- Naslovna
- B92
- Aleksandar Stojanović
- Aleksandar Vasović
- Aleksandra Mitrovic
- Ana Sofrenović
- Avram Goldmann
- Biljana Cincarević
- Biljana Srbljanović
- Božidar Đelić
- Bojana Maljević
- Branislav Kovačević Cole
- Čedomir Antić
- Đorđe Bobić
- Dejan Švajner
- Dejan Bizinger
- Dejan Restak
- Dejan Stanković
- Dule Nedeljković
- Everest 2007
- Gistro FM
- Goran Marković
- Goran Miletić
- Gordan Kičić
- Gorica Nešović
- Igor Brakus
- Ivana Konstantinović
- Ivan Marović
- Jasmina Tešanović
- Jelena Krajšić
- Jelena Milić
- Jelica Greganović
- Maja Kuruc
- Marčelo
- Marin Milosavljević
- Marko Vidojković
- Mića Marković
- Milan Lukić
- Milan M. Ćirković
- Milan Novković
- Milan Obradović
- Milica Đilas
- Miljenko Dereta
- Miloš Šaranović
- Mjehur
- Nebojša Milenković
- Nebojša Spaić
- Neven Anđelić
- Nikola Vitas
- Nune Popović
- Olga Medenica
- Olivera Vujnović
- Oto Oltvanji
- Queeria
- Rade Rakočević
- Radmila Hrnjak
- Radovan Nastić
- Ruža Ćirković
- Saša Radulović
- Sanja Perić
- Srđan Fuchs
- Srđan Kusovac
- Tamara Skrozza
- Tanja Jakobi
- Tatjana Momčilović
- Tena Štivičić
- Terorizam
- Veljko Popović
- Vesna Knežević Ćosić
- Vikipedija
- Vladan Aleksić
- World News
- Željka Buturović
- Željko Mirković
- Biografije
Jedna on line nedelja
Tatjana Momčilović (3 April, 2007 - 11:55)
lap topProbudim se rano svako jutro i prvo pogledam na net-u koliko je stepeni. Nepouzdano mi je izbacivanje ruke kroz prozor ili izlazak na terasu. Vreme je ovde nestabilo i za čas krene neka oluja iz jasno plavog neba u podnožu Alpa. Drugi sajt koji pregledam su gužve, i radari u gradu koje će me sačekati uz put da bih izbegla nepotrebno zadržavanje i još nepotrebnija plaćanja. Ponekad pregledam i sajt obdaništa moje devojčice jer ljudi uredno ažuriraju novo pristigle roditelje, njihove adrese i telefone ali jos važnije dogadjaje i planove za nedelju unapred. Posto je obadaniste koncipirano da roditelji u njemu rade 3 sata mesečno pregledam svoj nalog pa vidi koliko mi skupljnanja lišća, grabuljanja ili sadjenja predstoji za vikend. Ulazim u kola i krećem ....Tih nekoliko desetina minuta sam bez kompjutera. Pratim dobru rutu bez gužve i stižem. E onda naravno gledanje mailova, zaostalih poruka od poslepodne, na e-mailu, jednom drugom, trećem. Pregledam ko je on line da nekom poželim lep dana. Ponekad mi neko posalje cvetić ili kratku poruku. Obradujem se - nekako osećam da moji prijatelji sede i rade isto kao i ja i da misle na mene u tih nekoliko sekundi dok mi šalju poruku.
Posao nam se svodi samo na on-line komunikaciju. Faks nisam primila sto godina a telefon skoro da i ne koristim kad sam pored kompjutera.
Pauze koristim da on-line platim račune. Nekim kućama od poverenja dala sam potpis (uz ugovor naravno) da to sami čine- odnosno skidaju novac sa mog računa, a nekima još uvek volim da sama prebacim novac na račun.
Ponekad hoću da idem u kupovinu. Uhvati me želja da se gužvam po prodavnicama i da se sa ženama koje uzimaju garderobu kao da džabe dele tučem i gužvam.
Onda me ta želja brzo prodje jer sve mogu da naručm sedeći za mojim kompjuterom uz muziku koja mi se svidja. Naručim po tri para patika, nekoliko pari cipela, majica i farmerki, onda sve probam, izaberem štedljivo ono sto mi treba i ostalo spakujem i vratim. Samo na istu kutiju nalepim nalepnicu (koju su oni več spakovali) pronadjem na netu njihov punkt koji mi je uz put i završim. Platim samo ono sto sam uzela jer sve mogu da vratim u roku od 14 dana.
Kupujem stalno sočiva- moja doktorka kaže da obavezno kupim na netu-i dala mi je karticu sa popustom.
Kupujem ponekad i tehniku, neki komad nameštaja. Ne mili mi se dogovor oko transporta a na pomisao da sama vučem kupljene stvari vec odustajem. Naručim - neki katalozi nude i montažu uz sve što kupim. Ako mi se ne svidja zovem ih oni dodju i nose. Samo zamolim dobru komšinicu da uzme ključ od naše kuće.
Kad treba da putujemo pretrazimo hiljade sajtova. Sreća pa su svi u centralnom rezervacionom sistemu i ne jurim gde ima mesta. Pretražim mesto gde idem uporedim daljine od nekog mesta, vidim kafice u okolini snimim plažu i igralite za decu a najviše verujem forumima gde ljudi pišu kako im je stvarno bilo. Onda, pretražim sajtove koji uporedjuju cene svih ponuda i hop -rezevracija je tu.
Na kućnu adresu mi stigne karta i vaučer - moje je da se spakujem i pojavim na vreme.
U prodavnicu i dalje idem - stvarno. Tu zveram i tražim i planiram meni za sledeću nedelju.Neki moji prijatelji naručuju i stvari iz radnje on-line.
U poslednje vreme, sve više ljudi, interesantne stvari pišu na svojim blogovima. Imam spisak nekih omiljenih pa čitam- nije loša zabava - TV mi se uopšte ne gleda. Kad se isključim odem sa drugaricom u bioskop.
Da ne bih stajala u redovima i plaćala račune, u gužvama i trošila vreme na ljude po agencijama, ili se tukla sa ženama u radnjama ja se ukljucim i nabavljam, trošim, zaradjujem.
Kad putujem - pravim najbolju, najzanimljiviju ili najjeftiniju rutu - zavisi od želje.Sve on-line.
E za vikend se iskljucim -skroz. Onda imam vremena za park, ringišpile, piće sa društvom, ćaskanje kod kuće.....
Pre nekoliko dana mi se pokvarijo lap top. Uh, baš je bilo teško...nabavila sam brzo novi preko drugog računara.
Zar to nije fascinantno?
Doctor Wu (3 April, 2007 - 13:04)
Francuski Bullet train probio brzinski rekord: 571 km/h! Skoro kao avion u letu. Zar to nije fascinantno?
»
Gledala
Gospodja Klara (3 April, 2007 - 13:12)
direktan prenos i najezila se potpuno, i odmah pomislila - joj kako su oni daleko odmakli. A tek Japanci... Mene fascinira to pomeranje granica tehnickih mogucnosti, mada malo i plasi. Svet izgleda sve manji, vreme prolazi brze...
»
Da, meni je to
Doctor Wu (3 April, 2007 - 13:21)
fascinantnije od interneta... Nedavno sam naleteo na fantastičnu knjigu. Toplo preporučujem, ukoliko je već nemate.
(uzgred, čemu strah?)
»
Pa onako
Gospodja Klara (3 April, 2007 - 13:38)
malo iracionalni strah od demistifikacije svega. Vise ni nebo nije granica. Ja sam prosecna osoba koja dobije vrtoglavicu kada cuje da joj ispod nogu neki akcelerator pokusava da proizvede crnu rupu. A takodje mi se cini da ljudski rod nekad nije ni dorastao sopstvenoj inteligenciji, i da cesto zloupotrebljava sopstvenu genijalnost.
Ali da nebudem pogresno shvacena, daleko od toga da sam protiv, vise je to onako kao vrtoglavica pred nepoznatim.
»
Oprostite
Tatjana Momčilović (4 April, 2007 - 10:25)
nisam imala nameru da pisem u tom tonu. Samo sam pocela da mislim naglas da li je to dobro ili ne...sve vise mi se cini da nije - zato sam pisala - nikako obratno.
»
Tatjana,
dunjica (4 April, 2007 - 10:40)
citam ovaj vas tekst, kao de sebe cujem. Primjetila sam da ima dana kada jednostavno sve, sve obavim preko racunara; i posao obavim, poplacam racune, kupim uskrsnje poklone, susretnem se s prijateljima na skype i pisem emails, dobijem potrebne informacije, ... Onda zastanem i zgrozim se, jer me takav nacin vodi sve dalje u otudjenje od drugih ljudi. Ako nista drugo, ljepse je uz kavicu susresti se s prijateljima, vidjeti im draga lica dok razgovaramo, nego ovako sterilno.
I, ako dozvoljavate, jedna anegdota, koja puno govori o toj cyberzaciji zivota. Prije nekoliko godina, dok smo jos zivjeli u Düsseldorfu, zaculi smo neku gungulu pod prozorom, cak se vidio i neki dim slabasan. Nismo znali o cemu se radi? prosto automatski, odosmo na internet, na gradsku info-stranicu da vidimo da li tamo nesto pise? I zamislite: pisalo je da se taj dan odrzavaju demonstracije Kurda ispred turskog konzulata. Nasa kuca je lezala na putu od uzeg centra prema turskom konzulatui. Tako smo mi iz interneta saznali sto nam se dogadja pred kucnim pragom. Danas mi se to cini pomalo perverznim.
»
Dunjice
snezana7plus (4 April, 2007 - 11:55)
problem je sto i da nema inerneta, mi cesto ne bi znali sta nam se desava pred kucnim pragom :(
»
Dunjice
Tatjana Momčilović (4 April, 2007 - 12:15)
cekla sam vas on line da vas ugostim. pa dobro dosli- super je anegdota i drago mi je da ste shvatili kako se ja ovde u stvari zalim a ne hvalim. Onda do kafe u Minhenu - uzivo!
»
Tatjana!
dunjica (4 April, 2007 - 13:41)
Kafa u Münchenu, uzivo?! Hmmmm, rado! Znate, ja poucavam preko skypa nas jezik. Izmedju ostalih poslova koji su ovisni o netu :-) E, jedan od mojih skype-ucenika je iz Minkena, pa smo se vec jednom sreli uzivo u Berlinu, nakon 4 mjeseca na skype. Zamislite, 4 mjeseca nismo znali kako ono drugo izgleda, a redovito se nalazili na lekcijama Jezika.
Meni se cini da cete Vi prije u Berlin, kako god. Ja se nadam kafici onda tu kod mene. Imate moj email kontakt ovdje ostavljen.
Srdacan pozdrav!
»
Ja bas i ne bih
Dilan Dog (4 April, 2007 - 07:56)
pristao na to da sve uobicajene svakodnevne poslove obavljam preko neta. Da se preko neta družim, kupujem garderobu,slavljeničke torte, pastu za zube i šampon.
U stvari nemam slicnih iskustvava, ali, ipak mislim da ne treba dozvoliti da virtuelna realnost postane primarno životno iskustvo. Po mom mišljenju, računar i net treba ljudima treba da koristi kao pomoćno sredstvo, život "uživo" ne može ništa da zameni...
»
Eto
Tatjana Momčilović (4 April, 2007 - 10:27)
i ja sam pocela da mislim da je malo guranja u radnji bolja varijanta zato sam i napisala tekst. I lepo je birati slavljenicku tortu i mirisati svez marcipan - u pravu ste
»
Ne bih sad želeo
Dilan Dog (4 April, 2007 - 12:13)
da kažem da je računar svo zlo sveta, ali kad vac pricamo o njemu, da navedem primer svoje komšinice koja radi u jednoj banci- poslovi u vezi sa ljudskim resursima,i naravno, za rad joj je nephodan računar.Ali, isto tako ima kod kuće svoj računar. Jednom prilikom, bio sam kod nje i tako, pogledam prema stolu- vidim nema računara. Upitam je za računar, a ona odgovori da ga je dala bratu na korišćenje, pošto joj se "smučio"- za slušanje muzike koristi muzički stub, a za gledanje filmova DVD. :-)
Da ne bude da širim defetizam, možda neko ima pozitivniji primer
:-)
»
Kazu da i Seselj
nsarski (4 April, 2007 - 12:28)
u Hagu odbija da koristi racunar - da ga, kako kaze, ne bi udarila struja.
»
Njega je struja
Dilan Dog (4 April, 2007 - 12:34)
udarila od rođenja, ne bi mu ništa škodilo još malo... :-))
»
...ipak je vise prednosti nego mana
snezana7plus (4 April, 2007 - 11:51)
Mislim da je suludo opirati se mogucnostima koje pruza internet.
U Beogradu je redak dan bez saobracajanog kolapsa, bez guzvi u postama, bankama i sl.
Ja obavljam veliki deo posla preko interneta, a i ostale stvari kojima mogu da ustedim svoje vreme, pa na kraju krajeva i svoje zivce.
Takodje, prvo sto uradim ujutro jeste da ukljucim kompjuter i dok obavljam jutarnju proceduru , vec uzivam u muzici, znam kakvo ce vreme biti, inbox mi se "nafiluje", plan za taj dan mi je pred ocima i mogu da radim.
Tajna je u balansu. Imam srecu da mi je posao takav da podrazumeva i vidjanje sa ljudima.
U dobroj licnoj organizaciji internet mi zapravo omogucava da ustedim vreme koje mogu da provedem kako ja zelim.
Opasnost lezi u preterivanju, ali tako je i sa hranom i sa picem - pa se opet sve svodi na licni osecaj za meru.
»
U potpunosti se slažem
Dilan Dog (4 April, 2007 - 12:16)
sa Vama. Što je rekao Aristotel, parafraziram- mera je osnov svega.
»
ovo ko ja...skoro, ja ne
BebaOdLonchara (4 April, 2007 - 13:26)
ovo ko ja...skoro, ja ne trosim toliko ;-) ali Cu cim se ukaze prilika! i nema vrtica...
...i onda Neki dusebriznici pricaju kako smo ovisni od interneta! pa i jesmo ako zelimo da ustedimo novac i vreme kao sto zavisimo od prevoznog sredstva ako zelimo sa jednog kraja sveta da stignemo do drugog. mislim da te price izmisljaju oni stariji od 50 jer i dalje ne znaju ni da ukljuce comp a glavna zabava im je TV. i zaista, ja ne ukljucujem tv, gledam dvd na compu i bas ako poludim odem u bioskop (koji je umro, kao sto umire i tv, bajdvej)...
lep text.
»
BoL,
dunjica (4 April, 2007 - 13:36)
pregrizla ti jezik, da znas ;-)) za ono o smrti bioskopa! pu,pu!
»
mislim
Brooklyn (4 April, 2007 - 13:53)
da u USA nece. ovde i dalje film moze da otvori weekend sa $30-40 M. a IMEX-i prepuni, bez obzira na dan.
»
I u Njemi
dunjica (4 April, 2007 - 13:54)
od prije par godina kina/bioskopi dozivljavaju pravu renesansu. Sto mene veoma raduje, jer nikako da se naviknem na filmove na malim ekranima.
»
Eh
Tatjana Momčilović (4 April, 2007 - 13:54)
ne trosim ni ja, to je vise metafora - ali cu, kad se ukaze prilika (citat). To vise da docaram kako ljudi zapravo kupuju kao ludi na net-u. Gledala sam neke statistike sa tommy sajta -vau!!!!
A bioskop ne ne- toga se ne odricem. Mrak, sala, na platnu on voli nju ona voli njega - idila- neki problem i uvek bude OK !Na kraju samo sam to u stanju da gledam...
»
Najnoviji komentari
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)
(1 godina 32 nedelje)