Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

dokono nebo

u par bojau par boja 

Možda me je jutrošnje nenamerno prelistavanje juče dobavljene knjige Igora Mandića „Sebi pod kožu“ učinilo uznemirenim, možda je probudilo u meni zaključane emocije, možda me uzbudilo desetak poslednjih stranica njegovog dela o priči koja ga boli do nestajanja, pa ispitujem po dokonom nebu Jadrana svoju prošlost trudeći se da ne budem patetičan i ako to i može tako da izgleda.

Možda je pak, odlazak van mesta boravka i rada na južnu destinaciju učino vreme i misli slobodnijim i smirenijim od onog ostavljenog u sivilu beogradske magle i lepljivih postprazničkih ulica.

Ili...

Tek lutam sopstvenim mislima u preispitivanju doživljenog, izdržanog, urađenog, nezavršenog, načetog...

Sunce zaboravljeno me proziva na lenjost, usporene korake i lagani treptaj kapaka pod tamnim naočarama dok ispijam zeleni čaj  s medom, nozdrva umočenih u poznati miris algi sa plavetnila koje me okružuje. Lepo je, mogu misliti i glasno reći...

I kao da nisam ja. Onaj usplahireni dečak koji svoje prve korake čini pred zgradom na dnu ulice 29. Novembar skraja pedesetih godina, i kao da nisam ja rasplakani glavonja koji trpi crvene tragove od lenjira po dlanovima od upravnice Jelice u kasnije razrušenom obdaništu „Proleće“, i kao da nema tog uplašenog debeljka zaljubljejnog u plave kike iz prve klupe pod imenom Zorica, i kao da je to detinjstvo nečiji drugi život. I ne samo taj, već nekoliko života koje sam živeo a da ih danas promatram kao tuđe a ipak drage delove jedne prošlosti koju moje sećanje lagano zaboravlja - imena, fizionomije, osmehe, suze, klinačke ludorije...

Pa opet ovo plavetnilo neba me upućuje na skrivene odluke moje prošlosti, na dileme, neodlučnosti, nadanja, ljubavi, vreme - koje mi prolazi a tragove za sobom ostavlja u retkim obrisima nečega što mogu smatrati svojim. A toliko je malo toga, a toliko mi vrednost znači, vrednost meni vildljiva, i nedovoljno primenljiva.

Dnevnik jedne prošlosti sa upitanom budućnošću. Nije li pred ovim nebom svačiji život pred takvim pitanjem, nije li pitanje tu samo ga treba osvestiti, i nije li naša svest zaokupljena svim nevažnim detaljima ovoga sveta odveć neprobuđena da bi u miru januarskog sunca, spokuju plavetnila i mirisu algi iz nas pokrenula akciju. Jedan od mojih dugogodišnjih saradnika, vrstan reditelj, rekao mi je jednom prilikom da je najkreativnije stanje koje rađa neretko ingeniozne ideje u životu i radu jednog umetnika, bilo da se radi o slikaru, piscu, reditelju, kompozitoru – dokolica. Stanje apsolutne letargičnosti, van bilo kakvih obaveza, stanje dugotrajnog odmora koji isključuje bilo kakvu aktivnost, stanje koje se graniči sa dosadom. U njem se kaže, ovaj veliki umetnik, iznenada popale neke svetiljke koje navode na genijalnu ideju koju isti umetnik već u narednom času može da sprovede u delo. Rezimirajući plodove rada istog reditelja pomislio sam na stotine dokonih situacija u kojima li  je bio, što izrodiše njegove izvrsne predstave.

Ne, dani mi ovde ne prolaze sporo, nije mi dosadno, greje me sunce, hrane me odveć dobro, pročitao sam uzbudljivi deo jedne knjige, gledao 3 izvanredna filma, spavam, mislim na tamo, šta nas čeka, telefon mi zvoni i nisam dokon.

A nebo bi volelo tako da budem.

Šta onda od mene očekivati. 


Jadran!:)

Ljeto...Zanjice...Pije se vino, ili rakija, igra tavla, cisti plicak od jezeva. Navece se lozi vatra, ozarena lica bliskih osoba.
And i think to myself, what a wonderfull world!

Ps.hvala za preporuku kjige.

pozdrav


Lepo je vratiti se u mesta i

Lepo je vratiti se u mesta i stanja koja su u nama izazivala ta mesta,i u jedno vreme kada se Jadran svima nama dogadjao na taj lenj, dokolicharski nachin. Pogotovo u januaru: zimsko sunce, terasa, cebence, chaj- ja to stanje nazivam stanjem charobnog brega. Lepo je, makar za tren. Ali, mislim da je to u vezi sa dokolicom i kreativnoshcu na koju nas ona nagoni u ovo danashnje vreme, malo pase. Mene nista ne moze da napuni elanom i kreativnoshcu kao muvanje po izlozbama i muzejima, putovanja i susreti sa novim ljudima i idejama (ukljuchujuci i internet). Dokolicharenje je lepo, ali mene licho ulenjuje. Jedino kreativno shto onda mogu da radim, uz blejanje pod cebencetom , je chitanje.


Ne treba se opustati previse.

Imati posao i raditi se podrazumjeva. Ali kada dodje jul mjesec(u mom slucaju 25 dana odmora), onda svako po licnim afinitetima. E, tada volim dokolicarenje, odsustvo odgovornosti od posla.

ps.moram priznati da emotivnije odreagujem na pojmove Jadran ili Mediteran. Neki dan sam kupio knjigu Igora Marojevica samo zbog naslova.
Pozdrav:)


....

... Ja je neko drugi.
J´ignore qui je sui.

kakva dosada, obesno plavetnilo - trenutak "dragog tela" i "dragog srca".


Ponekad

i na ponekom mestu dokolica postane jedino stanje koje je u skladu. Lepota nekad zaustavi tokove i uzme te pod svoje ...ne da ti da je poremetis....al pusti te da dises i osecas zajedno sa njom.
Kad izadjes iz tog zagrljaja nije neophodno pretociti sebe u vrednost koja privlaci poglede....iako je divno kad se desi...Ponekad je dovoljno i veoma potrebno da sjaj iskustva zadrzimo u sebi, samo za sebe...da nas podseti na zapostavljeno, nedozivljeno, zaboravljeno.

Odmor dusi i telu.


eh, eh... Jadran

Gotovo da nema nista lepse, bar po mom misljenju, od toga da mozes biti u prilici da sedis na nekoj terasi, gledas u more, sam si, sa svojim mislima, mozda secanjima, uspomenama iz proslosti, planovima za skoriju buducnost... Ukoliko si u mogucnosti tako da sedis i pola sata, sat, vredi! Misli ti na takvom mestu moraju biti drugacije no u ovakvoj guzvi kao sto je Beograd, jednostavno moras na istancaniji nacin, s vise emocija osetiti sve ono sto te tisti ili cemu se nadas. Na takvom mestu mozes zbilja OSETITI sebe i okolinu.
A sto se tice dokolice, koja je precica za dosadu, ne bih se saglasila... mislim da je bolje biti i u stalnom haosu, no bez obaveza. Ipak, stvar ukusa, izbora...
SVAKO DOBRO !


odlično za dokolicu

istraživanje moderne umetnosti pomoću google image

cesar baldaccini - la liberte


arman - long term parking


richard lindner - telephone


Zareac

Da, to je bila moja poenta. Po meni se znachenje i tumachenje pojma (ili fenomena) dokolice promenilo. Da li dokolichariti znachi ne raditi nishta, lenchariti, blejati biti DOKON ili ? Dokolica, onako kako je ja shvatam je odmor od nechega shto predstavlja posao, rad, uchenje i odmarati se (i dokolichariti) moze na razlichite nachine ne samo kontemplacijom ili blejanjem,vec aktivnije- recimo posetom bioskopima, pozorishtima, koncertima ili uz surfovanje netom - gde opet neshto novo nauchimo gde se sredtnemo sa nekim novim potsticajnim idejama, koje inspirushu....Zato mislim da tumachenje dololice kao izvor inspracija ne ulazi u shvatanje konteksta vremena u kome zivimo.


e da

dokolica zapravo ne postoji. meni su najbolje ideje vezane za posao kojim se bavim pale na pamet kad naizgled ništa nisam radio. moj odgovor na pitanje "šta radiš po ceo dan" je "razmišljam"


Apologetika dokolice

Osvrnemo li se na to sto su veliki stvaraoci iz razlicitih kultura u proslosti rekli o dokolici, tesko da cemo pronaci neku pricu o ljencarenju, neproduktivnosti, dosadi. Pretpostavljam da je mnogima poznata Heseova "Umetnost dokolice" , ali nije jedina. Pisali su o dokolici i "hvalili" je jos Sokrat ("Od svega je najljepse posjedovati dokolicu.") i Aristotel ("Dokolica je sestra slobodi."), Augustin, O.Wilde, Rilke, stari Kinezi, narodna mudrost na svim kontinentima.

Kako je onda dokolica stekla losu reputaciju? Odgovor, barem za zapadnu hemisferu, djelomicno lezi u protestantskoj etici, na kojoj pociva i ideologija kapitalizma. Po tome, rad i profesija su postali tesko pomirljiva suprotnost dokolici. Cini se, ipak, da glasovi koji zastupaju dokolicu kao potrebu i osnovu kreativnog stvaranja, odmora i zdravlja, postaju sve glasniji... Radujem se!


hm,

mislim da je ključ upravo u uviđanju razlike između:
dokolice i dokonice.


Da,

moze i tako. O tome pishe Dr Ratko Bozovic


bez naslova

"BESKRAJNI PLAVI KRUG. U NJEMU ZVEZDA."


Crnjanski za sva vremena!

Dok sam čitala u glavi mi je odzvanjalo: "...Volim da sklopim oči i ćutim. Kad bagrem dogodine zamiriše, ko zna gde ću biti?...".


Siesta time

Шта онда од Вас очекивати? - All the very best.
Свако од нас функционише на различит начин: поучен искуством економисте техничку струку ценим и поштујем, а уметнике волим и само покушавам да разумем њихово дело онолико колико то може конзумент (ружан израз, али сада смо у капитализму).
Имао сам част да одрастам као дете-комшија композитора несуђене химне ондашње СФРЈ. Своја највреднија дела је направио када се као пензионисани професор Музичке академије повукао из јавности и, окружен изузетном колекцијом књига (библије, талмуде и куране је завештао а Микијеви забавници су вероватно бачени), стварао у потпуној (не само медијској)тишини.
На премијере тих дела долазили су Тиле и Јованка, а он би остао у стану и у миру са собом и светом, често се шалећи на свој рачун. Такву особину сам видео само код још једног великог човека, који је својевремено (средином 80-тих) направио чуда на Лондонској берзи обојених метала. Када су нас упознали рекао сам оно ''част ми је'' а он се само насмејао у стилу please disregard roumors...
Јадранско (и било које друго) море више ne volem.
Одувек имамо викендицу у Боки, памтим путовања фићама, фолцикама и ладама, баналне оркестре, маратонско пливање и дивна дружења. Тамо сам, уосталом, упознао и ону која ми је родила троје сада пунолетних и данас пуни бомбардерских 52.
Викендицу отац одржава, чемпреси су одавно висине седмоспратнице, палма је дегутантно огромна (осушене гране су превисоко да би се могле окресати) а ми одемо тамо једном у пет година - једино уживање ми сада представља вечерње седење у мраку, уз чашу вина и дреку мачака. Ne volem.
Али те вечери ме враћају у прошлост, у време првог заљубишкања (тоже плавуша - Снежана), те сам за своје клинце направио компилацију љубавних песама 1950-тих са коментарима. Тако да мирис мора, алги и приморског растиња увек из нас извуче нешто. Хвала и поздрав


granice

Mislim da je tvoj prijatelj reditelj, mislio na dokolicu koja se granici sa depresijom a ne opustanjem a nikako uzivanjem.Razne su te dokolice :)),kreativnost uvek bira onu "losu" ili obrnuto.


Inženjerski prilog :)

Da malo pokvarim zimsko maštanje o Jadranu :)

Evo malog priloga iz inženjerske prakse: Tom de Marko, jedno od velikih imena u računarskoj teoriji i praksi, napisao je knjigu koja se zove Slack (može se prevesti sa "dokolica" u ovom kontekstu) - o tome koliko je važno obezbediti određen procenat radnog vremena za "dokolicu", kako bi se dalo mesta kreativnosti.

Dosadan kao inženjer - šta ću, kriv sam :)

Pozdrav,

Vučko

P.S.: Dole je bar hrana na bazi ribe (nadam se) - nije takav atak na zdravlje kao ova praznična hrana po Beogradu.


Vučko, care..primeti se kad te nema..

Pozdrav inženjeru i njegovoj logici....i ovom "na bazi ribe"...


Takodje...

...zbog team-building-a treba obezbediti i dovoljno radnog vremena za dvokolicu, pojavu gde radni ljudi istovremeno zaigraju dva strujna kola.


nema te vucko

nigde :-)
al se klopalo u prechanima, samo da znas. sad se trci oko bloka u nemackoj da se ne primeti...toliiiiikoooo....


Ma užas

te austrougarske fore - moja tašta je Sremica, ona je bila jedan od značajnih razloga što sam dodao nekih 15-tak kila od '94. do '00.(kako uvek čovek nađe nekog drugog da svali krivicu, a?). Što bi rekla moja supruga kad vidi slike sa svadbe: "za ovoga sam se udala" :)

Ja sam obećao pre nedelju dana čika-nutricionisti da ću da jedem na 3-4 sata količinu i tip hrane po njegovom izboru, samo što baš nisam uspeo kompletno da ispoštujem stvar za Božić i slavu (sv. Stefan)... evo me večeras opet u UK, pa ću, nadam se, biti malo disciplinovaniji (citirao sam već Džejn Fondu negde ovde na blogu - "disciplina je sloboda").

Pozz

Vučko


Vuki

jel si se kod tashte prislonio na panonsko frutto di mare: shunka, prshta, suvi vrat, krvavice, shvargle, kobaje ... + leshano prase, riba u maramici ...jaoo. Boli :))


ih vucko

pa ja sam ti sremica od mame banacanke i tate polunemca...nemoj mi o dijetama, boli, sto kaze JJ Beba (for JJ Beba: a sto nisi DJ Beba? bilo bi cool! :-)

al' strudlice...uh.


Baby

nisam DJ (a bilo bi cooL) zato shto mi inicijali nisu DJ vec JJ, a nadimak Beba:) A poshto mi je muzika veoma vazna, a ne moze DJ, onda i JJ Beba nije loshe - kao JJ Cale :)
Ne spominjati shtrudlice. Otkidam na kis'lo testo, a pogotovo s' makom. i s' orasima. I s visnjama.


Otkud ti JJ Bebo

znas ko je JJ Cale? Sweet Magnolia?


Dotore,

pa kako da ne znam ko je JJ Cale. Toliki chasovi dokolice (da se drzim teme) uz tu muziku. Imam copletnog na MP3, napunim ushi muzikom i bole mene...:)

PS Aaaaaaa....Ti mislish da sam ja bash neka klinka? Not bad, not bad


ali ove strudlice nisu od

ali ove strudlice nisu od kiselog testa. ovo su one male strudlice. ne znam sad, mesi se testo ali ne ostavljas ga da naraste...
a JJ? ok! nesto mi palo na pamet da bi moglo DJ Beba.


A to su one sa korama ko za

A to su one sa korama ko za gibanicu? E moze i te. Tu volim, chuj volim - ooobozavam od vishanja :)


nene!

to su kore kao za lenju pitu sad lupetam) ali tako nekako izgledaju. a one pravljene od kore kao za gibanicu (za gibu deblje) su pite savijace...na primer. od visanja - vrh!

ove male izgledaju kao i velike samo nema tog ukusa kvasca. i drugacije je testo ali su kompaktnije...pazi razgovor...


Razgovor

izmedju dve Bebe je ko deca na vishnju :)
PS mada mi je sad jasno oko te shtrudle. I tu volim. Mislim lenju :))


a i uklapa se

u post...dokono nebo... :-)


Nema zezanja sa shtrudlama.

Nema zezanja sa shtrudlama. One navode na sve, samo ne na dokonost :)


pa ja je pravim. iz

pa ja je pravim. iz dokonosti (i zelje) je trazim :-)
za strudlice je potrebno vreme za konzumaciju...polako, prvi zalogaj, ostaje prah-secer na usnama i malo na nosu...uh...gde je ona barena sargarepa?


Umetnik MORA da slusa

Umetnik MORA da slusa iskusnije...
Treba naci dodatni izvor!
Umetnik je pametan covek i dokazan...


memorija srca

čitam,beleži JJbeba . . . lepo je vratiti se u mesta i stanja koja su u nama izazivala ta mesta . . . očigledno inspirisana nadahnutim zapisom g.Cvetkovića, pa i mene,
već uveliko trošnog , usmeri na . . po prošlostimi prisećanje . . .
I tada, u vremena bivša , kad ljuljasmo destinacijama Evrope, dešavalo se... jesen je. Rim. Frljačim novčiće u Di Trevijevu fontanu, pa iako nesklon, poželim, a pita me jedna uz mene
- šta?
Ako joj kažem — neće se ispuniti, pa oćutim.
Ona isto iako je ne pitam.
Onda Kapri, ali pre njega Herkulanum, davno pepelom zasut, a u jednoj ulici, bivšoj, ona traži da joj ispunim želju. Mene sramota.
— Naići će neko — izvlačim se.
— Baš si šonja, — uzvraća — ima ko će.
Ne slušam je sludjen okruženjem. Ne uočavam ptice. Nema cvrkuta. Zar je moguće posle toliko vekova da još izbegavaju da ovde gnezdo sviju?
Potom Venecija. Dan kišan, miris vlage i neizmerno zadovoljstvo što sam tu. Provlačim se kroz tepih sitnih kapi i uskačem u gondolu Markovu. Ona, kojoj ne rekoh želju, ko taksena marka.
— Nisam se nikad ljubila u gondoli.
Eto mi problema, gondolijer, lepuškast mladić, uočavam, meri je od stopala nagore. Utom poznata Palata, eto je s leve strane. Ja nešto blebećem o venecijanskom graditeljstvu, a na drvenim šipovima. Drvo 'naše' s Dinare, čitao sam.
— Ma samo dangubim s tobom, — uporna je ona.
— Ima kade, postići ćemo nežnosti, — ocenjujem.
Onda Milano. Golubovi po svetu su poznati po svojim trgovima. I obratno. Katedrala stremi u nebo. Ko bi reko da ću par decenija kasnije deliti ulazni hodnik malteškog pansionata sa oboistkinjom čiji su prozori stana u pomenute tornjeve gledali, a odrastala je medju golubovima s trga.
Upornoj saputnici žequ ne ispunih. Omanuh.
Oboistkinji, pak, ispunih, i to u više navrata. Izgleda da se njoj svidelo.
I onda, polagacko, eto starosti. Kroz nozdrve mi prodiru mirisi svega lepog što je srce umelo da upamti.


Cvele

nastavi da pričaš u beline papira. Sjajno čoveče.
Oko belina...pogledaj(te) ovo:
http://www.dailymotion.com/visited/search/jerome%20murat/video/xf9oo_jerome-murat


Molba za recenziju, S.Cvetkovicu

Mozete li napisati i nekoliko utisaka o posljednjoj Mandicevoj knjizi koju spomenuste na pocetku teksta? Ja sam citala intervju s njim u kojoj se knjiga spominje i zasto je i kako nastala, pa me zanima da li je to sada jedan drugi Igor Mandic od onog britkog, cesto cinicnog, nadobudnog gospodina iz nekih prijasnjih vremena? Predpostavljam da, da jeste jedan drugi stil, ta, pise o vlastitoj boli. Pitam, jer trenutno ne mogu doci do knjige, ali mogu da je pozelim kao poklon iz starog kraja.


Dunjice evo ja cu kratko:

Dunjice evo ja cu kratko: Knjiga izuva!


Hvala na odgovoru, Asterixu...

... ali molim za prijevod recenzije - ne razumijem "knjiga izuva" :-)


Izvini Dunjice

Evo polako cu: Jako je dobra ta knjiga.


Toliko dobra...

"da izuva"...odnosno "izbacuje iz cipela"..:)))


Aha, shvacam

Znam sta je "izuva", ali nisam znala da izlazak iz cipela znaci nesto dobro. Opet sam nesto naucila :-)

A je l´ moze konkretnije, zasto knjiga izuva? Ili trazim previse?


Ma ja samo...

....pojašnjavam hiperbolu. Inače nisam pročitao knjigu. Na žalost. Volim čitati Mandića, a po njegovom receptu znam spremiti šparoge.
A hiperbola o "izbacivanju iz cipela" znači da je knjiga impresivna, da se dojima i potresa, da udara u pospanu prirodu kao bokser teške kategorije....tako, nekako...a ne u smislu kakvog bukvalnog udarca koji bukvalno izuva...:))
Pozdrav Dunjice...


Dunjice,

"izuti iz cipela" nekog u ovdashnjem zargonu znaci i naterati ga da neshto plati, da potroshi pare, Primer - Dunjice, izuj se, plati pice :)


Može Bebo...

...ali adekvatnije za ovo što navodiš je "otvori se"..:))


Ja bih josh hteo dodati

Josh jedan adekvatan- "Isprprsiti se" shto aludira na poznat stav u nashem narodu onoga koji sa herojskim izrazom lica odgura ostale za stolom drzeci visoko pobednichki novchanik spreman da plati.


Drago

ovo tvoje "otvori se" upotrebljavaju obrazovaniji prichachi nego moji, koji kazu "izuj se za pice". :)


pa da mislim

Da je "otvori se" u stvari opozit od "stisnuo se". Dok je "izuo se" zavrshna destinacija sa koje nema povratka bar ne za to veche. Tako da mi sa slabijim budzetom i nogom na gasu vishe koristimo ovu krajnju destinaciju.


O, asterixe ,ekspert ?

Lepo kazu, struchnost ispred politike :)


Ne zezaj Bebo:)

Kako cu ja kad nemam pojma o Goochi? :))


E, pa, drustvo...

... sad sam bas puno naucila pod temom "cultural competence". Sada mogu naruciti pice za drustvo kada opet budem dolazila u Bg, a da se ne osramotim ;-)


dunjice

Pricha mozda jeste lokalnog karaktera ali ipak pazi da ne odesh sa drushtvom na neko mesto gde "zvekecu", "leshe", "kidaju", "deru", "kolju", "ubijaju" a na kraju i "izuvaju" sa cenama, pa da se ne nadjesh u situaciji da kazesh "gace su mi skinuli".

Stara dobra "crna-hiperbola"-moj dobav drug.


Asterix,

... sad me podsjeti na moj omiljeni primjer o agresivnosti naseg/u nasem jezika/u: "spava kao zaklan" nisam cula da ima igdje drugdje.
To me onda podsjeti na suprotan slucaj, irski odn. keltski. Tamo se ne kaze npr. ljut sam, bijesan sam, radostan sam, itd. nego ljutnja/bijest/radost je na meni (on/upon me). To mi se bas svidja, jer je tako lakse razlikovati osobu od problema.


Luchino Visconti

Cvele vodi racuna da se ne uzivis previse u ulogu Gustava von Aschebacha (Dirk Bogarda) iz poznatog filma =]


Spiridone

u opisu fali Tadjo iz "Smrt u V...."


Znam

To sam namerno ostavio tebi da napises.


Tadjo

Cula sam da Bjoern Andersen, alias Tadjo, nikada se nije mogao osloboditi sjenke Tadja. Cak ni danas, kada je ostario, jos uvijek ga poistovjecuju s Tadjom i tesko dobiva nove uloge. Kazu da je malo poseremetio zbog toga. `ko ce ga znati...

Zanimljivo je da se vodi pod "missing person": http://www.mispers.com/andersen.html


To je on? Bash je poras'o i

To je on? Bash je poras'o i promenio se.


Tadjo danas ima 35 godina, a

Tadjo danas ima 35 godina, a ovo je slika kada je imao 20 (valjda da se ljudi lakse sjete odakle im je poznat?!).


Ne znam,

bash mi je bea veze shto je nestao. U knjizi, a pogotovu u filmu, taj njegov lik nosi dirljivu lepotu, chistu, univerzalnu. Lepotu na koju je teshko ostati hladan. Simbolika filma je fenomenalna. E, bash me rastuzilo to shto je Tadjo nestao. A, mozda je bash zato nestao? Zato shto je ostao Tadjo? Otish'o tamo gde ne znaju za Tadja i "Smrt u Veneciji" ?


ovo je Bjørn Andresen


Vrlo strucno :)

Izuva...Dobro tako da utemeljuje cipele a tebe iz njih izuva i pomera u drugi ugao,a cinilo se kao nemoguce.


bez naaslova

E, bas bih dokolicarila ispod ovog drveca :)


E, ote...

...mi reč iz usta...:)))


Bash je dobro na ovom blogu

Bash je dobro na ovom blogu. Svetozar je napisao lepu pricu. Skrolujem dole super zvaka. Niko politicki. Svashta interesantno, lepe slike i svi se smeshe. Bash kao da je sve dobro. :))


Ako Vam je dobro

onda nista =]


Ma da, bravare, chista

Ma da, bravare, chista kontemplacija. I ne mora nishta pametno da pada na pamet. U stvari bolje je i da se ne misli, ne boli vugla :)


bez naslova

Siiii!