno HAZARDSKI REČNIK čovek nema šanse da čita sit i punog stomaka, obavezno morate da budete dobrano gladni, inače nema od čitanja ništa.

to je moje glavno upustvo i preporuka za čitanje PAVIĆA.


Milutin Labude, Pavić opet

Ne bih se baš složio da je Pavić težak za čitanje. Sve zavisi koja lektira dominira kod čitaoca. Sigurno da je težak ukoliko volite da čitate Bukovskog ili Selindžera, ali ako čitate Džojsa, Foknera, Pinčona ili npr. pomenuti Peščanik od Kiša, onda će vam mnoge Pavićeve knjige doći kao patetične fantastične proizvoljnosti, jeftina očudjavanja. Sad će Dracena da reaguje, ne da da se lako u Pavića dira. Siguran sam da ste pročitali Basarinu Famu... Meni npr. ta knjiga nije bila nimalo laka za čitanje iako slovi da nije teška, prepričava se po studentskim domovima, menja vlasnike, baš kao da je u pitanju npr. Henri Miler. Hoću da kažem da i ta težina čitanja verovatno dosta zavisi od individualnih afiniteta konzumenata.


Pa, nemojte tako o

Pa, nemojte tako o Selindžeru, g. Stojniću, molim Vas :))

A što se tiče Bukovskog, pre svega njegova poezija zaista zri sa vremenom :)


pomaze bog dracena,

Jesmo se prekrstili i levom i desnom.

E onda mozemo da komuniciramo.

Ako ovde nesto nije primeceno, onda je to zacjelo cinjenica da se moj odgovor odnosio na tvoj post o Pavicu, ali onaj koji prethodi "uputstvu" za citanje.

Onaj u kojem kazes:

Quote:
ali bih volela kad bih uspela da "nagovorim" nekog od čitalaca da Pavića prihvati otvorenog srca, da pusti malog umetnika koji živi u svakom od nas da sam čita njegova dela, a isključi strogog, obrazovanog kritizera da se malo odmori.

Na taj nacin, ako "iskljuci strogog, obrazovanog kritizera" i delo "prihvati otvorenog srca" pustivsi "malog umetnika koji zivi u svakom od nas", citalac moze i poeziju Nebojse Bakareca da smatra vrhunskom umetnoscu.

Skrenuo bih ti paznju na ovo "malog" umetnika. Pitanje je: da li ces ceniti knjizevnost na osnovu kriterijuma koji ce zadovoljiti "malog" umetnika u tebi? Ako to uradis, onda ce ti Pavic biti veliki umetnik, ali i Bakarec i Koeljo takodje.

O "uputstvu" je tek besmisleno govoriti.
Sta kazes? Saljiv je i posvecen omladini?
;)


Grofe, gde si

da ubiješ ovog servera.:)))


Vlado, Što se Pavića

Vlado,
Što se Pavića tiče, moj kum iz Smedereva rekao bi:
Svaki čovek tera svoj autobus...


pavic i pise za dracene

to je njegova prirodna publika.


Pavić i Dracene

Svi smo mi pomalo Dracene.


Evo ...

... ja nisam.


Šteta

Šteta za tebe.


Šteta

Šteta za tebe.


Ti si, Biljo, moja buva.

Svi mi zavide, jer imam najuspešniju buvu na blogu. :))


neki ljudi imaju smisla za humor

a bogami, neki i ne.


koja

je to petroviceva knjiga s pljuvacinom po nevladinim organizacijama? bas me zivo zanima...


cincili, Petrović

Njegovo najnovije "luče" zbirka priča Razlike iz kuhinje gospode Pavkovića i Milička koja se pretenciozno naziva Narodna Knjiga. Dotična priča se zove nešto kao Tavanica koja se ljuspa ili slično. Tu je kolekcija bisera kako najveći špijuni postaju službenici nevladinih organizacija koje niko, zamislite, ne sprečava u špijuniranju. Inače taj lik iz NVO je predstavljen kao najljigaviji u celoj priči. Ima tu i bisera o lutajućem metku koji ubija samo Srbe, a ne i strane mirovnjake i čitav niz ostalih gluposti. Neko će reći logičan nastavak njegove Opsade, ali ovde je preterao!


za pavkovica

sam se nesto (pre dvaes godina) nadao da ce da bude pisac, posle monstrum i druge price - bilo je par dobrih... a on se bacio na administraciju... vidim da ga sad pljuju, a ja posto sam izasao iz tematike, ne znam zasto... dobro ako je u narodnoj onda mogu da pretpostavim...
mada i dalje smatram da je jerkov najvece zlo...


Narodna knjiga je svu svoju

Narodna knjiga je svu svoju “veličinu” i “moralnost” pokazala objavivši (u istoj godini) Atentat na Zorana Miloša Vasića i Gvozdeni rov M.L-a!
Mislim, šta reći...

p.s.
hajde da budem malo samokritičan – i sam sâm kod njih objavio jednu knjigu – ali 1996!


Lektira, fuj

Dobro bre Milenkovicu sto ides na takve veceri kad znas ko u gradu bastini najbolje promotivne veceri? Nekad se i najbolje knjige zgade potencijalnom citateljstvu od smor kriticara i jos udavnijih domacina. Zato Bunker i Art klinika nude sigurnu zabavu a Dirty books valjano stivo! Dole lektira....


Dirty, Znači oni tj. vi

Dirty,
Znači oni tj. vi “nudite” ?
Ruku na srce, umete i vi da zastranite... ali hajde – to ćemo „uživo“...


ok, van teme

...ali ostale su zaista jos neprikladnije:

Sta pise na sajtu turisticke organizacije Srbije o nasem poreklu:

"It all began six thousand years BC. In Lepenski Vir, on the Danube, our distant ancestors decided to stop and think, and settle down. At this world famous archaelogical site, stone sculptures, the first representations of life-size human beings were discovered. Ever since then, everything is made to order, to fit the human beings in these parts. ..."
Izvor:
http://www.serbia-tourism.org/srpski/main.php?naziv=Culture&dat=kultura_e&poc=uvo

Nasi preci Lepenci :))))


kako li samo stigoste do lepenaca?

noboole,
Baš me interesuje kako li (samo) dođoste do Lepenaca ?...


Da, dobro zapazeno

mada mene ne brine sto pisci pisu i misle dosadno. Dok god ima (makar i pomodnih)citalaca koji ce to pratiti moze im se da tavore. Ali, time se hrani predrasuda da je citanje dosadna stvar (kad su pogresne knjige pred ocima, naravno i da jeste), da se time, eto, preko volje bave i pisci i kriticari. Pravi problem je u bezvoljnosti i da se odgovori na pitanje ljudi koji su dosli da cuju pisca do cijeg im je misljenja stalo. verovatno je sladje i lepljivije rogoboriti na PINK-u, gde voditeljke trepere okicama pred naduvanom velicinom, ali mora postojati korektan odnos prema onima koji imaju tu srecu (ili nesrecu) da te citaju. U Hrvatskoj su FAK-ovci, makar i na kratko, pokusali da razbiju tu sanjivost u predstavljanju literature. No, njihovi pisci su opusteniji, ne gadi im se da zahvate i blatnjavu stvarnost, da je ironicno prokomentarisu i, sveukupno, bolje slusaju dah (i uzdisaje) citalaca, a ne odstupaju na planu kvaliteta. Nasi pisci, mada je ruzno generalizovati, kad napisu jednostavnu recenicu, pa makar bila i vrlo precizna i tacna, ZGUZVAJU PAPIR i zakomplikuju, pa ko prezivi, vristace...


Pozdrav Vajagicu!

Vajagicu, covece, pa i ti si s nama?! Imas od mene metar cmokova. Obozavam tvoje pricice. /Hate Restaku sto te dosad nije vrbovao za VIP-a/. Nedavno sam ono tvoje „Zavodjenje“ porasturala na namanje tridesetak adresa svojih mail-prijatelja. Ispostavilo se da te jedan od njih izbunario jos u doba jure i pedantno arhivirao, tako da mi je uzvratio posiljkom od oko
300 KB tvojih textova. Raspala se od uzivanja. A i ono „I ja bih“ ti je bombona. Ma, ne znam
koju bih pricu pre pohvalila, ali da ne trolujem bas naskroz.
U svakom slucaju, dobro nam dosao na Blog.


Metar po metar

cmokova i ja se uobrazi i obezobrazi, sto i ide pod ruku.
Hvala ti puno na lepim recima! Treba skupiti izuzetno mnogo gradjanske hrabrosti, pa te tekstove procitati zaredom! Brinem za tebe i tvoje prijatelje!
Pozdravljam te!


Predraze Z. Vajagicu

jesil me ti pevo zabavniku?
reci mi molim te, samo da ili ne, proveravam svoje spijunske sposobnosti.


Pojma ti ja nemam

Pojma ti ja nemam sta ovo znaci!
Pevao?
Zabavniku?
To su neke spijunske sifre?
Zao mi je, ali sposobnosti ti izgleda nisu najbolje.
Ako zelis pojasni, ali ne razumem, zaista!
Pozdrav!


dakle nisam dobar detektiv

zao mi je. neko me preporucio zabavniku. detektivskom dedukcijom (ocigledno pogresnom) zakljucio sam da si to bio ti.

razocaran sam (ne tobom nego svojim serlokholmstvom)


Probaj indukcijom

moozda ti princip ne valja!
A, ne znam koju tezinu moja rec i moze imati u Zabavniku, kad ne pisem za njih!
Znas, citam i sve to "pevo zabavniku" i sve mi kroz glavu ono "trt,mrt, svastikin but...". Auu, nije lako bilo kapetanu Jerotiju!


Chief-Inspector Clouseau

koji bi hteo da bude Scherlock

zifra; Kljukana dinastija


Inspector

Clouseau...
Be carefyl, my arms are a deadly weapon!
Pitaj Filipa, on ce bolje znati:)))


oops

kuku meni, a gruvam glagole vec mesecima


Bar da se

oblaci kod KLUZ-a, kao u onoj reklami:"Cao, mace, ides do KLUZ-a"
Boze, kao da je bilo za vreme Obrenovica!
Mozda gresim,ili sam prenapet(kao Leon Glembaj), ali sve mi se cini da starim.


U jednoj begradskoj knjizari citam s nogu,

ulazi gospodja.

GOSPOĐA: Imete nešto od onog Pamuka?
PRODAVAČICA: Ne.
GOSPOĐA: A Vidojkovića?
PRODAVAČICA: Ne.
GOSPOĐA: Imete nešto od nekog za koga smo čuli ili ko je dobio neku NIN-ovu nagradu?

KRAJ


to je

tako poznato i istinito....i tuzno.
k'o u cd shopu u skc-u, vreme najvece inflacije, ulazi dizelaner koji je parkirao golfa trojku kabriolet ispred, tik uz ulaz i sa vrata pita: imas li hitove za kola? al' da nisu bugari (da su originalni diskovi prim.rev.)


Slicno mi se desilo sredinom osamdesetih

kada sam usao u video klub i pitao za "A Clockwork Orange".
Kaze covek da nemaju ali zato imaju "Return of the Killer Tomatoes".


Duran Duran

To me sad podsjeti na onaj iz ´80tih:
"Je l´ slusas Duran Duran?"
"Pa, naravno, ne moras da mi ponavljas!"


Ponavljanje je majka

Bila na TV devedesetih anketa po ulici:

Q: "Šta mislite o Butrosu Butrosu Galiju"
A: "J. mu, j. mu majku"


Dejane

ovo što si napisao je genijalno! Tačno tako! Samo si zaboravio da pomeneš da bi ta osoba možda još tražila i Anabelu Basalo. Ja bih je, da sam prodavac, ložio da uzme Pinčona, Objavu broja 49. Rekao bih joj da je to jedan stariji nobelovac. Traumatizovala bi se posle 15 stranica!


Baki & Pavić

Dejane,
ma, od pre par godina, i jedna anketa u kojoj su poslanike u Skupšitini Srbije pitali šta trenutno čitaju – tada je – blago mu ga majci – Baki izjavio da upravo čita dve zanimljive knjige:
Leskovački vicevi i Milorada Pavića...


SUVISLO PITANJE

a sto bi iko pametan uopšte pisao kad niko ne čita?
Koliki su tiraži?
Kolika je čitalačka publika?


Pa kad su je

svojom literaturom uspavali, nema je...


Ne znam ja

sta je starije, koka ili jaje.
Nadje se i poneki koji nije dosadan pa ga slabo ko cita.
2000 kopija je ludilo mozga!


pa i nije

ako ides (izdavac) na zicer, 5 izdanje, i slicno... ako je kupovina obavezna... 5000 bez problema

ali ako nemas (jos ) ime, sa 500 ides i pevas


ja bio izdavac

mucili smo se da rasprodamo 1000 saramaga godinu dana, al kad dobi nobela, planulo nekoliko tisuca.


to je svuda tako,

ovaj littel ovde kad je dobio gonkura, otislo milionce - knjiga ima hiljadu strana i stvarno je velicanstvena stvar da postoji toliko ljudi koji imaju zelju da je procitaju. naravno, odlicna je, da nastavim sa svojim lapidarnim procenama, ali mi je trebalo skoro mesec dana da je zavrsim, toliko je mucna.

meni je to za postovanje, nagrade i jesu tu da popularisu vrhunsku knjizevnost. samo je vazno ko ih dodeljuje i sa kakvim kriterijumima. ovde ima nekoliko velikih i cenjenih nagrada, koji stvarno diktiraju literarni ukus. i tu ne moze da se dogodi sitno politikantstvo. naravno, svuda ima interesnih grupa, ali na jednom mnogo ozbiljnijem nivou.


Ma nanjusio sam tipa pre nobela

i to bez predznanja, po njuhu. bas kao sada cerevicana.
Inace Saramago je poceo da pise sa 60 god.


Saramago

Sta je radio do sezdesete? Ozbiljno pitam.


bio

radnik, novinar, nemam pojma. nije bas skolovan. onda, kad je dosla revolucija, postave ga komunisti na celo nekih novina, i on napravi lustraciju, samo tako. na kraju, posto je preterao, otpuste njega, i on se povuce u penziju i pocne da pise.


Biografija prolazi ;-)

Hocu reci, fasciniraju me ti neuobicajeni putevi, da ne kazem CVs. Hvala za info!


Jose Saramago

je na svome putu bio metalostrugar, tehnički crtač, službenik u zdravstvu, urednik, prevodilac i novinar. Prvi roman Terra do Pecado (Zemlja greha) je objavio 1947. godine, znači sa svojih 25 godina starosti. Kasnije nastavlja novinarski posao, a bavi se i književnom kritikom. Sedamdesetih godina radi u Diário de Lisboa (lisabonskim dnevnim novinama)kao politički komentator. Kasnije postaje i direktor u Diário de Notícias.
Sa 55 godina starosti on odlučije da se bavi isljučivo pisanjem proze, poezije i drama.
1991. objavljuje O Evangelho Segundo Jesus Cristo (Jevanđelje po Hristu). Za to delo je predložen za Evropsku književnu nagradu, ali koju dr.Souza Lara (tadašnji portugalski predsednik) jednostavno povlači i time poništava, obrazloženjem da to delo ne predstavlja Portugaliju u pravom svetlu katolicizma. Razočaran zbog cenzure, Saramago napušta Portugaliju i odlazi na Kanarska ostrva. Tamo nastavlja sa pisanjem, da bi 1998. dobio Nobela. Sve ostalo je poznato...


ovo o cenzuri

nije bas istina, jeste da je bio u svadji s nekim drzavnim sekretaom za kulturu,(souza lara). onda je otisao na kanare, jer se bio ozenio spanjolkom, a ona je tamo imala sestru i odlicna je klima.
kad kazem da je poceo sa 60, no ni to nije bas istina - tako on sam kaze. Prva 2 romana, (terra do pecado i levantado do chão) nisu bas vredni pomena. prvi nije dozvolio da se reprintuje, a drugi je vise nekakav soc-realizam.
on pocinje da racuna od memorial do convento (ja ga preveo kao 7 sunaca i 7 mesecina)
ovo znam iz prve ruke, mi smo kao neki ortaci - u meri u kojoj je to moguce.
inace na sprskom ima jos - slepilo, jevandjelje po isusu hristu(moji prevodi) i godina smrti rikarda reisa i embargo (prevod jasmine neskovic)
ostalo smo ostavili novim narastajima prevodilaca.


Deki... oko Saramaga i cenzure...

on je uvek jasno izjavljivao da je cenzurisan od upravo od tadašnje portugalske vlasti i katoličkih fanatika.
Sad me baš zanima da li je istina da su mu tadašnji portugalski političari skinuli kandidaturu za evropsku književnu nagradu.
Kome verovati?
Politikantima ili umetniku?

Preporučujem ti da prelistaš, ako nisi do sada, Jorge Amada i Nelsona Rodriguesa. Nisu Nobelovci, ali vredi provesti vreme sa njima. Nema u svetu ozbiljnog pozotišta koje bar jednom nije igralo neki od Nelsonovih tekstova.


Salkeru

pa verujem umetniku, a ne medijima. znam pricu do detalja, am me sada malo mrzi. u svakom slucaju, kao i obicno, lazu novine.

a amada i nelsona, to mi je omiljena literatura. amada sam pokusao i da prevedem, ali mi je lose islo - mnogo tropikalan taj jezik, ne znam kako da ga ne upropastim.


Tropikalan jezik?

Nemoj ni da pokusavas sa Amadom, ostavi malo i meni da zaradim neku crkavicu:;
Da bi usao u brasileiro, prvo sam morao da skinem bele rukavice i udjem u svet Tupi-Guarania, Candomblea, raznih Orixas, Iemanje, Umbande, Yorube...
Portuguese je samo dobra osnova.


slepilo

slepilo je odlicna knjiga. fenomenalna ideja takodje.

godina smrti rikarda reisha je jedna od onih knjiga koja mi uvek stoji otvorena na nekoj strani, ali moram da se vratim bar 10 unazad da bih shvatio o cemu se bese tu radi. tako da se vremenom lagano priblizavam pocetku, umesto kraju.


budo, isti slučaj – to

budo,
isti slučaj – to jest tačno znam o čemu pišeš : nikako da (je) pročitam...


;)

Steta, a ima tako dobar naslov...
;)


Dejane!

Da si Cherevicana bash nanjushio ne bi se moglo reci.
U pochetku ga uopshte nisi razumio.. mislio si da Cherevican pishe Ukrajinskim dijalektom!?


to je bila sala

njusenje se dogodilo jos ranije. a lozim se na dijalekte. tada sam ja vec bio iskamcio knjigu.


Biljana

...jes' ti normalna?
Prebroj koliko puta si napisala "govance" u raznim varijantama.
Ponašaš se kao Cunami na svakom blogu...hahah..

Hoćeš da još popujem?


Ja sam tipovala na Danila Kisha

dok je bio ziv, da ce dobiti Nobela. Cula sam onda negdje pricu da su ga drzali za premladog (ocito, postoje kriteriji koji nemaju veze s literaturom) u toj Nobelovoj "komisiji". Mislili, pustiti ce ga da ostari, pa onda chast. I onda ih danilo "predje" i - umre. Bas bi me zanimalo:
a - da li je ta prica istinita?
b - ako jeste, koliko je imala udjela na to da se Nobel za literaturu ne daje (vise) zbog starosti nego literarne velicine?


Kad bi pisac bio slobodan čovek

Kad bi pisac bio slobodan čovek, a ne rob, kad bi mogao da piše ono što mu je volja, a ne ono što mora, kad bi mogao da zasnuje svoje delo na sopstvenim osećanjima, a ne na konvencijama – ne bi bilo ni fabule ni komedije, ni tragedije, ni ljubavnog zapleta, ni katastrofe po usvojenom stilu...

Danilo Kiš, Eseji, Svetovi, Novi Sad, 2000.


drage moje dangube (ahahahahahaah)

u dnevnichkim zapisima "kuhinja nagrada"
(La cuisine des Prix, 1980 - 1993) Jacques Brenner
nas kao izlishni insider, mizantrop koji je prochitao puuuno, puuno knjiga, potanko upoznaje sa funkcionisanjem jednog zirija (jedan jury=svi juryji=(?): jer "naravno, svuda ima interesnih grupa, ali na jednom mnogo ozbiljnijem nivou".

"ozbiljniji nivo" ovde podrazumeva da chlan zirija moze birati izmedju recimo: stana na "poklon" od francuske Akademije, ili nagrade za najbolju knjigu, ako je pisac; ako je autor chlan nekog drugog zirija , shto ce reci- donosi neku od odluka bremenitih trzishnom stvarnoshcu, on ce onda morati da glasa u skladu sa "nezvanichnim obavezama" u koje je ushao pokleknuvshi pred kratkotrajnim charima korupcije.
"1)- diskrecija, i 2)- ko jednom udje, izlaska mu vishe nema!" neprikosnovena su pravila uticajnih literarnih ziri-krugova; bila, to jest, sve dok ih Brenner nije posthumno u temelju uzdrmao (samo)denuncijacijom sadrzanoj u dnevnichkim zapisima. objavljivanjem knjige, tempiranim neposredno pre obznane poslednje Goncourtove nagrade, odapeta je, zapravo, otrovna strela zloce Fayardovog shefa, koji je u prethodnoj 2005. pristojno (u)platio za Uelbeka i njegovu "mogucnost jednog ostrva", a ipak ostao praznih ruku. osveta brennerovim dnevnichkim zapisima razotkriva posredno sve zirije , rekao bih.

ne znam kako funkcionioshe NIN-ov ziri, ali pretpostavljam da se njegovi sudeonici, kao i oni iz senke ("lobiisti"), josh uvek razmenjuju iskljuchivo duhovnom energijom: u obliku nacinalistichko-politichkih stremljenja: ili ?

ipak- "sudbina i komentari", "u potpalublju", tasic , pa i te godine petrovic, i jesu zasluzili nagrade, jer: poznato je da nin ne dodeljuje nagrade iskljuchivo za jedno ostvarenje, vec na izvestan nachin krunishe razvojni put jednog pisca- u nevelikim, mirnim i perifernim vodama srpske literature.

pisati dobro na jednom jeziku, bilo kojem, znachi dostici vrhunac u izrazu, u sumiranju zbivanja i istine chitavog jednog podneblja: pisati znachi na jedinstven nachin okovati mishljenje (raz-biranje), fixirati ga logikom, tj. gramatikom X-jezika - jer , nije puko naklapanje: jezik je nachin razmishljanja pre svega, mera lukavstva razuma. stoga pisci zasluzuju svaki podstrek: u obliku odlikovanja, robije ili izgnanstva. oni usavrshavaju mogucnost sporazumevanja, shto je jako , jako bitno.
semolj, ili hobo, su recimo stvari koje se ne bi smele deshavati: one kompromituju jedan ziri, vredjajuci upravo drushtveni ukus potencijalne publike, unizavajuci ga i povlacheci po semoljskom blatu.

shto se Basare, i publike nezadovoljne njegovim espritom, tiche - vazno je da i dalje ima iskrenih pisaca njemu nalik: koji su za sebe odabrali hropac i onu Kishovu omchu literure: i, sve joj zrtvuju, ne ochajavuci mrsko pritom.


to i kazem,

kad ubodes hit ( ili nagradu), izdavaca prestaje da boli donji deo ledja za tvoju brilijantnu zbirku kratkih prica koju je pored uze rodbine kupilo jos 4 neoprezna ( ili upucena) citaoca, koje je u prvom izdanju izdata u fnatasticnih 232 primerka...


evo na primer

ako daj boze komo dobro prodje, setice se vec i da bi trebalo da obnove dzoa frejzera i list na korici hleba... koje sam i zaboravio ko ih je izdao...

kad smo kod toga, oduvek me je nerviralo kad potpuno neobjasnjivo totalno zanemare neka starija dela kurentnih hitotvoraca... ko je na primer odlucio da napuklo ogledalo nema vise izdanja, od '99 nadalje, a ove ostale..., mislim...


. zašto ne mogu da zamislim Basaru

nepospanog , ni na njegovoj književnoj večeri :

Naše ustanove su stvarnije od nas samih, uzalud se pokušavamo ugurati u bezbednost njihove empirije. Nemoguće je izgovoriti jednu jedinu reč a da to ne bude laž. Ako sretnem poznanika na ulici i kažem DOBAR DAN – lažem! U stvari sam rekao: PRIMEĆUJEM TE, TI POSTOJIŠ. Mogao sam reći PING PONG ili PJONG JANG, svi to znaju, ali se pretvaraju i uzvraćaju pozdrav istom laži: DOBAR DAN, kojom mi govore da su i oni mene primetili, da i ja postojim. To je bonton, pravila lepog ponašanja društva koje je na okupu samo zato da bi jedni druge uljuljkivali u iluziju da su živi, iluziju koja je u samoći neodrživa. Jednom sam pročitao, mislim kod svetog Avgustina, da je Bog stvorio dve vrste bića: jednu (duhovnu) blizu sebe; drugu (telesnu) blizu ničega. Ubeđen sam da je to osnovni razlog popularnosti ateizma: u blizini Boga ništavilo je toliko očigledno da vređa sujetu. Retko će se ko pomiriti s činjenicom da nije ništa. Tu ne pomažu bonton i prazne priče. Duboko u duši, svi mi znamo da Bog postoji, samo niko ne zaranja u dubinu, svi plivamo po površini. Početkom šezdesetih priređen je veliki spektakl sračunat na to da se još više udaljimo od Boga – čovek je odleteo u kosmos. Gagarin je naprednom delu čovečanstva referisao da gore nema nikakvog Boga, ničega osim udaljenih zvezda, praznine i hladnoće. Hruščov je bio zadovoljan. Moj otac takođe. Gledao sam u FILMSKIM NOVOSTIMA reportažu o tom čudu: Gagarin se smejao u nebeskim visinama, po nalogu Partije, naravno, jer se videlo da mu je teskobno i da ga je pomalo strah.
Nema pomoći, pomislih. Možeš odleteti na Saturn i ni tamo nećeš postojati.

NAPUKLO OGLEDALO, Nolit, Beograd (štampano u 1000 primeraka, 1994. godine)


to, jasnaz!

.. ja moj primerak izgubio , a to mekano izdanje se brzo prodalo... bilo posle jos jedno u tvrdim koricama...

trazim to, kao i prvo nase izdanje fukoovog klatna..
zlatno runo-svjetlost, i dzoni je krenuo u rat, festovi romani...


pnbb,

prepisala . a volim da se prašim po knjižarama . pa ako nešto nađem – javljam ! ogledalo mi mnogo drago , te jedini primerak ne mogu da (ti) poklonim .


eto dogovorismo se

u dve reci...
ako bi rado posedovala nesto na nekom stranom jeziku , samo reci

letecemo kao meci


Ne dao Bog

da za svog zivota osvanem kao Objavljeni pisac.


Komo - Srđan Valjarević , čini se

da je NIN-ova nagrada trebala da ode Srđanu u ruke za pomenutu knjigu.

Basara je izgleda dobio za minuli rad, mada se ograđujem jer nisam čitao knjigu od Basare.

Ovo za minuli rad je čak posredno na TV-u spomenuo i Vlajčić koji je bio član žirija ove godine, i koji je istine radi priznao da je glasao za Valjarevića.
Basara je inače pobedio sa 3:2 - i to treba znati.


Komo - Srđan Valjarević , čini se

da je NIN-ova nagrada trebala da ode Srđanu u ruke za pomenutu knjigu.

Basara je izgleda dobio za minuli rad, mada se ograđujem jer nisam čitao knjigu od Basare.

Ovo za minuli rad je čak posredno na TV-u spomenuo i Vlajčić koji je bio član žirija ove godine, i koji je istine radi priznao da je glasao za Valjarevića.
Basara je inače pobedio sa 3:2 - i to treba znati.


komo je fenomenalna knjga.

nagrada, kao i svaka, posebno kad je ipak neka ozbiljnija konkurencija. koji god od ova dva romana d anagradis, ogresices se o drugi.


Nego pričalo se o tome čini mi se u

utisku nedelje kako je Basara lično napisao i bolje knjige od ove za koju je dobio nagradu.

Kažem nisam čitao njegovu knjigu pa nemogu da se upuštam baš u poređenja.

Nego Biljana što ti se ne sviđa Bezdno od Svetlane Velmar Janković?


Skacem s teme na temu

ali me sad jaako zanima sta ti, Biljana, mislis o Miljenku Jergovicu, koji je inace moj favorit sa ex-Yu prostora i svakim napisanim delom sazreva!


Dodajem svoj glas zanimanja

za misljenja o M.Jergovicu?

(Bas me iznenadila ova procjena o njegovoj rastucoj zrelosti. Ja ga, naime, u jednom trenutku pocela drzati za "ponavljaca" vlastitih tekstova i stilskog izraza. Nekako bih ga u tom smislu poredila s Balashevicem, koji takodjer sve nesto varijacije na temu, ono sto prolazi kod sirokih narodnih masa, a sve jedno lici na drugo.)


I posle

romana "Dvori od oraha"?

I posle sjajne zbirke prica "Insallah, madona, insallah"?

Pa i posle mracne novele "Buick Rivera"?

To su tri potpuno razlicite knjige!!! Hajde, de, "Dvori" i "Insallah" imaju neke motive skupne, ali...

U kom trenutku si poclea da ga smatras ponavljacem? Verovatno si poredila "Sarajevski marlboro" i "Mamu Leone"?

Zapravo, reci ti sta je ulecem?


Ja sam prestala kod Dvora

od oraha. Buick Rivera mi se ucinio drugacijim od svega do tada; moguce zbog izmjestanja radnje na drugi kontinent, ta emigrantska prica. Da, Sarajevski Marlboro, Mama Leone, Karivani, kolumne u feralu i Globusu, Historijska citanka, pa cak i Naci bonton su mi nekako bili "na isti kalup".

Zao mi je sto nisam procitala Insallah, Madona, insallah; jer je i sam naslov toliko provokativan (u najpozitivnijem smislu rijeci).

Inace, sve dok nisam "odustala" od MJ nikako nisam mogla docekati njegova nova izdanja nakon procitanog. Eto, mijenjaju se, izgleda, i citateljski ukusi i (nadam se) autorski pristupi.


Jergović..

Čitao sam "Sarajevski Marlboro". Ima nekoliko dobrih priča, ali nije to vrhunska literatura. On je ipak novinar.
Iznervirao me deo "Karivani" gde pokušavao biti Andrić, ali nekako neuspešno, a pretenciozno do zla boga.


Ne razumem ovo

on je ipak novinar. Pa to mu moze biti samo novi kvalitet.


Procitaj "Insallah..."

i vratice se Jergovic u tvoj svet, veruj mi.
Pogledaj intervju, ako stignes, u novom broju Think-Tank-a, sa Jergovicem. Mozda i to pomogne...


Dogovoreno!

Insallah, Madona, insallag su mi razliciti ljudi preporucili, u ciji ukus i osjecaj za knjizevni kvalitet imam povjerenja. Ja sam se, doduse, bila nekako "zainatila" da se malo odmorim od MJ zbog tog utiska da se ponavlja. Prije toga sam, kako vec rekoh, bila gotovo ovisnik, nestrpljivo ocekujuci njegove nove knjizevne produkte.

Inace, meni njegov novinarski nacin odgovara i rado sam citala njegove kolumne u Feralu i Globusu. Mislim da je prije toga objavljivao i u Danima, dok sam ih jos pratila?

mala anegdota: poslije jedne knjizevne veceri u Porecu, upitah ga za detalje jedne price iz Sar.Marlbora, koji su me veoma podsjetili na vlastito vrlo slicno iskustvo s ljudima koje tamo opisuje (prica iz Zenice, jedan katolicki svecenik u kojem sam odmah prepoznala fra Stipu R. i jedan lokalni veliki direktor, u kojem sam odmah prepoznala tadasnjeg direktora Zeljezare K.). Na to mi Jergovic, onako kao u povjerenju rece: "Ma znate Vi fra Stipu, nikad se ne zna sta je bilo stvarno, a sta je on onako - dodao." Tu je MJ odmah uspostavio taj odnos povjerenja, kao da je siguran da se razumijemo i s malo rijeci, govoreci o zajednickim poznanicima.


Meni se mnogo svidela i:

Džo Frejzer i 49 pesama


veče sa Albaharijem, Novi Sad

Književno veče negde sredinom 90-tih, recimo 94. ili 95., na Tribini mladih, tj. u bioskopskoj salici Tribine, Albahari, ne sećam se koja knjiga. Napolju rat, izbeglice, inflacija sve pojela, najcrnje doba kriminala, sve normalno se povuklo u rupe i preživljava, ja u gimnaziji u jeku adolescencije, Hesse, Sidharta, Nietzsche, malo filozofija malo mistika, Mozart genije, Bah genije, ignorišemo ja i ekipa crnilo oko nas i to sve bez ikakve hemije. I odem ja na knj. veče, nisam čitala Albaharija ali ga znam po slavi, i tamo sala dupke puna, sede ljudi na stepenicama, neobična napetost, pisac pre godinu dana svojevoljno otišao u egzil a mi ovde ratujemo... Ne sećam se ko je pričao, znam da je napetost u vazuhu pucketala, publika zamukla i sluša svaku reč... Kad je došao red na Albaharija da govori, isto muk, on sav u svojoj školjci, oprezno, sve iz daleka, tiho a jasno... Tu me je prvi put onako definitivno fascinirao, u ono vreme muškarčina koje viču, urlaju, tumače sa televizijskih ekrana, kojima je sve jasno, ko smo Mi a ko su Oni, koga Treba a koga Ne Treba, dakle u to crno-belo vreme ta pojava nenametljivosti, toleranicje, opreznosti, skromnosti...
Pitanja iz publike. Par pristojnih, književnih. Pa onda jedno nezgodno: zašto, kako je mogao da ode, da pobegne, kad je sad najpotrebniji ovde, ovom narodu, koji ga je svo vreme hranio? I cinično, uvređeno: Lako je njemu sad tamo, u luksuzu...
Ne sećam se tačno šta je odgovorio Albahari, nešto blago, mirno. Ali to književno veče, to je jedna od mojih ključnih sećanja, paradigmatskih, na sredinu 90-tih. I na Albaharija.

Povremeno, Petrovaradin


David Albahari

se zadnjih godina vise puta doticao prikrivenog (prije bih rekla: tabu teme danas) antisemitizma u svojoj domovini i dao naslutiti da je i to imalo utjecaja na njegovu odluku da ode.


angažovanje

Spremajući jedan seminar o Albahariju tražila sam biografske podatke, do kojih je (bar meni ovde) neverovatno teško doći. Ok, to je njegova koncepcija pisca kao privatne osove. Ali, našla sam (izvor: Wikipedia) da je 1991. preuzeo funkciju predsednika Saveza jevrejskih opština (moj prevod nemačkog teksta) i da je kao takav učestvovao u (uspešnoj?) evakuaciji Jevreja iz Sarajeva. Zanimljivo, nigde drugde nisam mogla naći podatke o ovom njegovom radu. Da li je nekom na blogu poznato nešto o tome?


Rodbinske veze

Ja znam samo da DA ima (imao?) rodbinske veze sa sarajevskim Jevrejima, pa pretpostavljam da je to jedan od razloga njegovog angazmana. O evakuaciji pise i na drugim mjestima, ali nisam nasla vise detalja od ovih koje si pomenula.

Smatram vaznim napomenuti da je DA bio nakon ratova ´90tih prvi autor iz Srbije koji je objavljen u Hrvatskoj (mislim ARKZIN).