Skip navigation.

Labris

Banka hrane

 
Srbija 2020

Pasulj

Jeo sam onoliko pasulja: i prebrance (sa suvim paprikama i bez) i pasulj sa jagnjetinom (u Bosni - zimsko jelo), i tavče na gravče (toplo i hladno)  i dvoprdce i troprdce (koji su tako ljuti da progore sto ako se prospu na njega), i vojnički pasulj iz poljske kuhinje (najbolje ga je u celoj JNA kuvao neki  zastavnik - VP8440 Vranje - njemu je uskipela zaprška jednom prsnula u oko i osakatila ga za vo vjeki vjekov) i paštu fažol.

I znate šta? Najbolje pasulje kuvali su (utata, njanjanja feministkinjama, borcima protiv rodne diskriminacije i ostalim politički korektnima) muškarci.  Žene kao da žure. Kuvaju pasulj kao i svako drugo jelo. A to ne sme. Pasulj je bre ozbiljna stvar.

Fakat, lepo ga kuva jedna moja tetka, da ne grešim dušu.  Nadam se da moja dobra majka neće videti ovaj blog (sem ako joj neko ne kaže) ali njeni pasulji su, na primer, uvek bili gnjecavi, ma koliko se trudila (stalni predment rasprave i nepresušni izvor konflikta).

Moja pokojna baba ga je kuvala odlično, kraljevski, k'o vojni kuvar, ali čak ni njen pasulj nije bio ni prineti onome što su u jednom okrnjenom zemljanom loncu od 10 kila (brat -bratu bilo mu je 50 godina) kuvali ćaletove kolege lovci - odnedavno pokojni Milovan Knez i njegov pobratim (davno pokojni) Milija Roditelj.  Ovaj blog je omaž njima.

Kad god bi otišli u lov na Jelicu (sredina 70-ih, početak 80-ih), njih dvojica bi džabaisali divlje svinje. Oni bi radije kod šumske kuće na Bukovcu raspalili veliku vatru, nalili sebi po ljutu, a na jednoj dasci sitno isekli dve-tri povelike suve svinjske kobasice, pola table dimljene slanine i jedno kilo - kilo i po sirove govedine. Kobasicu i slaninu nikad nisu kupovali u radnji nego ih je Knez uvek donosio iz nekih tajnih rezervi (bio je kasapin-amater, medjunarodno poznat po kuvanju svadbarskog kupusa i pravljenju duvan čvaraka, te kavurme i krvavice).

U onaj lonac nalili bi vode sa česme-izvora tu blizu, strovalili bi pasulj tetovac koga su celu noć držali u hladnoj vodi da žmićne (zabrekne)  i tako bi ga kuvali, pa otprilike sat, sat i po, taman dok polako ne posrkuću po dve rakije i dok Roditelj ne savije drugu cigaretu (ne znam odakle mu nadimak ali tako su ga svi zvali), pa bi pasulj ocedili, oprali i ostavili u jednu šerpenju koja je obično stajala na drvima ispod kuće.

Onda bi u avanu od smokovog panja, čekićem bez držalice (izgubli tučak) istucali slatku i ljutu suvu papriku, pa zatim i podosta belog luka. Knez bi svojim kao žilet oštrim nožem (napravio mu ga je Vidak puškar od čelika za kamionske gibnjeve)  tanko iseckao nekoliko glavica crvenog luka i dve tri šargarepe, malo paškanata i peršunovog lista.

Uzgred, sve bi sastojke i začine donosio umotane u novine i masan papir i vadio bi ih iz olinjalog nemačkog telećaka (vojničkog ranca).

U loncu bi istopili svinjske masti  i u nju sručili onaj luk (beli i crveni), soli, bibera i meso, pa slaninu i kobasice. Posle petnaestak minuta dodavali bi istucanu papriku  i običnu, kupovnu, mlevenu horgošku papriku da lepo pocrveni, pa so, biber, lovorov list, pola flaše domačeg kuvanog paradajza i onaj pasulj.  I vode.

Lonac bi izmakli od jake vatre, poklopili, nagrnuli oko njega žara i jednu nagorelu kladu (da drži vatru) i ostavili pasulj da šapuće barem tri - četiri sata.  Negde na pola ubacili bi jedan krompir u ljusci.

Kad bi ono unutra postalo gusto, Knez bi dosuo kašiku šećera i peršunovog lista i još malo kuvao. Onaj krompir iz prethodnog pasusa bi izvadio i bacio (krompir pokupi koješta iz pasulja i onda nema nadimanja i da prostite gasova i možete da krkate koliko 'oćete).

Mi bi obično nekako tada  stizali umorni kao psi i gladni kao vuci. Nekad sa sve ulovljenim divljim krmetom, a najčešće bez njega (divlje svinjče nije lako uloviti jer beži brzo, ima odlično čulo mirisa i sluha, a ume da bude i opasno). 

Dok bi Knez kuvao pasulj, Roditelj bi zamesio veeeliku pogaču i ispekao bi je ispod sača.

Prvo bi se poslužili pršutom i belim sirom i lukom. A onda bi po'pali po onom loncu ko psi po kosti. Pojeli bi sve, a onda bi nastalo otimanje ko će da hlebom omaže lonac (i to sem nas dvojice klinaca, sve bre bili ozbiljni, brkati i ćelavi ljudi - apotekar, inženjer mašinstva, veterinar, šumarski inženjer, kasapin, seljak domaćin, poštar, jedan agronom  i jedan bivši i po liniji Rankovića ražalovani komandir stanice milicije).

A pivo i špricer (ko šta voli) su uvek bili 'ladni jer ispod kuće ima izvor. A za nas klince Vitasok u onim staklenim flašicama ili "mali, marš na česmu pa pij vode ako si žedan". I salata bi bila od kiselog kupusa koji bi doneli pravo iz kace od nekog Ranka Gluvog koji je živeo u blizini.  I ona pogača. A za kraj suve šljive, suve kruške i jabuke divljake. I turska kafa.

Iz nekog razloga nikad nismo žurili da se vratimo u Čačak. 

A o Svetom Savi bi u tom istom zemljanom loncu kuvali kiseo kupus sa suvim mesom i slaninom, a o Uskrsu, Prvom Maju i (ili) Djurdjevdanu bi pekli jare na ražnju.

E sad, muka je što nisam zapamtio mere. Probao sam nekoliko destina puta da kuvam i ja ovaj njihov pasulj ali u manjoj količini i uvek bi ispadalo nešto što je sasvim jestivo, pa čak nije ni loše ali to nikako nije bilo to... Da li je stvar u količini, ili u činjenici da smo uvek bili jako gladni ili u jeličkom vazduhu i vodi i bukovim drvima ili brate, što rekao jedan prijatelj: "Svi mogu da naprave violinu, ali jedan je Stradivari."


hvala ti za ovo

ceo veče se nerviram sa Deretinim blogom o ožalošćenoj porodici, sada sam video i krljanje kod Bojane Maljević, uradim refresh i imam šta da vidim: pasulj!

Spas, rez, izlaz iz sranja i gluposti. hvala.

Evo dve slike da dodam:
U Bosni, kad ideš autom preko Romanije, na tablama ispred kafana piše PIVO IZ VODE. Fora je u tome da kroz kafane teče planinski potok. Oni naprave bazenčić, potope pivo u to i tako dobiješ pivo koje ima SAVRŠENU temperaturu (sertifikovano empirijskim putem).

Pasulj i ukus: taj će tvoj sadašnji pasulj isto biti fascinantan tvojoj deci, kumčićima, sestrićima itd. Nema veze ukus, fora je u vremenu. Ukus pasulja i čulo ukusa su u raskoraku dve do tri decenije. Otud onaj čuveni grafit na uglu Takovske i Lole Ribara: Kad ja tamo, a ono međutim. Jerbo se vremena po pravilu ne poklapaju sa preferencijama. Otud i "žal za mlados". I ostali simptomi.


hvala tebi za PIVO IZ

hvala tebi za PIVO IZ VODE... na to sam zaboravio skroz... jeste, možda je fora i u vremenu.


Pivo iz (morske) vode

Secam se da je ekipa sa kojom sam ronio tokom devedesetih u Boki (Zanjice) probala da ohladi pivo na ribarskom brodu potopljenom kojih stotinak metara od plaze (kobilica broda lezi na nekih 20-30m, a vrh katarke na 7-8m od povrsine).
Kada su izvadili to pivo pri sledecem zaronu, rekose da nije bilo bas savrseno (oni probali, ja samo ronjao)....


Lubenica iz (morske) vode

Ronili mi kod Bigova, isli na kernje, ugore, jastog ako se nadje i poneli lubenicu. Spustili je na 30m da se hladi (voda ledena dole). Kad smo je nekoliko sati kasnije digli, sva razvaljena, puna morske vode.


Morska voda

Nsarski,
dva su razloga za razvaljenu lubenicu punu morske vode.
Prvi je u pritisku vode koji okruzuje lubenicu, a koji je cetiri puta veci od pritiska koji je okruzivao lubenicu pre potapanja (svakih deset metara pod vodom je jedna atmosfera plus jedna atmosferska). Taj veci pritisak dovodi do razvaljivanja lubenice.
Drugi lezi u materijama rastvorenim u vodi koja okruzuje lubenicu, a koje morsku vodu cine slanom. Taj sastav je razlicit od sastava vode koji ispunjava lubenicu. Zbog toga slana, morska voda difuzijom (radi smanjenja entropije, jelte, da filozofiramo malcice) prodire u celije lubenice i razara ih iznutra (da budem precizan, nije to ni voda, vec to sto je rastvoreno u moru). Zato je davljenje u slatkoj vodi daleko opasnije od davljenja u slanoj, krv je po pH vrednosti bliska morskoj vodi.....
Cak i da nema pritiska, sama razlika u koncentraciji rastvorenih materija bi dovela do "kvarenja" lubenice (zaslanjivanja), ako je ostavite dovoljno dugo.... Tecimo u bachvi punoj slane vode

Slicna stvar, ali u obrnutom smeru dogadja se kada ribe iz velikih dubina iznesete na povrsinu. Sve je isto, samo se materija krece u suprotnom smeru.

Btw. ovo je samo moja interpretacija tj. bits&pices from here and there....


Ha!

zato u americi imaju vec rashladjene, naseckane i bez semenki. skroz netreba da ronis za njom. zivela amerika!


Da znas,

Ali najbolja (najbolja ????) stvar koju sam video je slatko od jalapeño papricica....
Nisam dovoljno hrabar da probam nesto takvo...

Ne jos uvek.....


gde si to video?

ako nadjem bas cu da probam :)

a ako se ipak odlucis na lubenicu sa korom, onda mozes da bacis koru u garbage disposal, i nemoras da je vuglis u smece. america rocks again!!!


Jalapeño slatko, džem, pekmez, šta li je već

sam video ovde kod mene u kraju u lokalnom supermarketu. Mali privatni, ali imaju skoro sve...

Btw. ala si brzopotezna u odgovaranju, ne stigoh da editujem svoj inicijalni post, ima nekoliko gresaka, i stilskih i pravopisnih....


ej tako je to

ja dosla s posla. nemam energije nizasta drugo nego internet. ali ovde svi sada spavaju, eh :(

ako mi posaljes, ja cu ti reci kakvo je :)

jesi ti mozda negde dole south? ovde bas i nisam videla takve stvari...

a sto se tice gresaka, mozes da se ispravis kada ti nsarski odgovori, onako naukom na nauku, pa stil ni nece biti toliko bitan....


Pa,

Quote:
radi smanjenja entropije, jelte, da filozofiramo malcice

nije to nikakva filozofija, to je potpuno tacna tvrdnja.(Istina, ima ljudi koji misle da cim pomenes entropiju hoces nesto da ih lazes - ali, rekao bih, da se takvi ne sunjaju po ovom blogu). Al' da ne razvlacim temu. Ukratko, sve smo mi to znali, bilo je tu i profesionalnih ronilaca, ali nekad covek i pored sveg znanja ispadne glup. E, to smo mi ispali - ordinarni moroni!
A za slako od jalapena - probaj odmah. Pa, kako mozes da zivis, da tako nesto pored tebe postoji, a ti ne znas sta je? Javi, ako se secas, koja je firma, i kako se to zove na spanskom, pa da ja probam - ima i ovde dosta Chicano radnji. (Ja sam probao pickled mango - ljut i slan, ali sa sirom odlican u salati.)


ronio sam letos u Žanjicama

Išli smo na taj brod (misliš na Patrolac?). Ronili smo ceo dan ko mahniti, pa otišli na ručak, ja sam tamo popio nekoliko piva uz karađorđevu, imali ladno, nismo morali da ronjamo za njeg.

Pa smo onda opet otišli na patrolac. A ja pijan, na 26 m dubine krenem da se zajebavam, te slikaj me naglavačke, te plivam leđno, te provuci se kroz kabinu, pa rupu od torpeda, kad ono.... pogađate: nestalo vazduha!

Ja smireno, nema problema, navikao sam na kritične situacije i u padobranstvu, pokažem vođi ronjenja rukom da nemam više vazduha (pokazuje se kao da rukom presecaš vrat), a on zapeo da nas slika i ne primećuje. Pokazuje nam da se grupišemo, da stanemo svi u kadar.

Kažem ja sebi, jebiga, ko sam ja da upropastim slikanje drugarima samo zato što sam ostao bez vazduha na dnu mora, stanem da se slikam, čim je škljocnuo ja otplivam do njega, pokažem mu situaciju, čovek se zaprepastio, brže bolje mi je dao svoj rezervni regulator (tako da smo obojica disali vazduh iz njegove boce), uhvatismo se za ruke i izronismo.

Kada nas je gore video njegov ortak koji vozi brodić, vidi nešto nije u redu, pita "što je bilo?", a ovaj moj kaže "pjano, pjano..."

Eto, sramota me je, ali šta da se radi. Slika je ispala ekstra!


Marmelada od feferona

Ukratko, sve smo mi to znali, bilo je tu i profesionalnih ronilaca, ali nekad covek i pored sveg znanja ispadne glup. E, to smo mi ispali - ordinarni moroni!

Pa kada se roni, ljudi se opuste, uzivaju na Suncu, u vodi, pa ne razmisljaju, a i samo ronjenje utice na mozdane vijuge. Secam da sam sam tokom jednog nocnog zarona probao da mnozim, sto je islo otprilike ovako.
1x1=2
2x2=3
3x3=4
Kod 4x4 sam osetio da racunam kako ne treba... To je valjda Serijev zakon (svakih 5 metara dubine je jedna casica serija)....

A za slako od jalapena - probaj odmah. Pa, kako mozes da zivis, da tako nesto pored tebe postoji, a ti ne znas sta je? Javi, ako se secas, koja je firma, i kako se to zove na spanskom, pa da ja probam - ima i ovde dosta Chicano radnji. (Ja sam probao pickled mango - ljut i slan, ali sa sirom odlican u salati.)

Probacu za koji dan, pa cu javiti...


Probah jalapeño žele

tj. jalapeño Pure Jelly

Kakvi su mi utisci?

Prvo sto se oseti jezikom je nesto slatko, zatim slano i na kraju ljuto.
Sta ja mislim o tome?
Sledeca slika najbolje objasnjava....

Proizvodjac: Knott's berry farm


Hvala!

Probacu i ja, sad kad si ti preziveo :)))))


Zimi naročito

Sve, sve, ali je nekako poseban merak kad se pasulj ili kupus spremaju zimi. U nekim ko zna kakvim i ko zna od kad kaputima, kapama, šubarama. Ladno, ladno, pa se na smenu menjamo pored kotlića.

Pa rakijica, ljuta papričica i sir rakijaš. I jes ladno, al opet nekako toplo.

I ja kao svako gradsko dete često džabalebarim u nekom kafiću. Ali se nikad tako lepo ne osetim kao kad po toj oštroj hladnoći zadignem malo poklopac i čujem kako klokoće i sav oduševljen dignem čokanjčić kupljen u ko zna kojoj društvenoj firmi.

I nikakva topla čokolada i indijski čaj sa nekim grickalicama ne mogu da zamene grejanu rakiju i kiseo kupus. Nikad i nigde! Vaistinu...

Uh, da ne zaboravim. Poželjna muzika dok se sprema kotlić - naravno, stara dobra ruska. Подмосковные вечера, Катюша, Очи чёрные, Калинка...


Rjabinushka ...

Rjabinushka ...


U zbirci pripovedaka

"Burdus", Mome Dimica, ima pripovetka koja se zove "Prica o pasulju" - u sustini jedna oda pasulju. Pa pise kako je pravio pasulj sa svinjetinom, sa suvim mesom, sa ovcetinom, itd. Ja sam ga pravio sa svacim, i, da vidite, ima razlike. Prvo, bitno je koji pasulj koristis. Ovde ih ima raznih: kidney beans, red kidney beans, great nothern beans, canellini, lima beans, pinto beans, navy beans, i, naravno, black beans. U Meksiku sam jeo sve vrste "frijoles", ukljucujuci i nihov preprzen pasulj - friholes refritas. Neki od ovih se spremaju i po nekoliko dana u zemljanom loncu na tihoj vatri. Ne znam za ostale, ali ja imam duboko postovanje za jela kuvana vise dana (sarme, pasulji, kiseli kupus, itd.)
Ali, uz pasulj ide i ljutina. Tako, Dimicev junak u svojoj odi pasulju kaze da je, tokom sluzenja vojske (oko I Sv. rata), uvek u dzepu vojnicke bluze drzao ljutu papricicu. Prica kako su ih nekom prilikom postrojili, pa naisao "kralj Pera", i seo sa obicnom vojskom da jede pasulj iz vojnickog slema. "A ja", kaze Burdus, "pridjem kralju, izvadim onu papricicu iz dzepa, pa mu je pruzim: 'Jel' po volji, Vase Velicanstvo, da se malo oljutite?' I uze on onu papricicu, zahvali se: 'hvala, vojnice', i jede s nama pasulj, k'o obican redov".
Zato sada u mojoj basti uzgajam sve vrste ljutih paprika: poblano, anaheim, chili, serano, jalapeno, habanero...Napravim dobar corbast pasulj, par jalapeno paprika (kad hocu zaista, zaista ljuto uzmem habanero), svezu domacu pogacu, kad je zima sedenem uz kamin - i preselim se u raj.
Ili, kako rece jedan moj drugar, koji mi uvek u takvim prilikama posebno nedostaje: "Kakav, bre, Garsija Lorka - ovo je, covece, poezija!".

Kaze Burdus: "Podaj coveku Srbinu pasulj, i ne plasi se da ce ostati gladan".


2, 3

Dvoprdac? Troprdac?
Umirem da saznam značenje ovih pojmova! Hvala.


sama im imena kažu. ima i

sama im imena kažu. ima i jednoprdac. to su ljuti čorbasti pasulji. i, shodno stepenu ljutine se i p**i... eto...


divno...

imamo sjajne recepte za kupus (Marovic) i pasulj (Vasovic).
Vreme je da neko na naslovnu izbaci jednu vrhunsku riblju corbu (sa malim 'r' molim)...


Vasovicev recept savrsen,

jedino ako bi mere mogao...makar otprilike :))
I, ako bi neko imao, za kiseli kupus sa suvom ovcetinom?


da probam

da probam za recimo 4 osobe:

300 grama pasulja tetovca

dve glavise crnog luka (seckati na listiće)

pola glavice belog luka (istucati)

po 200 grama dimljene kobasice i dimljene slanine (najbolje "adidas")

dve šargarepe i jedan paškanat (seckati na sitno)

pola kile junetine ali da je prošarano (seckati na kocke od oko 2cm)

jednaki odnos slatke i ljute tucane paprike (po jedna i po kafena kašika). ako nije dovoljno crveno još kašika slatke aleve paprike.

so, biber (po ukusu), kafena kašika šećera

šolja kuvanog domaćeg paradajza ili nešto tome podobno (valja i onaj ljušteni paradajz iz konzerve, a valja i ako sami oljuštite paradajz pa ga izgnjavite viljuškom ili jako sitno iseckate)

supena kašika svinjske masti

dva ili tri lista lovora

važno: pasulj ocediti i oprati kad se skuva i onu vodu baciti! kuvati u novoj vodi! kuvati što duže na tihoj vatri!
ne zapržavati!

to je valjda to....

p.s.

ovako može da se pravi i krompir čorba samo se krpmpir dodaje poslednji jer se brzo skuva. probao i odlično je. i brže je ako ste gladni.


Mala tajna nepotpunog

Mala tajna nepotpunog uspeha, bar ovde u UK, bi bila i to sto ovde tesko mogu da se kupe istinski dimljene stvari (tj moze al ne u vecini prodavnica pa treba vise truda).
Instead, proizvodjac koristi takozvani "liquid smoke" - cista hemija.


riblja

Tajna dobre riblje je "cigla" - u začinjenoj vodi (so, biber,lovor) raskuvana, pa do paste samlevena "obična riba"(bela), koja se u tom obliku dodaje pri kuvanju čorbe sa komadima "prave ribe" (someće, šaranske, štučije, amurove glave i komadi, nikad kečiga). Luk se dodaje ceo, nikad iseckan, ma koliko sitno, a paradajz poparen, pa propasiran (bolje nego gotov sos). Kao i u sve "fish, paprikash i gulash", na kraju ide malo belog vina. Svi osatili začini moraju sa probanjem, najbolja riblja se pravi kroz "pokušaje i greške" u dobrom društvu sa mnogo teoretićara sklonih dobrom vinu. :)


Unbelievable

Neverovatno my dear Aleksandre. Vidis i ja se secam VP 8440 mada se slabo secam tog zastavnika o kojemu pricas. Tebe se sasma dobro secam.
Bese, ako me pamcenje jos sluzi, neka 84 ili 85.
O tempora, o mores.
Nastavi sa radom Alex...


druže dubravsky, razumem!

ako si avgustovska 84 samo reci u kojoj si četi bio? ja sam bio II četa kod porucnika fiće, a posle u krivini u vojničkom klubu. ovako, čini mi se da je taj zastavnik kuvar konačno otišao u invalidsku negde 1985 pred naše skidanje, a bio je albanac ili turčin, ne sećam mu se imena. bio je dobar drug sa onim zastavnikom popajem iz ekspedicije i stalno je nešto muljao sa onim acom šljivkom iz samohodne baterije. posle njega je pasulj kuvao neki šobić dosluženik koji je posle vojske radio u kuhinji interkontija. naći ću ime tog zastavnika zasigurno. svaki pasulj sa ćuftama je bio njegov. a i punjene paprike. osim te dve stvari nam klopa u vojsci nije bila nešto... svaki put se sa užasom prisetim sote-a sa mesom i one dlakave slanine i kuvanih jaja i margarina "milan zečar."


Posta kroz pet

Ma da bio sam tzv "fakultetska" avgustovska mozda ces me se i setiti bili smo otprilike iste visine ti i ja, ja sam, dok si ti fatao kulturbund spiritus movens po klubu, fatao krivine kod jokse u servisu. A bio sam i ja kod Filipovica, i tamo i ostao svih 14 meseci kao kaporal desetar.Da ti samo pomenem neke tebi mozda poznate likove, Ljubisha iz Beograda ako se ne varam zaboravio sam mu prezime, Srdjan Tomasevic iz GMilanovca i jos neki buljuk ostalih...
Inace u vojsci su mi nasli neki nadimak koji nikada do tada a ni od tada nisam nosio : kao onaj pokojni Lainovic dali mi nickname DUGI. Eto tako...
Cudno od kako postadoh gastos mnoge sam stvari zaboravio ali bre vojsku imam da sanjam dok sam ziv.
A kako je kod vas ?
A sad svi na svoje radne zadatke...


dugi?! beše li

dugi?! beše li milenković?! imam i neke slike sa našim kaplarom dobrivojem (iz bora valjda)... ljubišu iz beograda sam video pre par godina, o srdjanu tomaševiću čujem od prijatelja. eno ga u milanovcu i dobro mu je... kod nas je hvala bogu dobro. spasa nam nema ali propasti nećemo (da li je to rekao pašić?)


Missim stvarno si lik

Covece kakva mamorija i to bez sve sale. Jeste, Milenkovic, i to Goran.
Da ne mslis na kaplara Olarica, jeste iz Bora strasan tip. Titov desetar nego kako. I da jos mozes da skeniras te slike pa da mi ih posaljes, kupio bi sebi, ali odmah, mesto u raju.
Drago mi da je sve dobro.
Za floskulu ili sta li je vec, ne bih znao kasti. Mozda je i Pasic, Nikola oli Felix, djavo bi ga znao.
Pa pozdravi Beograd i Chachak.
Adio


milenkovicu

idi na moje ime, pa u opciju kontakt. posalji mail da znam gde da saljem slike


Civilno ?

Prosto mi dodje da na sav glas viknem "UKINITE CIVILNO SLUZENJE!" :)

Bese si nekad...


mozda sam feministkinja ali

mozda sam feministkinja ali ne zvanicna, ali zar zene, bar na balkanskim prostorima i onim drugim polurazvijenim i nerazvijenim po svetu, ne kuvaju svaki dan? a kad nesto radis Svaki Dan, pa bilo to i najlepse, malo predje u rutinu, malo dosadi, potrebna su osvezenja, malo pauze...a muskarci kuvaju onda kad im se kuva, kad pozele, kad im se nesto jede specijalno, imaju poseban motiv i onda skuvaju nesto dobro! e zato su muskarci bolji kuvari, ali Samo Kad Kuvaju :-)
ne govorim o profesionalcima, ima ih raznih.


Bebo, sedi.

Da se ne bi srusila kad ti saopstim, sapatom na uvo:
ja kuvam svaki dan


ali...

kakav ti je pasulj, rutinac ili specijalac....

i moji chinese je izgubio negdasnji sjaj, moram da predjem na nesto sveze... a opet, ko ce da experimentise posle 8 sati kancelarije...


jos jedan sapat

pa ja danas takodje poslala jedan email sa IDENTICNIM sapatom :-)))
volim ovakva poklapanja, trepcem na njih!

(muskarac u kuhinji, najsexipilnija pojava od adama&eve)


Da, ali to sexy kuvanje nekad ne pomaze.

Bio ja jednom na takmicenju u Bgd., neki zenski magazin organizovao u Majestic-u. Doneo svezeg lososa divljaka iz inostranstva dan pre toga (onom na carini sam rekao da je trofej), da ga pravim posiranog u soku od pomorandze i crvenom vinu. Kao fine damice, nezne, one su samo za minjoncice. Pobedio Nenad Stekic sa pasta-fazol (mada je sjajan recept imao, da ne gresim dusu). Eto ti sexy...


ma ne mislim na To

mislim muskarac u kuhinji u kuci gde zivim ;-) na To mislim. i onda svi ti mirisi hrane i vestina pripreme otvaraju raaaazne apetite Bebi...sta da ti pricam! ali scena vest/zgodan u Mojoj kuhinji...e idem sad malo...ne smem previse da se zadrzava ovde :-p
(dodji bre kod Jelene na Dunav, alo! cekamo te :-)


ja ne kuvam svaki dan :( ali

ja ne kuvam svaki dan :(

ali kuvam često. :)

medjutim, pomenuh gore moju pokojnu babu. žena je kuvala ko voki kostić. ma kakvi, ko stevo karapandža.

uzgred, seća li se neko one dve debele babe iz one francuske emisije o kuvanju?

"evo, drage moji, kako se sprema supa od goluba: uzmete jednog prpošnog golubića (izvadi živog goluba iz korpe - lepet, lepet, guuu, guuu) i zavrnete mu šiju, evo ovako, sa dva prsta (kvrc)..."

babe su zaista uživale u tome što rade.

"drage moje, onda uzmete žabu (izvadi žabu iz lavora - koprc koprc, kre kre) i oderete je satarom (TRAS!)"

ili onog dede (ista produkcija) što je uvek kuvao u nekom džemperiću sa rukavima zavrnutim na tri frtalja?


G. Vasovicu, nadam se da se

G. Vasovicu, nadam se da se niste previse naprezali dok ste pisali ovaj blog.

zahvalni blog-cimer


nisam

nisam


Babe su se zvale

"Two fat Ladies", i vozile su onaj motor sa prikolicom. Ona sa tamnijom kosom, niza, je umrla pre par godina (rak pluca, nije gasila).
Imam sjajnog drugara u Bgd. koji je kuvar-vanzemaljac, ali odbija da kuva u serpama manjim od 40litara (preko pola metra u precniku), uvredi se ako mu das manju. Najbolje kuva u zemljanom cupu (otvorena vatra, naravno).


nsarski,

pa ima neke u tome što čovek kuva na veliko. kad god i sam kuvam na malo izgledam sam sebi ko apotekar. sve nešto na gram. ovako, šaka soli, dve bibera.... .lakše je. može čovek da se razmahne....


Da, slazem se.

Velike serpe i kolicine ti daju slobodu, i nekako, barem mene, inspirisu. (Dame se jeze, znam).


samo vi kuvajte

necu da se bunim ni sekund!
i 100 puta ste bolji kuvari, cinjenica!

muskarci za kuvare!!!!

(kuvanje mi je najveca robija sto postoji)


Pazi ovako, @andjelija,

razmisli malo: pored moci govora, pevanja, matematike,itd., ljudi se od zivotinja razlikuju i po tome sto umeju da pripremaju svoju hranu. To je dar koji nam je priroda dala, i treba ga negovati.


Darovi prirode

Izvin'te sto upadam :)) Ja, recimo, mnogo volim i umem jako lepo (if I say so myself :)) da kuvam, ali mogu da razumem da neko to bas i ne voli, jer ja npr. nisam bas odusevljena nekim drugim stvarima za koje jedino nasa vrsta ima dar (usisavanje, peglanje, pranje prozora, itd.) Ali, mislim da svako treba da ima barem osnovna 'kulinarska' znanja, a 'nadgradnja' prema zeljama, potrebama i mogucnostima. Nije lepo da dete 'izadje' iz kuce, a ne ume samo ni najjednostavniji obrok da pripremi. ("Jao, ja ne umem ni jaje da skuvam!") Ili ne razlikuje kelj i zelenu salatu :))


drugi poslovi

što se "drugih poslova" tiče ja znam sve (blago mojoj ženi) ali iskren da budem volim da "uvatim krivinu" kad mogu. kad ne mogu - nema vrdanja. moj dobri otac (umereni muški šovinista) tvrdi da "samo muškarac ume da ispegla muške pantalone (na crtu), a žena košulju". zanimljiva teorija. zaista celog veka sam pegla svoje pantalone i sakoe. fakat, dete mora da zna da skuva štošta "pre no što izadjen iz kuće" pa bilo muško ili žensko.


To sa peglanjem me podsetilo...

I moj otac je sam peglao svoja odela, a mama njegove (i ostale) kosulje. On je bio zaduzen i za kiseli kupus i pecenje praseta (secam se kako je pravio dascice za pleh i kako je bilo obavezno da 'majstor' pijucka rakiju dok pece prase :)), a ja sam bila 'kalfa'), i uvek je govorio da za pasulj i supu "sto vecu meru pravis, to bolje ispadne". Tako da mozda i kolicina ima veze, a ne samo sastojci i njihov medjusobni odnos. Ja dosada nisam imala prilike da empirijski proverim tezu. :)


Ja volim čorbast pasulj !

Najviše volim čorbast pasulj, sa veoma malo mesa. Kada jedem takav pasulj, volim da ga jedem sa starim hlebom, hlebom "od juče".
Sa svežim hlebom mi jedenje čorbastog pasulja izgleda bez veze !


a sa krompirom

Seca li se neko bosanskog jela gde se umesto bilokakvog mesa stavlja krompir a ljuto je ?

Boris D


Krompiruse

se ne secam, ali se secam Bosanskog lonca. Siri osmeh, produzava zivot.


gosn Vasovicu, Drenca

Probaste li kada pasulj sa kupusom + kukuruzna pogaca + ljuto po zelji..

Spremaju ga po Kordunu i Baniji, a ima ga i u Lici... jede se i hladno...

Poslastica... blagoutrobija sto bi rek'o Spaja...nikako se ne zaboravlja

Inace, postovani gospodine Vasovicu (ne govorim iz kurtoazije, vec stvarno, nakon citanja vasih blogova, stvarno - respect)delimo afinitete...

Prvi zec sa dedom u lovu...mraz po obrvama na ceki...hladan celik sto dere i kroz rukavice...

No, sve manje vremena...

Vidim ima i kolega gnjuraca kod vas na blogu, te i njih pozdravljam...

A kad vec pisem, da se i predstavim...

Miroslav Alavanja...nick je tek onako...duga prica i nema veze sa Izoldom...vise sa nekim zovom divljine...'ko zna prepoznace...

Srednja Dalmacija inicijalno, Ravni Kotari, Zadar... zatim svuda, pa opet svuda i BG uvek i sada...

Srdacan pozdrav,
Samo tako nastavite...

Nesto mi bi hladno, pa se ogrejah na vasoj vatrici kraj kazana, nadam se da ne zamerate.


gos' alavanja

kuvao nam to sa kupusom i pasuljom neki čiča u mašićkoj šagovini ili tako nekako 1991. mnogo dobra stvar. upropastili smo se od hrane. a pogača nije srbijanska proja nego je nekako drugačija... kako se to pravi?

za grejanje :)) i lonac

dobrodošli svaki put


Gos' Vasovicu, hvala na dobrodoslici!

Elem, kukuruzna pogaca stvarno nije kao proja.
Dosta je tvrdja i sprema se veoma jednostavno.

Tajna je, ako se to tajnom moze nazvati, u sastojcima, koji se u urbanim uslovima tesko nabavljaju.

Koristi se srednje mleveno, ni ostro, ni meko kukuruzno brasno. Najbolje je kada se na starinski nacin melje kamenim tockom. Inace sastavni je deo svakog seoskog domacinstva u ranije navedenim krajevima.

Tako dobijeno brasno se mesi "u tvrdo" sa vrucom vodom, temperatura tek takva da covek ne zavrsi sa opekotinama. Dakle, smesa mora biti gusta, koliko je god to moguce, a da se ipak moze mesiti.

Ne dodaje se nikakav kvasac, vec samo nekoliko prstohvata soli i secera. Kojeg je, interesantno, u tim krajevima uvek bilo.

Kada se pogaca umesi, napravi se smesa vode i mesavine belog i brasna od prosa (koje se isto tako tesko nalazi i melje na vec opisani nacin), pa se takvom polu tecnom smesom prelije i premaze cela pogaca. Tako se dobija ona hrskava tvrda korica, koja ustvari i daje onu posebnu draz ovom inace, kao sto rekoh, veoma jednostavnom receptu.

Pece se, najbolje u klasicnom smederevcu, neizbeznom clanu domacinstva, oko sat i po do dva maksimum, zavisi koliko se cesto vatra pojacava kojom cepanicom.

Prosto je neverovatno, koliko ova pogaca doprinosi ukusu svih corbastih jela sa kojima se obicno konzumira, a naravno najbolja je u kombinaciji sa bilo kojim pasuljem.

Toliko,
Pozdravljam

M.A.

A, sto se Borisovog pasulja sa krompirom tice, cini mi se da sam nesto slicno jeo u nekom selu kraj Dervente. Onako gusto, krompir pred raspadanjem, topi se u ustima.


drenča

ne znam iskren da budem. jeo sam nešto slično na potezu brčko - modriča (duž koridora) i to zovu čorbanac. onako nešto fino i gulašasto...

nevezano, vidim pominjaše ljudi bostan u americi - seća li se neko onih lubenica iz demir kapije koje su bile žute unutra? to vise nema nigde...


Zute lubenice - amerikanske :))

Ja se, nazalost, ne secam tih iz Demir Kapije, samo ovih

http://www.seedsavers.org/prodinfo.asp?number=881


Kordun

Ovaj pasulj spremaju uglavnom ljudi sa Korduna. Kod njih u kucama sam ga jeo. Mnooogo dobro.

Podsetio si me da sam ono sto se zove "svadbarski kupus" (u nekim delovima Srbije) najsladje jeo na Kosovu. Tamo ga ljudi spremaju ceo dan (moze li drugacije) i sluze sa sveze ispecenom projom. Divota. Jede se do raspada

Boris D


Vesalica u Caglavici

Ddragi moj Drenca,

Kakvo sad jelo bez mesa ??? Iako te nisam video sto godina, verovatno cesto stucas, posto pominjem vrlo cesto kako si onomad u Caglavici u kafani lider, ti sa tvojom konstitucijom i kilazom pojeo CELU punjenu vesalicu.....Ko je bio u Caglavici zna o cemu pricam...

Gremlin


Proslost

Nekada bilo sada se pripoveda.
Neces verovati setih se toga sinoc. Zena me je pitala zasto se smejem....

Buduci da se nismo dugo videli samo da kazem da mi se gabariti nisu mnogo povecali ( i pored nekoliko obroka o kojima se jos prica).

Boris D


suljpa

*********************
da probam za recimo 4 osobe:

300 grama pasulja tetovca

dve glavise crnog luka (seckati na listiće)

pola glavice belog luka (istucati)

po 200 grama dimljene kobasice i dimljene slanine (najbolje "adidas")

dve šargarepe i jedan paškanat (seckati na sitno)

pola kile junetine ali da je prošarano (seckati na kocke od oko 2cm)

jednaki odnos slatke i ljute tucane paprike (po jedna i po kafena kašika). ako nije dovoljno crveno još kašika slatke aleve paprike.

so, biber (po ukusu), kafena kašika šećera

šolja kuvanog domaćeg paradajza ili nešto tome podobno (valja i onaj ljušteni paradajz iz konzerve, a valja i ako sami oljuštite paradajz pa ga izgnjavite viljuškom ili jako sitno iseckate)

supena kašika svinjske masti

dva ili tri lista lovora

važno: pasulj ocediti i oprati kad se skuva i onu vodu baciti! kuvati u novoj vodi! kuvati što duže na tihoj vatri!
ne zapržavati!

to je valjda to....

p.s.

ovako može da se pravi i krompir čorba samo se krpmpir dodaje poslednji jer se brzo skuva. probao i odlično je. i brže je ako ste gladni.
*********************

A, ovo ce da se kuva za nedelju. Deluje ozbiljno.

P.S.
Jel' si nasao kerove ili da trazimo?