Kad u subotu prije Božića oko podneva u centru Zagreba izađete iz taksija napadnu vas sa svih strana Djeda Mrazovi (Djedovi Mrazovi?) Zagrepčani na špici u svom subotnje-podnevnom ruhu, a na svaka dva po jedan Djed Mraz. Prolazi Tarik Filipović, s obje mu strane i veliki i mali Djedovi, a oko njih kruže paparaci, kao oni Saturnovi prstenovi.

Živim u gradu u kojem je nasumično nasilje svakodnevna pojava. Rasno, politički, vjerski, seksualno motivirano, ima svega. Najviše ga je ipak 'motivirano kapitalizmom'. Koliko god čovjek malo imao, u kapitalizmu se uvijek nađe netko tko ima manje, a u kulturi opsjednutoj materijalizmom, sve to što nemaš non stop ti je točno pred nosom. Pa onda siromaštvo, jad, slabi izgledi i loše droge – sama šetnja ulicom je ponekad čisti divlji zapad.  

Kasno stižem na ove stranice, osjećam se kao da zadnja dolazim na tulum. Stojim pred ulazom i strepim hoću li odmah vidjeti neka poznata lica ili je tulum već u kuhinji...Ovo ispod su neke misli o priči koja mi je bitna, a traje skoro cijeli život. Čini mi se primjerenom za početak.