Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

security freakism

dolazite, znači, na aerodrom. vi i vaš saputnik ste najnormalnije, profinjene i miroljubive osobe. niste nikada u životu učinili bilo kome išta nažao. rečju, vi ste normalni i pristojni, tihi ljudi. iz nekog misterioznog razloga, arogantno aerodromsko bezbednosno osoblje uzima upravo vas "na zub". izgleda da ta vaša miroljubiva spoljašnjost i utisak dobroćudnosti kojima zračite, za frikove bezbednosti predstavlja baš savršen poziv da se okome na vas. vi ste savršen plen, odličan ulov!

prvo vam uzimaju dokumenta i odnose ih nekuda na uvid. ostavljaju vas po strani, možda imate još koji minut da porazgovarate sa saputnikom pre nego što vas sasvim izdvoje iz mase putnika. zatim prolazite kroz prvo skeniranje. kroz skener se vidi i najmanja sitnica koju ste spremili i poneli u prtljagu sa sobom. ali to nije dovoljno, odlazite na sledeći punkt bezbednosne provere. otvaraju prtljag pred vama, a zatim na najindiskretniji bezobrazni način iživljavanja sistema apsolutne moći nad nedužnom i mirnom individuom frikovi bezbednosti istresaju, gužvaju i bacaju sve predmete iz vašeg prtljaga, koje ste prethodno satima marljivo slagali, misleći s predanošću i pažnjom o uređenosti svakog pojedinačnog santimetra vašeg kofera.

frikovi bezbednosti vam nakon toga, pošto su vam sve preturili i pronjuškali nekakvim futurističkim spravama, žele prijatan let i ispričavaju se na neugodnosti jer su, bože moj, takva pravila službe. pred vama je hrpa izgužvanih stvari i raspakovanih predmeta koje ste sa puno lojalnosti odabrali za svoje bližnje na drugom meridijanu sveta...  spakovaćete sve, brže-bolje, željni da samo što pre napustite teritoriju ovih nasmešenih hijena. međutim, to nije kraj. postoji još jedan punkt provere, pred ulazak u bescarinsku zonu pre pasoške kontrole. vaš saputnik je, sticajem okolnosti, u drugom stanju? ne mari, tim pre će frikovi bezbednosti još više uživati u njegovom maltretiranju i nipodaštavanju. vaš saputnik, zbog svog izmenjenog stanja, ima preporuku lekara da izbegava magnetne detektore? odlično, tada ćemo provesti vašeg saputnika više puta kroz magnetni detektor, terati ga da podiže bluzu, izuvati ga kao nekog okorelog razbojnika, učiniti sve da mu pokažemo koliki smo frik.

uživajte, prijatan let, bez trunke stida će vam poželeti ova mašina-frik bezbednosti nakon apsolutnog poniženja kojem vas je podvrglo.


bolje

da te ti frikovi lepo i ruzno ispregledaju nego da si ti jedan sa poternice.

ta neljubaznost njihova je u okviru njihovog posla. sto si vise uplasen manje si guilty.

vi i vaš saputnik ste najnormalnije, profinjene i miroljubive osobe

ma idi begaj! :)))

svi smo mi fini i miroljubivi, pa kad nije po nasem bas smo onako mazni. kako da ne.


zanimljiva logika,

"sto si vise uplasen manje si kriv".

znači, ako nisi uplašen, onda si prikriveni terorista?

edit: uzgred, skoro da sam siguran, dok su frikiške gubile vreme s nama, neko im je proneo slonče nafilovano kokainom kroz sve čekpointe.


profil

onih koji prelaze granicu sa kriminalnim rekordom je da su prema sluzbenicima hladni kao spricer. samo pravi majstori znaju kako da pobede te psiholoske predispozicije i prevare carinike i ostale vladine sluzbenike.

a sta bi bilo da si su tako nekog pored tebe maltetirali a taj ima poternicu na primer? e onda bi rekao, tako i treba...svaka cast kako su ga uhvatili.

njihov zadatak je da te isprovociraju ako im se ucinis sumnjiv, a iz nekog razloga ucinio si im se...mozda najbanalnija neka stvar tipa celav si.

za koku ne znam, to je bas rizik. u americi pse imaju na trakama kada predas prtljag, (a drug mi koji radi na aerodromu kaze da imaju sensore isto instalirane kada ubacuju taj prtljag u kamioncice koji odvoze do aviona).... ti psi su ovisnici pa tesko mi bas da poverujem da neko ima onu stvar da pored njih proba da prosvercuje.

da nisi ti neki sa predrasudama? ono kako covek izgleda pa mislis odmah se time i time bavi? kako si skoro siguran u tog tipa?


dobro, Angelia,

zbog čega onda ne pretresaju tako te 'ladne kao špricer?

moguće je da sam se učinio sumnjivim, jer sam se iznervirao i rekao im da nemaju nimalo ljudskosti niti takta u tome što rade, da su kao mašine i da treba da ih bude sramota.

naravno da imam predrasude prema takvim sistemima: ako si ti suočen sa nekim realnim problemom, poput terorizma ili krijumčarenja droge, to ti ne daje za pravo da se ponašaš kao preispoljna vucibatina. kada sam devojci koja mi je istresla sve torbe na zemlju rekao da je bezosećajna mašina, nije mogla u oči da me pogleda (nastavila je da gleda u torbu i istresa stvari iz nje kao da joj je to jedini smisao u životu). ako je neko u pravu, nema problema da te ne gleda u oči kada želi nešto da sazna od tebe, osim ako nije neka prefrigana bitanga i stvarni krimos.

ako mi imamo problema sa terorizmom, ne moramo sami da postanemo frikovi zbog terora. siguran sam da je nečija želja za terorom u krajnjoj meri takođe stvar prirode, i da se ne mora izgubiti ljudskost u odnosima zato što ta pretnja postoji; a smatram da je u situaciji koju sam opisao upravo reč o početku gubljenja ljudskosti.


..mozhda greshim..

..ali chini mi se da andjelija radi isti posao kao i ti shto su tako nekulturno trkeljisali po tvojoj torbi, pa samim tim pravda svoju profesiju.


srdjane

stvarno gde si to doziveo? kod nas?

jos te nisu produvali kroz masinu da vidis tek kakva je to zabava!

inace tvoji argumenti su sad skroz protivrecni...prvo si rekao da si bio miroljubivo bice, a sada kazes da si bio iznerviran kada su te zaustavili? koliko brzo ti treba da se iznerviras?
ti si se iznervirao zasto sto si se osetio ponizenim.

na predrasude sam mislila na tipa sto si uperio prstom i rekao da je on mozda prenosio drogu.

a ne znam sto bi imao predrasude o sistemima po tom pitanju kada su svi na neki nacin slicni. kerovi su kerovi ma gde god bili.


Verovatno

na Ben Gurionu (sorry sto odgovaram u njegovo ime).

Oni su ponekad stvarno naporni. Ja sam u jednom momentu prestala da im prilazim sa smeskom i tad su prestali da me maltretiraju. Inace, u jednom momentu sam bila toliko iznervirana da sam pisala tadasnjem ministru za saobracaj.

I dalje duboko verujem da je tretman bio takav jer nas cesto smatraju Rusima i onda postajemo gradjani drugog reda.


Lidiaz ovo što si

Lidiaz ovo što si nagovestila da nas Amerikanci često mešaju sa Rusima, ja bih rekla prečesto. Kada sam još pre 4 godine bila u Španiji, tamo sam imala prilike da upoznam neke Amerikance koji su pevali u horu i valjda bili na nekoj turneji po Španiji. I razgovor je tekao po principu:" Where are you from? From Serbia" (kažem ja), a oni na to najiskrenije:" Hmm, is that in Russia?" I onda ja krenem da objašnjavam šta je Srbija, šta je bila jedna Jugoslavija a šta je druga, nije im sve baš bilo najjasnije ali su slušali. Oni su imali negde oko 20 godina inače totalno cool osobe, lepo smo se družili.
Neću više da trolujem, izvinjavam se, ovo je bilo jače od mene.


common thing

razlog za ovo "neznanje" je slican izgovor za siberia i serbia. ja im vise ni ne uzimam za zlo, pokazuju makar nekakvo poznavanje gradiva.


ama, Angelie,

nesporazumeli smo se, nisam ni na koga uperio prstom (stvarno nisam u tom kvinslinškom fazonu da cinkarim bilo kome bilo šta, osim ako nije neko ozbiljno zločinjenje, tipa da se radi o glavi, mojoj ili drugarskoj, a ja da mogu to nekako da sprečim).

vidi, Angelie,
rekao sam da sam miroljubiv ali ne i budista (daleko je Buddha, kol'ko i amer'ka). "iznervirao sam se", znači da sam reagovao grubo i išao na to naudim verbalno toj osobi, "ti si bezosećajna mašina". to sam učinio nakon što sam zahtevao da sami dekomponujemo kofer, što mi je odbijeno, uz objašnjenje o pravilima službe. dakle, pošto je meni uskraćen minimum poštovanja, potegao sam bodež, reč izrečenu uvredljivim tonom. moja grubost je ništavna, ipak, u poređenju sa količinom poniženja i nepoštovanja kojima su moju saputnicu podvrgli gospođica mašina i njene kolege. da jesam Buddha, verovatno bih smerno i samilosno prešao preko ovog ponižavanja moje bližnje. al' nisam Buddha, oprosti.


po toj logici ja definitivno

po toj logici ja definitivno nisam kriminalac, mene uvek iznerviraju da mi dodje da vristim od besa. redovno me pretrazuju, otvaraju mi kofere, kad mi vide pasos samo mene pitaju jel imam nameru da didgnem avion u vazduh a kad me "randomly" selektuju za pretragu ja se mislim kako da ne- garant je egzoticno prezime imalo ulogu. Oni hladni da ne mogu hladniji biti a ja, ma koliko pokusavam, kipim od besa...jednom sam do duse aerodrom u washingtonu napustila u suzama, i sad ne znam sta mi bi, mozda umor + tretman koji ja ne bi ni kucetu priustila... a tek kad mi uzese pasos na razmatranje i ne stase negde sa njim dok sam ja sedela u nekom cosetu cekajuci, tu se desio kratki spoj. Ja sam pravu teoriju zavere razvila al'mi nista ne pomaze jer su bas odlucili da me zezaju (ne mogu da se setim poslednji put da sam stigla ili otisla bilo gde a da me nisu po nekom, najcesce pasoskom osnovu zezali). sta cu kad sam guilty od rodjenja.


ne slazem se

Najneprijatnije sto mi se na bgd aerodromu dogodilo je sto su mi oduzeli makazice za nokte 2 puta. Neprijatne su i zenetine na letovima za CG jer je guzva i onda siznu pa se izivljavaju.Oduzimaju regularan rucni prtljag i zbog toga ludim. Ipak, nista se ne moze uporediti sa uzasom zvanim JATovi stjuarti i stjuardese. sto se carinika tice u poredjenju sa italijanskim, francuskim, izraelskim, austrijskim, kolumbijskim carinicima, nasi su male mace.mozda sto ne znaju koliko mogu da se izivljavaju a mozda su jednostavno fini


nasi jesu melem avio

nasi jesu melem avio industrije. njima ni overweight nije tragedija.
a JAT osoblje... joj! ja sam sedela jednom pored nekog stranca kome je muljava salata zavrsila u krili kad mu ju je stjuart dodavao (pardon, dobacio) i to sve dok je citao prirucnik o Srbiji. samo je prestao da cita, fiksirao svoj pogled na nesto sto je citao i zatvorio je...


izostalo

je samo ono najvaznije: gde se radnja dogadja?

naj freaks se nalaze na aerodromu u tel avivu, to treba da ti je poznato. nista se s time, blago receno, ne da uporediti. igra detekcije, pa ko pre poludi...


Meni je heathrow uzas!

Meni je heathrow uzas!


Srđane

evo ti ga jedan sapatnik sa sve fotografijom...
Tebe i dalje čekamo?


Jelena K,

fala, fala, evo stekao sam gr. status u vašoj državi, sada samo još da skužim propise! :)


EL AL

Mene su uglavnom maltretirali u povratku posto ne pricam jezik bas najbolje. Jednom su moju jaknu i kesu sa cokoladama, koja je uz tasnu cinila rucni prtljag, zadrzali kao taoce dok ne provere prtljag.

Od losih uspomena, letos je Englezima bilo sumnjivo moje neizraelsko prezime, izraelski pasos i avio karta za Ameriku. Pa su mi bez obzira na urednu vizu trazili da im pokazem moju licnu kartu (koju sad drzim u kuci). Na kojoj bi verovatno razumeli samo brojeve i sliku.


ćaos Ledo,

stara gaga-snago... :)
M. je isto rekla da joj to sve rade zato što nije j.

ne znam šta treba čovek da uradi i koliko da dubi na glavi, pa da ga udostoje nemaltretiranja? :(


Da se iseli

U neku od ovih zemalja gde ti ne traze pedigre o poreklu.


uh, istina

- nije baš lako svarljiva stvar. :(


Srdjane

Ja prosto ne znam sta da mislim o svemu ovome....ipak cini mi se da frikovi na kontrolama ipak treba da postoje...Da je neprijatno jeste...oduzima ti vreme i kvari raspolozenje....ali ja ipak verujem da sve to ima veliki udeo u postizanju opste sigurnosti.
Zivela sam u Izraelu i u pocetku mi je bilo veoma tesko da se priviknem na pretresanje u svakom javnom prostoru....bilo mi zao arapkinja zabradjenih i zavijenih u salove i dimije koje su uvek izazivale paznju frikova iz obezbedjenja...cinilo mi se previse...sve dok se jednom nije desilo da je neka svoje rodjeno dete, bebu tako reci, zavio u pelene sa sve bombama i proturio u skolski podrum kako bi ubio i drugu decu...Na srecu i vestinu izraelskih vojnika i obezbedjenja ovaj slucaj je srecno okoncan bez ijedne zrtve.
Znam....21. je vek...ali na zalost on uz sve ono sto zelimo nosi i ono sto je u njega uslo optereceno nerazumevanjem i netoleranicijom.


Koga zmija ujede...

... on i u jogurt duva.
Nije važan aerodrom, ko zna šta je siroma' security doživio prethodne noći, pa je sad našao tebe/mene da dribla.
Mogu da nađem pravdanje.

Mene su na minhenskom Franz Jozef Straussu izuli, tjerali me da se odreknem svog dugogodišnjeg partnera - Zippo upaljača i kružili oko svih dijelova mog zmijskog tijela napravama na kojima bi im pozavidio svaki hi-tech freak. Kompromis, nakon jednog krvoločnog pogleda (bar sam se trudio da tako izgledam): izvadiću kremen, fitilj i vatu iz upaljača.
Radnik za skenerom je samo slegao ramenima i rekao: "Jebiga..."
I da znaš... bude čovjeku lakše nakon domaćinskih riječi utjehe :)


Ko je

u danima neposredno posle september elevena leteo sa americhanskih aerodroma zna sta je ptravo maltretiranje, sve sa izuvanjima, vadjenjem i ponovnim vracanjem baterije i paljenjem laptopova, kamkordera, pretresanjem, odvrtanjem nogavica na pantalonama, detaljnim pregledanjem diaper bagova i car seatova... a sve to je bilo naivno u odnosu na ono sto se desavalo sitizenima nesto tamnije boje koze a sa imenima i prezimenima koje asociraju na Bliski Istok.


evo ja

isla krajem septembra iz bg za ny preko londona, pa potom sredinom oktobra nazad istim putem. i stoput gore bilo kod engleza - i kasnjenje, redovi, pretres, sve.

za nerviranje, srdjane i drugi, jeste, ali u takvim vremenima zivimo.

mene, recimo, vise nervira sto placam skupe avionske karte za uzana sedista, losu uslugu, kasnjenje i neljubaznost. za to krivim finansijsku krizu u avio-kompanijama, postali su jos samo jedni u nizu nezadovoljnih javnih radnika.


i meni su englezi mnogo gori

i meni su englezi mnogo gori mada me ni ameri ne stede. jednom mi se desilo da mi je gospodja pogledala u narukvice koje smo momak i ja kupili u NJu Jorku jednog nedeljnog popodneva, kao iz zezanja i odlucila da me skenira, izuje i drzi u nekom akvarijumu gde te jos svi gledaju, i to desetak minuta. Narukvice su inace krajnje benigne, kao beads sa nekim kineskim znacima, bez veze.


to lionsgate

ja i moj muz (englez) smo isli na godisnji u maju 2001 u USA. Pretresli su nas tri puta dok nismo stigli do aviona! Prvo na cekiranju, pa na ulasku na gate i na samom ulasku u avion. Secam se da sam nosila knjigu Dervis i smrt sa sobom i da su je izvadili iz moje torbe i tresli je dok stranice nisu pocele da otpadaju! To me najvise zabolelo jer je knjiga bila jako stara, skoro pozutela.
inace cesto putujem i imam vrlo losa iskustva na heathrow. Pogotovo ako putujem sa nasim pasosem: izuvaju me, pregledaju pasos, ispipaju me, preture sve po torbi i onda drsko kazu da mogu da prodem.


Nikad nisam imao neugodnost..

...a pooštrene procedure gledam kao nešto što je u mom interesu.
Najbednije sam se osećao na tivatskom aerodrom u onom čuvenom boksu za prtljag, ograđenom žicom i pod vedrim nebom gde su mi već bili maznuli kofer, a ja ga u poslednji čas kroz žicu ugledao u otvorenom prtljažniku autobusa i vratio u posed.o) Upravo, zbog elementarnog nedostatka bilo kakvih procedura.


Ako smo spremni da zrtvujemo

Ako smo spremni da zrtvujemo i delic slobode radi bezbednosti, ne zasluzujemo ni jedno ni drugo...

Bendžamin Frenklin


U ljeto 1990. su me

U ljeto 1990. su me prijatelji iz rodnog kraja zamolili da im pri dolasku donesem krajnje neophodno sredstvo za unistavanje stetocina na gljivama bukovacama. To sredstvo je bilo u obliku onih svijeca-lampiona. Trebalo je odvrnuti neki zatvarac, ili tako nesto, ubaciti u prostor u kojem se bukovace uzgajaju. Tu bi se onda razbio neki dim koji bi unistio sve stetocine i poslije toga "mirna Bosna". Naravno, bilo je opasno po ljude, sto se jasno vidjelo i na pakovanju: crtez mrtvacke glave (otrov), crtez vatre (eksplozivno), a uz to i upozorenje da pri transportu u letjelicama i padu tlaka, moze doci do oslobadjanja supstance. U tom slucaju ljudima odmah dati atropin kao protuotrov. Istovremeno, davanje atropina moze za neke biti kobno (infarkt, gusenje, ...).

Elem, ja imala avionsku kartu, JAT, pa se usprpala - sta s tim otrovom? proucila JATova uputstva ponasanja u takvim slucajevima, pa pred let odoh na njihov salter da prijavim sta nosim. Lijepo im ispricah sta imam, te zelim prijaviti i dati im da oni to odgovarajuce transportiraju; bas kao sto pise da je moguce. A oni - ni da me pogledaju! Kazu: nema problema, uzmite Vi to SA SOBOM u kabinu. Wow, mislm ja, umotam dobro, pomolim se da sve prodje OK. Na ulazu u avion jos jednom skrenem paznju stjuardesi na svoj opasni prtljag, a ona veli da uzmem sa sobom, da je sve u redu.

Let prosao, svi prezivjeli, nista nije eksplodiralo, bez dima, bez vatre. Dodjoh na carinu u Zagrebu, a carinik kao sestim culom vodjen, hvata se za moju torbicu s tim "dimnim bombama". "Sta je to?", pita. Ja izdeklamujem cijeli tekst i kako sam pokusala prijaviti, itd. A on: "Ma, ne zanima me. Koliko je to kostalo?" "Ups," mislim ja i kazem: "32 marke jedan, znaci 64 oba." "Sve u redu, ne morate platiti carinu." i pokaze mi na izlaz.

Od tada su se vremena mnogo promijenila, ali strah koji sam za vrijeme leta imala necu zaboraviti.


Sve strožije bezbednosne

Sve strožije bezbednosne procedure uništavaju radost koju čovek ima kada se priprema i uživanje koje predstavlja samo letenje, dok sa druge strane sve složenije procedure koju zahtevaju aerodromi i aviokompanije zahteva i više vremena tako da letovi ka kraćim destinacijama postaju besmisleni, jer zašto bi se neko cimao 2 sata ranije da se pojavi na aerodromu plus vreme koje je potrebno do aerodroma, za let koji traje pola sata do sat vremena.. Vozovima ili autoputem se stiže za skoro isto vreme..
Sada su uveli i pravilo da se više u kabinu ne mogu uneti torbe veće od lap topa. Najveći broj poslovnih putnika je da bi izbegao beskrajno dugo čekanje prtljaga po sletanju obično unosio sa sobom torbe preko ramena sa odelima ili manje torbe sa ručkom i točkićima... praktično naravno, ali od sada nepoželjno kao ručni prtljag.

Pa onda kada su mi prošle godine, neposredno po uvodjenju pravila oko unošenja tečnosti u avion, na Malpensi spakovali parfem kojeg sam kupio u bezličnu providnu kesu vezavši ga čvrstom plastičnom vrpcom, uništili su mi i radost kupovine. Imao sam utisak kao da sam u ruci držao neki opasni po život paket, a ne bočicu omiljenog parfema.
Moje poslednje iskustvo sa bezbednjacima je sa rimskog Fiumicina gde su stroge mere koje je EU propisala vešto iskombinovane sa poslovičnom ležernošću italijanskog juga, tako da prosečno vreme koje se provede na bezbednosnoj kontroli ovde je 45 minuta i nikome ko ima neki vezani let ne preporučujem da koristi ovaj aerodrom, jer je velika verovatnoća da će taj sledeći avion odleteti, ne čekajući putnika koji je silom prilike zadržan na bezbednosnoj kontroli. Alternatniva ako se mora preko Rima je da se izabere let koji ima više od sat vremena izmedju uz sasvim izvesnu mogućnost da prtljag predat u Beogradu ne stigne na željenu destinaciju zajedno sa vlasnikom. Procedura izuvanja ovde je na snazi još od 2003 god, skidanja kaiša, pa otvaranje laptopa i posebnog prolaska baterije i same mašine kroz rendgen. Damama ne bih preporučivao košulje ili bluze koje imaju neko parče metala ili štrasa.. jer bi to značilo i odvodjenje u posebne prostorije na detaljniji pregled, ako nemaju nameru da izvode besplatni striptiz. A tek kada čujete plač dece koja su se unervozila, dok ih majke drže čekajući da prodju kontrolu..
Bezbednjaci na Surčinu su prilično cool i efikasni, uz to može im se primetiti često i osmeh na licu(toga nema kod talijanskih bezbednjaka). Jedino murija na surčinu ima pristup kao da su dopremljeni iz škole sekuritatee iz doba čaušeskua. Mogli bi šefovi da isprogramiraju te robote da nabace i neki osmeh?


kada

putujem preko italije obavezno nosim carape stare tri dana jer znam da ce da me izuvaju!!!
grozni su...narucito u rimu...


A gde su ti security

A gde su ti security freakovi kada bombaš samoubica raznese autobus pun nedužnih ljudi u Jerusalimu? Da li te mere bezbednosti zaista mogu da spreče unošenje opasnih materija u avion i prolazak terorista? Mislim da je tu cilj stvaranje jedne psihoze kod ljudi, ništa više.


Nesto slicno

sam doziveo na hrvatskoj strani granice, u Bajakovu (dakle, nisam isao avionom, nego autobusom), kad sam s drugaricom isao u Zagreb,neki Kamenjar* je izdvojio nase pasose, kao da smo, jel kriminalci, samim tim sto dolazimo iz Srbije, na kraju je rekao sledece "Ako se desi neko sranje, bolje da vas ovde ne bude".
Osetio sam se kao govno.
Uzas.
Ali mi je u Zg zato bilo divno.:)

*Kamenjar-naziv kojim Zagrepchani oznacavaju hercegovachke Hrvate, kao sto Beogradjani nazivaju republichke Srbe "Shumskim".